srijeda, 22. listopada 2014.

Jesen i ja/ Autumn and me

Mogu reći, danas kad je zahladilo, da sam imala divnu jesen zadnjih, mislim, desetak dana.
Baš divnu toplu, sunčanu, vrlo potrebnu jesen. Jesen i ja se volimo. Javno.
Imala sam priliku oprati sve što sam htjela prije zime, iznositi još malo ljetne garderobe, hodati zadnja dva dana golih nogu na posao, šetati po suncu i uživati u sunčanim danima.
Jako mi je trebalo, i sad me briga što je vani zima i malo miriše ko da će snijeg pasti.

Zadnjih par dana nebo je častilo oblacima. Koliko ljepote iznad naših glava.



I may say now, when it got cold, I had a beautiful autumn last ten days.
A warm, sunny, very necessary autumn. Me and autumn are in love.
I had an opportunity wash everything I had planned for my fall wardrobe, I walked around on sunny days and enjoyed the warmth on my face.

And for a last few days, we had incredible clouds here. So much beauty above our heads.

Bilo je toliko toplo da sam zadnja dva dana, jučer i prekjučer, na posao išla golih nogu. Jučer sam već hodala po rubu, nije baš bilo za noge, ali išla sam se ispucati.
Dobila sam domaći nar, koji ne znam pristojno jesti, ali kog briga. Fin je. Jest da se nakon njega trebam presvući, ali zaista je fin. Volim jesenje voće.
I za kraj, prijatelji su mi se danas vratili iz južne Afrike, i donijeli mi darove: drvenu zdjelu za voće ( ručni rad), narukvicu (isto ručni rad) i magnetić iz Bocvane. Sad napokon imam u čemu držati voće :)
I sviđa mi se afrička proizvodnja, ovo što sam vidjela :)


It was so warm last few days here, I went to work bare legs. Ok, yesterday I was pushing it, but it was very much needed.
I was given home grown pomegranate, which I like, but don't know how to eat politely. Well, who cares. I really love autumn fruits, although this one makes me change my shirt after eating.
Today my friends returned back from South Africa, and brought back some gifts: a wooden fruit  bowl, a bracelet ( both hand made) and a refrigerator magnet. I like African products, as far as i can tell:)

Neki dan sam si kupila, nakon sto godina (lažem, sedam) tenisice za trčanje. Već neko vrijeme razmišljam o njima, ali nisu mi najbitnije, one nisu najjeftinije, i nije da se bavim trčanjem trenutno, mada bih rado počela. Eh, i onda, kako to obično bude, neplanski sam ušla u Intersport i tamo su bile, zadnji broj, snižene, i gledaju me onako lijepe, eksplozija rozog na polici, smiju se i zovu me i obećavaju da ćemo istrčati sve kilometre koje poželim. Znam da lažu, ali to su bijele laži, a trebalo ih je udomiti.
Tako da, uskoro očekujte jedan post o trčanju (držte fige). 


This week I bought, after what it seems like a life long time (actually, it is seven years) a new pair of running shoes. I've been thinking about it for some time now, but they're not a priority, they're not cheap, and I don't run at the moment. But somehow, one day, I walked into a sports' store and saw them, last pair, shining and calling my name, explosion of pink, looking right at me. They promised me we will run all the miles I have dreamed of. I knew it was a lie, but still I took them home with me.
So, expect soon a running post ( fingers crossed).
                                                                        izvor

petak, 17. listopada 2014.

Dodatni šećer u prehrani/ Extra added sugar in our diet



Neki dan sam naišla na ovaj članak. Ako ne znate engleski, radi se o ženi koja je, potaknuta informacijama o pretilosti i bolestima u SADu, gdje živi, odlučila hraniti sebe i svoju obitelj godinu dana bez dodanih šećera u prehrani.

S obzirom da malo više od dvije godine ne unosim šećer (dodani), htjela sam napraviti kratak post o tome vide li se razlike i kakve su.

Mislim da je bitno reći da se danas šećer dodaje u skoro sve, od kruha preko sokova i umaka do mesa. Ako pogledate sastav na proizvodima, vidjet ćete da ga dodaju posvuda. Ima smisla naravno, šećer je i konzervans i nije bez veze u svoj hrani, ali činjenica je da često uzimamo neku namirnicu jer mislimo da je "zdrava", dok s njom unosimo i dodatne tvari koje nam baš i ne pomažu.
Ne mislim da je skriven šećer jedini razlog zašto netko ima problema s težinom, ali smatram da je dobro upoznati se s hranom i vidjeti koliko je drugačije biti bez nekih aditiva.

Ja živim bez dodatnih šećera više od dvije godine. Počelo je s promjenom prehrane, i evo, dvije godine kasnije, mogu reći da se može.
Nisam jela čokoladu dvije godine i tri mjeseca. (Nije da inače brojim :) išla sam sad zbrojiti koliko je vremena već prošlo.) Ne samo čokoladu- ne jedem nutelu, sladoled, pudinge, kolače i torte i mousseve i sve što vam slatko padne na pamet.
Početak nije bio baš lagan, ali puno mi je teže bilo prestat jesti stvari iz pekarne nego slatkiše. Moja slaba točka su ugljikohidrati, i slanac mi miriši više nego ne znam što.
Da se vratim na slatko: ako ikad probate izbaciti umjetne šećere iz prehrane, možda vas zanima kako tijelo reagira: može se. Ozbiljno. Ovisnost postoji, i trebalo mi je oko dva mjeseca da se naviknem na hranu bez šećera. Veći je problem naći alternativu, kad je samo nešto slatkasto u blizini, ili je pms u blizini, ili menga, ili je težak dan (iz bilo kojeg razloga). Shvatila sam da često mozak traži slatko, kao uvjetovani odogovor na stres, ali ako izdržite dok vam um sumanuto nabraja što bi sve mogli satrati, fizički ćete moći bez slatkoga.

