četvrtak, 25. lipnja 2015.

Beč, 3./ Vienna, 3.


Današnji je post posvećen muzejima i Mariji Tereziji. Ja sam uspjela posjetiti dva muzeja, i oba toplo preporučam: Albertinu i Belvedere, ljetnu palaču.

No prije nego krenem o muzejima, jedan veliki, impresivni spomenik Mariji Tereziji. Trebalo bi hodati oko spomenika, da vidite sve osobe koje su također na spomeniku. Marija sjedi na vrhu, na konjima su njeni vojskovođe, a podno nje stoje njeni bliski savjetnici, koji su joj pomagali održati monarhiju jakom.
Inače, Marija Terezija je, ako ne znate već, bila jedini ženski vladar svih habsburških posjeda. Imala je 16 djece. Njena djeca bili su njeni projekti, udavala ih je i ženila da zadrži i očvrsne moć, tako da je među njenom djecom bila i francuska kraljica, napuljska kraljica, dva cara Svetog Rimskog Carstva i jedna parmska vojvotkinja. Od šesnaestero rođenih, trinaest je preživjelo djetinjstvo. Njena najmlađa kćer je Marija Antonija, koju je udala za francuskog kralja Luja XVI, i ostala je zabilježena u povijesti kao Marija Antoineta (poznato?)
Često je izjavljivala da je željela ići u bitke, ali je bila spriječena neprestanim trudnoćama.

Marija Terezija je bila krupna djevojka, plave kose i očiju, a s godinama je  postajala sve deblja.  Na kraju je na konju ujahavala u palaču u Bratislavi (Požunu). Bila sam jednom tamo, lijepe velike široke stepenice izgledaju kao da mogu nositi nju i konja.

Zanimljiva mi je kao povijesna osoba. Ni danas nije lako postaviti se kao žena na državničkom i političkom polju, sigurno nije bilo lak ni prije par stoljeća.





Today's post is dedicated to Vienna museums and Maria Theresia. I've managed to visit two museums, and I recommend both: Albertina and Belvedere summer palace.

But before I got to museum story, I want to show you one great monument. It is dedicated to Maria Theresia and important men in her life, her most loyal generals and advisors, who had helped her keep the kingdom strong and safe.
In case you didn't know already, Maria Theresia was the only empress of all Habsburg possessions.
she had 16 children, 13 of them survived childhood. Although she loved her children much, she used them in her political games and married them to make the kingdom stronger.
One of her daughters, the youngest one, was Maria Antonia, who married French king Louis XVI, and is known by the name Marie Antoinette (rings a bell, right?).
Maria Theresia often had said she loved to go into battles, but was stopped by her often pregnancies.

She had blue eyes and bright hair, and as time went by, she was more heaver, and she rode on her horse into her palace in Bratislava. I've been there before, and saw the palace and the stairs, wide, heavy stairs really could carry a horse and a monarch.

No, vratimo se mi na muzeje.
Već sam spomenula, posjetila sam Albertinu i Belvedere. U Albertini se, nažalost, ne smije slikati.
Imaju stalni postav koji nudi zanimljive izloške, meni se svidjelo jer sam i u njoj i u Belvedereu gledala Klimta i Kokoshku i Rodina i Picassa i masu drugih, poznatih i manje poznatih umjetnika.
Ali ono što me najviše impresioniralo u Albertini bila je izložba fotografija Lee Miller.
Nisam prije čula za nju, a žena je za vrijeme Drugog svjetskog rata bila izvjestiteljica za Vogue, pokrivajući London Blitz, oslobađanje Pariza te logore Dachau i Buchenwald.

Radila je sugestivne, zanimljive fotografije. Prilazila je ratu iz pozicije malih ljudi, i na izložbi su bile fotografije običnih ljudi s ceste, te trenuci taman prije i taman nakon kapitulacije. Tu su fotografije nacističkih vojnika koji su se pokušavali prerušiti u "obične" građane ali su ih otkrili i i u zatvoru prebili, fotografije ubijenih vojnika koji plutaju Dunavom.
Jako me se dojmilo izlaganje novinskih isječaka o pronacističkim obiteljima, gdje su žene, kad su čule da će Njemačka kapitulirati, ubile svoju djecu pa sebe (muškarci su bili na ratištu).
Lee Miller i njen partner su, također u danima oko kapitulacije, upali u Hitlerov stan i napravili fotošuting u njegovoj kupaoni, dnevnoj i spavaćoj sobi.

