utorak, 3. ožujka 2015.

Suradnički post: Milica

 Dobbar dan svima, divan je utorak, vani je proljeće, ptičice su se smjestile pod moje prozore i  svađaju se   pjevuše, a danas je na redu novi suradnički post. U goste mi je došla lijepa Milica, s bloga Nosce te ipsum.




1.       Bok! Reci nam par riječi o sebi! 

·         Pozdrav,  zovem se Milica, kao što neki možda već i znaju. U slobodno vreme pišem na blogu Nosce te ipsum, a glavna preokupacija mi je studiranje na Fakultetu bezbednosti u Beogradu.


2.       Koliko ti je bitna garderoba u svakodnevnom životu? Reci nam nešto o odjeći koju posjeduješ. Koja odjeća ti čini osnovu, i kako ju nadograđuješ? (na primjer, nosiš najčešće hlače, gore usku majicu/košulju, na to cardigan…ili haljine i grilonke i kapute..)

·         Ne mogu reći da mi je garderoba previše bitna u svakodnevnom životu, ali svakako volim da sam lepo obučena I da mi je u tome udobno. Kada imam vremena volim da smišljam odevne kombinacije, ali isto tako se desi da nisam raspoložena i da obučem nešto što mi prvo padne pod ruku. Ja sam devojka koja voli da nosi farmerke i pantalone i to je nešto u čemu se najbolje osećam. U poslednje vreme uz njih najviše kombinujem košulje. Takodje obožavam da nosim šorceve u kombinaciji sa grilonkama različitih boja i dezena ili bez njih ako vreme to dozvoljava. I nezaobilazan detalj koji možete videti na meni su marame.

                         
3.       Kako se oblačiš za posao,  a kako za van/kavu? Koliko ti treba vremena da se spremiš?  

·         Posao još nemam, pa ne moram da brinem o tome kako ću se za isti oblačiti. Za fakultet ili odlazak na kafu se oblačim isto, pantalone, džemperi, košulje, sakoi, razne jaknice, uglavnom ravna obuća i kada idem na fakultet uvek nosim neki jednostavniji nakit, a kada idem na kafu onda možda i neki upečatljiviji. Prilika za koju se obično drugačije sredim je izlazak u grad. Tada volim da nosim suknje, šorceve, ponekad potpetice i sve to ukombinovano sa malo jačom, ali opet ne napadnom, šminkom. Nisam od onih devojaka koje imaju specijalne haljine koje nose u izlaske ili specijalnu odeću uopšte.


4.       Koliko često ulažeš u novu garderobu, i koliko ti traje prosječno odjeća? Koliko okvirno imaš stvari? Što misliš o Projektu 33? (radi se o projektu gdje osoba koristi samo 33 odjevna predmeta u jednoj sezoni) možeš li se zamisliti u takvom projektu? Skupljaš li odjeću koju ne nosiš godinama, ili se rješavaš onoga što ti se ne sviđa/ ne pristaje ti više?

·         Iskreno ne volim da idem u velike kupovine, guše me obilasci prodavnica i pregledanje svakog rafa sa odećom. U kupovinu idem isključivo kada znam da mi nešto treba i idem to da tražim. Stvari imam dosta, jer sam kao mali hrčak i teško se odvajam od stvari. Ali imam problem da sve te stvari stoje po različitim ormarima i onda mi se dešava da zaboravim da imam odredjene stvari, pa vrtim u krug 10 odevnih predmeta. Što znači da bih sigurno mogla da izdržim sa samo 33 odevna predmeta u jednoj sezoni.



5.       Što nikad ne bi obukla? Postoji li nešto, zašto si mislila da nikad nećeš nositi, ali ti se ipak svidjelo?

·         Na pamet mi pada jedna stvar, a to su UGG čizme. Shvatam da su one možda udobne i tople, ali ja inače imam veliko stopalo, tako da kad bih tako nešto nosila, izgledala bih kao da sam obula čamac.  Mislila sam da nikad neću nositi zlato, kad sam bila mladja, čak mi se i gadilo, ali evo kako idem starija sve više imam nakita koji je zlatan ili bronzan.



6.       Imaš li neki komad koji ti je posebno drag? Zašto ti je toliko drag? ( poklon od drage osobe, podsjeća te na neki trenutak u životu..)

·         Imam desetak košulja koje su nekad pripadale mojoj mami i baki, košulje proizvedene u bivšoj Jugoslaviji. One su mi posebno drage, jer imaju neku priču iza sebe, a i kvalitetnije su od polovine košulja koje mogu da se nadju danas u prodaji.



7.       Kako bi opisala svoj stil? Jesi li zadovoljna kako se oblačiš? Što bi promijenila, ili što pokušavaš promijeniti?

·         Ne znam kako bih ga opisala, ali imam tu slobodu da kažem da sam još mlada i da će mi se stil svakako razvijati godinama. Iskreno, trenutno nisam zadovoljna svojim stilom i baš ovih dana razmišljam šta bih to mogla promeniti, to je jedan od razloga zašto u poslednje vreme nema “outfit” postova na mom blogu. Sada mi najviše prijaju jednobojne jednostavne stvari, a ranije sam bila u fazonu sve mi boje lepo stoje.


8.       Postoji li netko čiji ti stil ti se sviđa? Ako da, zašto?

·         Zaljubljena sam u stil Karle Deras sa bloga Karla’s Closet. Zašto je to tako? Zato što ta devojka uspeva da u najjednostavnijim komadima odeće izgleda kao million dolara.


9.       Kako kombiniraš odjeću, šminku i nakit? Imaš li neka pravila što ide s čime? Što je, po tvom mišljenju, lose u današnjim modnim trendovima?

