Tuesday, 14 July 2020

Kako sam oprala kapute u perilici, i sve je ispalo dobro. / How I washed my coats in the washing machine, and all turned out good.



Ova godina je takva kakva je, i djelovala je na mnoge segmente života. Između svega ostalog bitnijeg, propustila sam odnijeti svoje kapute na kemijsko. S obzirom da ih obično nosim na čišćenje krajem zime, a nosim ih u jedan šoping centar, ideja da odem u gužvu sad, u vrijeme kad se opet krenuo povećavati broj zaraženih, mi se uopće nije sviđala.

Malo sam tražila po netu uskustva i savjete i našla da dosta ljudi pere kapute u vešmašini. Meni je to bilo nezamislivo, moje drage dobre kapute oprati u mašini i što ako sve pođe krivo?
No, kako je ljeto došlo, počela sam razmišljati da probam. Prvo sam probala s kaputom kojeg mi je bilo najmanje žao.
Moram naglasiti da su svi moji kaputi s visokim postotkom vune i zbilja mi nije bilo svejedno, no računala sam, ako ispadne da ih mogu prati doma, riješila sam čišćenje većine kaputa zauvijek.
Moja perilica ima preko deset godina i nema neki silan izbor programa, pa sam kapute prala na 30C za osjetljivo rublje (ima jedno pero pored sebe).
Stavila sam prati prvi, u navlaku za poplun, ubacila tekući deterdžent za vunu i čekala. I znate šta? Izašao je čist i mirisan i bez ijedne greške!! Nakon tog prvog, samo sam stavljala na pranje, jedan za drugim.

Ovaj sa slike je došao na red malo kasnije :) jer sam prvo riješila starije i tamnije. U mom slučaju zaista djeluje.
Nakon mašine, stavila bih kaput na sušilo da leži vodoravno, rukavi nisu visili, prvih pola dana barem. Tek zatim bih ih objesila na vješalicu pa na zrak.
Bilo mi je bitno, kako je vuna u pitanju, da se ne razvuku u nekom smjeru ili ne skoče. Nisu. Nisu se ofucali, ni potrgali. Pretpostavljam da u kemijskoj čistioni ih još malo opeglaju parom, ja to nisam radila.

Ne znam kako gledate na to, perete li već odavno tako kapute (tako perem sve jakne oduvijek, kapute nikad), možda vam ovo da ideju da i vi probate.








This year has been strange for almost six months now. Among many other, more important things, it has affected my coats and their dry cleaning.
I used to give my coats to the dry cleaning after every winter. This time, corona has shut down everything, including dry cleaning facilities, and by the end of the spring, I was googleing alternative ways to clean winter coats.

And I have found people stating that they had washed their wool coats in their washing machines, and the coats were fine.
So, I decided to give it a try.

First, I tried with the coat I like the least.  I put the coat in the duvet cover, add some liquid detergent for woolen wardrobe, and washed on the program for 30 C sensitive.
I didn't know how this will turn out, but it turned out fine.
After that, I just washed and washed and washed them all, one after the other.

I took care of air drying, putting them  horizontally on the clothes dryer, at least the first half of the day.
I checked if the wool fabric was good, but really, every washed coat was clean and fine.

From now on, I know I'll be dealing with my coats cleaning.

I hope this helps some of you, in case you have similar problems in these days of corona, but also after this ends.
My coats are made of  mostly wool, they are high quality and I usually wash our winter jackets in the washing machine, not the coats. It turns out, washing machine is also good for the coats.

Wednesday, 20 May 2020

Što je zapravo vintage?/ What is, actually, vintage?

Znate li što znači izraz vintage? Imam dojam da je svud oko nas, često se spominje i ispada da je danas sve moguće strpati pod vintage.

Vintage je pojam koji najopćenitije označava (u ovom slučaju) odjeću proizvedenu u nekom drugom vremenskom razdoblju. Počeo se koristiti za vrijeme Prvog svjetskog rata zbog nedostatka tekstila.
Kad smo kod ratova, moda i ratovi su zanimljiva tema, što se koristilo i nosilo i što se nije smjelo nositi, ali o tom drugom prilikom.

U današnje vrijeme vintage odjeća predstavlja garderobu, dodatke i obuću staru 20-25 godina, najmanje. Odjeća koja je starija 100 i više godina naziva se antiknom.

