petak, 27. svibnja 2016.

Pileća pašteta/ Chicken pate

Dugo sam se igrala idejom da probam složiti paštetu, svoju, domaću.
Mogli bismo reći da je ovo i pašteta i namaz, ja to nekako deblje stavim na krekere, al na kraju, naziv je manje bitan.

Za pileću paštetu koristila sam:
pileći file, ispečen na naglo u komadićima na malo ulja
maslac od kikirikija
maslinovo ulje
sol, papar, senf, namaz od hrena (ribani hren, dućanski)
usitnjeni peršin


Prvo sam meso izrezala na male komadiće i bacila na vatru, i nakon što se ispeklo, zblendala sam ga usitno u blenderu. To je bilo jako zabavno jer sam radila u pol 11 navečer i zaboravila sam kako je blender užasno glasan kućanski aparat. Nije pomoglo ni što sam preko njega bacila krpu. Možda sam trebala staviti jastuk :)
Uglavnom, uz meso stavite par žlica ulja, jer je meso krto i ja sam ga pekla bez puno masnoće. Na to sam dodala maslac od kikirikija, i idete za tim da ga bude dovoljno da smjesa bude gusta i glatka.
Senf i hren sam dodala kao kombinaciju sastojaka koje sam našla u nekoliko recepata (koji koriste mast i mliječne proizvode, pa se snalazim s djelomičnim receptima), i oni budu onaj spicy dio paštete. Sol i papar po želji, ja volim peršin i stavljam ga puno u jela, i meni je baš sjeo.

Ono što sam ja naučila iz ove paštete je, pripazite koliko soli stavljate jer soli ima i u maslacu od kikirikija, po meni je bilo mrvu previše no drugima je bilo sasvim ok. Isto tako, prije serviranja bi bilo dobro pustiti malo da stoji na sobnoj temperaturi, jer maslac je finiji kad je na sobnoj, pa je pašteta mazivija.
Mislim da ću drugi put probati ubaciti jedno kuhano jaje, ovaj put ga nije bilo u hladnjaku, a zapravo se može igrati sa sastojcima, i tu i je sva zabava u kuhanju, zar ne?

Uglavnom, ja sam jako zadovoljna.



I've been thinking about making my own home made pate for some time, and finally I have decided to try it out.
For a chicken pate you'll need chicken breasts, peanut butter, mustard, grated horse radish, olive oil, salt, pepper and parsley.

First, cut the meat into small pieces and bake it without the oil. When the meat is baked, blend it in the kitchen blender. Add the peanut butter, some olive oil, and other ingredients.
Pate should be thick and greased enough to be able to put it on the crackers or bread.

Peanut butter has salt in it, so be warned not to put too much salt. Also, pate will taste better if you keep it outside the fridge some time before serving.

Next time I'll add one boiled egg, this time I didn't because there were no eggs in my fridge, simple as that. But that's the whole thing: being creative while cooking, right?

ponedjeljak, 23. svibnja 2016.

Dijaspora: Melita, Pariz/ Expats: Melita, Paris

Dobar dan! Danas mi je u goste došla Melita, koja je živi u Parizu.
Melita je  trenutno  dijaspora u Francuskoj. Melita, dobrodošla!




Good evening!
Here is the new post from the Expats series. Today I have Melita as my blog guest. She is living in Paris, France. Melita, welcome!



Reci nam nešto o sebi. 

Zovem se Melita i živim i radim u Parizu i okolici posljednjih desetak godina. Tu sam došla zbog jezika te da mi g… vidi puta i neplanski i ostala. 




Tell us something about yourself.

My name is Melita, I've been living and working in Paris and Paris surroundings for the last decade. I came here to learn language and to see some world...and, not planned, I stayed.





Champs Elysée


Kakva je država/grad gdje živiš? 