·         U poslednje vreme se trudim da se pridržavam samo jednog pravila, ako gore nosim nešto široko dole ću nešto uzano i obrnuto.  I još samo jednog pravila se pridržavam, a to je da na kafu/fax ne idem sa prenapadnom šminkom, dok je to uveče u izlascima dozvoljeno. Ne mogu da kažem ni za šta konkretno da je loše u današnjim modnim trendovima, osim parole kojom se vode današnje devojke “Kud’ svi Turci tu i mali Mujo”, pa sve pohitaju u iste prodavnice, svuku lutku iz izloga i onda izgledaju uniformisano.




     Imaš li kakav savjet za organizaciju ormara? Koji je najbolji način da ravnomjerno nosiš sve, da znaš što imaš, da je kompatibilno s ostatkom ormara?


·     Nažalost, nemam. Već sam rekla da su mi stvari raštrkane po raznim ormarima, pa više ni ne znam šta imam i vrtim jedne te iste stvari u krug. Tako da, ako neka od vas ima neki dobar savet, ja bih ga rado prihvatila.












 Hvala Milice na suradnji!


petak, 27. veljače 2015.

Kako se ugrijati preko zime?/ Things that keep you warm in winter

S obzirom da je ova zima baš lijepo hladna, imam ove godine priliku iznositi skoro svu zimsku odjeću. I čizme i šalove i kape, samo rotiram (i ponekad se začudim, jer neke stvari već zaboravim da imam).
Bez kape gotovo da i ne idem van, čudo jedno kako sinusi mogu preodgojiti čovjeka.

No na stranu obuća i kape, ne bih ja preživjela zimu da tu nema slojeva ispod odjeće.
Da mi je netko rekao kad sam išla u srednju školu, da ću se slojevito oblačiti, umrla bih od smijeha. Sjećam se da sam cijelu srednju školu ( a pješačila sam, i to dosta, do škole i nazad) nosila traperice, obične sokne, marte i gore neki debeli džemper. Bez potkošulja, donjih majica, bodija, bilo čega što grije.

Ljudi moji, kako se stvari promijene. Razlika između mene sa 16 i mene danas je u lijepoj hrpici robe koje nosim ispod odjeće, a koja me spašava kad je ovako zimsko vrijeme.
Eto stvari koje meni pomažu da se ne smrznem.




This winter has really been nice and cold, and I have the opportunity to wear all my winter clothes. And boots and scarves and caps, I rotate them. I almost never go out without a cap, interesting how sinuses can change someone's behavior.

But, caps and scarves aside, I wouldn't survive without layers and layers of clothes.
If someone told me when I was in high school (and I was walking to school, and it took mi pretty much time), wearing only jeans, Dr. marten's boots and a sweater, no layers beneath, that I will be wearing layers later in my life, I probably couldn't had stopped laughing.

Oh, how things change. The difference between the 16 old me and me today is in a pile of clothes, which I wear in cold season. There are some thing s that really help me get though the winter.




1. Grilonke, guste najlonke, čarape.
Današnje najlonke su napredovale koliko i ostatak civilizacije, pa griju čak i kad nisu debele, zadržavaju toplinu a elastične su. Meni su jako drage 200denske od bambusa i one s visokim udjelom pamuka. Nosim ih na suknje i haljine, a ako je zaista jako hladno, povrh njih obučem vunen ili pamučne dokoljenke i čizme.

1. Tights and socks.
Nowadays tights have developed as much as any other part of civilization, so they can keep us warm even if they're not thick. My favorites are bamboo tights, 200 den, or the ones made of cotton. I wear them with dresses and skirts, and if it is really that cold, I put knee length socks on top of it.



2. Uske tople hlače. Traperice su mi oduvijek hladne, prehladne za zimu, a ne mogu nositi grilonke na traperice, smeta me to. Imam nekoliko uskih, rastezljivih toplih hlača, s lastikom gore.
Griju noge, nema prostora za hladni zrak. Ovo je toliko dobra investicija, preporučila bih svima.
Možda se ovo zove i tajice- moguće- mada su predebele i imaju prave šavove i po meni, ponašaju se kao hlače.(slike su iz arhive)

2. Skinny warm trousers. Jeans are, in my opinion, too cold for winter, and I just can't wear tights and jeans together- it itches. So I have a few of these tight, elastic trousers. They keep my legs warm and don't let cold air in. They may look like tights, but they are actually trousers.

3. Donje majice. Ne mogu baš napisati potkošulje, jer ne nosim samo njih. Ali uvijek ispod košulja, haljina i majica nosim usku, dugu, rastezljivu majicu kratkih rukava ili na bretele. Ponekad nosim dvoje kratkih rukava, i kardigan povrh. Zaista ovisi o situaciji.
Ali meni te donje majice tako fino griju bubrege, plus upakiraju cijelo tijelo pa odjeća ne zapinje na koži i manje se gužva. S druge strane, kad ih nosim preko ljeta, kad se i znojim, one će upiti.

4.Ono što ne nosim su bodiji i korzeti, nikakvi. Znam žene koje su kunu u njih, uvijek griju, uvijek pokrivena leđa- sve to stoji- ali meni je kopčanje boija i korzeta jedna od gorih stvari. Ja se ne znam zakopčati, i par puta kad sam im dala šansu, obično ih izlazila iz wca raščupana i zadihana jer jednom rukom držiš ostalu odjeću a drugom loviš dva kraja koja se bore da ih ne spojiš, a one vražje kukice nije smislila dobronamjerna osoba!
Svaka čast curama koje se s tim snalaze, rađe ću nositi grilonke do ispod cica.

5. Relativno novo kod mene su stezne haljine i kombinei. Počela sam ih nositi prvenstveno na haljine koje su prozirnjikave, pa zato da bolje padaju na tijelo, a onda sam otkrila cijeli svijet steznih stvari koje baš lijepo upakiraju, a osim što upakiraju, griju preko zime.