Nikad se nije oporavila od svega što je vidjela u ratu, sama je spominjala da ju slike djece i logora proganjaju i nije se znala nositi s viđenim (teško da itko je). Volim fotografiju, i dugo vremena nitko nije ostavio takav utisak.

Vezano za fotografije običnih ljudi nakon kapitulacije, moram priznati da sam pokušala povući usporedbu s našim nošenjem s našom prošlošću. Mislim da nismo još došli do toga, do toga da mirno izložimo dokumente tko je bio na kojoj strani za vrijeme Drugog svjetskog rata i kako je to izgledalo običnom čovjeku. Mi toliko živimo u '45. da ni ne vidimo kako 2015. prolazi.
Ali bit će zanimljivo, jednom kad se desi, pogledati jednu našu takvu izložbu, bez strasti i ljutnje, jer te su priče završene, ti ljudi nisu više među nama, možemo jedino probati učiti na njihovim greškama.

Na slici ispod je muzej koji me čeka kad idući put dođem. To je Mumok, muzej moderne umjetnosti.


But let's go back to museums. I've visited two of them: Albertina and Belvedere summer palace. Mumok, museum of modern arts, pictured above, is waiting for me next time I'll be going to Vienna.
Albertina doesn't allow taking pictures, I can tell you I have enjoyed the exhibitions a lot, because both museums have many artists dear to me. But what made the great impressions was a photography exhibition in Albertina, Lee Miller, her biography, her life and pictures she took.
She is such an interesting person to read about.She spent WW2 days in Europe as Vogue journalist, and took pictures in days right before Germany was defeated, and right afterwards.
These are actually dark and sad pictures, of nazi soldiers who tried to cover themselves into "citizens" but were identified, and beaten. There are pictures of whole pro- nazi families, where mothers, after hearing the news about capitulation, killed first the children, and them themselves (husbands were in war). She and her partner went into Hitler's apartment and took pictures in his bedroom and bathroom.
But, the war left scarfs on Lee, too. She later talked about impressions war children and camps have left on her, and she never forgot it. She never actually managed to get rid of this feeling.

Below is a toilette sign for women's WC in one restaurant we took break at.



Na pauzi sam u nekom bircu otišla u wc, i ovakav je znak na vratima za žene.
A sada..Belvedere.
Belvedere je ogroman posjed, zamislite sve one bajke i priče kad netko spominje palače - e takav je.
Ovo je ljetna palača, preko zime išli su u grad ( Belvedere nije u centru)
Posjetile smo ljetnu palaču, koja ima funkciju muzeja.



And now...Belvedere.
Belvedere is a huge estate, imagine all those fairy tales and stories when someone mentioned the palace- well this is how it looks like.
This is summer residence, during winter they lived in the town center ( Belvedere isn't situated in the center).
We've visited the summer palace, which is the museum today.
Ako idete u bečke muzeje, uzmite u obzir da ulaznice nisu baš najjeftinije, ako se dobro sjećam, Belvedere košta oko 14 EUR. No tamo možete biti satima i zaista se ulaznica isplati, jer je umjetnička zbirka ogromna. Ako ne želite ulaziti, besplatno možete šetati parkom i labirintom i gledati vrane kako paradiraju po travi.


If you're planning to visit Vienna museum, be warned it is not the cheapest way to spend time there. If I remember correctly, Belvedere ticket is 14 EUR, but you can stay there for hours and there is really a lot to be seen. If you don't want to pay the entrance, parks and labyrinth and everything around the palace is free.