Kako sam odrastala i pomicala se na lenti vremena, ignorirala sam činjenicu da se i druge stvari pomiču, i neki dan me frapiralo da je danas vintage nešto što je proizvedeno 1995.-2000. godine.
2000. je bila jučer, 1995. nije bila jučer ali bome nije bila toliko jako davno (osim što je zbilja prošlo 25 godina).
Odjeća koja je bila popularna u to vrijeme je nešto što danas ne mogu zamisliti na sebi, meni je cijelo to razdoblje strašno, valjda najgora moda ikad i nema mrtve šanse da tražim takav vintage. S druge strane, možda je stvar u tome da je meni to razdoblje vremenski blisko i da sam ga proživjela.
Kad razmišljam o vintage modi, uvijek pomislim na stvari koje su barem 15+ godina starije od ove klasifikacije, pa dopuštam da je u meni problem, a ne u definiciji :)

Kako današnja moda nosi svoje vlastite probleme, i jedan od najvećih je fast fashion, proizvodnja jeftine odjeće koja je potrošna i ne očekuje se da traje dugo kod vlasnika, a kamoli da završi kao muzejski eksponat ili se nasljeđuje u obitelji, pitanje je što će od ovoga danas biti vintage za 20 godina. Što će buduće generacije moći pokazati da su naslijedile od roditelja i tetki i baka? Asosov kaput i traperice? Zarinu haljinu? Hoće li ti komadi preživjeti do tada? Hoće li biti nosivi i tada?

Izolacija i karantena koja je zadesila većinu zapadnog svijeta pokrenuo je mnoge da počiste ormare i sobe i riješe se odjeće koja im više ne treba. U državama gdje je to moguće, ljudi pokušavaju uvaliti svoje nepotrebne vreće odjeće second hand dućanima, ili se pokušava prodati na netu, no činjenica je da količina debelo premašuje potražnju. Nije baš da se ljudi otimaju oko hm topića kupljenih prije par sezona.
Osim toga, sami brendovi rade rasprodaje i spuštaju stare kolekcije na tako niske cijene da im prosječna osoba ne može konkurirati svojom prodajom robe, koje se želi riješiti.
Ne znam kako će se to riješiti. Nadam se da je i ovo pauziranje svijeta možda utjecalo na shifting u promjeni ponašanja kupovnih navika, pa se moožda promijeni ideja što želimo kupovati, i želimo li zbilja odjeću i obuću i stvari koje će trajati jednu sezonu, ako.

Zadnjih par mjeseci jako se spominjalo resetiranje društva i osobnih životnih stavova, postavljanje životnih vrijednosti u fokus i otklon od nepotrebnih gluposti. Pitam se hoće li se promijeniti i način konzumiranja mode.
Bit će zanimljivo vidjeti što će se nekim novim generacijama moći pokloniti i proslijediti od današnje odjeće. Hoće li se išta uopće moći?
Vjerujem da hoće, jer i danas ima odličnih dućana i firmi koje šiju i prodaju kvalitetne stvari, ne sastoji se svijet samo od dućana poliesterom.
Imate li nešto što ste kupili nedavno, za što mislite da će proći test vremena i da će vaša djeca, ako požele, moći nositi? Kako gledate uopće na to i razmišljate li da odjeća inače može trajati više od stoljeća?
Je li korona djelovala na vaš pogled na kupovinu i modu i što želite imati, kupovati i nositi?
Što mislite da bi, od današnje mode, moglo ispasti dobar vintage za 20 godina?

Ovo na slici su moji broševi. Jedino je ovaj rozi šljašteći vintage.

                           



Do you really know what the term vintage is for? It seems as if it is everywhere, and everything became vintage these days.
Vintage as a term has been used since the World War 1, when people started using wardrobe from the previous era due the the lack of textile. It usually means a wardrobe from some other, previous times.
Nowadays, vintage is a term used for clothes at least 20-25 years old. Clothes that are more then 100 years old are antique.

I have always thought about vintage clothing as something much much older. The fact is, with time passing, clothes manufactured in 1995.- 2000. became vintage.
I feel as if this was yesterday, but it wasn't. And yes, stuff you bought in 2000. are now vintage.
I find fashion from that era the worst, but I wore it and lived in that years so I'm not really the one who will consider it vintage.

Today's fashion is mostly fast fashion, wardrobe manufactured almost always in the third world countries, cheap and low quality. Modern lifestyle often suggests buying and wearing clothes that don't cost much and don't last long.
What about clothes manufactured today? What could become a good vintage piece in 20-25 years?
Some Zara dress, Asos jacket? Something similar?