3. Camisole. Not always camisole, but t shirt as well. I always wear some kind of  t shirt/camisole under my dresses/ shirts. The good thing is they're elastic and hold the whole body tight.

4. One thing I don't ever, ever wear is a bodysuit or corset. I just can't. I know women who love them, but they're too complicated ( for me) to take on and off, and when I tried them, I usually looked messy  trying to buckle things up.

5. A relatively new thing in my life are clamping dresses, that keep the body shape and keep me warm. At first they were meant to be worn with see through summer dresses, but at the end I wear them even in the winter.


A vjerujem da i ovako nešto grije (mada nemam. još.)/ I believe this one keeps the body warm, too.

Lidl je imao ovakve stezne, jako sam zadovoljna/ The Lidl store had such clamping dresses


6. I za kraj, nešto što sam tek otkrila, al planiram malo prošetat po netu i naručiti, to su grijači za ruke ( hand warmers), koji se obično stave u džepove i griju vas dok ste vani. Naravno, postoji miljon opcija, uključujući i metalne kutijice u kojima ih držite :)  Ovo je tako divna ideja.

6. At the end,something I only recently discovered: hand warmers. What a great idea!
Do you have anything to suggest, hot to keep warm till the spring comes?

Kakvi ste vi sa zimom? Je li vam se promijenilo oblačenje s godinama? Imate li što za preporučiti?

utorak, 24. veljače 2015.

Kiša i promet/ Traffic and the rain

Ne znam jel tako u drugim (većim) gradovima, u Zagrebu, kad padne kiša, kao da nikad dosad nije pala.
Promet se pretvori u kaos.
Sva su raskršća puna, kad trebaju i kad ne trebaju biti.
Nema nekog razloga za to, ne pada kiselina s neba niti padaju ćuskije, ali nema mrtve šanse da u uobičajenog roku dođete do točke B.

I tako sam ja danas ostavila dobrih sat i nešto na vožnju širokim avenijama, na kojima su se svi ponašali ko da im je netko platio  da se ponašaju "čudno".
Svuda su bile prometne nesreće, na putu do posla gledala sam u taxi koji je stajao okomito na svoje trake, polurazbijen.

Eh, da je to bio jedini taxi danas.
Da sad ne objašnjavam u detalje, jer niste svi u Zagrebu, zamislite kišan dan i sve aute svijeta na cesti kojom vozite.
Tolika je gužva da, iako vam je zeleno, stojite na semaforu jer je raskršće ispred vas puno, i još povrh toga, neki auti se pokušavaju ugurati, kao da je to zadnji vlak za bijeg iz gorućeg nebodera.
I čekam, i napokon opet dođe zeleno, i uleti mi taxist (ne onaj razbijeni), odnekud gdje je bilo crveno, oduzme mi prednost i stane na križanju kako bi pustio klijenticu van.

Ja sam inače smirenije stvorenje.
Trubila sam dosta dugo. Onda sam napokon zaključila da od tog nema kruha, pa sam razmišljala što bih mogla.
Mogla bih mu razbiti auto, razmišljala sam. Ok, morala bih izać na kišu, otvoriti vrata dok drugi auti jure, otić do taxija (nije da je bitno, al je Cammeo) i lupit ga ne znam točno čim. Cipelom? Smočit ću nogu.
I kako bi to izgledalo? Histerična žena cipelom mlati zadnji kraj cammea dok joj sto auta iza trubi i skida sve po spisku? Nemam baš spremne cigle u autu za ovakve situacije (mada nije uopće bezveze ideja).

U jednom trenutku klijentica i vozač cammea su se ispričali do kraja i frajla je izašla (grozna sam, znam), a sve nakon taxija je bilo još gore. Gradski busevi koji su blokirali skretanja, auti koji su se ubacivali ko nespašeni, auto koji nije vidio biciklistu na prijelazu i pokupio ga.

Ima tako teških dana u prometu.
Rado bih da u takvim danima taxisti ne pilaju tanke živce ponašajući se ko da je cesta njihova, Zagreb zaista nije New York- i nadam se da tamo bar više poštuju pravila.
Rado bih da se bicikliste više pazi, stradavaju ko muhe, a isto su sudionici prometa.
Rado bih da ne moram se ovako ispuhivati nakon kišnih dana, ali ima dana kad ni ja ne uspijem iskulirati sve gluposti po putu.

Kakvi ste vi u prometu?
Dođe li vam koji put da izađete iz auta/tramvaja/busa i obračunate se s drugima u prometu?




*************
I don't how it is in your town, but in Zagreb, when there's rain, drivers act as if it had never ever rained before.
The traffic turns into chaos. All intersections are full when they should and when they should not be full with cars.
There is no obvious reason for it, it is not unusual to have rain, people are used to it, but somehow everything changes and traffic dynamic becomes..different.

So, today I spent more then an hour driving along wide, usually well organised avenues,  and all around me I could see some traffic accidents and crashed taxis.

If only this was the only taxi I saw today.
No. no.no.
On my way home from work, I ran into a mentioned traffic jam. In one moment one taxi driver materialized himself in front of me and decided to stop and let go the client almost in the middle of intersection, on a zebra.

I acted as a hysterical person and hoked for a while. I one moment I was thinking about stepping out of the car and going there, and possibly hit the driver with my shoe.
Which would make my foot wet, since it rained. And beside the rain, what could I do with a shoe in my hand? And it would seem a bit inappropriate, I know. And other drivers could hit me, I know that too. I mean, I'm not that crazy everyday, it just made me angry how people use the situation and act as they will, not caring about other people in traffic.

And this is not New York-  and hopefully drivers there act more carefully.

Later on my way home, I saw a car hitting a bike, many cars driving as if there's no tomorrow, changing directions and not looking around.