Cijeli Belvedere prepun je ženske golotinje. Lovila se svaka prilika da se nekako prikaže golo žensko tijelo, pa to uključuje i kip pored kojeg stojim, na ulazu u palaču.
Palača je održavana, i osjeti se dah prošlosti i sjaja i luksuza na svakom koraku.
Ono što nisu dopuštali je slikanje pored eksponata, naravno, a tamo sam naišla na Klimtov Poljubac, ajme, to najljepša slika na svijetu :) ogromna je, na crnom zidu, divna. Ja i Klimt imamo poseban odnos, i da je živ, ja bih vjeovatno bila njegova groupie.
Pokušala sam uslikati Poljubac čim sam ušla u tu dvoranu, onako, da me ne vide, i točno tako je slika ispala, kao kad netko hoda i poskrivećki nosi mobitel i slika sliku na drugom kraju dvorane- loše.
Ali sam stajala dobrih 15 minuta ispod nje, zaštitar je stajao pored mene, kamera je stajala s moje druge strane, i tako smo mi troje gledali u sliku, mislim da sam ja bila najjače pod dojmom.


The whole Belvedere is full with female nudity. They have used every single opportunity to draw or sculpture naked women, really.
The palace has kept the spirit of old times, looks luxurious and beautiful.
The most impressive was Klimt's Kiss. I love his drawings, I love the way he used the colors. I love Kiss the most, but I couldn't take pictures. I have tried, the moment I entered the room, but it looks like that: like a person who entered the room tried to take a hidden photo. You can't see a thing.
So I stood there, under the picture, for at least 15 minutes, me and the bodyguard and the camera on the wall. I think I was the only one impressed.
Pogled s balkona prvog kata. Sad zamislite da se probudite i pijete kavu i gledate u ovo kroz prozor. Milina.


This is the view fro the first floor balcony. And now imagine waking up  and drinking coffe and looking at this from your window. Great, I know.
Jesam spomenula golotinju? Svuda je, na skoro svim slikama. Ovo su slike koje prikazuju 5 osjetila (naravno da su žene personifikacija). Jako lijepe slike, ali postalo je u jednom trenutku smiješno kako su i slikari i kipari u svaku moguću temu uspjeli zagurati golu žensku sisu, ako ne i cijelo tijelo.
Djevojka se kupa u jezeru, gola. Dvije prijateljice se kupaju, gole, u rijeci. Tri prijateljice se kupaju gole i još se polijevaju vrčićem po kosi. Rajt.
Kužim ja da je umjetnost bila rijedak a prihvatljiv ventil za divljenje i prikazivanje tijela, no bome se neke stvari ni do danas nisu promijenile. Ko da gledam današnje kalendare i fotošutinge, gdje golotinja veze s vezom nema.
Dobro da nisu golu ženu stavili i na mrtvu prirodu, ali na svemu drugom se, barem u nekom ćošku, pojavljuje.



Have I mentioned nudity already? It is everywhere, not that I have something against it. The pictures below show 5 senses, of course these are five ladies, naked. The funny thing is how the artists looked for every single opportunity to use naked female body in their art work. Two girlfriends, asleep, naked. Three girls, bathing in the lake, naked.
I'm aware the art was a rare opportunity and a good way for people to enjoy looking at a women's body, but looking at such older pictures, nothing has changed till today.
Ovo je moja Andreja, koja sjedi na pilates lopti, koje su tu za posjetitelje da odmore. Lopte su presvučene u pliš i izgledaju starinski, po meni odlično smišljena ideja. Izgledaju kao veliki starinski pomponi.


And this is Andreja, my friend, who is sitting on a pilates ball, covered in fabric, to look older.
In my opinion, pilates balls are a great idea.
Ono što nisam slikala, a preporučam pogledati ako odete, je skupina 16 glava Franza Xavera Messerschmidta. To su skulpture glava poredane u krug. Cijela priča oko tog je zanimljiva. Njegov prijatelj liječnik je tretirao pacijente koji nikako drugačije nisu nalazili lijeka za svoje bolesti, pa su dolazili tom liječniku, koji im je onda vezao omče oko vrata i polagao ih u kadu. Messerschmidt je izrađivao glave tih ljudi dok imaju omču, i zorno zabilježio njihove izraze lica.

A na slici dolje je dio slike Samsona koji ruši stupove palače (nažalost ne sjećam se točnog naziva slike ni imena slikara) i sve leti i ruši se u palači, a dvije koke imaju na nogama ono što je trenutni hit među ljetnom obućom. Podsjetilo me malo na cipele koje nose Kardashianke. Moda se vrti u krug, zar ne? :)



One thing I didn't take picture of are 16 heads made by Franz Xaver Messerschmidt. There is an interesting story behind them: his friend, a doctor, cured people who couldn't be healed anyway else, by pulling the rope around their necks and putting them in the tub. Messerschmidt made the heads while they had the rope on their necks.

