ponedjeljak, 14. siječnja 2019.

Harry Potter.

Nikad nisam čitala Harryja Pottera, ni gledala filmove.
Što su više ljudi preporučivali, imala sam veći otpor. Pitajte me što mislim o Igrama gladi :)

Uglavnom, puno godina nakon što su svi oko mene čitali i gledali i bili pod dojmom, desio se tjedan njegovih filmova  ja sam bila svaki večer doma. Pogledala sam skoro sve.
Dobar je serijal. Sad razmišljam da možda jedan dan i knjige pročitam.

Kakvi ste s fantasyjem? Čitate, gledate, ne zanima vas?
Harry Potter mi na kraju ne ispada dječje štivo, premračno je, zar ne?







I've never read Harry Potter books, nor have I watched movies.
The more people tried to convince me to give it a chance, the more I felt I never wanted to watch it.


(Ask me what is my opinion on Hunger games :) )

So, after so many years it happened that all Harry Potter movies were broadcasted day after day, the whole serial, and I watched it- almost everything.

It is good. I'm even considering reading it once.

Are you a fantasy fan? Do you read, watch, or both? Or nothing?
I don't think Harry Potter books are made for children, they're too dark.

ponedjeljak, 3. prosinca 2018.

Pridošlica/ A newcomer

 Moja pas je nabavila svog kućnog ljubimca.
 Mica sve više vremena provodi kod mene, a nije moja. Slažu se sve bolje, ja joj posvećujem sve više brige.

Od početnog grubog skakanja, sad su se obje navikle, recimo, na suživot na kauču.
Čika ju maltretira do točke da se mačka krene derati, ali čim Čika odstupi, mačka trči za njom jer bi se mazila i igrala.

Ovako mi izgledaju večeri, kad završim posao i sve obaveze, i sjednem na kauč čitati, gledati tv ili malo prosurfati, ove dvije se bace na kauč pored mene i guraju me s njega.
Sate provode spavajući skupa, igrajući se skupa.
Jedna drugoj kradu hranu iz zdjelica.
Kad mi jedemo, obje su pored stola u stavu mirno.
Uopće nije loše.

Evo vam par slika da vam bude lijep ponedjeljak :)


My dog has found herself a pet.
It is a pet, not my pet, that spends more and more time at our house.
Chica has learnt to be more gentle with her, and I'm taking more and more care about the cat.
This i show my evening often look like. The moment I sit on the sofa, these two jump right beside me and try to push me of "their" sofa.

They steal each other's food, and spend hours sleeping on the sofa or playing together. The kitten is still a bit confused with the dog's version of playing, but the moment the dog leaves her, the kitten runs back to Chica to play more.
When the humans are eating, both the dog and the cat are sitting straight next to the table.

I admit I like what's happening here.
Here are some pictures to make your Monday as good as mine )




ponedjeljak, 5. studenoga 2018.

Što obući na posao? What to wear to work?


Dobar dan svima,
nadam se da se snalazite u jeseni koja to nije.

Ovo je jedina slika preživjela smrt moje kartice u mobu. Kao što vidite, imamo photobomb situaciju, mače koje radi osmice kroz moje noge, u crnim hlačama.
Nosim tamnozelenu majicu kratkih rukava, crne culottes hlače i srebrne oxfordice (Guliver).

Oxfordice su nove, divne su. Guliver ima skoro pa rasprodaju, pa sam uzela ove ljepote ( i još jedne, boje šampanjca, štogod da to znači).

Što se tiče bloga i moje dileme da ili ne nastaviti, hvala vam svima koji ste se javili.
Mislim da će biti rijetko (rjeđe) javljanje, ali će ga ipak biti. Naravno, čim sam odlučila da bih mogla stati s njim, palo mi je na pamet deset stvari o kojima bih pisala.