Pariz je velik grad, Francuska jos veća država. Vrlo je raznolika tako da je teško govoriti o državi globalno s obzirom na velike razlike između pojedinih regija.
Sam grad ima negdje 2,5 milijuna stanovnika a pariška aglomeracija nekih 13 milijuna ljudi. Trenutno je u pripremi realizacija projeka Veliki Pariz koji bi ujedinio grad i okolicu u jednu administrativnu cjelinu, prometno bolje povezanu, što trenutno nije slučaj.

Klima je oceanska sa par varijacija, što znači puno kiše, umjerena temperatura, ne tako hladne zime i ne prevruća ljeta iako se sa ovim klimatskim promjenama i to drastično promijenilo.



Tell us about the country and the town you live in.

Paris is a big town and France is a even bigger country. It is multifarious and it is hard talking about the country, when there are big differences between regions.
Paris has 2,5 million citizens, and Paris agglomeration 13 million people. At the moment there is a big project in realization, called Big Paris, and this project will unite the town and surroundings in one administrative unit, with better traffic connections, which is not the situation now.

The climate is oceanic with a few variations. That means a lot of rain, mild temperatures, not so cold winters and not so hot summers, although things have changed along with climate changes.
crkva Madeleine/ Madeleine church


Jesi li se navikla na život u novim uvjetima? 

Na život ovdje sam se navikla, imala sam za to dosta vremena iako u početku nije bilo jednostavno. Grad je velik, lijep, raznolik bogat i zanimljiv. Uvijek se može otkriti nešto novo.
Ja sam tek nakon par godina boravka „otkrila“ da se ovdje nalazi original (ili prva verzija, manja naravno) Kipa slobode kojeg su zapravo Francuzi poklonili Americi.

Najbolji savjet za posjetu: nakon odrađivanja obaveznog programa, zalutajte! (gledajte ipak da nije prekasno i da niste na nekom rubnom dijelu grada). Preporučam novoizgrađenu Fondaciju Louis Vuitton!
Isto tako je i bučan, zagađen, gužvovit i neljubazan.



Have you got used to living the life in a new place?

I've got used to the living, I've had enough time although it wasn't easy in the beginning. the town is big, beautiful, interesting and has various things to offer. You can always find something new.
Only after a few years of living here, I "found out" here is the original  of the Liberty statue (or the first version, smaller, of course), a statue France has given to America as a gift.

The best advice for visitors: after you've taken the mandatory sightseeing, get lost in Paris! (be adviced not to make this too late in the night nor in the town margins). I recommend the new Louis Vuitton foundation!
I must also say, Paris is, beside its beauty, loud, dirty, crowdy and people tend to be not polite.
Domaine nationale du Palais Royal 



Postoje li  razlike između grada gdje si prije živjela u RH i mjesta gdje sad živiš? 

Pariz i Zagreb jesu i nisu slični. Kao i svi veliki gradovi dijele neke univerzalije. Pariz je veći, urbaniji i bogatiji. Zagreb je manji, pitomiji, mirniji.
Zahvaljujući globalizaciji, mondijalizaciji i inima ponuda je danas svugdje manje više ista, plus minus neke specifičnosti. Osim Čokolina, ništa mi ne nedostaje.
Administracija je zakučasta, zeznuta, glomazna i naravno spora. Pogotovo za strance koji ganjaju papire.

Ljudi (ja se pritom referiram iskljucivo na stanovnike Pariza i regije koji su posebna vrsta i unutar države i nisu reprezentativni za cjelokupnu populaciju) jure i žure, svatko ima sto stvari u agendi i tesko se mijenjaju planovi, individualizam caruje, no ista pravila vrijede za sve tako da to nije uvijek ni tako loše. Prilično neljubazni (ako vas ne poznaju), verbalno podmazani, osjetljivi na etiketu. Važna napomena : ako trebate nešto nekoga pitati, bilo što, obavezno recite prvo "dobar dan" jer će inače biti marš medo van. Znači gori vam pod nogama a vi prvo –dobar dan oprostite ali ja bih trebao…..