And the picture below shows how fashion really goes in circles, you see the shoe there? There picture is about Samson ruining the palace after being blinded.
Ispred palače stavili su ogromno ogledalo gdje se turisti mogu slikati. Čekala sam dobrih deset minuta dok se neki brazilski dečec pokušao uslikati da mu na slici bude sve kak si je zamislio.

Puno toga je podređeno turistima u muzejima. Postoje gift shopovi koji nude milijun i jednu stvar (skupo) za kupiti, svi su ljubazni i govore, pored njemačkog, i engleski. Karte i darovi se mogu kupiti kešom i karticom. Uputstva su jasna i smislena. WC-a ima dovoljno i na nekoliko mjesta. Postoji i dan, mislim da je četvrtak, kad muzeji rade do kasno navečer.

Ako volite posjećivati muzeje a imate više vremena nego sam ja imala, postoji Vienna card, koja nudi jeftinije ulaznice za razna mjesta. Provjerite samo koliko toga ćete stići iskoristiti, i vrijedi li ju kupiti, jer vrijedi 48/72 sata. Nama se nije isplatilo uzimati ju.




In front of the palace is a giant mirror put for the people so they can make pictures with the palace behind them.
A lot of things are there to make tourists comfortable. All employees speak German and English, they are willing to help, directions are made thoughtfully, there are plenty of toilettes and places where you can leave you bags.
In case you are staying in Vienna longer, check if Vienna card is a good thing for you. Vienna card offers cheaper tickets to many museums and taxi drives, just check if it makes sense to your seightseeing plan.

ponedjeljak, 22. lipnja 2015.

Suradnički post: Amina

Dobra večer, eto stiglo nam ljeto, provela sam dan u travi, nakon radnog vikenda, gledala sam u sunce a mravi i jedna pas su mi pokušavali pojest piletinu s tanjura.
Za kraj jednog lijepog ponedjeljka slijedi još jedan suradnički post. Ovaj put surađuje Amina, bosanska blogerica s blogom Watupkizzerandb .


1.Bok! Reci nam par riječi o sebi! 

Moje ime je Amina, studiram mašinstvo, već duže vrijeme, ostalo su mi samo ispiti, nisam zaposlena, i pišem blog  Watupkizzerandb (http://watupkizzerandb.blogspot.com/).


2.Koliko ti je bitna garderoba u svakodnevnom životu? Reci nam nešto o odjeći koju posjeduješ. Koja odjeća ti čini osnovu, i kako ju nadograđuješ? ( na primjer, nosiš najčešće hlače, gore usku majicu/košulju, na to cardigan.ili haljine i grilonke i kapute..),

U svom ormaru imam robu koju dobijem od svoje rodice, koja mi je omiljena, pa koju dobijem od drugih ljudi koji više ne nose tu robu, ili im se ne sviđa pa je meni prosljede, pa onda od brata, pa od oca i mame, tako da sve to što imam volim i drago mi je, a najmanje je tu stvari koje sam sama kupila. Tako da mi je garderoba koju posjedujem jako bitna.

Najvise nosim hlače, i uske i široke, i bilo kakvu majicu, a kad oblačim tajice onda obavezno na duže majice, ili na široke majice, da ne budem baš sva utegnuta, a ljeti volim duge haljine sa starkama, ili japankama. Ma ja mogu nositi sve u čemu se osjećam udobno  :)








3.Kako se oblačiš za posao, a kako za van/kavu? Koliko ti treba vremena da se spremiš?  

Nemam posao, a na fakultet volim ići u košulji ili neka majica sa kragnom i blejzer/sako, da onako djelujem ozbiljno, a kad idem van onda zavisi od toga kako se osjećam, nekad volim baš biti ekstra obučena (drečave boje, šljokice, čudni krojevi,otkačene majice tj. stvari koje privlače pozornost), a nekad samo da mi je udobno (hlače, obična majica, i vesta, ili tunika). Ali u trenerkama uzivam hodati, ići na kahvu, i na fakultet (ali samo ako imam predavanja cijeli dan, i ako mislim da je baš neozbiljno ići tako obučen na faultet). A ne treba mi puno vremena da se spremim, uvijek sam ja ta koja čeka ostale, jer prva završim sa spremanjem.


