subota, 20. srpnja 2019.

Renovacija kišobrana/ A renovated umbrella





Naslijedila sam mamin kišobran. 
Ima 35+ godina, ogroman je (110 cm promjer tkanine) i u odličnom stanju, osim tkanine. Godine su učinile svoje, i tkanina je bila sva ofucana i potrgana. Dugo sam tražila nekog tko uopće popravlja kišobrane u ovo vrijeme, a trebalo je skoro jednako dugo da se popravi. 
Trenutno sam u razdoblju, štogod da odlučim napraviti, treba mi duplo više vremena i živaca. Taj majstor je renovirao radnju, pa su zaboravili na mene, pa nije bilo tkanine za tako velik kišobran, pa su opet zaboravili na kišobran.. U međuvremenu sam bila do njih, odabrati tkaninu, i od 3 ponuđene ova mi se najviše svidjela. 

Ručka je od kornjačevine i htjela sam nešto da se slaže. Super je ispalo, zadovoljna sam. Sviđa mi se mogućnost da se stvari poprave, bez instant kupovine novog. Kako reče majstor kišobranar, više ne rade ovako dobre kišobrane 
Ova ideja stvarala se u meni skoro godinu dana, i uklapa se u trenutno aktualno mišljenje o nekupovanju novog (ako zbilja nije potrebno).

Naravno, postoje i stare stvari koje nisu kvalitetne i šrot su, i nema smisla tako nešto čuvati i nadalje samo zato jer je staro. Ali, ako je dobro, volim dati šansu za još malo života.

Osim ovog, imam još dva velika kišobrana. Jedan je Hrvatski kišobran, otišao je samo gumb za vezivanje pa se otvori čim ga pogledaš, i drugi je dar, divan crni kišobran s točkicama po rubu.
S malim kišobranima nisam imala sreće, svi su filmski letili u nekim pljuskovima i (ljetnim) olujama, često zbilja nasred raskršća bi se preklopio u svim smjerovima, i onda bi vjetar odnio gornji dio dok bih ja trčala za njim s onim štapom u ruci.
Imala sam period, dok sam pješačila na posao i trebao mi je mali kišobran za svaki slučaj, da bih godišnje kupila 3-4, a nisam ih gubila, ali su se lomili kao da kupujem igračke od grančica, a ne nešto što treba štititi od kiše.

Kako su (i) kišobrani postali potrošna roba?


I inherited an umbrella from my mum. 
The umbrella is really big and 35+ years old, in a great shape, only the fabric was thorn and dirty. I decided not to throw it away. Instead, I looked for somebody fixing umbrellas. 
It took me some time, these days whatever I do, I need double the time and nerves, but I did it. I chose the fabric that goes well with the handle, and after a few months of wait (told you, nothing goes smooth right now) I finally got it yesterday. I like how it looks, it is big enough for 2 people, and I like mending things Instead of throwing it into garbage and just buying a new one. Besides, they don't do it like this anymore.
While I was walking to work several years ago, I need small umbrellas, just in case.
There was a period when I was buying 3-4 umbrellas a year, because when storm and rains came, I was the one loosing the upper part of my umbrella, often on  zebra, while walking across the street, and running after my umbrella part.
Somehow it got normal to have umbrellas that last very short amount of time, and then die on some rainy day.

How did we get here, to have stuff that are made to last so short?

nedjelja, 14. srpnja 2019.