Događanja su brojna i svakodnevna, mislim da se svatko može naći. Jedini je problem nedostatak vremena i/ili novca.
Ne druži se previše uz kavu/čaj, niti su kafići tome prilagođeni. Zadnjih godina otvoreno je podosta lokala tipa Starbuck and co gdje se prakticira dugotrajno ispijanje kavolikog napitka ali više u izdanju -pojedinci/studenti bulje u svoje ekrane i kraj njih se hladi kava. Francuzi se vole družiti uz obrok, ili eventualno aperitiv ( prije večere). Da o njihovoj ljubavi prema vinu ne pričam. Francusku salatu ne zovu francuska salata, naravno. ( zovu je ruska salata, Zubina opaska)






What are the differences between Paris and the town you lived in in Croatia?

Paris and Zagreb are similar and not similar at the same time. Both of them are big towns and share some universal characteristics. Paris is bigger, more urban, richer. Zagreb is smaller, tamer, calmer.
Thanks to the globalization, mondialization and other -zations, a person can buy almost everything everywhere (some specific things aside). Beside Čokolino ( a chocolate based cereal meal), i don't miss anything.

Administration here is complicated, tricky, big and of course, slow. Especially for strangers who are trying to get all the papers.

People (and I'm referring to Paris citizens now) are always in a hurry, everybody has numerous tasks in their agenda and it is hard changing their plans. Individualism in strong, but these are the same rules for everyone, so it is not so bad at the end.
They're not polite (if you re a stranger to them), verbally ready for such talks, very sensible when etiquette is in question. 
A friendly advice: in case you need to get something done and need to ask someone a question, no mater how much you are in a hurry, you have to politely wish a good day first, talk chit chat for a while, and only then you can proceed with your problem.

There are numerous events every day, I think everyone can find something interesting. The problem is how to find the time for all interesting things :)

People don't spend much time over tea/coffee nor are the coffee places organized that way. Lately there are many Starbucks coffee shops open, but there you can see individuals with their laptops/ smartphones, with their coffees getting cold.

French people like to spend time together over a course of meal (or aperitif, before dinner). Don't get me started on their love for their wine. And they don't called their French salad a French salad, of course ( they called it salade russe, the Russian salad).


Fondacija Louis Vuitton/ Louis Vuitton
 foundation

Postoji li razlika u oblačenju?

Što se oblačenja tiče, razlike gotovo da i nema, više bi se moglo govoriti o suptilnim nijansama, recimo samo da tipično francuski stil znači više –elegantno, dobri krojevi, dobri materijali, univerzalni komadi i diskretne boje.
To se odnosi i na dječju modu . To isto tako znači i skuplje. Također i vitko, bez previše oblina.





What about the wardrobe and clothing?

There is no difference between Croatia and France when talking about clothes. However, the difference is in subtle nuances, let's say the typical French style means- more elegant, good cuts, good materials, universal pieces and discrete colors.
This goes for the children clothes, too.
This also means more expensive stuff. It also means slim shapes , with not much curves.




Što misliš o hrani i piću svoje nove zemlje?

Mirne duše mogu reći da francuskoj gastronomiji nema ravne, bogatstvo njihove kuhinje te pristup istome su bez premca.
Ponuda je bogata i raznolika i relativno dostupna iako kvaliteta košta. Ja volim foie gras, eto rekla sam, i ne cijenim američke inicijative za zabranu iste! Ovdašnje guske i patke to vole! Sve sanjaju o tako plemenitom kraju.

Mislim da bi mi to najviše nedostajalo da odem odavde. I definitivno na pusti otok nosim bocu francuskog crnog vina. I makarone!

Hrvatskih restorana nema baš (ja ne znam ni za jedan), hrvatski proizvodi mogu se nabaviti u trgovinama balkanskih proizvoda.





What about the food and drinks of your new country?

