nedjelja, 10. prosinca 2017.

Životni./ Life lately.




Već tri mjeseca ne živim u svom stanu, i tek je prošli tjedan stan postao useljiv.
Dotad je zezao stan, sad zezaju paralelno stan i auto.
Koliko puta sam bukirala termin za šišanje, pa morala otkazati zbog dolaska majstora, ne znam više ni broj.
Zadnje je bilo prošli tjedan, kad mi je stao auto na skretanju k frizerki, i mjenjač je otkazao.

HAK me odvlačio.
S autom sam bila na popravku kod automehaničara u tjedan dana 4 puta, dva puta sam izgubila brzine na mjenjaču.
Da ne ulazim u vokabular stvari koje ne znam dobro, prvo je bila lamela, koju sam mijenjala na vrijeme, ali tada su otišle neke gumice na mjenjaču. Vraćene su ali su se u vožji raspale. Poprave se te poveznice, ode pločica ispod mjenjača. Pomaknula se i izgubila sam prvu i drugu brzinu.

Paralelno s tim, poprave se podovi i zidovi u stanu- ode struja.
Pošaljem gazdaričinog muža da popravi, i čovjek zbilja nije kriv, ali ušao je u stan s nečim što se zove- pazite sad- zlatni deaktivacijski ključ- koji ne da drugim ključevima da otvore vrata nakon tog.

I tako sam ja u ponedjeljak u 1 u noći poljubila vrata svog stana u koji nisam uspjela ući, i upala susjedima prijateljima u susjednom kvartu u stan da me prime da prespavam.
Idući dan kupujem WD 40, špricam jer mislim da je nešto zahrđalo (nije) i nekako provaljujem u stan, ali ne mogu ga više zaključati izvana.
Kako sad ostaviti stan?
Na kraju zovemo firmu koja je stavljala protuprovalna vrata, i oni odmah zaključe da je to zlatni deaktivacijski ključ.
Dobro što je to? Film za klince? Kakav je to termin zlatni deaktivacijski ključ?!
Osim što je naziv idiotski, to je ključ isti ko i ostali, druge nijanse mesinga, koji zablokira bravu i iduća dva ključa koja gurnete se pokvare, i ako uspijete otključati, ne možete zaključati.
Evo, ja ne znam koja bi bila namjena tako nečeg što smo dobili u ponudi.

Ovo sve će proći, ali nije fora dok mi se rola preko leđa.

U međuvremenu sam odustala i odlučila puštati kosu, no tada sam uspjela se ošišati kod žene kojoj sam uspjela uletiti u salon i samo sam izdiktirala što želim, napravila je na cm kako sam rekla. Možda i predoslovno :)

A kako ste vi? :)





I've been outside my flat for three months now, and things  were getting weirder and weirder.
It's been hectic last few weeks here, mainly because I had one problem after the other.
After my flat was flooded, the floors and walls were mended 2 months later, and when I finally tried to enter the flat, my car broke down.
In one week, it broke 4 times, including being driven by the truck because it stopped in the middle of the crossroad. That was fun. Not.
And when I mended the car, the electricity in the flat broke.
And when they came to fix this, somehow they used the deactivating key which ruins next keys that enter the lock.
This meant that I came home after my work late in the night and couldn't enter my flat and had to drop to my friends at 1 am and sleep there.
And the next day we called the company who sold this door and they knew right away it was this "gold deactivating key's" fault.
Who speaks like that? A gold deactivating key? Where am I? In a children's movie?

All this time I was trying to get my haircut, and failed for three months. In the meantime I decided to let my hair grow.

I know this all shall pass, but it is not easy nor funny.

And how are you? :)



četvrtak, 16. studenoga 2017.