Veganski obrok/ A vegan meal


Dugo nisam već pisala post o hrani koju jedem. Ovo je veganski obrok, mada bi netko ovo komotno mogao nazvati vegetarijanskim ili "samo povrće" obrokom. Tak svejedno.
Radi se o tome da se trudim većinu dana u tjednu ne jesti meso, jedem ga u prosjeku 2 ili 3 dana, a ostalo su vegetarijanska ili veganska jela.
Imam dojam da je danas veganstvo postalo ponekad nešto za reklamiranje. Zapravo, vjerujem da su mnogi naši preci jeli veganski jer za više nisu imali, i nije da otkrivam(o) toplu vodu.
Danas, kad se spomene veganska prehrana, najčešće dobijemo uz članak neke kvinoje i biljke s drugog kraja planeta, dok, zapravo, prosječna osoba s ovih prostora stoljećima jede veganski grah i zelje, žgance i zelje, krumpir i blitvu i puno drugih sličnh obroka.
Nije da nam je meso oduvijek bilo na stolu, pa nam se sad bezmesni obrok servira kao neko zapadno otkriće.


Ja sam u ovo sve ušla s dijagnozom multiple, koja (dijagnoza) ovih dana puni 7 godina. Promijenila sam prehranu, izbacila dosta toga (ima u ranijim postovima) i eto, dobro sam. Ne razmišljam previše o svemu tome baš zbog toga jer sam dobro, ali otkad sam izbacila crveno meso i mliječne proizvode, nisam se okrenula za tom hranom. Kako je vrijeme prolazilo, sve me više ideja o jedenju mesa počela smetati, ali  jer ga još uvijek trebam i jedem ga, pa sam u fazi smanjivanja koliko ide.
Po meni, hrana je prebitan faktor za (svačije) zdravlje, i previše stvari se dešava zbog onog što jedemo.

Problem zna biti kad netko odluči hraniti se drugačije, a okolina to dočeka na nož pa uvjerava da se bez mesa, mlijeka, kruha, šećera, što je već u igri- ne može. Tešk je mijenjati tuđe umove, jedva svoje mijenjamo.

Uglavnom, na dane kad ne jedem meso, ovako izgleda jedan prosječan obrok. Ovo su sve grilani sastojci: narandžasti batat, cikla i paprika, izgrilano na tavi uz sol i papar. Uz to salata. Zasitno je i fino i paše kad je vani real feel 45 C.
Ideja za dugo vruće ljeto, kad ne znate što biste jeli.









It's been a while since I wrote about my meals. This is a vegan meal, although you could also simply name it a "vegetable meal". Naming meals vegan tend to give a certain weight. Too often I get the feeling, when someone talks about vegan food, people expect quinoa and some other food from the other side of the planet, when, in fact, our own ancestors had mostly vegan diet most of their lives.
We seem to forget that the usual peasant didn't have meet on their table every day in a week, not even in a month. They ate plants, most of the times, or at least they were vegetarians, not by choice.

That all being said, this is a vegan meal I like to prepare on days when I don't  know what to eat.
It is easy to prepare, everything is grilled: sweet potato, beet and home grown pepper, with just a bit of olive oil, salt and pepper.

I am not vegan. I started changing my diet with being diagnosed with MS, seven years ago. I feel great, and have changed quite a lot my diet, excluding most of the meat and all dairy products.
I am eating less and less meat, but still am consuming it. It works for me.
In my opinion, stuff we eat has a tremendous impact on our body and our health, and we should be aware of the connection.

This is an idea for too hot summer days, when you have no idea what to have for lunch or dinner.



petak, 28. lipnja 2019.

O održivoj garderobi/ On sustainable closet

Ako me čitate već neko vrijeme, svjesni ste da se ovaj blog s godinama promijenio. Ok, to je u redu, bilo bi čudno da se bavim istim stvarima kao na početku, zar ne?
S odmakom, svjesna sam kako su se neke stvari malo po malo slagale, neka nezadovoljstva koja su pomalo izvirivala.
Nekome se priča o modi i odjeći i oblačenju može činiti nepotrebna i dosadna. I to je ok, ne morate ovo pratiti.
Meni je zanimljiva tema, oduvijek. Kako sam odrastala i sazrijevala, volim misliti da sam razvila svoj stil, koji je onda s godinama postajao profinjeniji i izbrušeniji.
Zadnjih par godina svašta se promijenilo. Postala sam svjesna koliko toga imam po ormarima, mada oduvijek pazim na kvalitetu i biram materijale i pazim da nije nešto potrgano.
Prije dvije godine stavila sam si zabranu nekupovanja odjeće na godinu dana. Bilo je super, zapravo, mada nisam potpuno ispoštovala plan, kupila sam par komada koji su mi bili potrebni.

