ponedjeljak, 3. rujna 2018.

Putovnica/ The passport




Istekla mi putovnica.
Uz sve što trenutno radim, uz sve majstore na koje gubim vrijeme i živce, odem se ja poslikati za putovnicu jedno jutro na pauzi na poslu.
Slike su standardno grozne, nemam nijednu sliku za dokumente da ličim na sebe. Prihvatila sam da je to tako, uglavnom izgledam ko zločinac s potjernice.

I dođem ja na mup, poplaćam one preskupe biljege i uplatnice za ne znam što, predam slike, i mupovka na šalteru pogleda slike i reče da ona to ne može primiti, jer "glete, gospođo, uopće nema bijelog okolo, a ja moram odrezati da bude bijelo okolo." Ne znam uopće što to znači.
Pita me gdje sam se to slikala, rekoh u Zagrebu.
Ah, (onaj, pokroviteljski ah), ima ona tu fotografe koji znaju  slikati kako treba :)

Nedavno sam saznala da zapravo ne trebate izrađivati nove slike, ako imate relativno friške slike za neki drugi dokument. To nisam saznala na stranicama mupa, makar sam pročitala puno toga tamo, nego u nekom razgovoru. Rekoh ja teti na šalteru da iskoristi slike koje ima s moje nedavne osobne.

Pa smo se gledale par trenutaka.
Vidim da sad nosite raspuštenu kosu, reče ona uspoređujući me sa slikom gdje mi je kosa upletena u nešto iza glave, jer za slikanje morate imati kretensku frizuru uz ubojiti izgled.
Došlo mi je da joj kažem "samo malo, recite hoćete li da složim klasičnu punđu tu pred vama, ili  neku pletenicu?" Na slici gore je pletenica koju sam na poslu splela, napamet, a izgleda da ću svoje umijeće morati pokazivati i po šalterima.

Da, rekoh, ne izgledam svaki dan ko na osobnoj.
Između svake rečenice nekakve sekunde tišine, ne kužim što se pokušava time, natjerati ljude da se odu slikati? I tako, gledamo se mi, veli ona da ok, može ona probati povući slike iz sustava, ali ako sad povuče, ne može ih poslije izbrisati.
Zašto bi ih, zaboga, izbrisala? Cilj je da se iskoristi mogućnost ne fotografiranja opet i mogućnost korištenja istih slika.
Dala sam joj  slobodu da "povuče te slike iz sustava".
Slike su "prošle".
Zanima me u kojem "sustavu" oni"rade".
Eto, ako trebate uskoro raditi novu osobnu ili putovnicu, a nešto od takvih dokumenata ste nedavno radili, i nemate strašnu želju opet se slikati, znajte da slike postoje "u sustavu", samo ih trebate podsjetiti na to.
Sanjam tenutak kad će u ovoj državi, u bilo kojem njenom segmentu, protokoli biti pojednostavljeni i više na ruku građana.







I had to make a new passport, because the old one expired. Here, in Croatia, you need to take a picture where a person usually looks like an idiot. The hair has to be removed from the face, no glasses, no jewelry, nothing but the bare face, and no smile. We have to look like a criminal on a warrant.
As I already know the procedure, I went to a photo studio last week and had taken a picture of me, looking usually disturbing. Pictures for personal documents are by far the ugliest pictures of me, owned by me. But it is what it is, I go along and have brought the pictures with me and gave all the details at the police station.

The woman working there denies my new ugly pictures, saying she cant use them because it wasn't taken correctly, stating the reason must me the photo studio in another town (nonsense).
She informed me there is a lovely photograph who knows how to take pictures, and that I should go and pay another set of pictures.
What she didn't tell me, and I did know already, is that you can use your own pictures recently given t police when making some other personal document, in my case, my ID card.

I told her that, somehow she didn't look satisfied with me knowing that. She look at that picture in the system and  concluded that I don't have the hair in the same way as I did two years ago, when the picture was taken. I had the urge asking her what hair do should I make right then, in front of her, maybe a bun or  a braid? Come on, people change the way they have their hair!
( In the picture above, this is me, making a braid at work, without the mirror. Maybe I will have to show it in the future in front of somebody).
So we looked at each other in silence of a few moments, she warned me then, if she loads this picture, there is no undo. Like I want an "undo". I want a passport!

So, if you are living in Croatia or making your personal documents here, this is for your information: in case you have recently made a personal document with your picture, you really don't need to take new pictures. Just let the employees know there are your pictures in the system, and you know you can use them again.
I dream of a day when this country will have more simplified protocols. Everywhere.



utorak, 7. kolovoza 2018.

Što obući na posao?/ What to wear to work?