Ako ste pročitali članak, vidjeli ste da autorica spominje manje oboljenja kroz zimu. Teško mi je reći je i samo do izbacivanja šećera, ali do antibiotika nisam došla zadnje dvije zime.
Ono što jesam primijetila kod sebe, a smatram da je bitno, je slijedeće:
- nakon nekog vremena tijelo se navikne, i prestane glad za slatkim kroz dan, i razina energije se ustabili
- niste više u krugu "malo slatko, pa nešto slano, pa nešto slatko, pa nešto voćno"..
- koža procvjeta. ovo nije samohvala, ali moja koža je većinu vremena čista. Ne samo da nema neke prištiće, bolje izgleda, sjajnija je, i to uglavnom ljudi kažu za moju kožu ( da blista). Ujednačen mi je ten, nema crvenila, točkica..
- drugačiji miris. Ne znam jeste li to primjetili ako ste bili na nekoj dijeti, ali miris tijela se mijenja ovisno o tome što jedete. Jednom sam bila na Dukanovoj dijeti, i koliko god da je bila (privremeno) djelotovorna, promijenio mi se miris tijela i nikako mi nije pasao. Znala sam si šnjofkati ruku i znam kako nisam kužila tada što je pošlo krivo. Jednostavno je koža drugačije mirisala.
Sad bez šećera..mirišim si bolje.Teško je objasniti :) Uz miris kože dodajem i dah.

A kad smo kod daha i zubiju, nedavno sam uzela komadić nekog biskvitnog kolača, baš da probam. Imala sam osjećaj da će mi se rastopiti zubna caklina. Nisam znala kud bih sa tim šećerom u ustima.
Nakon desetak minuta, ulovila me nervoza, srce mi je lupalo i ruke su mi se tresle. Trebalo mi je vremena da povežem, da je kolač unio kaos u tijelo.
Želim reći da i ne znamo koliko stvari unesemo prehranom, i  koliko je hrana pokretač nekih naših ponašanja i reakcija.  Kad i ako se odlučite ne unositi dodatne šećere, skužit ćete s vremenom kako se raspoloženje ustabili, ne treba vam čokolada da budete bolje volje niti ćete raspoloženje i sreću temeljiti na hrani (slatkišima).

Moj ginekolog mi svaki put kaže da je najbolja prehrana ona bez šećera, da se tijelo tako uspješnije bori protiv upala i gljivica. Razmislite o ovome ako se već dugo borite s kandidom ili nečim sličnim.

Osim toga, a jednako je bitno- kako je sve dodatno zašećereno- zaboravi se izvorni okus hrane. Naviknemo se da je sve standardno slatko, i ni ne pokušavamo nešto jesti ako nije zaslađeno.

Mislim da je bitno naglasiti da slatko tu i tamo većinom neće smetati, ali naša kultura je zatrpana zašećerenim prehrambenim proizvodima, i od malih nogu unosimo previše. Osim toga, slatko se često tretira kao nagrada, i uvjetujemo slatkiše kao nešto dobro, što često prenesemo u odraslu dob kao comfort food i ne znamo izaći iz te mentalne petlje. Svo to vrijeme, višak šećera se taloži i ne pomaže baš tijelu.
Vjerujem da je teško prestati, puno toga je vezano za slatko, od rođendana i slavlja, do dolazaka u goste i događanja na poslu, i teško je objasniti drugima da mijenjate prehranu.
Teže je ako vas okolina ne razumije i ne podupire. Ali vaše tijelo je samo vaše, i zdravlje je samo vaše, i to bi trebao biti prioritet, a ne neugodni moment ako odbijete desert u gostima.

Ako ikad probate, barem probate, biti mjesec dva tri zauvijek bez dodatnih šećera, super, imate moju punu podršku. I ako probate i uspijete, javite :)

srijeda, 15. listopada 2014.

Nescaffe Dolce Gusto Oblo

Noćas je Zagrebom protutnjala kiša kakve se ne sjećam. Probudila me grmljavina, teška i potmula, i u apsolutnoj tišini je krenula kiša, tako jaka da sam se ustala i stajala pored prozora i gledala kako slapovi padaju s visina. bio je mrkli, mrkli mrak, crno nebo iznad i gomila kiše. I svaki put kad sam pomislila da ne može jače padati, ne znam kako bi moglo- počelo bi padati još jače, dok u jednom trenutku vjetar nije vodoravno nosio valove kiše a ulična lampa se tek nazirala. Bila sam budna, ali bio je mrak, tek malo kasnije sam shvatila da je šest ujutro. Baš čudno jutro i čudno nevrijeme.
Cijeli dan sam s glavoboljom, što ne čudi jer je jučer bilo ljeto, ja sam šetala golih nogu i u sandalama, a danas imamo pravu jesen i više nije suho i toplo.