It was a hard day.I wish I could step a few steps back in such situations and not react, but it is not always possible to be so objective and neutral and disciplined.

Do you have such traffic adventures? And is it different where you live?

ponedjeljak, 23. veljače 2015.

Pletene papuče/ Knitted woolen slippers

Zadnjih par godina imam taj luksuz da po doma nosim ručno rađene papuče.
Za vikend sam dobila još jedne, ali te idu na čekanje, doći će na red jednom, kad ove sadašnje iznosim.

Last few years I have this luxury to wear handy made woolen slippers at home.
And on weekend I got this new pair, but this pair will be stashed, and their moment will come later, when other slippers will be worn out.


Papuče su pletene, s kožom našivenom na dnu. Mene jako podsjećaju na pošive, obuću koju je moj dida u Lici i nosio i pravio za sve nas. Mada, kad guglam pošive, ispada da se to u biti zove coklje.
U Lici, tada, uvijek su bile crne. Danas, kad ih plete moja teta, plete ih od ostataka vune koje nađe, što ju jako nervira, al zato ja plješćem ručicama jer imam šlapice u bojama, i to u kombinacijama koje ona ranije, dok je bila mlađa, nikad ne bi spojila.

Svaki put kad ju vidim kako plete, ostanem pod dojmom koliko je to precizno. Mislim, i ja pletem ("pletem") no to je naspram nje pačja škola.
Moja teta ima 85 godina i, poput većine 85-godišnjakinja na ovim prostorima, ima i većinu bolesti ovog svijeta. Ako imate nekog takvog u svojoj blizini, vjerojatno vam je poznat taj profil ljudi.
Ona zadnjih 15 godina kuka kako jedva čeka da ju dragi bog uzme, ali nadživljuje sve svoje vršnjake, pa i mlađe. Nju najviše sve boli i njoj je najteže. Ne možeš se s njom takmičiti u niskom tlaku i vrtoglavicama, koje mene, na primjer, zezaju zadnjih par dana. Njena reuma je gora i teža (od moje, ili bilo čije druge). Njene zime u mladosti su bile gore, i hladnije, i više snijega je bilo i išlo se pješice s lopatom za prtiti put do škole, uzbrdo, u oba smjera.




The slippers are woolen, and have cow hide as a sole. They remind me a lot on slippers my grandpa used to make and wear, but they had another name back then in Lika, and although I call them "poshive" now, I think the correct name would be "coklje".
Slippers were knitted by my aunt, a 85 year old woman, who kept her knowledge for so long, and even today she can make such beautiful handicrafts.
My aunt, as most 85 years old people in this part of the world, usually talks about her medical diagnoses, and she is a proud owner of  a lot of them. And her aches are great then mine ( or any other's). She has the worst rheumatic pains, her blood pressure is the worst, and when she talks about her past, it was her life that had the most difficult parts and yes, the winters were colder back then and the snow was bigger, and she walked to school, in the snow, by foot, uphill, in both directions.

But what else could somebody that old actually talk about these days? Although she talks about death more then a decade, she is still alive, and with all her illness, many of her friends and family members ended their lives faster. So, I do understand her.

She lived in turbulent times. And maybe, in other parts of the world, her 8 decades would have been easier, but she remembers when the news came to her village about king Alexander death ( 1934., Marseille), and only later World War 2 began.
She survived it all, all the wars and political changes that had run through her life, and a few years ago, she decided to start knitting again. She has arthritis and she knits to keep her fingers in shape. Also, counting the rows and knitting stitches help her sty focused and not thinking about bad past and present memories.



Ali netko tko je 85 ljeta na ovom svijetu i nema baš puno preostalih tema za pričati, pa joj puštam primat nad dijagnozama i vremenskim prognozama i teškim radnim uvjetima koji su prije bili.
85 godina možda negdje drugdje znači nešto drugo, ali na ovim prostorima to znači da se ona sjeća dana kad su došli u selo javiti da je kralj Aleksandar ubijen (to je bila još kraljevina Jugoslavija, jel možete vjerovati?!), slijedio je 2. svjetski rat, i onda sve nakon tog. Može se reći da je živjela u turbulentnim vremenima.
Danas, nakon svih tih ratova i političkih smjena, ona ima artritis koji joj koči ruke, pa je odlučila, prije par godina, ponovno probati plesti da razgiba prste, a brojanje očica i redova joj pomaže da ostane fokusirana i da ne misli o nekim glupostima iz prošlosti ili sadašnjosti.

Meni je zanimljivo gledati kako svi mi imamo neku svoju "jogu", nešto što nam pomaže zadržati um i tijelo gipkima, nešto zbog čega prestajemo, barem privremeno, misliti na dnevne gluposti, dok radimo na tijelu i ne damo da samo tako propadne.
Ona ne zna što je ujjayi dah, ne pozna asane ni meditacije, ali uspješno primjenjuje neke meditativne koncepte i rad na tijelu, za dobrobit i duha i tijela. Ima mudrosti u starim ljudima, možda ju ne znaju prepričati uvijek, ali ako imate vremena, pogledajte i možete ju vidjeti kako ju žive.


A vunene papuče? Griju najbolje na svijetu. Mojim hladnim nožicama procirkulira krv u njima.
Đon je od mekane kravlje kože, kože kupljene pred 30 godina, kad je išla u penziju, da se ima čime baviti kad već ne radi. Ove su za nataknuti, jer imam i one s petom, pa ih samo nataknem preklopljene, što je nju odmah ponukalo da napravi otvorene šlapice.
Ručno rađene stvari. Milina.
Kao da hodam po oblacima.



My aunt has never heard about ujjayi breath, she has no knowledge about yoga and asanas and meditation, and still she does exactly that: she meditates and stays present and keeps her body and mind in shape. We all have our own yoga, if you ask me.
And old people, they often can't explain you many things about life, but they were and are living proof of how some things should be done.