O ovcama./ On sheep

Počet ću ovako: moja pas do danas nije vidjela ovce izbliza.
Prije tjedan dva vidjela sam stada ovaca kako se šeću po okolnim brdima, i podsjetilo me na velika stada koja su znala u jesen i proljeće prolaziti od Bosne kroz Hrvatsku, toliko velika stada da bi promet stao, a mi smo pješačili u osnovnu školu (po snijegu od metra, uzbrdo u oba smjera).
I jučer vidim ja ofce kako šeću iza moje kuće, taman između mene i Mrežnice, taman po ruti kojom šećem pasitu. I danas ih vidim, i pričekam da prođu, i napokon prije posla izađemo, al šta, ofce su bile taman izvan mog vidokruga. I naravno da ih je ova vidjela/nanjušila/čula.
Vidim pastira čobana, vičući pitam mogu li ju pustiti, jer vidim da čovjek ima tri psa, a znam da ti ovčari znaju biti svakakvi.


I više pastir čoban da je sve u redu, i zaleti se Čika, trči oko Lare ( bernardinac šarplaninac tornjačica nešto) i kao, obje mašu repom i dan je lijep, mada kiša počinje.
I nekako u tom trenutku Čika skuži ovce, a ovce imaju super mentalitet krda, i zaleti se ravno u njih.
U idućem trenutku 200 ovaca trči ko nespašeno, a trče onako kako se kreće roj letećih kukaca ili jato ptica ili stado ovaca trkačica, formiraju oblike i klize preko brda gore dolje i jedino im vidiš guzice dok jure u tri ** i moja pas ode za njima.

Pastir se dere i trči sa svom opremom, ja u sebi brojim kolika je šteta ako netko pogazi dvjesto ovaca, od ta tri psa ova najveća hoda pored gazde jer #prioriteti, jedan hrvatski ovčar trči trčanja radi, a treći stoji pored mene, potpuno zbunjen.
Mislim, meni je bilo smiješno, pa sam se smijala samo u sebi, jer Čika jednako tako natjerava srne, ali zaista nije bio trenutak vikati pastiru čobanu da ona tako ganja i srne i da je ok, jer nije bilo ok.
Kad ih je dovoljno izganjala, par sto metara dalje, u drugu općinu, Čika se vratila i natjerala ovog hrvatskog ovčara u grmlje.

Onda je, na putu doma, jer sam ju konačno vezala, pojela pola ovčjih govana koje je našla, a u drugu polovicu se uvaljala #goals.
Otišle smo odmah doma jer nisam uspjela iz tri uvodne rečenice s njim procijeniti koliki je pastir čoban zajebant i je li i njemu ovo bilo zabavno. Pol sata kasnije vidjela sam da ih je uspio vratiti na početno mjesto. Čini mi se da su ovce postale fit, kreću se ko profi maratonci.
Postoji mogućnost, kako je Čika djelo skupine autora, da je neki predak bio i ovčar.


I'll begin this post with a statement that my dog saw sheep today for the first time.

A few weeks ago I saw a shepherd on a nearby hills with sheep. Today they migrated between my house and the river where I usually walk my dog.
I waited till I didn't see them anymore, and then walked out. Of course, they were hidden and very present.

And, of course, Chica saw them/ smelled them/ heard them/all of the before mentioned.

I yelled politely if it was ok to let my dog meet the three dogs that walked along the sheep, and the guy said yes. Well, the sniffing lasted for 5 minuted, and then my Chica saw the herd.
Next thing you know, she was running right into the heard, and 200 sheep started running like mad.

Herders didn't do much, one stand by the shepherd ( priorities), one ran along and the third stayed with me, completely confused.

It look hilarious, so many sheep running up and down, as if no one thinks about their moves. I knew this was the way my dogs acts when there are fawns in the meadows, but it was not the situation to say "It's ok!". I was worried if all these sheep would run into some cars, and how much would it cost to pay for two hundred ran over sheep.

The shepherd ran with all his equipment and I started calling Chica and eventually, after she drove them away for a few hundred meters, she came back, happy and smelling of sheep.

I've put her on the leash and immediately went home. I couldn't tell if the shepherd found it as funny as I did.

Later, I watched from my window, how long took them to come back. But I must say, those sheep walked like pro runners :)

Since my dog has so many different ancestors, I'd say one of them must have been a herder.



utorak, 7. studenoga 2017.

Projekt, listopad./ One year project, October



(Znam da je listopad prošao :) )
U listopadu sam kupila nešto. To je bilo u planu od početka, samo sam odgađala jer mi se nije dalo tražiti. Kupila sam šlape, dva para. I to kakve šlape!