Da se vratim na jučerašnji topli dan. Bila sam pozvana na event koji je organizirao Nestle, na kojem je predstavljen novi aparat za pripremu kave doma, bio je natječaj, a korisnici su mogli predložiti kako će aparat biti ukrašen. Na kraju su izabrali deset ideja, i moram priznati da su neki bili baš dobri. Zvijezde nikako nisu bile na mojoj strani za vrijeme izvlačenja lutrije, ne znam kamo su gledale, ali  Dolce Gusto aparat je otišao u neke druge ruke.  No dobro, nije da sam sjedila praznih ruku. Čim sam došla otišla sam po kavu, i stvarno je dobra.



Tonight there was such a stormy rain in Zagreb, I can't remember if I ever saw bigger one. Thunders woke me up, and then there was silence and rain afterwards, so strong it made me get up and stand by the window. I watched how it poured, more and more, even when I thought it couldn't possible fell more. And it was so dark, I could barely see street lamps. Later I check the time, it was around 6 am, but dark as if it was in the middle of the night.
Only yesterday I wore sandals, today we have fall here, and I have the mother of all headaches.
So, let's go back to yesterday, and a lovely day it was.
I was invited to a Nestle event, where the new coffee machine was introduced.
There was a contest before, and people could suggest how they would like to design the colors and shapes on the machine. 10 favorites were exhibited, and I admit I like a few of them. there was a lottery, too, but muses were looking someplace else and the new machine didn't go home with me (sadly).
Oh well, I wasn't empty handed. the moment I got there, I took a coffee, which is great, by the way.


Samo druženje bilo je organizirano na Vidikovcu , Zagreb Eye na neboderu na Trgu, s kojeg se vidi cijeli grad i super je pogled, i preporučam svima, koji jeste i koji niste u Zagrebu, kad imate prilike, odite na 16. kat i budite turist na desetak minuta, i uživajte.

Aparat za kavu je nešto, što mi samoj nikad ne bi palo na pamet da mi treba, a onda ga ugledate pa počnete razmišljati da i nije loša ideja imati ga doma :) Kava je jako fina, ispitala sam hrpu stvari zaposlenice, i stvarno su imale strpljenja sa mnom (hvala im). Uglavnom, prodaju se kapsule, i ovisno što želite, možete uzeti kapsule za espresso, dužu kavu, machiatto, s nesquickom, mocchom i još nekima.
Ja sam u principu najsretnija s običnom crnom kavom, i to sam uzela, dvaput. Drugu sam uzela za van i šetala centrom (i onda je pala i kiša pa sam šetala pokisla, ali bilo je lijepo šetati centrom). Dobila sam i darove, hvala Nestle i Nescafe Dolce Gusto .


The event took place at the Zagreb Eye Viewpoint, from where you can see, well, not the whole town, but a much of it. In case you ever end up in Zagreb, go there and spend ten minutes on the top of the building, enjoying the view.

And the coffee machine is something I would never come up by myself. But since I started thinking about it, it doesn't feel so strange at all. I could totally have it at home. The coffee is good, and I have asked many questions to the employees there (thank you for your patience!), and found out there are capsules, and you can choose wheter you want an espresso, or a machiatto, or mocca,or something else.
I prefer black coffee, so I took it, twice.
I even got gifts, thank you Nestle& Nescaffe Dolce Gusto .

Spomenula sam vidikovac. Ovo sam slikala gore, dvije slike Zagreba. Za one koji ne znaju, prva pokazuje na Trg bana Jelačića i katedralu, a na drugoj se vidi panorama grada. Baš mi je lijep Zagreb.

I've already mentioned Zagreb Eye. These two photos I took there. For the ones who don't know, the first one show Ban Jelačić square, and the second one is skyline. Zagreb looks great from the above.

Na trgu sam naišla na turistički sajam Petrinje. Imaju krasne narodne nošnje, a bila su i kola. Jednom davno, kad sam bila mala, na selu kod babe i dida znala sam se voziti na kolima (koja su bila manje fensi od ovih na slici). Mislim da je to trenutno science fiction, vožnja na kolima koja vuče konj, ide se polako po putevima, kola se ljuljaju i u njima je sijeno, i povremeno ti vozač da držiš uzde (ajme!) Jel ima tog još negdje?

And while going home I met these lovely ladies in traditional  costumes. There was a touristic fair on the main square, where town Petrinja showed its potentials. I also saw this old wagon, which reminded me of my childhood when my grandparents had a horse and wagon, and yes, sometimes I was allowed to "drive"

I za kraj, kad još nije bilo jasno kakvi oblaci stižu, ovako je izgledalo popodne, bljeskovi sunca kroz oblake koji cure.

And at the end, before the rain came, this is how the afternoon looked like- sun and rain clouds, coexisting.





nedjelja, 12. listopada 2014.

Presjek tjedna/ Last week's summary

Dobar dan svima.
Nadam se da vam je lijepo sunčano i toplo, i da niste u isto vrijeme alergični na nešto pa nikakvi sjedite doma, nego se nadam da baš iskorištavate ovo lijepo ljeto u listopadu.