And these woolen slippers? They keep my cold feet warm and my blood circulating. It feels like I'm walking on clouds.
I love handicraft.

srijeda, 18. veljače 2015.

Suradnički post: Ivana

Vrijeme je za još suradnički post!
Danas je na redu Ivana, s bloga Bitchy Dust.
Zamolila sam Ivanu da napiše jedan post, malo drugačiji od onih koje ona inače piše, i blago meni, i ona je pristala:)


1. Bok! Reci nam par riječi o sebi.

Ivana, možda poznatija kao Cynical Romantic, autorica bloga Bitchy Dust, in real life profesorica filozofije i hrvatskog zaposlena u jednoj srednjoj zagrebačkoj školi.


2. Koliko ti je bitna garderoba u svakodnevnom životu? Reci nam nešto o odjeći koju posjeduješ. Koja odjeća ti čini osnovu, i kako ju nadograđuješ? (na primjer, nosiš najčešće hlače, gore usku majicu/košulju, na to cardigan…ili haljine i grilonke i kapute..)

Kako nisam nudist/naturalist niti simpatizer istog, rekla bih da mi je garderoba izuzetno bitna :) Najbitnije mi je da mi je odjeća udobna, praktična, prilagođena mojoj dobi i prilici. Zimi sam najčešće u trapericama i majici, košulji, vesti, ovisno već o raspoloženju i vremenu. Ljeti sam uglavnom u haljinama. U proljeće i jesen variram između prve i druge opcije.


Collage3.jpg


3. Kako se oblačiš za posao, a kako za van/kavu? Koliko ti treba vremena da se spremiš?

Nema neke prevelike razlike u tome kako se oblačim za posao i za kavu, osim ako se ne radi o posebnim prilikama. U tom ću slučaju na posao odjenuti sako što je vrhunac mog poslovnog stila (u kostimima se osjećam kao baba), a van vjerojatno haljinu. Ovisi o tome kamo idem.
Collage1.jpg


4. Koliko često ulažeš u novu garderobu, i koliko ti traje prosječno odjeća? Koliko okvirno imaš stvari? Što misliš o Projektu 33? (radi se projektu gdje osoba koristi samo 33 odjevna predmeta u jednoj sezoni) Možeš li se zamisliti u takvom projektu? Skupljaš li odjeću koju ne nosiš godinama, ili se rješavaš onoga što ti se ne sviđa/ ne pristaje ti više? 

Nema pravila, neka odjeća traje godinama, neka jedva dočeka kraj sezone. Kao većina žena, imam previše stvari od kojih nosim premalo. Nemam ništa za obući :sigh:
Imam odličnu praksu mijenjanja stvari, majka u tome igra glavnu ulogu. Sve što ja više ne želim ponudi prijateljicama i njihovim kćerima, koje onda kad nešto ne žele to ponude njoj, odnosno meni. Neke divne i nove komade odjeće dobila sam mijenjajući se tako. Shvatila sam da mi je lakše riješiti se odjeće poklanjajući, jer sam teška za bacanje (žao mi je baciti čak i ono što ne želim nositi).

Dosta kupujem po sniženjima, jer uz pun ormar ne volim bacati novac na nešto što mi nije neophodno. Ove sam zime tako ulovila jaknu za 199 kuna i dvije košulje koje su me zajedno koštale stotinjak. Povremeno si priuštim skuplji komad odjeće, ali se na to teško odlučujem od kad mi je neki klinac razderao skupu, novu haljinu kad je u prolazu pao s bicikla na mene.
Što se tiče Projekta 33 pomalo mi zvuči kao pomodarska ideja za ljude koji nemaju pametnijeg posla. Naravno da bih mogla s 33 komada, mogla bih i s daleko manje, ali doista ne vidim čemu.
Collage2.jpg
5. Što nikad ne bi obukla? Postoji li nešto, za što si mislila da nikad nećeš nositi, ali ti se ipak svidjelo? 

Nikad ne bih obukla cipele od kojih bole noge i odjeću u kojoj ne mogu sjesti ili disati ili u kojoj mi je hladno - nisam više nesigurno djevojče, prerasla sam odjeću koja se nosi za druge. Nikad nisam mislila da ću obući čizme koje izgledaju kao papuče, ali hladno radno mjesto i potreba učinile su svoje, pa sad imam dva para. Nije što su moje, nekako su slatke, griju noge - što mi je najbitnije.  


6. Imaš li neki komad koji ti je posebno drag? Zašto ti je toliko drag? ( poklon od drage osobe, podsjeća te na neki trenutak u životu..)

Maramu/šal koji je moja majka kupila prije mog rođenja. Obožavam je, sviđa mi se kombinacija boja, osjećaj na koži i to što ima priču.
Collage5.jpg


7. Kako bi opisala svoj stil? Jesi li zadovoljna kako se oblačiš? Što bi promijenila, ili što pokušavaš promijeniti?

Kao što obično kaže moja prijateljica S., niti sam šminker niti sam klošar, negdje sam u sredini. Nekoliko sam puta dolazila u faze gdje razmišljam da se trebam stilski uozbiljiti, ali od toga sam odustala. Fali nam svima malo igre u životu.
Collage4.jpg

8. Postoji li netko čiji ti stil ti se sviđa? Ako da, zašto?

Inspiraciju nalazim svuda oko sebe, od Pinteresta preko blogova, do nepoznatih žena na ulici i po tramvajima. Volim vidjeti ljude kojima je odjeća veselje, a ne nužno zlo, koji ne izgledaju kao da su u svađi sa svojim tijelom. Uvijek mi uljepša dan kad vidim ženu odjevenu po vlastitom guštu, čija odjeća reflektira samopouzdanje i dobar ukus. Jednako tako, grozim se namuljanih žena, s flekama od pudera po licu, napola oguljenog laka na neurednim noktima i prljave kose.