I can doubtless say there is no gastronomy like the French gastronomy. There cuisine is matchless.
The offer is rich and various and relatively available, although it is pricey. I like foie gras. There, I've said it, and I don't like american initiatives for banning this food.
Ducks and gees in France love it, they all dream ending their life that way!

I think, this is what I would miss the most, in case I leave France. And a bottle of French wine, I would definitively take one to a dessert island.

Speaking about Croatian restaurants here, I haven't seen one. Croatian food can be purchased in Balkans food stores.
 Domaine nationale du Palais Royal


robna kuća Printemps/ Printemps department store



Kako izgleda tvoj (radni) dan?

Moj radni dan je tipično uredski, trčim na posao ujutro, trčim sa posla navečer.
Ručam na poslu-u rasponu od sendviča do restorana.
Prijatelja imam, družimo se kvalitetno kada nam se agende usklade.




How does your (work) day look like?
My work day is a typical office work day, I run to the work in the morning, and run home from work in the evening. I have my lunch at work- it goes from sandwiches to restaurant meals.
I have friends, we spend quality time together when are agendas coincide.



Passage Vivienne



Koji su bitni dijelovi godine u novoj državi? Koji blagdani se slave i kako se obilježavaju?

Praznika ima podosta, vole ih kao i mi u Hrvatskoj i spajaju sve što se spojiti da. Najvažniji državni praznik je 14.07., dan pada Bastille u doba francuske revolucije i nacionalnog jedinstva.
Taj dan se na Champs Elysée održava svečana vojna parada koju svi gledamo uz doručak na tv-u, prelijeću avioni i navečer se u cijeloj državi održavaju vatrometi.

Prije mi je stan gledao na toranj tako da sam imala odličan pogled sa balkona.
Francuska je laička država gdje su vjera i država odvojene te svi praznici (pa i oni vjerski) imaju svjetovni karakter. Daklem znače isto –na radi se, plandujemo.





Tell us something about national holidays and important parts of the year in France.

France has many holidays, they like as we do in Croatia. They also, like Croatians do,  have long weekend and try to merge non working days whenever they can.
The most important holiday is on July 14th, the Fall of Bastille Day ( in the days of the French revolution).
On that day there is a solemn military parade on Champs Elysee that we all watch on TV in our homes, while having breakfast. the airplanes fly over and there are big fireworks in the evening.

My last apartment had and Eiffel tower view from my balcony.
France is a secular state, religion and the state are divided, and all holidays are actually secular.

Osjećaš li se ugodno u novoj državi?

Dobro mi je ovdje, stvari su se posložile a dosta je i vremena prošlo, no i dalje mi nedostaju obitelj i prijatelji.
Hrvatska je divna zemlja ali stalno je nešto koči. Sve čekam da se stvari pokrenu ali nažalost sporo to ide. Nadati se je da će ipak sve doći na svoje.

Usporedba dviju zemalja po objektivnim parametrima je relativna jer samo je jedna od njih domovina, bez lažne patetike pri tom.
Stvari koje me vežu za Hrvatsku nisu lako mjerljive ni opisive. Tko može Mreznicu platiti ?

Bih li se vratila u Hrvatsku uskoro/jednog dana? Ne znam, mislim da ne bih još. Da baš moram birati krenula bih dalje, ima još puno toga za vidjeti.


Do you feel comfortable here?

I feel good here, thing have finally settled and it's been a while since I came here. I still miss my family and friend, though.

Croatia is a beautiful country but there is always something keeping it at the same place. I keep waiting for things to finally start moving forward but unfortunately it is happening too slow. I really hope it will get better.

It is not easy comparing these two countries, but there is only one homeland. Things that keep me connected to Croatia are not easy to describe nor to measure. How to explain the love fro Mrežnica river, for example?

Can I see myself returning to Croatia one day?  I'm not sure, I would say no. If i had to go, I would rather move further, to some other place. There is so much more to be seen.


Le Louvre


Hvala puno, Meli!/ Meli, thanks a lot!