4.Koliko često ulažeš u novu garderobu, i koliko ti traje prosječno odjeća? Koliko okvirno imaš stvari? Što misliš o Projektu 33? (radi se projektu gdje osoba koristi samo 33 odjevna predmeta u jednoj sezoni) možeš li se zamisliti u takvom projektu? Skupljaš li odjeću koju ne nosiš godinama, ili se rješavaš onoga što ti se ne sviđa/ ne pristaje ti više?

Kako starim, sve slabije kupujem odjeću, volim ići u SH tamo uvijek nađem nešto lijepo za malo novca, a i najduže nosim ono što tamo kupim, jer baš ima posebnih stvari tamo.
Mogla bih se zamisliti u takvom projektu, bilo bi zanimljivo, jer imam puno robe, ali imam osjećaj da pola od toga ne nosim.
Skupljam odjeću, a najgore je što je većina toga u kutijama, pa nemam pregleda, naravno da se rješavam tj. prosljedim, ono što stvarno mislim da nikad neću obući, a imam neke stvari godinama, za koje uvijek kažem : ''Doći ce i tvoje vrijeme''.


5.Što nikad ne bi obukla? Postoji li nešto, za što si mislila da nikad nećeš nositi, ali ti se ipak svidjelo?

Ne mogu se sjetiti trenutno šta je to što nikad ne bih obukla. Kad sam bila u osnovnoj školi bila sam kao mali dječak, i mama me tjerala uvijek da nosim haljine i suknjice, a ja bih plakala i govorila kako neću, a sad volim duge haljine, i suknjice .
Ah da, što se tiče modnih dodataka ne volim nikako one ''pismo'' torbe. 


6.Imaš li neki komad koji ti je posebno drag? Zašto ti je toliko drag? (poklon od drage osobe, podsjeća te na neki trenutak u životu..)

Mislim da je to Adidas dukserica  napravljena za Svjetsko prvenstvo u nogometu 2010 koje je odrzano u Južnoj Africi. Dobila sam je od rođaka, a on je dobio od svoje djevojke (sada i žene) na poklon. Znao je da mi se svidjela, i dao mi je. Nisam se nikad nekom komadu odjece više obradovala. I volim je kao prvog dana kada sam je vidjela.


7.Kako bi opisala svoj stil? Jesi li zadovoljna kako se oblačiš? Što bi promijenila, ili što pokušavaš promijeniti?

Ne znam kako bih ga opisala, ali sam zadovoljna kako se oblačim, neko bi rekao da nije prikladno mojim godinama, ali ne želim to mijenjati jer se oblačim onako kako se meni sviđa, i u čemu se osjećam dobro.


8.Postoji li netko čiji ti stil ti se sviđa? Ako da, zašto?

Pa pratim mnogo modnih blogova, i kod svakog od njih nađem nešto što mi se sviđa, ili bar dobijem ideju za neku kombinaciju, isto tako volim vidjeti lijepo obučene ljude, ili čudno obucene, i od svakog se može dobiti neka ideja za neku kombinaciju.


9.Kako kombiniraš odjeću, šminku i nakit? Imaš li neka pravila što ide s čime? Što je, po tvom mišljenju, lose u današnjim modnim trendovima?

Nakit baš slabo nosim, a ne znam ni sama kako kombiniram odjeću, samo se presvlačim dok mi se ne svidi to što vidim u ogledalu, volim biti fino našminkana kako god da se obučem, a nakit slabo/skoro pa nikako ne nosim. Ne sviđa mi se ono pravilo : ''Torba i obuća moraju biti iste/slične boje''.



10. Imaš li kakav savjet za organizaciju ormara? Koji je najbolji način da ravnomjerno nosiš sve, da znaš što imaš, da je kompatibilno s ostatkom ormara?


I meni treba savjet, samo hlače su mi u jednom djelu ormara, majice u drugom, a ono što nosim često mi visi u ormaru, majica sa odgovarajućom vestom, spremna kombinacija, samo odgovarajuće hlače treba pronaći. =)
Ali na slikama je mali ormar u stanu ne kod kuće, i tu je samo ono što baš volim nositi .