Naime, tamo negdje u proljeće probala sam trčati, i uspjela sam u prvih tjedan dana valjda par puta nešto krivo napraviti jer me počelo stopalo boljeti. Ja sam to uspješno ignorirala dok nisam počela šepati. Šepam već evo 5 mjeseci. Ne šepam cijeli dan, ali ujutro, kad ustane, baš boli.

I nekako sam mislila da će proći, pa ne stignem, pa ljeto, i mic po mic, stigla jesen. Otišla sam do doktorice neki dan i ispričala što me muči, i rekla mi žena da za početak uzmem kvalitenu obuću za po doma.
Ja inače nosim po doma svašta, od japanki, ljeti sam najčešće bosa, a zimske šlape mi je pas izgrizla pa je ionako kupnja bila u planu.
Uzela sam dva para, i moram reći da sam ugodno iznenađena ponudom. Tamnoplave su hrvatska proizvodnja, Dr. Luigi, proizvodi ih Splićanka. Roze su klompe (oba para imaju anatomske gel uloške ugrađene, odlična stvar), Leon se zovu, i srpski su proizvod.
Odlični su.

Da se vratim na moj Projekt od godinu dana. Vidite, osim tih klompi nisam ništa drugo uzela svo ovo vrijeme.
Moj projekt napreduje puno bolje nego sam očekivala, i na polju nekupovanja i na polju rješavanja nepotrebnih stvari, viškova i smeća po doma.

S jedne strane, poplavljen stan me prislio da oštrije prođem kroz sve što sam pakirala i privremeno selila. Ima tu stvari koje su čekale ne znam što, bolja vremena, manje kila, neke neostvarene kombinacije, neke krojačke preinake. Puno toga je otišlo.

Sve rjeđe idem po dućanima, promijenila sam način trošenja malo vremena, da vidim čega ima, što sam znala često prije raditi, mada uopće nisam toliko često kupovala, više sam se opuštala tako.

Par puta sam prošla kroz listopad po dućanima, malo pogledala zimske jakne, i izašla bez ičega.


Nakon što sam konkretne količine podijelila prijateljicama, donirala, odnijela nenosivo u hm gdje skupljaju tekstil, ja sam još uvijek punih ormara.
U isto vrijeme aktivirala sam neke stvari koje su ležale po ormarima par desetljeća, i teško mi je opisati vam koliko me veseli nositi i koristiti nešto što nije napravljeno prekjučer.
Uskoro ću pisati o tome što sam staro i nekorišteno upogonila.

Sve sam svjesnija toga da obraćam pažnju gdje se nešto proizvodi i koliko okoliš strada od te proizvodnje, koliko dugo putuje neki komad do mene i koliko zemalja će posjetiti, koje ja vjerojatno nikad neću vidjeti.
Sve sam svjesnija, također, da time samu sebe ograničavam, jer će biti teže odlučiti se kupiti nešto.
Zato mi je kupovina ovih hrvatskih šlapa i klompi iz susjedstva baš sjelo. Možda vi već znate za njih, ja nisam imala pojma da Dr. Luigi hrvatski proizvod. Možda zbog naziva :)

Sad se već vidi i razlika na računu, mada su se istovremeno pojavili neki novi troškovi, ali to tako bude i ne trošim živce na to. Mislim da će se neki veći matematički pomaci vidjeti tek na dulje staze.




( I know October is already gone :) )
In October I've bought something. It was planned from the beginning, I just postponed it long enough because I didn't have a nerve to search for the ones I like.
I've bought two pairs of slippers. Actually, one pair is clogs.

I've managed to have an injury for 5 months, before I decided to go and talk to my doctor. In spring I started running (again) and did something wrong, but I ignored it till it hurt so much that I started to limp. My foot hurts these last five months, especially in the morning after waking up.
My doctor informed to start wearing good shoes at home, at home also.

