ponedjeljak, 16. rujna 2019.

Što obući na posao?/ What to wear to work?


Kad ne ulažem trud, uvijek izgledam jako ozbiljno na slikama. Naučila sam to prihvatiti, i na svaku nasmiješenu, prvo dođe nešto slika gdje izgledam kao s tjeralice :)

Kad se slikam za outfit postove za posao, to je uvijek ono što nosim, i bude svega.
Imate li dress code na poslu? Na ovom poslu ga službeno nemam i svašta se može nositi. 

Prije ovog posla radila sam u firmi gdje je traper bio zabranjen, kao i obuća otvorenih prstiju, mada me klijenti i partneri nikada nisu vidjeli jer nismo imali izravan kontakt. Isto tako, kada bi se događao neki bitni sastanak, dobili bismo dan ranije uputstva kako se trebamo našminkati i počešljati.
U toj firmi takvi mailovi više su bili pokazatelj ambicioznih ideja nekih kolega, koji su imali mišljenje kako bi sve to trebalo izgledati.
Zanimljivo, ni moja a ni druge firme, za koje sam čula da traže određena pravila doijevanja, nisu nudili financijsku injekciju da si ljude kupe odjeću kakvu firma zahtijeva za nošenje.
Dosad sam saznala za jednog poslodavca koji je mjesečno financirao svoje zaposlenike da odgovaraju dress codeu.

Zeznuto je to s odjećom ako radite u firmama koje imaju prohtjeve. Na primjer, ne smijete nositi istu stvar više od jednom u istom tjednu, jer se skuži. Ne radim na takvom mjestu pa ne znam  kako bih se nosila s tim, ali vjerujem da nije svim ljudima napeto imati toliko odjeće da njom pokrivaju i takve opcije.
Osim toga, neki su minimalisti ili imaju modnu kapsulu, i sve im je čisto i uredno i skladno, i sada bi trebali kupovati još stvari samo zato da se nešto ne ponovi u pet radnih dana.

U ovu firmu sam došla nakon te gdje mi je bio zabranjen traper i na početku sam izgledala pomalo gospođasto, definitivno ozbiljnije obučena od nekog prosjeka.
Skupila sam dovoljno visokih peta i šoseva, i trebalo je proći vremena da kupim i puno ležernije stvari.
Inače, nemam baš posebnu odjeću pored one za posao, uglavnom podižem i spuštam šminkom i nakitom ili nekim dodatkom, ali nemam neku odjeću "za van" (nije baš da i idem pretjerano van).
Imam odjeću, i onda ju nosim svuda.

Razmišljam kako će biti na idućem poslu, hoću li se morati opet prilagođavati, i kako je to zapravo bezveze, a nemaš izbora nego prihvatiti da na posao moraš nositi ozbiljnije ili vrlo ozbiljne stvari, svaki dan, ako uletiš na takvo radno mjesto.
Osim toga, svjesna sam da često sami radnici/e se vole zaigrati pa dignuti level oblačenja, mada im nitko ne kaže da moraju toliko ulagati ili toliko robe nakupovati.

Biti će zanimljivo vidjeti, ja u fazi nekupovanja novog, a pitanje je što me čeka negdje drugdje.
Možda sve prebacim na svjesno etičko kupovanje:)

Ako radite, ima li kod vas dress code? Postoje li pravila odijevanja, i paše li vam to ili ne? Što biste promijenili na svom poslu, da možete?

When I'm not making an effort, I always look so serious in pictures. With time, I've learned to accept it. Every time I'm taking pictures for the blog or Instagram, it takes 5 pictures to get one smiling.

When making outfit posts, I try to show the real outfits I wear to work. I have a very loose dress code where I work currently, so I am not  forced into business casual only or similar categories.

Before this company, I worked for one that had a more strict dress code. No jeans, no open toes shoes, with obligatory make up.
During my days there I have invested time and money into a more appropriate wardrobe, that I carried into the new work lace, where it was much looser atmosphere. It took me time to adjust, and start buying and wearing different clothes. I remember how I looked like in the beginning here, heels and dresses and skirts and everything looked much more strict.

It is hard to change wardrobe so much, when suddenly a person needs to wear jackets and heels and be dressed up all the time. Interesting fact, here in Croatia there are some companies with a serious dress code, but rarely I've heard about companies financially helping people to purchase such wardrobe.
There are work places where implicitly a person doesn't wear the same wardrobe twice in a work week, which can make a problem, especially in the beginning, when a person is only building the wardrobe.