Amina, hvala puno na odvojenom vremenu i odgovorima!

utorak, 16. lipnja 2015.

Beč, 2.dio/ Vienna, 2nd part

Frendičina mama je rekla da obavezno moramo u Landtmann na doručak, pa je tako i bilo. Fora mi je to u Beču, a vjerujem da nije jedini grad, jako puno kafića/bistroa/restorana nude doručke, u nekoliko kombinacija, i nije tako jako skupo. Inače, Beč zaista nije najjeftiniji grad. A ni odmarališta putem, platila sam dupli espresso 4 eura, malo me štrecnulo oko srca.

Landtmann ima povijest, a lociran je na odličnom mjestu pa sam pila dobru kavu i gledala Bečane ali i strance kako guštaju u doručcima. Kako je Beč zapravo mali Balkan, u jednom trenutku sam sjedila sama i spremala se poći, i krenem se mazati kremom za sunce, i čujem nekoga pored sebe " Jao, što mi miriše na more!".
Inače, i ja i frendica s kojom sam bila govorimo njemački, meni je to bila divna prilika da ga malo upogonim, sve one fine prijeglase i fraze koje zahrđaju ako se ne koriste, pa sam tih dana sva bila u Ich möchte gern/ Ich würde gerne/ Können Sie mir sagen/ Haben Sie vielleicht  i sva sam bila hohdojč, mada oni nisu :)

I tako čujem ja kako nekog podsjećam na more, okrenem se, a ono konobar. I sad, velim ja, pa Vi govorite hrvatski. Da da, odgovori on, a baš mu je zamirišala krema. I pogledam mu na ime na uniformi, a tamo stoji Herr Jovan.  
Herr Jovan je bio jako uslužan, i prije nego smo ustanovili da pričamo i druge jezike osim njemačkog, ali palo mi je na pamet kako Austrija nije baš pravo mjesto ako se želi što inkriminirajuće ispričati za stolom, jer kladim se da bar netko okolo govori neki južnoslavenski jezik.





A friend's mum told us we have to go to have a breakfast at Landtmann's, so we did. I like that in Vienna, many bistros/cafes/ restaurants offer late breakfasts, and they're not so expensive. By the way, Vienna is not cheap at all.

Landtmann has its history, and is located at good spot, so we sat and had a coffee and watched people walk along our terrace. Vienna is actually a small Balkans, so many people from our countries went to Austria in pursuit of a better life.
One moment I was putting sun cream on my arms, before heading off to more sightseeing, and someone spoke in Croatian : oh, this so reminds me of the sea!
It turned out, one of the waiters spoke Croatian, of course. 


Postoji jedan dio, koji je ostavljen za razgledavanje, gdje se vide arheološki ostaci. Koliko znam, dosta toga im je stradalo kad se gradio metro, mada jako puno arheoloških građevina strada kroz povijest, jednostavno svaka nova generacija sruši ili promijeni nešto otprije, bilo gdje u svijetu. Ovdje sam prikladno ulovila ostatke rimske kuće, dok u pozadini ide cijela kolona fijakera. U biti sam imala sreće, sunce je tako jako tuklo da sam slikala na slijepo, i na ovoj nema mojih prstiju na objektivu.
Ispod je dio kraljevske palače.


There is one ancient part left for sightseeing, a place where Roman and Middle Ages periods have left their marks. Much of it was ruined while the tube was built, but also, every new generation moves some older buildings, right?
This picture has ancient and less ancient parts. Far behind  you can see carriages, and I had luck: the sun was so bright I  couldn't see what I was taking picture of. And this one is without my fingers.
 A ovo je ulica prekoputa kraljevske palače, Kohlgasse, u kojoj su živjeli obrtnici koji su opskrbljivali kraljevsku palaču. Danas tu radnje imaju fensi brandovi, i kao što je prije bila otmjena, tako je i danas, samo su se stanari promijenili. Mogu vam reći da Armani i Versace i D&G imaju lijepe stvari, i imaju ljude koji baš lijepo uređuju izloge.
Naišla sam na dućan satovima, i gledamo mi tako satove, i nađem ja jedan baš onako za mene, mislim da je bio muški (ali ko da sat zna na čijoj je ruci) i baš je bio lijep. I približim se ja da vidim koliko to košta..i tak, upikla sam najskuplji u izlogu. 126 000 eura. Sto dvadeset šest tisuća eura.
Imam skup stil, što da drugo kažem.