Svaki dan, prije polaska na posao, idem kroz ormar i pipam koji komad odjeće mi je najtanji, jer ovo zlo od sunca vani prži kao da nema sutra.
Svaki dan ja na posao nosim sa sobom kremu za sunčanje, jer mi izgori lijeva ruka, dekolte i lice dok se dovezem do posla, i toaletnu vodu jer imam dojam da sam se džabe tuširala 5 minuta nakon izlaska van. Dezodoran me čeka na poslu, nije da se samo špricam toaletnom vodom :)

Većinu vremena sam u haljinama i ovo je rijetka kombinacija suknje i majice. Žuta je dobra boja za kombiniranje: ide i sa nebojama, i sa šarenim i može se igrati color blocking s njom..Ovaj put je išla cvjetna majica i Batine sandale na punu petu.

Ambrozija je u punom cvatu i uglavnom plačem svaki dan, pa sam u razdoblju nenošenja maskare, evo skoro već dva mjeseca. Samo puder i ruž, golih očiju.

Every day, before heading to work, I go trough my wardrobe closet and touch all my clothes to find the ones that are now thick and too warm. Here in Croatia days are hot and humid and as a person who is not that into summer and heat, I'm looking forward to some cooler days.

At the moment I'm carrying every day spf cream, deodorant and eau de toilette in my bag, because I get sunburned while driving to work. And while it is so hot, I prefer going to work in dresses, so this outfit is rare.
I like the yellow colour: it can be combined with non colours and stripes and other colours and other prints. This time I wore a floral T shirt and wedges with it.

It is ambrosia allergy season and I cry usually every day. I have pills but they don't help every time.
I had to change my make up routine and for the last two months I wear only powder and a lipstick, with my eyes completely nude.




četvrtak, 2. kolovoza 2018.

Katarina Velika/ Catherine the Great

Jako sam si željela posjetiti izložbu o Katarini Velikoj u Klovićvim dvorima, i posložila sam si cijeli jedan tjedan da si ovu želju ispunim. Klovićevi dvori imaju/imali su izložbu o liku i djelu ruske vladarice Katarine.


Ne znam koliko znate o Katarini Velikoj, ja sam shvatila da ne znam dovoljno kad sam krenula  iščitavati sve o njenoj političkoj karijeri na izložbi.
Katarina je bila udana za Petra III. i dugo vremena živjela je ajmo reći zanemareno na dvoru.
Tih 18 godina od početka braka žena je iskoristila za obrazovanje, naučila je ruski jezik i rusku povijest (ona je inače bila njemačka princeza). Katarina je bila privlačna i ambiciozna žena, koja se posvetila planu svrgavanja vlastitog muža s prijestolja, te je u tome i uspjela.
 Do trenutka kad se desio vojni puč, Katarina je ljubavnim aferama osigurala najbitnije muškarce iz političkih krugova da budu na njenoj strani, privukla je k sebi rusku narodnu gardu i dobila naklonost ruskog naroda. Dolaskom na vlast dolazi do razdoblja u kojemu suvereno vlada preko 30 godina, a rusija u njeno vrijeme prosperira.

Ovaj post bi mogao biti dugačak metar da sad napišem sve zanimljivosti. Zanimljivo je da se uvijek spominju njeni ljubavnici, dok se muškim vođama takve stvari uopće ne spočitavaju.
Ono što nisam znala je priča o Ermitažu. Naziv ermitaž dolazi od vrtnih paviljona u dvorcu( a još ranije povlači korijen iz francuskog jezika, gdje označava pustinjske nastambe, ako kog zanima).
Ermitaž je bio mjesto gdje je Katarina pozivala goste koje je htjela, a ne koje je morala. Uvela je svoja pravila, s minimumom etikete, a posluge a je bila u najmanjem broju.
 Haljine su njene, meni su zanimljive i vidi se kako je vrijeme prolazilo, kako su svečane haljine bivale sve raskošnije s više podsuknji i širim koloturima (pogledajte sliku niže).
Njena moć i utjecaj bili su veliki i impresivni. Što je poželjela uglavnom je i ostvarila, pa tako u Ermitažu postoji Rafaelov hodnik, preslik onog iz Vatikana. Katarina ga je vidjela, poželila, dobila Papinu dozvolu za gradnju istog, i preslika se sagradila vrlo brzo.

Njena strast su bile kameje, koje je izrađivala iz minerala. Meni je bilo zanimljivo čitati kako je, kao, zarazila cijeli dvr kamejama, najednom su se svima svidjele. Hajde da vidim tko će doći Katarini i reći da joj hobi i nije baš nešto. Naravno da su se svi navukli na izrađivanje kameja, cijeli dvor je brusio kamenje :) Da je Katarina voljela origami, svi bi poludili za izradom stvari od papira, zar ne?

Osim strasti za kameje, nije pokazivala slične strasti za kartanje, a kockala je samo u dijamante.


Klovicevi dvori museum had an exhibition on Catherine the Great, a Russian empress.
I was really looking forward to it and planned it ahead and after organizing a whole week I finally managed to go and enjoy it.
It was a well organized exhibition with a lot of things lend from Ermitaz.
I didn't know that much about Catherine before, so I found interesting reading and hearing about her biography.

Her biography is impressive. Married very young into a bad marriage, she thought herself 18 years everything, from Russian language and literature to everything politics related, and when the time came, she was prepared to deal with her husband and take the throne herself.