I wonder how this will look like in my next work place, will there be a dress code and how will I adjust it to my "not buying new wardrobe" decision. Maybe I'll change the minds around me :)

utorak, 3. rujna 2019.

Kožni kaputi i jakne/ Leather coats and jackets


U mom projektu nekupovanja novog, danas ću pisati o prepravljanju starih stvari.
Naslijedila sam kožnu jaknu i kaput (koju krznar zove bundicom, pa hajde neka bude bundica).
Kupljene su davno, prije 30-40 godina, i potpuno su očuvane. Dugo ih je već gledam, ova nazovibundica je meka i topla  a jakna je odlična, ali obje je kupio moj otac za sebe, i to su muške jakne/bunde  a ja nisam visoka, mršava manekenka kojoj bi takvi krojevi stajali, i zaista je trebalo malo to prekrojiti da liči kako treba.
Nazovibundica je dugi kaput od janjeće kože, s umjetnim krznom iznutra. Čak ima etiketa s imenom i prezimenom kožara koji je to radio (Nijemac, kupljeno u Njemačkoj, i s garancijom). Na prednjici ima umjetno krzno. Kožna jakna je brušena koža, krojem onako malo vojnički, jako ugodna.

Trebalo mi je vremena da nađem nekog tko radi s kožom i krznom, nije mi se baš dalo dati bilo  kome tko šije. Našla sam kožare krznare i tip je odmah znao što i kako treba (ne nužno ono što sam ja predlagala, jer neke stvari nisu bile izvedive, a neke ne bi dobro stajale). Odlučila sam mu vjerovati jer on ima puno desetljeća staža rada s time, a ja nemam, i ostavila ih njemu.
Naravno da je sve trajalo duže od planiranog, trenutno sve zaista zapinje, no nazvali su me prije par tjedana i otišla sam po njih.
Sviđa mi se kako je ispalo. Bunda uopće nije uska, nije tako krojena a ni ja nisam nešto od uskih stvari, ali su rukavi suženi, rame je spušteno, popravljene su rupe za dugmad i sad izgleda kao da je moja. Jakni je isto skratio rukave, na leđima stavio falde da suzi leđa i dignuo ono kroz što prolazi pojas.

Ovo su, inače, moje prve kožne jakne. Nikad nisam prije kupovala takve stvari, a sad sigurno ne bih kupovala nove, jer nisam za to da se životinje ubijaju da bi im se uzela koža s tijela za nove jakne.
Već napravljene stvari, pa ni odjeću, ne vidim smisla bojkotirati jer su već tu i veće poštovanje pokazujem prema njima pazeći na njih a ne da ih hitim na neko reciklažno smeće.

O koži i lažnoj koži uskoro slijedi poseban post.

Iz razgovora s drugima shvatila sam da kožnih jakni i bundi ima dosta po second hand dućanima, vintage dućanima, inozemnim thrift shopovima i po svim mjestima gdje se tako nešto prodaje, pogotovo što su ljudi prodavali, i prodaju još danas, svašta što ima vrijednost jer nam je društvo na dovoljnom stupnju siromaštva da se rješavaju svega da zarade.
Ako razmišljate o kožnim jaknama ili krznenim bundama, uzmite u obzir da ima dobrih primjeraka po povoljnijim cijenama na takvim mjestima, bez potrebe da tamo nekog kolju za tu istu jaknu.
Što se tiče kožara i krznara, sve sam više svjesna da su dobri krojači, što god da kroje, rijetki i da ih treba cijenit.
Imam krojačicu koja radi sve, od zavjesa do kaputa. Trebalo je dosta vremena da nađem nekog, s čijim radom sa zadovoljna. To je, valjda, kao i s frizerima :)

Što se tiče jakne, svjesna sam da na slikama izgleda kao da imam rep :)
Slikala sam kad sam došla doma usred noći, preumorna da razmišljam. Tu jaknu planiram nositi s pojasom zavezanim iza, bolje mi stoji.
Sad samo treba doći barem nekakva jesen, ako ne i zima.