And this street, across from royal palace, was once street of artisans, who had supplied the very the royal palace. Today here are fancy stores, still fancy street, only tenants have changed.
Armani and Versace and D&G have very nice windows, that I can tell you.
I also managed to find a beautiful store selling hand watches, and while window shopping, I found one that I liked immediately, and came closer to see the prize. It was 126 thousand euros.
What can I say, I have an expensive taste.
 Ovo je Demel kavana. Bila je gužva. Ljudi u redovima stoje iza stolaca, i čekaju da netko završi s kolačima i kavom, pa da mu sjedne na mjesto. Nikako mi taj koncept ne sjeda, da pokušavaš uživati u kolaču a red je iza tebe i svi broje kad ćeš se konačno dići. Ali Demel je institucija, i ovo je krasan pod koji imaju u zgradi. Azijati su oduševljeni ovom kavanom. Bilo ih je bezbroj, stajali su strpljivo u redovima i slikali se selfie štapom.

We've visited Demel coffee house. It was crowded, people standing behind someone's back, waiting for the person to finish the cake or coffee, so that next one can sit behind the table..somehow I don't find this ritual appealing, although I hear many not complaining about it. Since I don't eat cakes, it wasn't so interesting to me.
 Ovaj sat, na svaki puni sat promijeni lik u sredini, i svaki lik je netko bitan iz austrijske povijesti. Ne znam koji je princip rada, zanima me- zna li netko bez guglanja? A sa strane su najljepše škure. Mene nekako podsjećaju na Mediteran.


This clock changes the statue in the middle every hour. I don't know how this works, and haven't googled it. But I liked this beautiful shutters right from the clock. They remind me of Mediterranean.
 Ovo je Höche Brücke, ili Visoki most. Smatra se najstarijim dijelom Beča, i ovdje je prije bio ulaz u grad, u rimskom periodu. Na slici ispod je restoran u mirnoj uličici, super mjesto za manje turistički ručak. Kako ja baš ne smijem jesti sve ono što se smatra klasičnom austrijskom kuhinjom, mogu reći da Bečani spremaju odličnu salatu s tunjevinom.


This is Höche Brücke (high bridge). It is held for the oldest part of Vienna, and here was the city entrance in Roman period. the picture below shows a quit place to eat and have a glass of wine. and since I don't eat all things Austrian kitchen is famous for, I can only say they make excellent tuna salads.

 Austrijanci tvrde da je njihova voda jedna od najčišćih u Europi i da se slobodno smije piti. To sam prvo pročitala u našem apartmanu, a zatim sam na par mjesta u Beču naišla na ove punktove gdje se besplatno može natočiti pitka voda.
Zagrebe, vidiš li ovo? Ima li u Zagrebu koje mjesto za vodu, osim one česme na Gornjem gradu? Mi se isto hvalimo svojom vodom, ajmo ju dat ljudima da probaju!



Austrians say they have very clean pipe water, among the most clean in Europe. I first read it in our rented flat, and then along our walking routes. I've found a couple of places where pipe water is available for anyone to drink and pour into bottles.
 U prolazu kroz ulicu koja me je jako podsjećala na Tkalču, u prolazu sam vidjela ogledalo u izlogu. Ja imam gen za ravne, reflektirajuće površine i inače se ogledam i u tamnim autostaklima, tak svejedno jel netko unutra. Naravno da sam se poslikala!



And walking through one street that reminded me much of Tkalciceva in Zagreb, I saw this mirror in the window. And since I have a soft spot for all shiny surfaces, of course I took a selfie.

subota, 13. lipnja 2015.

Što obući na posao?/ What to wear to work?


Divna subota je. Svi stupnjeva svijeta su ovdje, prevruće je za išta. Nakon što sam dio podneva provela u centru grada, zaključujem da do večeri nema smisla izlaziti. Možda je i vama jednako vruće, ili jednostavno chillate doma, blizu kompa ili moba, pa evo jednog outfit posta, za sve one koji imaju snage i volje čitati postove na prevruć vikend dan.