četvrtak, 19. svibnja 2016.

Što obući na posao?/ What to wear to work?


Ovo sam slikala prije povratka zime, dok je još bilo sunca i moglo se ići bez jakni i kaputa ikamo.
Fotografije ne pokazuju ljepotu zelene boje ove bluze, ovdje ispada nekak plava, a zapravo je duboka zelena boja. Dugo nisam znala s čime da ju s kombiniram jer mi je sva nekako "fina", jedan dan sam zaključila da sigurno neće više čamiti u ormaru i nosila sam ju sa svijetlim bež hlačama.
I dolje, smeđe oxfordice ili brogues, kako god da se sad zovu.

These photos were taken before the last winter revival. I've had this blouse since last autumn but somehow I never had the opportunity wearing it. It looks to "fine" to wear it to work, but finally one day I decided it was enough and I wore it with my bright beige trousers, with brown brogues.
The photos don't do the justice, the blouse is dark green, a color which can't be accurately seen in the pictures because it looks more blue-ish here.

ponedjeljak, 16. svibnja 2016.

Životni/ Life lately

Last weekend (not the weekend that ended yesterday, when it was less then 10 degrees yesterday in Zagreb) it was warm and time for short sleeves and I decided to plant some seeds in my father's garden. Well, every time I tried to step outside the house it started raining. Every single time, as if I was a part of some didactic children's toy, I stepped outside the house, and there was this cloud, armed with rain, above my head. I planted mangel in the rain, it better grow good, and hope it won't be eaten by snails/voles/something else.

Well, Monday came and it looked better and I went to pick some rose flowers and came out of the garden a couple of hours later. We have beautiful rose bushes, some of them I planted back then while I was a student, but some of them are older then 25 years. These are big bushes who tend to outgrow the house, unless you cut them off regularly. I Spent hours cutting the flowers, their thorns stabbing me and cutting me enough, my colleagues at work asked me that afternoon if some cat had attacked me (my arms were in bruises from the fingers to my elbows), but I had 40 roses taken <3

Prošli vikend (ne ovaj jučer, kad je bilo manje od 10C u Zagrebu u nedjelju) je bilo sunce i kratki rukavi i ponedjeljak je bio krasan i provela sam sate i sate u vrtu. Za početak, u nedjelju sam imala plan (!) da posijem neko sjeme u vrt, jer se stvorilo nešto prostora (zahvalimo velikim hladnoćama i mrazu prije par tjedana, kad je pola posađenih flanci otišlo na vječna lovišta).
Svaki put kad sam izašla s motikom iz kuće, počelo je padati. Časne mi riječi, ko neka didaktička igračka za djecu, kao da sam izlaskom iz kuće povlačila neki oblak iznad sebe i izlijevala kanistre vode na zemlju. Blitvu sam posijala po kiši, briga me, ima da raste ko nespašena, ako ju ne pojedu puževi/voluharice/nešto treće.
Ipak, u ponedjeljak je bilo lijepo vrijeme, a ja sam prije posla otišla malo odrezati ruža, pa sam dva sata kasnije izašla iz njih :) Otkako je moj otac u penziji, on se brine oko cvijeća i očito se jako vole, svi grmovi su narasli u divove, cvjetaju ko nespašeni, mirišu, pčelice lete, i baš je milina. Neke grmove posadila sam ja na faxu, ali najstariji imaju preko 25 godina i to su biljke koje, ako ih ne podrezuješ, streme tome da nadvise kuću. I koliko god pazila, nema šanse da me ne ubode trnje. Došla sam na posao, pitali su me jel me neka mačka napala. Ruke su mi bile u ogrebotinama do lakta.
Al sam zato nabrala oko 40 pupoljaka i cvjetova ruža <3
U međuvremenu sam također naučila koliko jako želudac može boliti, jer proživjela sam nešto, što moja doktorica naziva napadom akutnog  gastritisa, što zvuči onako grdo, al zapravo je grozno i ja sam od srijede navečer ležeća i nejeduća i nevjerojatno koliko cijeli trbuh može bolit. Sve smeta, i kad legneš na bok, i kad se preklopiš, i kad dišeš, i kad ne dišeš,i kad se protegneš. Želudac boli kad pomisliš na hranu. Crijeva bole ne znam od čega.