Good looking and eloquent, she had numerous lovers, a thing people like to mention always, not mentioning often the same thing when the dominant figure is male.
She was a good politician and did many things for her new country, and knew also how to communicate with people.
The whole exhibition shows how her life was led, in private time and on the court, how she dealt with problems and how many changes Russia has gone through while she was the empress.

Ermitaz is one of the interesting things. Ermitaz was a part of her royal court where she held less official dinners with less etiquette, inviting who she wanted, having the least possible quantity of servants at those dinners. Ermitaz was her private life, where many not so private things were planned.

I highly reccommend visiting the exhibition, if for nothing else, then the wardrobe.



ponedjeljak, 9. srpnja 2018.

Životni./ Life lately


Moj život trenutno se sastoji od koordiniranja majstora (množina), pomicanja stvari po kući i pokušaja da živim usred svega toga.
Dobra stvar je da se zaista miče i sve to ima neki vidljiv napredak. Manje dobra stvar, a to vjerojatno već znate svi vi koji ste išta radili po kući ili stanu, je to da rad na kući zahtijeva konkretnu količinu živaca da se sve napravi u dogovoreno vrijeme i onako kako se netko dogovori s majstorima.

Imam super iskustva s jednim dijelom majstora koji su došli i napravili dogovoreno u dogovoreno vrijeme, počistili za sobom i otišli.
A onda imam ove druge. Majstor koji je došao mjeriti nije mi sjeo od prvog dana, al ajde, nije mi to mjerilo, no postajalo je sve gore, da bi eskaliralo nejavljanjem na telefon i probijanjem rokova. 

Strašno je to zanimljivo, daš ljudima novce, spoložiš si slobodne dane i posao da budeš doma, i onda druga strana odluči ni ne javiti da će sve kasniti dugo, i ne znaju kako dugo. I ne znaju ništa reći, osim da "Gospođo, šta želite da Vam kažem?"
Bila sam strašno neugodna preko telefona, bezobrazna i oštra i sve što inače nisam i ne volim ljude preko telefona postavljat na mjesto, ali bilo mi je nevjerojatno da itko misli da takvo ponašanje može proći. Znam grozno izgledati i zvučati kad se uozbiljim, bez vikanja, ali jasno i polagano objašnjavanje sa smrtno ozbiljnim izrazom zna djelovati.

Njihovi pokušaji da me skinu s telefona uz "kad nešto saznamo, javit ćemo se" rezultirali su mojim polaganim i jasnim objašnjenjem, možda sam zvučala kao da ću otići tamo i složiti scenu, što će se dogoditi ako oni ne dođu na vrijeme.
Onda sam se ispuhala i zaključila da izgleda ne ide tako, ne mogu se trošiti na pizdeke koji ne poštuju tuđe novce i vrijeme, i otišla raditi na legalizaciji kuće, što je isto zanimljiva i sasvim druga priča.

Ne bi vjerovali, u roku 24 sata majstori me nazvali da stižu iduće jutro. 
Očito pokazivanje zubiju djeluje.

A legalizacija? Trebalo im je 4 godine, uz požurnicu koja je poslana, dokumenti su jednostavno "zapeli negdje" i "zašto niste bili uporniji" i jako im je žao, imaju puno posla.

Sve u svemu, super tjedan, velike stvari su se riješile, al da košta energije, vremena i živaca, košta.
Dok sve to traje, za pola odjeće, o nakitu ni neću, ne znam di mi je, ormari su prekriveni ceradam, ja napamet izvlačim robu i nadam se da će se boje i dizajn barem djelomično preklapati. Ovako nekako, kao na slikama :)

Eto, sad sam se ispuhala pa mogu u novi radni tjedan s majstorima!
Jeste i ikad prolazili kroz nešto slično? Gdje je zapinjalo kod vas? Kako ste riješili?

My life lately consists of renovation workers who walk around the house doing their job.
I am satisfied with most of them. They come at the mutual agreed time, do their job, clean after themselves and leave. Of course, life isn't always pink and there is always somebody who's work etiquette is different.

In my case there is one company that decided to prolong their time on our project without letting me know. Not only that, they have tried to cut me off while talking on the phone with some funny sentences such as " we will let you know, relax, what do you want us to say?" 
I mean, this i snot some voluntary work. It is work that is being paid and will be paid and it takes my time, too. I have rescheduled my work week to adjust it to scheduled days.
And then, I found they don't know when they will come.
I was rude and unpleasant and talked slow and clear and gave them my opinion what will happen if they decide to act that way.

I can tell you that being deadly serious and looking the same way, without yelling, but saying loud and clear what should be done, can do miracles. In my case, I got a phone call the next day a believe it or not, I was informed these repairmen decided to come to my house the next day and do all they should be doing.

Amazing what a good approach can do :)

And while I was fighting my battles on more fields at the same time, I live in a house where most of closets are hidden under blankets and I can't approach to most of my clothes, let alone jewelry. So I take whatever I can reach and hope it will look good on me combined. This is how my daily outfits look like recently :)
}, 10);