Shvatila sam da nema potrebe kupovati toliko odjeće, shvatila sam da sam često išla po dućanima da ispraznim mozak.
Nakog tog shopping bana od godinu dana, nisam puno kupovala ni kasnije.
Priključila sam se par grupa na FB vezano uz minimalizam, održivi život, na instagramu sam počela pratiti ljude koji slično razmišljaju.
Muči me na što liči naš planet, kako ga trošimo i trujemo i bacamo smeće kao da sutra ne postoji. Ne sviđa mi se pristup "kupi pa baci, ima još", sve je potrošno, samo nam nove stvari prolaze kroz ruke.

Želim reći, nije ovo sve, gdje sam danas, došlo preko noći. Nisam negdje čula za održivi razvoj, pa uskočila u tu priču.
Ne da mi se više biti u tom kotaču, uvijek nešto novo, a novo je bolje, roba se potroši brzo, srećom nije skupa pa postoji rješenje. Ne da mi se sponzorirati velike lance odjeće koji proizvode svoje stvari na nekim nesretnijim mjestima, gdje manje sretni ljudi rde u groznim uvjetima da bih ja imala neku novu majicu.

Uglavnom, pratim jednu ženskicu iz Amerike koja je krenula na tečaj o svemu ovome o čemu pišem, besplatno je, pa sam se i ja prijavila. Želim naučiti više, o svemu. O tome što nam se nudi kao proizvod, kak do njega dolazi, gdje su nestale proizvodnje dobrih, kvalitetnih stvari, i koliko mi možemo tu djelovati.

Razumijem ako vam ovo nije napeto. U idućem periodu najčešće ću pisati o temama koje sam spomenula u ovom postu. Kad bude prilike, poslikat ću se u svom pokušaju da nosim ono što imam, sve što imam. Koliko god da se trudim, svjesna sam da imam robe koja ne izlazi na svjetlo dana često.
S obzirom da je plan cijele te Fashion Revolution kampanje i to, da svu odjeću, koju imamo, nosimo barem 30 puta, jer prosjek je oko 4 puta, probat ću kombinirat sve što imam i stavljati slike ovdje.

Bit će još uvijek vezani za posao, jer najčešće tamo idem pristojno obučena ;)
Ako ima još ljudi koji slično gledaju, bit će mi gušt čitati vaše ideje.

(Na slici: prugasta tube suknja i točkasta majica,  roze kožne balerinke, sve par godina staro)




If you've been reading a bit longer, you already know my blog has changed. Ok, that should be the normal way, it would be weird to stay the same throughout all these years.
Now I can see how many small things led me into to attitude changes.
To some, writing about fashion and clothes might seem boring and I completely understand. You don't have to read such posts.
To me, it was always interesting, only my knowledge grew and with time, I became more and more aware of many things related to fashion and clothes manufacturing.
A few years ago I decided to put myself a shopping ban for one whole year. I worked most of the time, I still bought a couple of necessary things, but I learnt how much wardrobe I already own.
I learnt there is no need (for me) to buy more, but to wear more often, combine differently, to think where my clothes come from and how much they (really) cost.

I am more and more aware how this all is devastating towards this planet, how this consumer culture is destroying anything to make profit. I don't like the concept where a piece of clothes is made to last one wearing, and that it can be thrown away. And because clothes are cheap today, it became normal and acceptable to really throw it away and buy a new one.

I've joined a Fashion Revolution online course, to learn more abut it all.
And since sustainable fashion has many topics to discuss, only one of them is the fact the the usual person usually wear one item only a few times. The plan is to wear it at least 30 times while you're owning it. I will try to combine all the wardrobe I have and post it here.
And since my work is the place where I always wear nice wardrobe, it will still be What to wear to work outfits.