Kako se zadnjih godinu i više dana ovdje bavim potrošačkim mentalitetom, brzom modom, smanjivanjem kupovanja (bilo čega) i osviještenog življenja, počet ću danas s Diderotovim efektom (Diderot effect). 
Naziv je dobio po Denisu Diderotu, koji je napisao pjesmu o odijelu koje je dobio, a oblekica je bila tako krasna da je smatrao da ništa drugo, što ima, nije dovoljno dobro, pa je krenuo kupovati svašta "bolje" da bude u rangu s odijelom, te je završio u dugovima.
Diderot efekt ima dva dijela, a obadva se tiču potrošačkog društva.

Prvo, ljudi se često izjednačuju sa stvarima koje kupuju, smatrajući da im raste vrijednost ako si "priušte" nešto bolje. Je li vam to poznato?
Drugo, kupovina jednog artikla često vodi do kupovine još jednog, pa još jednog, stvarajući potrošačku spiralu (koju često osoba ne može financijski ni drugačije pratiti), jer dobre cipele zovu dobru torbu, a kad već imamo dobru torbu i cipele, red je da se nađe i neka haljina, hlače, nešto slično.
Zanimljivo je kako si sami često znamo nametnuti obavezu da nešto moramo imati, i kako onda krenemo u pohod za drugim, "boljim" stvarima, kao da će nam se poboljšati vlastita boljost.

Mislim da je to toliko duboko utkano u našu kulturu da nije lako osvijestitit, pa zatim i promijeniti obrazac ponašanja, ali dobro je čak i ako se shvati da to radimo, pa možda ne moramo svaku sezonu kupovati nove cipele, čizme, lak za nokte, torbu, što već (ako već imamo to doma).
Prva priznajem da me nekad zna ponijeti, i racionaliziram i pokušavam se opravdati.
Često se zakočim, ali borba je jaka. Valjda će postati lakše s vremenom.

Toliko za danas,
čitamo se!






Hello everyone, I hope you're managing this too warm and too strange autumn.
This picture above is the only one left after my SD card decided to die in a second, without any signs of it's end before.
As you can see, it is a photo bomb situation: a kitty walking in circles around my black culottes for work :)
I'm wearing here black culottes, a dark green t shirt and silver oxford, bought recently on a major sale.

Speaking of this blog and the possibility of shutting down- thank you all who commented my idea of stopping it.
At the end, I must admit the moment I decided to stop writing, I had ten topics (on my mind) I wanted to write about. So, I will be posting here, but not often.

For more then a year I was trying to write about fast fashion, overconsumption, shopping awareness and similar stuff, so for today I'll talk about an (to me) interesting social phenomenon: Diderot effect.
It was named after Denis Diderot, who was given a lovely, pricey gown, that made him a very happy man. This gown made him realize all other stuff he owned wasn't as good as the gown, so he started buying everything else to be more related to the gown, and got him self into financial struggles.

Diderot effect consists of two ideas. The first one is that people tend to identify themselves with the stuff they own. If they buy something more expensive, "better", whatever this means to them, they will think of themselves as if they have become, somehow, better, too.

The other idea is that buying a "better", expensive stuff often leads to buying more "better" things, for example, if you bought a pricier bag, you might try to purchase similar pair of shoes, or a coat, or something similar, starting a process of  a spiral consumption.
It is interesting how often we tend to give ourselves a task to have to have something, and then try to find and buy stuff, as if with purchasing we'll become, somehow, better.


In my opinion, this is so deep hidden in our society, it takes time and effort to simply become aware of it. And it is not necessary to stop it completely, maybe it is not even possible, but is is good realizing that we don't need another pair of boots this winter, if we already have one pair from last winter season.
 I first admit it is not easy and it is not always manageable. I hop things will get easier with time.


srijeda, 3. listopada 2018.

Projekt od godinu dana, gotov/ One year project, done



Ovaj post pišem zadnja dva mjeseca, i nikad mi nije bio dovoljno dobar.
Projekt od godine dana je završio, barem što se tiče izazova od godine dana.
Naravno da sam kupovala! Mogu sebi komotno skočiti u usta i reći da ne znam izdržati vlastiti izazov, no postoji nešto razloga za kupovine.