Ja sam danas u sandalama, nakon što sam kupila gležnjače, nakon što je krenulo grijanje, i ja sam već izvukla debele štrampe za nošenje.
Kako je jako sunčano, odlučila sam oprati deke još jednom prije zime. Poplavila sam kupaonu, jer moja vešmašina ne reagira dobro na deke.
Ne znam u čemu je stvar. Već otprije znam da velike deke ne perem u njoj, pa ne perem, jer poplavi.
Nosim ih drugdje prati. Sve drugo pere kako treba, stavim deku u nju- pičvajz. Osim ako nije superinteligentna vešmašina, a vjerujte mi nije, više naginje na drugu stranu letvice, mislim da je do programatora.
Tako sam ja u petak zaboravila na stav moje mašine spram debelih vunenih materijala, i ubacila deke i brisala pod malo kasnije. Eh, onda sam se spremala za posao, i izvlačeći hlače s police pokupila nogavicom lampicu, staklenu, krasnu, koja je onda pokazala što se desi kad staklen predmet padne s visine na pod.
Dok sam skupljala komadiće stakla (koje zaista daleko leti), primijetila sam da štender na kojem držim suknje ima prašine, i iskoristila sam lijepo vrijeme i ćudljivu vešmašinu i oprala sve suknje.
(Imam premalo ormara, pa mi suknje stoje u sobi na štenderu.)
Dok sam prebirala suknje, shvatila sam da neke zaista ne nosim, prekrižila sam u glavi sva objašnjenja za "možda jednog dana", "ako jednom odlučim iskombinirat s nečim sličnim" i lijepo odvojila neke i pozdravila se s njima.
Onda sam, u potrazi za udobnim kožnim laganim balerinkama, koje su idealne za ovo vrijeme vani, a koje se vole igrati skrivača, uspješno!, izvukla sve cipele iz špajze, pregledala za koje sam samo sentimentalno vezana, i odnijela ih iz stana. Skrivajuće balerinke nisam našla, što je apsurd u tako malom stanu i maloj špajzi, ali nije prvi put da stvari nestaju i pojavljuju se kasnije, pa očekujem balerinke da iskoče tamo negdje oko Božića, kad snijeg zatrpa prozore. Nadam se da će iskočiti s jednim jako lijepim ružem, koji isto misli da je igra skrivača zabavna jednako njemu i meni. Nije.

Što još? Nakon jako puno godina, na preporuku sam kupila Franck arabicu ciglicu. Možda je stvar do mene, možda je kava ko parfem, ne sjeda svima sve. Jako lijepo izgleda ciglica, i tu ću stati. Vraćam se nekim drugim kavama. Koju kavu biste mi preporučili?
Isto tako, nakon jako puno godina, naručila sam s neta kompaktni puder, usudit ću se reći prvi u zadnjih 15 godina. Jako su ga nahvalili nepoznati ljudi na internetu, a veli web stranica da je i iluminator pa očekujem da mi lice prosjaji ko likovima u Sumrak sagi. Ili da bar bude jednako mladoliko. Čuda radi taj puder, kažu, budemo vidjeli. I kad sam već naručivala puder, uzela sam odmah i kist. I neku super kremu za lice po noći, ima da bude nahranjena i sretna prije nego zasjaji pokrivenih bora.

Nemam baš vremena za pisanje postova, ove lijepe jesenje dane trošim i na rad oko kuće (slaganje drva) i šetnje, a polazim i neke edukacije i radionice, tako da je malo mirnije kod mene na blogu.
Kad stignem, čitam, trenutno par knjiga (poluuspješno) paralelno. Najdraža mi je Pričalice, Marijane Hameršak.
Pričalice je zanimljiva knjiga, o povijesti djetinjstva i bajki, o percepciji mladih i djece kroz povijest (jer djeca se nisu uvijek doživljala kao djeca, i ta granica se pomicala), što dovodi do toga da su se i relativno mladi ljudi doživljavali odraslima (s upitnom zrelošću). Nisam još sve pročitala, ne mogu dati pravi osvrt, ali je jako zanimljivo, pogled na bajke i priče i kome su bile namijenjene, te koliko je narod pred par stotina godina bio praznovjeran i koliko dugo neke priče postoje u narodu.
Par slika za kraj, neke su mi obilježile prethodne dane. Spomenuta kava; Mjesec koji mi nije dao spavati par dana; kupinovo vino za dizanje željeza i uživanje, i domaće mandarine i šipak, pravo jesensko voće.

Želim vam miran i dobar kraj tjedna!


Good day everybody! I hope you have a sunny, warm autumn day, wherever you are now, and I really hope you're enjoying this summer in October.