9. Kako kombiniraš odjeću, šminku i nakit? Imaš li neka pravila što ide s čime? Što je, po tvom mišljenju, loše u današnjim modnim trendovima?

Slaba sam na šminku i nakit. Nakit mi je važan kao i odjeća, i pomalo sam ovisna o naušnicama i lakovima za nokte. Često čujem primjedbu da očito ništa ne radim kad uvijek imam sređene nokte - za mene je manikura stvar osobne higijene. Bitno mi je da boja laka ne odudara od ostatka odjeće, kako bojom tako i stilom. Neću staviti barbi pink lak ako planiram izaći iz kuće u martama, trapericama i kariranoj crvenoj košulji. Također biram svjetlije i neutralnije boje ako su mi nokti dugi. Zato kad su kratki prođem sve nijanse crne, sive i tamnocrvenih.


10. Imaš li kakav savjet za organizaciju ormara? Koji je najbolji način da ravnomjerno nosiš sve, da znaš što imaš, da je kompatibilno s ostatkom ormara?

Dvaput godišnje mijenjam stvari u ormaru, robu koja je ljetna kad zahladi spremam i podižem na vrh ormara, a zimsku spuštam. Tako trenutno imam odjeću organiziranu na ovaj način: u ormaru vise kaputi, jakne, košulje i haljine. Na policama je redom složeno donje rublje, bodiji - pamučni body je najbolji izum ikad (obožavam ih, nosim ih umjesto potkošulja i zimi ne izlazim bez jednog na sebi), šalovi, kape, rukavice i ostali dodaci. Polica ispod su pidžame i trenirke, mahom odjeća koju nosim kod kuće, dok se na zadnjoj polici nalaze hlače, majice, veste ispod kojih moram staviti nešto. Ne znam koliko raspored mojeg ormara ovako zvuči smisleno, ali uvjeravam vas da imam sistem.



nedjelja, 15. veljače 2015.

Gljive lisičice s prosom/ Chanterelles with millet


Ovu jesen dobila sam lisičice. Moje znanje o (jestivim) gljivama uključuje vrganje, šampinjone, bukovače, i lisičarke. Ovo je kao lisičarke, osim što su lisičice:) Prepoznatljive su po  intenzivnoj žutoj boji.
Zaboravila sam na njih, ležale su na sigurnom, smrznute u dubokom cijelu jesen, i tek neki dan sam ih spremala za večeru. Meni je šteta takve gljive spremati s mesom, one imaju dovoljno intenzivan okus (a i proteini su, pa je obrok cjelovit) da ne trebaju meso da ih zasjeni, samo sam razmišljala s čime da ih spremim, a da nije klasični rižoto. Na kraju sam se odlučila za proso.

Ne znam koliko su glive zastupljene u vašoj kuhinji, mene baš vesele mada ih i ne jedem tako četo, najviše zato jer ih zaboravim kupiti. Jednom kad budem imala više vremena (gledam u budućnost i tamo negdje oko 70. vidim penziju) možda odem u gljivare. U našoj prirodi ima toliko samoniklog bilja, ne mislim samo na ljekovito bilje, nego na trave od kojih se može pripremiti odlična salata i prilog jelu, puno toga je već poluzaboravljeno ili se krivo bere (sjetimo se medvjeđeg luka, koji ljudi često krivo identificiraju pa završe u crnoj kronici), ali uz potrebno znanje, mislim da bi prehrana bila obogaćena a uz to dolazi i gušt pronalaženja i ubiranja hrane izvan sigurnosti klasičnog dućana.

Nisam puno maltretirala gljive. Na ugrijano maslinovo ulje stavila sam dinstati luk, na to dodala lisičice i pustila da se krčkaju. Kad su omekšale, dodala sam komadiće smrznute rajčice i sol, papar, kurkumu i crvenu papriku, te na to dodala proso kojem treba manje od 10 minuta da omekša.
Dobra je kombinacija, proso je dovoljno nježnog okusa pa lisičice dominiraju, a one su fine i ukusne.
Priprema je brza, trebalo je oko pol sata. Jedino mislim da gljive nije mudro podgrijavati, pa ovo jelo pojedite u komadu.  Osim toga, vjerujem da su gljive dobar izvor proteina osobama koje se hrane vegetarijanski, i onima koji ne konzumiraju meso iz bilo kog razloga.
Imate li još koju gljivu za preporučiti? Kako ih vi spremate? Kako vam se ovo čini? Jeste li jeli kad lisičice?



Last fall I was given thee chanterelles. My knowledge regarding mushrooms is not that big, and I admit this was the first time I had an opportunity to try try these beautiful, yellow mushrooms. I was told not to mix them with meat, and mushrooms are proteins, so you don't really meat in the meal.
I've decided to add millet instead of usually rice used with mushrooms, because I needed a change.

The recipe is quit easy: preheat olive oil, add some onion, and then put chanterelles. Let them get soft, and add millet, salt, pepper, turmeric, red paprika. I also added frozen tomatoes (from my garden). IT takes about 30 minutes to prepare this meal.

Chanterelles are not well know here in Croatia. People usually here eat  boletus, champignon and oyster mushrooms. But there are many more types that are eatable. Besides mushrooms, there are many herbs and plants that could provide us food, from teas to salads. We only need to learn what it good to be eaten.

Mushrooms are good options for persons who don't consume meat (vegetarians, vegans) or simply wants some change in the kitchen.

So, do you have any mushrooms to recommend? What's your favorite?

četvrtak, 12. veljače 2015.