Today I'll show you a coat and a jacket I have inherited, and have them mended.
These are leather coat and a jacket, originally bought and worn by my father. They are sewn for men and really to big and bulky for me, so when I decided to give them a go,  I needed to find a tailor who is good with leather to mend them and readjust them to my measurements.

It took me some time to find the right person and to get the coats back, but I like the final result.
These are pieces 30-40 years old. I wouldn't buy new leather wardrobe today, but have no problem with wearing and using old/vintage stuff, because it can be either worn or tossed to landfill.

Now I have a leather coat with faux fur inside, and a leather jacket. I know I look like I have a tail in the last pictures :) but I was tired making them and had no will to make the pictures again. So, here you go, me and my piggy tail.

I am still in my not-buying-new project. I really have everything I need, and enjoy much more such projects where I mend wardrobe I've inherited. These pieces last for decades, they're of good quality and I have no intention purchasing something new while I have such treasures hidden in my closets.

Soon I'll write a post on leather and faux leather wardrobe.

ponedjeljak, 26. kolovoza 2019.

Kad su odjeća i obuća preozbiljni/ When the wardrobe is looking too serious on us



Ove sandale su mi jako drage. Udobne su i praktične i sviđa mi se kako izgledaju.
Kad sam ih uzimala, gospođe u dućanu, redom sve 60+ su ih pohvalile da su super i da lijepo stoje na nogama.
I sad, one jesu lijepe, iz profila se vidi da je peta malo deblja i ima onaj anti shock dio.
Činjenica je da su sandale za populaciju od 10,15 godina više.
I ne znam kako bolje objasniti, i nije da će me to spriječiti da ih nosim, ali je li vam se ikad desilo da kupite ili dobijete nešto, u čemu se zapravo vidite za desetljeće ili dva?
Već sam pisala na Instagramu o tome, malo si izgledam kao gospođa tetka u njima.

Imate li tako nešto, nešto što je malo prepraktično ili prestarmalo? Nosite li ili skrivate doma, ili čekate s tim još neko vrijeme?







I like these sandals a lot. They are really comfortable, maybe a bit too comfortable. When I was buying them, a few 60+ ladies approach a gave mi compliments, they said the sandals look great and they look really good on me.
The things is, I think this pair is for me in 10-15 years. I will wear them now, I already am wearing them, but it feels like it is for someone a bit older.
It is hard to explain, but did you ever had the feeling something you have is for your a decade-or-even-two older version of you? Maybe something you were given, a piece of wardrobe or shoes  that will look great on you in 15 years, but now they are just comfortable.
And what do you do then? Do you enjoy wearing it, or do you store such things in the closet waiting to be more age appropriate?

nedjelja, 18. kolovoza 2019.

Održiva garderoba 2./ A sustainable wardrobe 2.

Otkako sam zadnji put pisala o održivoj modi i garderobi, završila sam online tečaj, naučila puno, rastužilo me još više toga. Aktivnija sam na Instagramu po tom pitanju ali kao što sam i napisala, sve će biti i ovdje objavljeno.

Kad krenete kopati po tako nekoj temi, ispadne da sve što se znali dosad, ne vrijedi baš puno.
Ispadne da čak i kad mislimo da radimo dobro, budemo zapravo pod utjecajem nečijeg marketinga koji mulja.
Krenimo od početka.
Tečaj je bio zanimljiv i informativan. Meni je otvorio oči po mnogim pitanjima, no najviše me pogodio dio o prirodnim materijalima.

Pamuk i viskoza su posvuda, odlični su za nošenje, lagani i mekani i kombinacije s drugim materijalima su odlični. Čovjek bi rekao da je pamuk dar s neba, ali nije baš tako.
Pamuk je biljka koja troši jako jako puno vode. Kad pišem jako puno vode, mislim na zbilja puno.
U jednoj Indiji, za proizvodnju 1 kg pamuka potroši se 22 500 litara vode. Aralsko jezero, gdje Uzbekistan i Turkmenistan sade i proizvode pamuk, gotovo je presušilo.
Kad je Aralsko jezero presušilo, soli i pesticidi su se oslobodili i otišli u atmosferu, trujući pritom i ljude i zemlju okolo. Ovo su samo dva primjera, na mjestima koja su jaki igrači u pamučnoj industriji.