I'm wearing sandals today, sandals, after I already bought ankle boots, after I finally got central heating working in my building, and after I prepared all my winter tights.
And since we have warm sunny days, on Friday I decided to wash my blankets, but I forgot my washing machine dislikes blankets, so I had had a flood in my bathroom (where washing machine is).
I don't know what the problem with this machine, because it works properly when other stuff are being washed, and I don't wash big blanket- lesson already learned!
If I didn't know better, I'd say it is some kind of super intelligent machine, but it is not- believe me- this machine is more on the other side of the intelligence.
So, after having a flood, I was on my way to work and managed to pull trousers from the shelf and pull a lamp from another shelf also.
A lovely lamp it was, glass and decorated, and it showed my what a lamp does when it hits the floor.
And while collecting broken glass from my bedroom floor, I learned how far small parts of broken glass can end. I also realized my rung for skirts, by the closet, is full of dust,so today I washed all my skirts.
You see how it's all connected? Butterfly effect, I know..:)

And while washing the skirts, I decided it is the right time to see what I will not wear any more, I deleted my mental excuses " maybe I'll wear it once" and similar self lies, and went through the wardrobe.
That wasn't enough of course, so afterwards , while trying to find my leather flats, ideal for this weather, I took all my shoes out of the shelves, and checked what is not for wearing anymore.
I didn't find the flat though, but I'm not worried. This is not the first time something disappears and comes back. So the flats will make a come back, probably around Christmas, when there'll be snow all around town. Maybe they'll show up together with a missing lipstick, that likes to play hide and seek, and thinks I do like it too. Wrong.

What else is new? After almost 15 years, I've ordered a compact powder. And while I was online shopping, I bought a special brush, too, and a special night face cream. The powder is translucent and illuminating, so I expect to glow like the vampires in Twilight.

I don't have much free time, I spend these lovely autumn days around my father's house (preparing woods for the winter), walking, having some workshops and education classes, so It is more quiet then usual around the blog.

When I have time, I read (a couple of books at the same time). At the moment my new favorite book is about storytelling throughout the history, and the concept of the children through the history- it is a changing fact. We as a society have had different opinions when childhood ends and also, when a person is mature (enough) to be considered as an adult. Also, this books reveals interesting things about storytelling, how educational it was and on the hand, how superstition lived through it.

At the end, a few pictures of my last week: a new coffee product, pure arabica coffee (won't buy again, like the design), a full moon that kept me awake for a few nights in a row, a blackberry wine, good for anemia, and home grown pomegranates and grenadine, real autumn fruit.

Have a great weekend!

četvrtak, 2. listopada 2014.

Što obući na posao?/ What to wear to work?

Dobra večer, ako ovo čitate čim pustim post u promet :) Ili ste u mom dijelu svijeta.
Uglavnom, ja skupila par slika s odjećom za posao. Krenimo!

Good evening! That is, if you're reading this post as soon as I have post it, and you're in my part of the world.
I've successfully collected a few outfit pictures, so if you'd like to check some photos below..

Ove žarkoplave grilonke s malim žutim srcima su mi jako drage ovu jesen, i valjda razbijam sivilo jutra kad krećem na posao. Starke su nove (dar, hvala), plisirana suknjica je tu već godinama, a majica je Orsay iz ljetnih rasprodaja.

These bright blue tights with small yellow hearts are my favorites this fall. I suppose it helps me get through the grey mornings on my way to work. Sneakers are new (a gift, thank you!), and the skirt is many years old. I was told it looks like I'm a high school girl, but in my opinion, today's high school girls look a bit different.

Meni je tek večeras počelo raditi grijanje (hvala mu!), pa sam uredno odlazila na posao pretoplo obučena, jer je u stanu toliko hladnije nego vani. Tako sam ovaj put obukla (pre)tople hlače za hladnije razdoblje, košuljicu na točkice s kragnicom. Divna je košuljica (dar, hvala!) ali sam se skuhala i u njoj jer ispod imam potkošulju. No, mislim da će kombinacija funkcionirati za vrijeme kad bude hladnije, a na poslu ionako griju dovoljno za kratke rukave po uredima. Super su mi ove uske tople hlače, s lastikom na struku, i gore nešto šire. Nije da i volim biti obučena u drugu kožu, kad je sve usko, ali mi je na uske hlače najbolje gore nešto obući što je loher. Nekako se ne mogu zamisliti u uskim hlačama i uskoj majici da idem raditi (ili bilo kamo, nije moj stil jednostavno).

Our central heating just started this evening (I+m very grateful!) so for the last few days I was going to work overdressed, with too many layers. This outfit is just as mentioned. It would be great for a much colder morning. This way, I was feeling too hot all the time. But I do like the combo of skinny pants and a wider shirt. I never liked "second skin" style, where everything is too tight.


Jesam vam rekla da volim ove grilonke? Oxfordice su Batine, udobne, baš za jesen. Haljina ima milijun godina, iz nekog razdoblja kad sam kupovala po Amadeusu. Dobra stvar je što mi odjeća kupljena u Amadeusu ( i u pokojnom X nationu) uglavnom traje godinama.

Have I told you already I love these tights? Oxford shoes are from Bata, a good choice for autumn. This dress is so so old, but it is still god and wearable after so many years.


E, ovo su nove gležnjače. Gledale smo se jedno vrijeme, ali sam na kraju popustila i sad smo sretne i one i ja. Malo su futrane iznutra, taman da griju nogu, i ravne su i blago idu u špic, što je sve što inače nikad ne bih uzela u obzir. Mijenja mi se stil. Samo sam najednom skužila da počinjem gledati druge stvari u izlozima. 
Haljina je već bila na blogu, nosim ju samo na grilonke, jer dosta kratka(prekratka) za gole noge i posao.. Sako je kupljen davno, na poslovnom putu u Alpe, mislim da je to bio najbolji dio puta :)
Mislim da me ovaj samt sakoić prati kroz život već 10 godina, baš mi je drag. Imate li kakvu odjeću da vas sjeti odmah na neko mjeto i vrijeme? E pa, mene on sjeti kako loših poslova čovjek može proći, i kako su i loši poslovi dobra životna škola i imaju početak i kraj.
To bi bilo to za večeras. Uživajte, i laku noć.