Preselila sam se u kuću koju sad renoviramo, i prilikom spremanja i seljenja apsolutno svih stvari, riješila sam se velike količine odjeće. Puno toga što je čekalo neki bolji dan, kad bih u budućnosti možda mogla nešto s nečim skombinirati, kad smršavim, narastem, uozbiljim se stilski ili podjetinjim- sve je letilo.
A ako ste se probali rješavati stvari, vjerojatno ste došli do toga da ste u početku blagi no s vremenom sve kritičniji prema vlastitom ormaru, i sve manje stvari prolazi ispod vašeg radara.
Tako je bilo i meni, i nakon što sam se riješila svačega, ono što je ostalo, nosila sam često.
Kako je sve to što sam imala, već imalo kilometražu, od ove zime nadalje počela sam primjećivati da su mi deblje haljine za zimu postale ofucane, puloveri istio, iznosila sam neke cipele do njihove smrti.
Trebalo je investirati u novo.
Tako da, jesam, kupovala sam. Puno manje nego ikad prije, nije nijedna kupovina bila slučajna ili nepotrebna, ali kupila sam u godinu dana dva para obuće, koja će biti za ovu jesen koja je jučer počela.
Nekoliko pari hlača za posao, nekoliko haljina za posao i izvan posla, 4 majice kratkih rukava, jednu dolčevitu i dvije torbe.
Super mi je bio izazov. Ne znam je li do njega ili do trenutka u životu, ali više ne idem u šetnje po dućanima, ne gledam čega ima, kritičnija sam. Ovo ide paralelno s mojom sviješću o utjecaju fast fashiona na okoliš, na megaproizvodnju proizvoda koji žive kratko i brzo postaju otpad, pa se kritičnost u kupovini prelijeva i na plastiku u kući, u vrećice, u ambalažu, u ponovno korištenje stvari i promišljanje oko onog što mi ulazi u kuću.

Neću nastaviti izazov, jer obično bude tako kad nešto odlučim :) svašta uleti u život, no trenutno sam u fazi da smanjujem količinu svih stvari oko sebe, pa se ne bojim da ću s prestankom projekta postati netko drugi, koji će od sutra peglati kartice po blagajnama dućana.
Osim toga, kad platite silne majstore i proizvode koje vam ugrade po kući, svjesni ste kamo su novci otišli pa i to utječe na dućansku potrošnju :)


Što se tiče ovog bloga, već neko vrijeme se pitam trebam li ga uopće nastaviti, pogotovo što zadnjih pol godine- godinu imam manje vremena i energije i uopće nemam dojam da netko čita.
Teme o kojima pišem su se promijenile, svi smo se promijenili i nisam sigurna da je ovo najbolji medij za mene. Dat ću si par mjeseci i vidjeti je li za ključ u bravu ili nije.






I've been working on this post for so long, but somehow I was never satisfied with what I wrote.
A one year project was over in August. And  it was not a shopping free year.
I purchased, quit a lot. Well, not as much as I purchased before, but was shopping.
The thing is, moving to a house means a lot of renovating. I have decluttered so much, donating and selling and giving to recycle so many books, clothes, stuff- I actually got rid of  a big part of my clothes. There was wardrobe used for so long, you could tell it was worn out.
So, I got rid of worn out stuff, and bought wardrobe I need for work.
In comparison to purchase throughout years before, this is small, but I don't think I will make this challenge again.
This whole year made me more aware of a few things: reusing and recycling and making less waste in my life. I am even more aware of the fast fashion and hyper production and all this made me far more critical. I don't need a challenge anymore, my mind has already been changed.

I know I write here really not often, and that is another topic to be discussed.
I'm in a state of mind wondering if this blog should stay alive or not, because for the last six months or more I have lack of time for it and I don't know if there is really someone reading it.
Topics I write about have changed, we all have changed and I am not sure this is the best medium for me.
I will give myself a few months more and see if it has come to an end.

}, 10);