To što je pamuk prirodan materijal ne znači da je njegov uzgoj "prirodan" niti da je uzgoj i proizvodnja neopasna. Zbog njega farmeri prelaze na nasade pamuka, nauštrb drugih kultura. Vode nestaje, a o tome da za bojanje pamuka treba još vode nisam ni počela. Dok pamuk dođe do nas, mi ga gledamo lijepog na policama i na vješalicama, dok cijeli dijelovi planete ostaju uništeni, presušeni, a cijena pamučnih stvari je takva da prosječna osoba ne razmišlja puno o uzrocima i posljedicama tako jeftine robe.

Svjesna sam da postoje situacije i razdoblja kad je povećana potražnja i potrošnja pamučnih stvari. Beblja odjeća, djeca koja rastu kao male gljive, situacije kad ljudi ostane bez svega ili promijene težinu pa se moraju obući, sve to ima smisla.

Stvar je u tome da ovo što sam navela nije jedina lista razloga zašto se toliko pamuka proizvodi. Ljudima je često jeftinije dati manje para za neku majicu, pa nek traje sezonu, nakon toga se ta majica već sva iskrivila i nakosila i ne liči na ništa (jer tkanina prije rezanja i šivanja nije iskuhana, da se niti slegnu, i to je jedan razlog zašto je tako jeftino) i nema druge nego hititi u smeće ili probati donirati, i kupiti novu.

Činjenica je da takvim ponašanjem profitiraju samo brendovi. Radnici na drugom kraju ove priče sigurno ne profitiraju, to su ljudi koji su praktički moderni robovi, rade za toliko malo novca da se nikad neće moći izvući, i dok god ljudi pristaju na tako jeftine stvari, tvornice će proizvoditi nekvalitetnu odjeću i plaćati radnike kikirikijem..
I uz tako male cijene, high street brandovi strašno zarađuju, pa možete zamisliti kolika je razlika u cijeni proizvodnje i prodaje, ako i u majici od 30 kn bude velika zarada.
Cijelo to vrijeme okoliš propada. Propada do razine da su neke rijeke postale biološki mrtve. nema biljaka ni životinja, nema kupanja tamo, lokalne životinje nemaju gdje piti vodu niti se zemlja može navodnjavati.
A dovoljno je daleko da se ne priča dovoljno o tome, nego su nam glasnije, i bliže, reklame za nova sniženja i nove sezone, još jedne sezone prirodnih materijala.


Ne pada mi na pamet ikome viriti u novčanik, no smatram da ljudi često ne znaju kolika je cijena onoga što kupuju i što nose, i što na kraju bace. Potrebno je (više) pričati o tome da nemamo neograničene resurse, neće ovo ići ovako do zauvijek, ta silna kupovina i potrošnja stvari koje bi trebale trajati duže od jedne sezone, bez da se majice skoče, isperu im se boje, otkine se porub i pola majice se zakrivi da vam šav ide preko cica.
Kupovina skupljeg nije nužno garancija da će majica biti kvalitetnija. Treba uzeti u obzir više faktora, i probat ću se dotaknuti svega u ovoj seriji postova, a već sad vidim da ću imati o čemu pisati :)

Što se mene osobno tiče, nakon nekupovanja godinu dana, i nakon što sam opet počela nekupovati, nosim ono što imam. Ovo ljeto nisam kupila jednu jedinu novu stvar od garderobe. I opet nisam iznosila svu ljetnu garderobu, jer ju imam more.
Kad dođe trenutak da treba nešto kupiti, a doći će, prvo ću pogledati što se nudi u second hand svijetu. Znam da ima vas koje second hand odbija. Vani ima dućana gdje se prodaje roba koju nitko nije ni nosio, ljudi znaju kupiti i nakon nekog vremena daju to dalje, još s etiketom. Znam da ima ljudi, znam neke, koji tvrde da tuđa odjeća nosi tuđu karmu. Nekima se gadi nositi tuđe. Svega ima.

Bilo bi mudro pronaći neku alternativu, da se bar djelomično smanji kupovina nove serije odjeće, dok se istovremeno prodaje ili poklanja ogormna količina nenošene odjeće. Neki dobiju na dar, ili im se doma ne svidi, ili naslijede, ili krivo kupe..to je sve dobra odjeća koja godinama može poslužiti svrsi, a proći ćete uglavnom jeftinije.