If there are more people who think about this the similar way, I'll be more than happy to read your ideas.

(Pictured above: a striped tube skirt and a polka dot t shirt, with pink leather flats, all bought a couple of years ago.)

srijeda, 12. lipnja 2019.

Što obući na posao?/ What to wear to work?



Kad sam bolesna, oblačim se najklasičnije moguće, koliko je to klasično u mom slučaju.
Minimum kombiniranja, šminke, nakita, nazovifrizura i onda se trudim izdržati radni dan.
Poslikala sam se prije desetak dana, dok su se još nosili kratki rukavi, ali post izlazi s malo zakašnjenja.

Ovo vrijeme, studeni u svibnju, aktiviralo je neku tešku prehladu, pa imam grlobolju i upalu sinusa i već vidim da se spušta na pluća. To je uobičajen razvoj prehlada kod mene, ali ne volim onaj početni osjećaj bespomoćnosti, kada cijelo tijelo boli, glava boli kao da imam kamenje unutra, i samo bih ležala ispod popluna i da me nitko ništa ne pita. Poznato? Umjesto kreveta, odem na posao, i tamo pokušavam ne dobiti temperaturu. Jel i to poznato? :)

Na ovakve dane, kad nisam za nešto i onda je  još i ovo vrijeme, vrijeme kad sam spremila zimske jakne jer je, pobogu, tri tjedna do ljeta, teško je znati što (sve) obući, jer zaista ne znam hoće li biti poplava na kraju dana, mraz ili će ugrijati da se kuham do večeri.
Ništa od odjeće nije novo.  Tamnoplave hlače 7/8 dužine su napokon došle na red, jer ih nisam mogla naći mjesecima nakon selidbe i spremanja robe. Dobro sam ih spremila :)
Dobre su jer su visokog struka sa cifom na boku, sve upakira i trbuh i bokovi i dupe stoje kako trebaju.
Majica ima leđa od svile, nijansu tamnije, ali nisam uspjela dobro poslikati, jer na kraju dana, dok dođem s posla, već i sunce ode a nije baš da i ima sunca u zadnje vrijeme za neko super slikanje.

Cipele sam kupila prije 4-5 godina u prolazu, frendica je išla u šoping a ja sam vidjela ove i svidjele su mi se. Tamaris radi divote od obuće, kao da hodam po oblaku. Sviđa mi se peta od nekih 5 cm, postalo mi je najudobnije, mada nosim ponekad i više, ali ove su najbolje za voziti.
Inače, problem peta i vožnje je u tome da sastružem sve lijeve cipele kad vozim, i valjda bih trebala imati tenisice za vožnju, i onda se na točki B preobuti.

Čika je tu jer nakon posla se ne miče od mene, glumi čičak, dok se presvlačim, jedem, dišem, slikam se..  Gledam se sad na slikama- moram naći neku bolju pozu, ovo se nesvjesno uvijek nariktam s rukom na bok, kao da ću povesti kolo.
Želim vam svima miran vikend s manje kiše i više sunca!



When I'm feeling ill, I wear the simplest, classical wardrobe, with minimum make up and jewelry, just to get through the day.
I took these pictures ten days ago, when it as still cold here, but I didn't have time to post them earlier.
And since here was autumn, a rainy and cold autumn, I've got a flu, my sinuses and throat hurt, just like it's almost winter here.

This is my most classical outfit. I choose such wardrobe when I'm feeling ill and have no will nor energy to think about closet.
Navy blue slacks and a beige pullover, that has a silk back, and brown Tamaris shoes.
I like these slack because they are made the way trousers should be: everything is packed and it looks good :)
Nothing of my outfit is new, I'm on a path of trying to wear what I have or not buy new.
I took the picture after coming back from work, and my dog just attaches herself to me and walks by me the rest of the day.








}, 10);