It is a beautiful Saturday here. All temperature degrees are here, it is too hot for anything. After spending a few hours in the centre, I've decided to stay at home til the evening. Maybe you're hot as well, with no will to do anything, or you're just chilling at home, so here comes an outfit post in case you still can hold you phone or scroll down the computer on such a hot day.

Jedna s hlačama. Hlače su indigoplave, platnene, nosim ih u fazama promjene kilaže (naviše). 
Imaju uske nogavice i visoke su u struku, i da ste mi prije par godina rekli da ću ikad tako nešto nositi, umrla bih valjda od smijeha. Ali hlače visokog struka su u biti dobre za one koji imaju špeka na trbuhu, jer ne reže struk u dijelu gdje je najdeblji, nego iznad, pa to izgleda zapravo dobro. Nakon ovih tamnoplavih, dosad sam uzela i jedne slične crne i jedne crvene, i sve su dobre kupovine. Ako imate vitke noge a prvo se debljate u struku, uzmite ovakve hlače u obzir. 
Ogrlica je dar prijateljice, s Tajlanda. Ogrlica je s Tajlanda, prijateljica nije :)



One with trousers. These trousers are indigo blue, I wear them in my shape shifting phases (when I get more weight). their legs are slim and the waist is high, so it is an ideal combination for people with slim legs and not so slim waist (like me). After buying these one, I've bought one in black and in red, and I have never regretted.
The necklace is a gift from my friend, from Thailand. The necklace is from Thailand, my friend is not :)

Ovdje još nije bilo toliko vruće kao danas, ali je već bilo za gole noge i sandale. Majica je obična pamučna potkošulja širokih naramenica, šos je novi, pamučno- viskozni naborani šos koji će biti, izgleda, najnošeniji komad garderobe ovo ljeto. Kupila sam ga nedavno, za 15 kuna, u H&M. Volim ta sniženja i robu na koju naletim na nekoj bezveze polici, a ispadne super kupovina.

In this picture it wasn't as hot as today, but it was warm enough for bare legs and sandals. This shirt is a basic cotton one, and the skirt is something new I bought recently on my walk through stores, it stood there, very wearable, for so much combination, so cheap ( ca. 2 EUR). I like such sales, and finding stuff that turn out to be a great shopping.
The bracelet is from Sarajevo, a couple of years ago when I went to a visit.
Ova suknja je nepoderiva, ovo je već 4 ljeto da ju nosim, divan pamuk, trpi vrućine i sjedanje po travi i betonu i svukud. Majica ima priču; jednu zimu išli smo u posjet prijateljici u London, ali ja sam se morala prva vraćati zbog posla, pa su mi druge prijateljice, koje su ostale duže gore, kupile majicu i poslale za mnom. Svijetlo siva je i udobna, ali naglasak je na rukavićima na koje je našiveno "perje" pa izgledam kao da su mi golubovi sletili na ramena. Ja samu sebe podsjećam malo na onog pjevača iz jedne klape što pjeva u kaputiću sa sličnim ukrasima na ramenima :)
Balerinke su također super kupovina, ovo im je četvrto ljeto i još su u odličnom stanju. Mogu mirno preporučiti Alpinine kožne balerinke, ishodala sam puste kilometre u njima, udobne su i ne raspadaju se. Nisam ih dosad čak ni pođonila, a većinu cipela nosim postolaru po dodatni đon, nakon prve sezone nošenja.


This skirt will outlive me, it is fourth summer that I'm wearing it, and it hasn't changed a bit. The shirt has a story: one winter a few of us went to visit a friend in London, and I was the one who had to go back first, and the rest of my friend bought me this shirt. It is soft and gray, but the special part are the sleeves, that look like they have bird feathers attached. I feel like I have two pigeons sitting on my shoulders when wearing it.
The leather flats are such a good buy, this is also fourth summer, and I really walked in them a lot.


I još jedna nova suknja. Ovo je topla žuta boja, materijal malo vuče na trenirke, ali divan je kad se obuče i ići će na sto stvari. Suknja je na lastiku, što sve više i više cijenim. U ovoj kombinaciji bio je pravi color blocking, ali mi se sviđa nositi preko ljeta sa svijetloplavim stvarima, malo za promjenu.


And this is another new skirt. It has a warm yellow colour, it looks great when worn and I think it will go well with many colours.



}, 10);