Osim second handa, postoje i manufakture koje su se okrenule proizvodnji pamuka i pamučne odjeće a da paze na okoliš. To su uglavnom manji brandovi ali stoje iza toga što rade i kupovina takve odjeće omogućuje preživljavanje firmi koje se trude paziti na okoliš i radit posao koji vole.
Probala sam naći primjere  iz Hrvatske i regije, nažalost, što se tiče pamuka, to je neizvedivo kod nas.
Za hrvatske primjere mogu samo reći da je korak naprijed i kad nađete nekoga tko nije sve prenio na istok gdje se kroji, šije i pakira, a etiketa se tu našije pa ispadne da je "made in croatia".

Što se tiče outfita na slici, ovo je haljina, miks viskoze i još nečega, koju imam 4+ godine. Moja vjerna pratilja je od proljeća do jeseni, svake godine, jedna od onih peri-deri stvari.
Plan je da ljudi osvijeste da nose svu odjeću koju imaju barem 30 puta. Ova haljina je davno prešišala taj broj.
Since my last post here on sustainable fashion, I ended an online course about the sustainable fashion, a course that taught me much and made me sad for various reasons.
First, let me tell you I haven't bought one single new wardrobe piece since my decision to start the slow fashion and try to live more slow and more sustainable life.

When talking about course, I have learnt that I don't know much, and that I know is not true.
I already see this topic will last through many posts, because there is so much that can be written, and needs to be written, because it is not in the media as often as it should be.

One of the things that confused me and made me sad was the part on natural materials.
I always thought buying and wearing natural textiles is the right thing to do, that I'm conscious  environmental oriented. Besides, I feel good in cotton and viscose.
Unfortunately, it isn't that easy nor that good. The thing is, the cotton industry is huge and is destroying the environment. I am not over dramatizing. The production of cotton uses large amount of water. For 1 kilo of cotton 22 500 liters of water is used.
Aral lake is almost gone, while Turkmenistan and Uzbekistan are pushing on the cotton industry, the lake is almost dried up, releasing salt and pesticides into the atmosphere, poisoning the farm land and the water around it.

And if you think it ends here, you are wrong. The cotton coloring and manufacture use even more water, making some rivers biological dead. There are no fish in them, no vegetables, no life. Local wild and domestic animals cannot drink from these rivers, and land can not be watered. Imagine huge parts of the world, where this cotton is made, completely destroyed. We don't dear about it often because it is an inconvenient truth, and it is much more pleasant watching tv and internet commercials about new sale season.
People got used to fact an usual cotton t shirt lasts one season. It gets shorter or stranger in the meantime (because the cotton textile is not washed before cutting anymore, one of the reasons it is so cheap), and people don't know what to do with it except tossing it into the trash or trying to recycle.

Cotton wardrobe shouldn't last one season. It can last for years.
It is not my intention to peak into other people's wallets, so this is not the post where I'll be telling you what you must do. But I think, people often don't know what alternative is.
The alternative, in this case, offers a few options. Second hand shops often sell wardrobe that is actually never worn. There are people out there who buy clothes and never wear them, and then try to sell them.
Also, try to recycle. Wear other people's inherited or gifted clothes.
I know some of you think this is gross. I also know some women who think other women's clothes have a bad karma, so, I've heard it all.

You can choose how to respond. Wearing second hand is not the only answer.
In case you'd like to buy new clothes, there are actually brands who work with ethical manufactures, having ethical philosophy, and not employing people someplace East, in a modern slavery, to sew your clothes. Such ethical clothes are more expensive, yes.
High street brands, that sell t shirts for a couple of euros, still manage to create a huge profit, so you can imagine how cheap it is in the beginning, and how little these workers get paid, on the other end of the textile industry.

I know it is easier not thinking about it, but we don't have endless capacity on this planet for a behavior where people buy and toss and then buy and then toss some some, expecting over and over new clothes. It doesn't go like that, and it won't last much longer.

I would say, if you have an opportunity, buy clothes with more quality, something that won't change the shape in a few months. Invest in clothes you will enjoy wearing for many times. It can be bought secondhand, or given, or bought someplace.
It is important to become aware we are the part in this process, and we can decide how it will look like from now on.

The dress in the picture was bought 4+ years. It is my go to dress from spring till autumn, every year.
It is a mixture of viscose and some other materials. One of the ways to keep your clothes longer in your wardrobe is to wear everything you have at least 30 times. This dress was worn 30 times a long time ago.


}, 10);