I finally decided to go and see the options, and I have found two pairs. The blue ones are comfortable and warm, and the pink clogs are great. Both pairs anatomically adjusted and have some kind of a gel cushion.
The good thing is this dark blue slippers are made here in Croatia. I didn't even know we produce such slippers. Maybe because their brand name is Dr. Luigi, so it made me think it was Italian :)
The pink ones, Leon, are made in Serbia, and are very comfortable, too.

I usually wear a lot of different slippers at home, and in summer I like to be bare foot. My winter slippers were chewed too much ( by my dog) and needed a replacement.


My One year project is going really well. After giving a lot of wardrobe to my friends, after donating and tossing to trash a lot of things I no longer can wear, I still have a full wardrobe.

Having to move from my flat due to flood made me more aware of everything I own, and I became more conscious.
Beside these two pairs of shoes, I didn't buy anything else. I did go to the stores, but didn't find anything interesting. I also don't like the smell of the plastic, I have no better explanation, that many stores have.

At the same time I have found some stuff at home that slept for decades in the drawers.
I cannot explain you how it makes me happy having something well sewn and made decades ago.
I'll make a post about these newly found vintage stuff.

I have probably written already about it, I'm more and more aware of the facts where the stuff is coming from, and how it's been made. I don't like the idea of wearing wardrobe that flew thousands of miles to my country and I certainly don't like the fact that many factories don't care about environment and the workers.
I know all this is making it harder to find and purchase stuff I will buy, with time, and I don't have solution to it all, not at the moment, at least. We'll see how this will work.

My bank account is showing some change, now that three months have already gone. I suppose the real change will be visible with more time.

nedjelja, 29. listopada 2017.

Maslac/ Butter

Jeste li već gledali Butter?
IMDB nema nešto visoku ocjenu, ali meni je film bio baš dobar.
Masa poznatih glumi, od Jennifer Garner, Alicie Silverstone, Ty Burella i Hugh Jackmana, no to nije blockbuster već zabavan i ugodan film za pogledat u nedjeljno prijepodne.

Radi se o gradiću u Iowi, gdje se održava godišnje natjecanje u izradi skulptura od, pa naravno, maslaca.
Godinama je maslačni autoritet Ty Burell, no stvari kreću silaznom putanjom i njegova žena Garner odlučuje sama se prijaviti i pobijediti ovaj put.

S druge strane, imamo priču male curke koju seljakaju od jedne do druge udomiteljske obitelji. Svačeg se mala već nagledala, te ju ovaj put smjeste u dom Alicie Silverstone. Spletom okolnosti mala Destiny zaključi da joj se skulpturenje maslaca sviđa i odluči se prijaviti na natjecanje. Na isto natjecanje se prijavljuje Jennifer Garner, a šlag na torti, jer zaplet uvijek postoji, je striptizeta Olivia Wilde s kojom Ty Burell mulja. Ty duguje Wilde pare, pa se i ona prijavljuje na natjecanje u maslacu, i akcija kreće.

Meni je bilo zabavno i duhovito. Uspješno su izbjegli većinu predvidljivih mina u priči. Ovdje ima i prevare i osvete i zanimljivih obrata tko se sve osvećuje komu, u priči gdje se striptizeta osvećuje klijentu, kći ocu, supruga mužu, i tko kome postaje saveznik u borbi s maslacem, samo da druga strana ne pobijedi.

Baš mi je sjeo, i baš zbog toga što nije nabrijan i nema specijalne efekte i priče veće od života. Preporučam, pogledajte.



                                                                  izvor/source

     izvor/ source
                                                 

Have you already watched the Butter movie?
I really liked it although is not that high rated.
Many famous actors took part in it. What I like the most is that it is by no means a blockbuster. It is a fun, witty movie with more human reaction. The story successfully avoided all predictable solutions so I enjoyed how the story went.

In Iowa there is an annual butter sculpting competition, where Ty Burrell is well known for his work. Unfortunately he is not allowed to go on with competing, so his wife, Jennifer Garner decides to compete instead of him. She is not the only one who wants to win. There is also Olivia Wilde, a stripper, having an affair with Burrell, who also decided to take part in the butter competition, and little Destiny, and orphan who finds sculpting interesting.

It was interesting watching how the story unfolds and how allies start.
I recommend, it is a good movie for a lazy Sunday morning.
}, 10);