I have to show you my new ankle boots. For a while I was just window shopping, but at the end I decided to take them home. These boots are warm, and flat, and not round, everything I didn't like before. My style is changing, not completely my rational decision. Somehow I started to fancy some toher stuff around me.

This dress I already wore on blog, it has long sleeves but is summer-y. The "problem" is- it is way to short to go to work bare legs in ti, so I wear it with tights, in colder periods.
The jacket is with me about ten years. It was bought on a business trip to Alps, a long time ago, on a shitty job, where this jacket was the best part of the trip. It is comfortable, and  reminds me how even bad jobs have an end, and all this is a good life school.

So, this is it for tonight. Enjoy, and I wish you a good night.

utorak, 30. rujna 2014.

Yoga time!

Dobra večer svima.
Nadam se da ste na toplom. Možda kod vas grijanje već radi?
Jer kod mene ne radi. Sad je ona faza kad se po danu uglavno pravimo da je sunčana jesen, a s dolaskom mraka ljudi žive pod dekama, jer je hladno i čeka se valjda 15.10 da radijatori krenu raditi svoj posao.
No, ako ste možda doma u blizini kakve pećice, vjerujem da je vama malo toplije.


Good evening everybody!
I hope you're warm. Maybe the heating season is already on in your town?
Because I'm freezing. We have here very funny period when, during the day, we pretend it is a sunny autumn, and when evening comes, everyone walks around in blankets. Because it is cold, just not for our heating companies.
But maybe you have a fireplace or something equally good, in case you do, I hope you are at a warmer place.



Sjetila sam se danas da sam potpuno zapostavila svoje postove o jogi. Nije da mi je to bila namjera, više kombinacija faktora: zaboravila sam i trenutno malo život stišće jače, pa nemam vremena i/ili energije za ciljano slikanje vježbi.
No večeras sam bila na jogi i bilo je (uobičajeno) divno, a nakon joge su me čekale još neke obaveze pa nisam bila pospana, i odlučih složiti jedan jogijski post.
Ovo su jednostavne vježbe, odlične za rastezanje leđa. Ok, druga je mrvičicu naprednija.
Nisam slikala sve, ali za početak sjednite na pod, na prostirku, mat, što već imate i koristite. Sjednite, ispružite noge ravno ispred sebe, Dignite ruke visoko iznad glave, te ispružite ruke koliko možete prema stopalima. Netko će ih moći uhvatiti, netko će moći do zglobova, ili manje. Polako. Bitno je da se preklapate iz struka, i da ramena probate povući prema nazad (kao da veslate).

I've remembered tonight I used to write yoga posts. It wasn't my intention to stop this post series, it was combination of a few factors. I forgot, and at the moment there is a lack of time for creative posts that require time/place/imagination/ asanas.
But this evening I've had my yoga class, and afterwards I had some to do list and wasn't sleepy, so I decided to make a yoga post
These are simple yet effective positions. I didn't take pictures of all steps. It is important to find a quiet place, sit on the floor, or on the mat, and stretch your legs in front of you.
Put your arms high above your head, and then stretch till you reach your feet, or your ankle, or what ever you can reach, Take your time. It is important to bend forward from your waist, and try to pull your shoulders back. Also, breathe (all the way).


 Nakon što ste nekoliko trenutaka bili istegnuti ovako (i disali pritom! ne zaboravite disanje!), uspravite se, te savinite jednu nogu. Koljeno probajte držati što bliže podu. Zatim opet ruke u zrak, i probajte dosegnuti stopalo (ili do kuda ide). Ovo je malo zahtjevnije, ali nije neizvedivo, malo radite i na kukovima pritom. Meni su ove vježbe, na primjer, odlične. Ja se jako ugodno osjećam dok ih radim, i mada zna nekad bit teško i ostati miran ( pogotovo na idućoj vježbi), uvijek se nakon njih osjećam ko da sam par centimetara duža, kao da se tijelo vratilo u originalnu dužinu :)
Asana na slici desno je Janu Sirsasana.


After you've been in forward bend for a few moments, go back, and this time bend one of your legs, try to keep the knee at the floor, put your hands  above your head, and again, try to reach your foot.
It is a little bit difficult, but really relaxes. I always feel as if my spine becomes a few centimeters longer :)


Ok, slijedi jedna mrvu teža vježba.
Ovako se vježba i ravnoteža, jer održavate balans dok stojite na jednoj nozi.
Stanite uspravno, s obje noge. Prebaci se težina na jednu, a druga se savine i stopalo se stavi u preponu (ili koliko možete). Ako možete, savinite ruku (iste strane tijela koju nogu ste podigli) iza leđa, te ulovite stopalo - ja to još ne mogu, pa koliko mogu, toliko istegnem ruku. Dišite cijelo vrijeme, i kad ste spremni, preklopite se iz struka, uspravne noge, i ispruženih ruku dotaknite pod.
Ako ste fleksibilniji, pa ste ruku zamotali iza leđa i držite si nogu, preklopite se i jednom rukom dotaknite pod. Ovo je, ako vas zanima naziv, Ardha Baddha  Padmotanasana.