Onda je subotu bilo bolje, odličan, odličan osjećaj kad ništa ne boli. Subota je odlučila izliti svu kišu koju je imala i padalo je od jutra, kad sam posjetila Institut Ruđer Bošković i njegove Otvorene dane (super, preporučam, pogotovo ako imate klince! njihovi zaposlenici su druželjubivi i strpljivi i pokušavaju približiti posjetiteljima znanost kroz razne radionice i predavanja) do navečer, kad sam odlučila po najvećoj pljuščini otići na cugu i klopu i trebala sam obuti gumene čizme i navečer, kao i za Ruđera, a nisam. Trebala sam obući kaput i rukavice, jer čemu se praviti da je proljeće, nije, jadne rode, vjerujem da neke plaču sad za Afrikom. Pa se ti seli dvaput godišnje i pogodi tajming.

Bila sam prvi put u Šumskom bistrou. Za sebe kaže da je veganski, vegetarijssnki i restoran sirove hrane. Nalazi se u centru Zagreba, iza Trga, u Tkalčićevoj. Mogu reći da su jako ljubazni, imaju jake fine rakije (znam iz druge ruke, samo sam probala rakiju s čili papričicom i mogu reći da je aftertaste preblag izraz za osjećaj papričice još sat poslije) i ponudu hrane ovisno o danu. Ja sam jela platu, u kojoj dobijete malo dnevnog variva, malo vege sushija, svježu salatu i bujad u tempuri. Kao netko tko je puno godina hodao kroz bujad po Lici, i bujad se standardno ne jede, bilo mi je je zanimljivo probat. Ok je, mogla bih ju ubaciti u popis povrća koje konzumiram. Mooožda da je količina začina manja, da se povrće više osjeti..to bi bilo super. Definitivno super za ponudu grada, samo imam dojam da nije baš izreklamirano dovoljno (možda se varam). Sviđa mi se ideja ručka/obroka sastavljenog od svježe hrane i/ili samoniklog bilja, zaista nije meso potrebno svaki dan, da bi bio sit.

Čula sam da nam dolaze sunčaniji dani, ali vjerovat ću kad vidim. Ja sam trenutno u fazi, kad mi želudac ozdravi do kraja, da skuham kukuruz i kesten i popijem kuhano vino u zimskom džemperu.


In the meantime, I've learned how a stomach can ache, and I've had something called an "acute gastritis attack" which may sound bad, it is much worse in living form. It started on Wednesday and I am only now recovering, and have spent days eating nothing or a few bits, and having stomach ache whatever I did.
On Saturday, when I felt better, I spent the morning attending Open days at Ruđer Bošković Institute. In case you have a chance, go and visit it next time (and it is great for children, they offer interesting workshops and lectures on science, for example, what can we do to protect our planet.
It rained as if it were November, I thought (wrong) it will be better in the evening.
In the evening, while it was heavily raining, I visited to Sumski bistro. It is a vegan, vegetarian and raw food restaurant situated in the very centre of Zagreb.

I've tried the plate, a mixture of various foods and I liked it. In my opinion, it should be a little bit less spices to taste the vegetables better. Otherwise, I am satisfied with the food as well as the service.
I only wish I had my rubber boots and a winter coat and a hat, this is not spring, c'mon, I bet storks are having second thought about their twice-a-year-journey to Europe and I bet they miss Africa at the moment.

I've heard there are more sunny days coming, but I'll believe it when I see it. Till then, I'm more into mold wine and cooked corn, and a winter sweater.
}, 10);