Vikend/ Weekend



Kao što vjerojatno i sami znate, prošli tjedan je opet padao snijeg. Možda ste čistili snijeg (kao ja) i nadali se da čistite pravi auto na parkingu, jer su svi izgledali jednako.
U prošli petak, uz vjetar i snijeg, veliki dio Zagreba je ostao bez grijanja, uključujući i mene. Tako da je čišćenje snijega zapravo dobro došlo, zagrije se čovjek dok prvo čisti staze oko zgrade, a nakon toga i auto.
Super su mi prolaznici, susjed i ja smo čistili u paru, ljudi prolaze i svako toliko netko ima potrebu reći nam "Kako ste marljivi!" ali nitko ne nudi pomoć :) To je valjda ta verbalna podrška koja dolazi u paketu s kauč solidarizacijom.
Prošli vikend prehodala sam u gojzericama i zimskim planinarskim hlačama, jer je snijeg bio do koljena i nije imalo smisla išta drugo staviti na noge.
Zagreb je bio dobro očišćen, dok je svijet izvan Zagreba izgledao ovako:



As you probably know already, last week we had snow again. Maybe you, like me, cleaned the paths around the house or hoped the car you are cleaning is yours. Because here, all cars looked the same. Big snowballs.
On Friday, with the snow and wind. And then a big part of Zagreb town lost central heating, including me. It was good to go out and help cleaning the paths, it kept me warm.
So the last whole weekend I spent in my hiking pants and shoes, because nothing else couldn't help.
Zagreb was well cleaned, and at the same time, town near Zagreb looked like this:


Što je, opet, isto dobro, jer kako je vjetar prohujao kroz druge dijelove države, ovo uopće nije problem. Inače, paše mi kad padne snijeg, sve utihne, svijet kao da upadne u vatu, zvukovi prigušeni, sve je čisto i ljudi uglavnom pričaju o snijegu a ne o politici i drugim manje zabavnim temama.

U nedjelju sam otišla do centra, bilo je hladno i puhalo je i centar je bio skoro prazan. U zadnje vrijeme u centru sam rijetko, makar je to odlično mjesto za kave i šetnju. U Tkalčićevoj ulici, ako ne znate ili se spremate tek ići, postoji ovaj spomenik. Nekad prije ova ulica bila je poznata po prostitutkama, i ovo je spomen njima, djevojka ogoljenih grudi stoji na prozoru i čeka klijente.
Žao mi je što ništa ne piše pored spomenika, ne znam je li do neokonzervatizma koji pokušava biti dominantan na ovim prostorima, ili se ne smatra potrebnim išta napisati.



Which is, again, ok, since the wind blew much more in some other parts of the country, and pictures like this one were quit ok for the winter period. And while there is snow, everyone is talking about it, and less talking about politics and similar not funny topics.

On Sunday we went to a Zagreb center for a coffee.I don't go there often, but when I do, I like to wander around and enjoy the buildings and atmosphere.
In Tkalciceva strees there is a statue, a monument of a prostitute, a girl on the window. This street was formerly know ( a century ago) by prostitutes who lived and worked there. I like this monument, somehow it survived the neoconservative atmosphere which is very loud last few years here,
Maybe it is because there are no information on the statue, so a lonely wanderer couldn't tell what it is about. 




Trg, kao što rekoh, skoro pa prazan. Ja i ban i njegov konj, najhrabriji :)
 Main square, as I said, almost empty. Only me, ban and his horse. We were the bravest :)

Ilica u sumrak. Nema ni tramvaja, samo vjetar. Zagreb inače nije ovako prazan.
It was sunset already, no trams, just wind. Zagreb usually doesn't look so empty.
I za kraj, hotel Esplanade u sumrak. Esplanade je otvoren davne 1925. godine, kako bi pružao luksuzni smještaj putnicima Orient Expressa. Sad sam išla malo guglati Orient Express, kaže gugl da je na početku vlak vozio od Pariza do rumunjskog grada  Girugiu, ali da je to luksuzno putovanje najčešće bilo od Pariza do Istanbula. Znate šta? Ja bih se tim vozila. Vlakovi su mi super (na stranu stanje željeznica danas), i bilo bi krasno proći Europu tim vlakom. A kakvi bi se tek postovi dali o tom putu napisati!  A hoetl je ostao, kao direktna poveznica s nekim prošlim danima, mogu zamisliti bogataše i avanturiste kako silaze s vlaka i idu ohanuti malo u hotel, urediti se i podružiti na stabilnom tlu. Oprostite, ponijelo me:)


And at the end, hotel Esplanade in the sunset. This hotel was built for Orient Express travelers, in 1925., to provide them a luxury place to stay. I googled it a bit and found out Orient Express first drove from Paris to a Romanian town  Girugiu, bat later this changed and the train drove from Paris to Istanbul. You know what? I'd be more than happy to drive by this train. Just imagine how good it would be traveling through Europe this way. And what posts I could write later!
And here it is, a hotel, directly connected to a such interesting thing in history. I can imagine wealthy  passengers and  adventurers traveling and stopping by in Zagreb, for a night in a good hotel, and then going further...
I apologize, my imagination took over for a moment :)

utorak, 10. veljače 2015.

Suradnički post: Iva

Spomenula sam prije par dana na Facebooku da pokrećem seriju suradničkih postova.

Zamolila sam kolegice blogerice da mi odgovore na ista pitanja, koja ću postavljati svima. U ovom serijalu pisat će blogerice koje veze nemaju s modom, koje malo veze imaju, koje vole čitati postove o modi ali ne pišu, i one, koje odjeća baš veseli.