So, here comes one position that isn't the easiest one. It includes working on your balance, since you'll be doing it on one leg.
Stand with both your feet on the floor. Transfer all your weight to one leg, and lift and bend one leg, putting your foot in your groin (if possible. if not, lift the foot as high as you can).
If you're that flexible, catch this feet with your hand behind your back ( always the same side for foot and hand). I'm not that flexible yet, so I try to put my arm as much as I can at the moment,
When you're feeling you have the balance, bend. Touch the floor with both hands, or in case one hand is holding the foot, with the other. Leg and back must stay straight.

Pokušavam ne stavljati ovdje komplicirane vježbe, nego one koje su izvedive i doma.
Koliko sam već puta ovdje napisala da je super odluka, ako vas joga zanima, otići u studio i vidjeti kako to izgleda uživo? Ako se ne varam, u svakom joga studiu prvi sat je besplatan.

Danas sam baš razmišljala kako opet vidim napredak kod sebe. Neke stvari koje su mi teške od prvog dana, postaju izvedive. Zanimljivo je to kako tijelo ne radi skokove predvidljivo i smisleno, a ne ne, nego se mučiš ko konj tjednima i mjesecima, i onda jednu večer, potpuno iznenada, preklopiš se bez ikakvog problema s glavom do poda (nisu ove vježbe sa slika).
Drago moje tijelo, ipak vraća uloženo :)

Eto, to je to za večeras, nadam se da vam se sviđa. I da će nekome, tko puno sjedi kroz dan, pomoći da se rastegne.
Laku noć!



I'm trying to post here relatively easy positions, ones you can do at home. I know I have mentioned it times before, but the best way to learn how to properly do yoga is to attend a yoga class in a yoga studio.As far as I know, first time in yoga studio is always free, so you can go and see if it work for you.

I thought about my progress today. Again, I see some movement. It doesn't happen (too)often, it doesn't come in logic time periods. Progress usually comes when I stop thinking about it, and after months of hard work and non succeeding it, there it is. One day, I enter the position light and easy, as if I do it so every day.
My dear body, it gives back all the invested time and effort :)

So, this is all for tonight. Good night!

petak, 26. rujna 2014.

Vage/ Libra

Nemam pojma di je nestao ovaj tjedan.
Ozbiljno, danas je petak, fale mi četiri dana, tako je brzo prošlo.

Počela je i službeno jesen, a drugog dana jeseni bio mi je rođendan.
Nisam se stigla baš posvetiti rođendanu, jer sam još od vikenda prije vukla neku zlu upalu sinusa, a sam rođendan prošao je radno i neležerno.
Tako da, čekam vikend, i onda ću se prvo tako jako naspavati, a zatim tek razmišljati što i kako dalje.
Super stvar s rođendanom je ta, da dragi mi ljudi pamte datume jednako loše kao i ja, pa su čestitarenja počela dva dana ranije, i još traju :) I tako sam dobila Tjedan čestitki, što je sasvim legitimno, zar ne? Zašto bi se rođendan čestitao samo jedan dan? :)
Kad smo kod pamćenja datuma, ja ako ne upišem u kalendar u mobu, mogu se pozdraviti s čestitkom nekome.
A pokušaj vezanog pamćenja mi baš i ne ide. Prijateljica mi ima sina, i svake godine mu čestitam tjedan dana ranije. Kad sam prvi put fulala, rekla sam samoj sebi da nikako nikako ne smije biti 11. Naravno, godinu dana kasnije ja sam se sjećala samo da sam nešto razmišljala o 11. u mjesecu, i voila! opet ja šaljem čestitku :)


Ovdje su jutra postala tako hladna, grijanja još nema (gradska toplana) i izlazak u rano jutro iz kreveta je postao projekt.
Onda se zabundam, odem na posao, i vraćam se s posla skuhana jer je vani naravno postalo toplije.
Hladni dani doveli su do toga da razmišljam o kupovini cipela za jesen. E sad, samu sebe iznenađujem, jer su mi se počele sviđati stvari koje dosad i nisu.
Jučer sam dugo vremena bazala po dućanima gledajući gležnjače (baš prave, baš do gležnja) i to ravne i to možda čak i malo na špic. Onda sam naišla i na takvu polušpic verziju na petu, i probala! i nije to bilo baš tako loše.
Ne znam, događaju mi se stilske promjene. No, valjda je i to u redu, bilo bi dosadno da cijeli život volim isto.

U međuvremenu, stigle su mi nove očale.
Mislim da su za ovako ružno vrijeme odličan izbor zelene točkaste naočale.

Osim toga, kad sam zadnji put išla gledati gležnjače (tad još nisam bila svjesna koliko će mi se početi sviđati) umjesto gledanja gležnjača završila sam u Bati, gdje je bilo veliko sniženje, i odšetala sam doma s novim sandalama.
Da, znam da nije vrijeme za sandale, ali bit će valjda ljeta iduće godine (sumnjam da će mi se toliko baš stil promijeniti). Sandale su kožne, jako su udobne, kao da hodate po oblacima :)
Ja ionako većinu odjeće i obuće kupim u neko čudno doba godine, vrlo nesezonski.




Za kraj jedna slika što me trenutno veseli: pruge na odjeći. Treba mi nešto protiv sivog vremena.



A svim Vagama želim sretan rođendan, mira, zdravlja, ljubavi i posla.







**********
I don't know where this week went already. I'm missing at least four days, and can't believe it's already Friday.

Autumn is officially here, and on the second day of autumn I had my birthday.
This year I didn't have time to prepare for it, I've had sinus infection days before, and it was a very hard working day, which left me at the end of my birthday dead tired and in no mood for anything.
The plan is to survive till weekend, and then sleep. Through the whole weekend.
Great thing about greetings is, that my dear people (with me included) forget dates and birthdays, so this year they started congratulating two days before, and it still is in progress. People don't remember exactly the date, so they call a few days earlier/later, and I still like it :)
Speaking of forgetting- my friend's son has a birthday I can't remember, so every year I call a week earlier, and then remember it is not 11th in the month. but a year goes by, and and I remember is something about the 11th, and I conclude ( three years in a row) it must be his birthday!

We have cold mornings here, dark, cloudy and foggy, and it's difficult to even step out of the bed in the morning, and go to work. So I put tones of layers, and by the time I'm off with work, it is too hot outside.
These cold days led me to thinking about fall shoes. Somehow, I started looking at ankle boots, something I didn't fancy before.
And from the "I don't like that" I transferred to " I want 2 pairs" which I saw yesterday, one flats, one with heels. I don't know what's happening, I suppose I'm going through some style changes.
My first thought about ankle boots came across a week ago, and then I tried to window shop, but instead I saw clearance at Bata and went home with brand new sandals for the next summer (let's hope the next summer will be more summer-y).

In the meantime, I got myself new, polka dot green glasses.
Green is such a great color, it affects my mood (positively) and I try to wear it through fall. At the moment my favorite combination are stripes and green.

And for all the Libras around here, I wish you all a happy, peaceful, healthy birthday!

četvrtak, 18. rujna 2014.

Prva pomoć/ First aid course

Ima već tome sad skoro godina dana, kako sam poželjela otići na ponovljeni tečaj prve pomoći.
Vozački sam položila tamo negdje s 18. U to vrijeme (ne znam kako je danas), dio s prvom pomoći trajao je jedan dan, i makar je mene to zaista zanimalo, doktor je održao predavanje kao da nam čini uslugu, i nije nas naučio ništa. Sjećam se da nam je pokazivao na trupu lutke, one bez ruku i nogu, kako se imobilizira nešto. Sjećam se da je održao govor u stilu "neću vas s tim gnjaviti, ajmo ovo riješiti što brže", i eto, prva pomoć položena.

Svjesna sam  da je najbolje u prometnim nesrećama i sličnim situacijama pozvati Hitnu, ali uvijek sam razmišljala što učiniti u svim onim situacijama kad Hitna ne dođe hitno, kad si u situaciji da si prisutan i da bi mogao djelovati, ali ne znaš. Ne mislim pritom na prometne nesreće (isključivo) nego na sve one situacije kad se nekom nešto desi, a ti stojiš ko ukras sa strane i ne znaš baš sto posto sigurno što i kako dalje.

Negdje prije godinu dana kolegica mi je dala priručnik prve pomoći, i u meni se rodila ideja da bih trebala obnoviti znanje. Tražila sam tečaj prve pomoći za građanstvo. Jako, jako dugo je trajala potraga, i kad bi mi se napokon i javili, saznala bih da tako nečega nema, jer postoje tečajevi za autoškole, tečajevi za voditelja prve pomoći i slično. Valjda nije bilo potražnje običnih građana za ponavljanjem znanja.

Znate ono, kad nešto jako jako želiš? :)
Ovaj tjedan sam naišla na članak na jednom portalu, i Crveni križ je počeo održavati besplatne tečajeve prve pomoći. To su jednodnevni tečajevi, gdje se prođu osnove prve pomoći, što i kako napraviti prije nego Hitna stigne.
Naravno da sam bila :)

Većina stvari koje su se nalazile u onoj knjižici za auto školu, i kojih sam se sjećala- više ne vrijedi.
Drugačiji je omjer masiranja srca i upuha na reanimaciji, drugačiji je stav prema vađenju jezika pri nesvijesti, masa toga što mi je bilo polupoznato- recimo da mi je sad jasnije.

Želim sebi i ljudima oko sebe da nikad, ikad ne dođe do toga da im ja (ili itko) mora pružati prvu pomoć. Svjesna sam da krene i panika i strah i nije to svakodnevna situacija pa da se rutinski nekome spašava život.
Ali mi je zaista jako drago da su se ovakvi tečajevi ponudili. Pomisao da se može nešto desiti i da ja mogu prevagnuti da netko ostane živ, zbog neke "sitnice" koju se može naučiti i nije neizvediva- nije mi se sviđala ta ideja.
Uopće ne ulazim u to koliko sam nakon jednog dana sposobnija- ne umišljam si da znam puno ili sve i da sam sposobna. Nadam se, ako se ikad desi, da ću se sjetiti barem nečeg što sam danas obnovila i da će to nekome pomoći.

Koliko se vi sjećate predavanja s prve pomoći? Sjećate li se ičega? Bi li znali pružiti prvu pomoć?