 Nije mi bilo bitno da one same pišu po blogovima toliko o modi i garderobi, koliko mi je bilo bitno da vidim kako to izgleda kod drugih. Kako im izgleda ormar, što im je bitno da imaju, kako slažu kombinacije i kako se odijevaju. Često za mnoge ni ne znam što nose, uglavnom sam ja ta koja piše o outfitima :) a sad sam, za promjenu, na svoje mjesto stavila blogerice čije blogove pratim i volim, i zamolila ih za iskrene odgovore.

S druge strane, vjerujem da je i njima izazov promijeniti temu o kojoj pišu, te se predstaviti na malo drugačiji način.
Moj plan je uključiti u ove postove i osobe koje ne pišu blog, ali po mom mišljenju imaju stil oblačenja vrijedan predstavljanja ovdje.

Za početak, danas slijedi post Ive iz Skopja. Iva je Pepeljuga s Juga, ako dosad niste znali.


1.   Bok! Reci nam par riječi o sebi!

Konnichiwa, ja sam Iva!
Matična luka mi je Pepeljugisanje a bavim se event organizacijom.
 
2.   Koliko ti je bitna garderoba u svakodnevnom životu? Reci nam nešto o odjeći koju posjeduješ. Koja odjeća ti čini osnovu, i kako ju nadograđuješ? 

Hmm..kad bih naokolo mogla da hodam u pidzami i sobnim papučama, bila bih najsrećnija J Ne posedujem puno odeće, veoma sam “teška” kad je kupovina u pitanju i kupujem kad baš moram.
U proleće i u jesen garderoberom vladaju tunike i košulje, u leto je to hrpa šarenih haljina, indijskih suknjica, lanenih pantalona..a zima..uh, zima. Zimi vrtim u krug 3 džempera i dve rolke i zeljno očekujem Sunce J

3.   Kako se oblačiš za posao,  a kako za van/kavu? Koliko ti treba vremena da se spremiš?  

Pošto sam sama svoj gazda, nemam dress code. Oblačim se shodno prilici i umem da u istom danu “prošetam” pocepane farmerke i klasične pantalone J
Najčešće nosim ogomne džempere i šarene marame ili debele čarape i kilt kad je hladno ili šarene haljine i puno boja kad je leto. Za kompletno spremanje treba mi 5 minuta (šminkanje se ne računa J )





4.   Koliko često ulažeš u novu garderobu, i koliko ti traje prosječno odjeća? Koliko okvirno imaš stvari? Što misliš o Projektu 33? ( radi se projektu gdje osoba koristi samo 33 odjevna predmeta u jednoj sezoni) Možeš li se zamisliti u takvom projektu? Skupljaš li odjeću koju ne nosiš godinama, ili se rješavaš onoga što ti se ne sviđa/ ne pristaje ti više?


U garderobu ulažem retko ali se trudim da kupujem kvalitetne komade koji će potrajati bar dve sezone. Nemam puno stvari i kupujem po pravilu “Mora da se slaže sa bar 3 komada koja već imam”. 
Kod mene bi Projekat 33 bez problema mogao da bude Pojekat 20 – 10 odevnih komada i 10 marama/ šalova J Odežu koju ne nosim više ili prodam na “krpicama” ili zamenim sa drugaricama.



5.  Što nikad ne bi obukla? Postoji li nešto, za što si mislila da nikad nećeš nositi, ali ti se ipak svidjelo?

Nikad ne bih obukla sintetiku, sve drugo..ko zna.. Mislila sam da nikad neću nositi salvare a eno, nakupilo ih se .. J


6.   Imaš li neki komad koji ti je posebno drag? Zašto ti je toliko drag? 

Jako volim komade koje mi je nana šila, par maminih haljina, stvari koje sam sama prepravljala/ šila/ bojila i jednu žutu majicu u kojoj sam provela pola leta (srećica od Srećice)


7.  Kako bi opisala svoj stil? Jesi li zadovoljna kako se oblačiš? Što bi promijenila, ili što pokušavaš promijeniti?

Boho Queen u najavi :) Zadovoljna sam svojim stilom ali pokušavam da organizujem jedan deo garderobe (manje lepršav i strogih boja) za neke prilike koje to zahtevaju.


8.   Postoji li netko čiji stil ti se sviđa? Ako da, zašto?

Ako mislis na modne blogove, baš ih i ne pratim. Više volim da vidim tvoje šarene grilonke, Radmiline haljinice, Marsovkinu kombinaciju boja i printova, Minjine pin up eksperimente, Cekerusine i Dadine rukotvorine.




9.  Kako kombiniraš odjeću, šminku i nakit? Imaš li neka pravila što ide s čime? Što je, po tvom mišljenju, loše u današnjim modnim trendovima?

Slozim kombinaciju u glavi i krenem :) Postoji samo jedno pravilo – “Osecam se dobro u tome”,  a da li se nekom drugom svidja..hmm..bas me briga .

Modni trendovi su za one koji su u mogucnosti da na  3,4 meseca promene pola garderobe . Jako mi smeta sto sve devojke izgledaju uniformisano po sistemu – sad se nose cvetni dzemperi i hop- sve u cvetnim dzemperima..Uporno se trude da budu “moderne” a ne obracaju paznju na kvalitet materijala, na to kako je nesto sasiveno i na to da li im odredjeni komad stoji dobro

10.  Imaš li kakav savjet za organizaciju ormara? Koji je najbolji način da ravnomjerno nosiš sve, da znaš što imaš, da je kompatibilno s ostatkom ormara?

Sve stvari koje niste obukle vise od dve sezone, prosledite. Ne zatrpavajte se necim sto cete mozda nekad da obucete, samo zato sto je bilo na 70% popusta. Trudite se da vam garderober  bude pregledan i kupujte planski .
Moj orman + stender (da ne moram da peglam u 5 do 12). I bez hejta, molim lepo..ipak sam ja horoskopska Devica .



Hvala Ivi na odgovorima! (njen uredni ormar je toliko..drugačiji od mog :) )