With corona virus pausing the whole world, many started thinking about the shift in the way we look at our consuming, fashion and clothes included.
Question is will the corona state of mind be powerful enough to change the way we think of wardrobe, how we use it and how long does it last. Many people used the isolation time to declutter, getting rid of (too much) clothes they don't wear. Charity shops are full with these clothes, and can't sell if for a good prize, since there is so much of it. At the same time, fast fashion brands put the same clothes on sale, trying to get rid of the old seasons.
At the moment, most of the clothes made today won't be used for a long time, and doubtfully will be good enough in 20 years.
What will the future generations get for their vintage clothes? What clothes do you think, that has been produced now, will be good enough so you can pass it to your children or even grandchildren?
Do you own such wardrobe?
It will be interesting seeing which parts of modern fashion will pass the test of time so someone can wear them even in 2040. The good thing is, not only fast fashion is produced today. There are many labels in the whole world that make good, quality clothes. Not everything is made to last one season.

And speaking of vintage, these brooches in the picture are mine. Although the lower two look vintage, only the pink sparkly one is.




Saturday, 25 April 2020

Adidas vs. Puma

                                                                         link


Gledala sam neku noć film koji mi je baš sjeo- Adidas protiv Pume.
Možda već znate, Adidas i Puma su dvije tvrtke, utemeljili su ih dva brata, Rudols i Adolf Dassler, svatko jednu, nakon što su se razišli zbog osobnih problema.
Znala sam da se radilo o dva brata, ali nisam znala zaplet. Film je po stvarnim događajima ali nije dokumentarac. Casting je dobar, kostimografija odlična, nema holivudskih blockbuster momenata, radnja ide polako i smisleno i po meni, realno je uklopljena priča u vrijeme prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata.
Ako budete u prilici, preporučam.

Zanimljivo je i vidjeti kako je Puma bila provincijska marka sve dok ju jedan nasljednik nije pretvorio u svjetski poznati brand, a Adidas je, zapravo, uz puno sreće uspio kad je Njemačka pobijedila u nogometnom prvenstvu 1954.



A few nights ago I watched a movie I really liked- Adidas vs. Puma.
In case you don't know already,  there were two brothers- Rudolf and Adolf Dassler.
They had a sport shoe company but went their separate ways due to personal reasons, and each one of them founded their own company: Adidas and Puma.

I liked the movie because it is based on a true story, doesn't have Hollywood blockbuster elements, the actors look realistic, the costume is great.
I find it interesting how one company, Puma, stayed a small family company until one inheritor made it a worldwide famous, and the other one, Adidas, became  successful with the first football championship in 1954 when Germany won, which was more luck then anything else.

Tuesday, 21 April 2020

Što obući na posao u vrijeme izolacije?/ What to wear to work during lock down?



Kako ste svi? Nadam se da imate još živaca za izgurati ovu izolaciju, nadam se da vam posao ne pati i da niste ostali bez posla i najbitnije, da ste zdravi, bila korona ili nešto drugo u pitanju.

Ja radim, spadam u onu skupinu koja radi na poslu a ne od doma. Spremati se za posao u vrijeme ovakve izvanredne situacije, dok je toliko životno bitnijih stvari aktualno, je zbunjujuće.
Od cijele firme gdje radim, na poslu je samo nekoliko odjela. Ograničena sam u komunikaciji s kolegama uživo i vidim ih jako malo u vrlo dugom radnom danu.
Ne samo da mi se ne da spremati se za posao- nije baš ni smisleno. Na početku sam mislila nositi masku, i automatski se gubi smisao šminkanja. Ne nosim ju više na posao, ionako sjednem u auto i izađem pred firmom, stanem jedino kad me policija zaustavi, isto pod maskama.
Moji radni dani su dugi i zbilja zbilja ne mogu se zamisliti da nosim nešto što nije udobno i ne žulja me i steže.
I tu dolazim do odjeće u kojoj najčešće idem raditi u zadnje vrijeme: stari traper. Ne samo stare traperice, nego traperice koje nemaju elastin u sebi. Ovo su čak i muške, neke stare Carrera, koje su i komotnije od ženskih. Nikad mi nisu bile nešto boyfriend traperice, ovo je valjda neka privremena faza gdje želim samo da je na meni nešto praktično, i ne razvuče se dok cijeli dan radim. A traperice bez elastina, barem ove moje, iste su kad ih obučem i kad navečer dođem doma.

Osim traperica, nosim slojevito, bez predugačkih rukava jer stalno ili perem ruke ili ih mažem dezinficijensom.
Šminkam se, točno da maskaru stavim i malo pudera, jer to su jedni trenuci da se šminkam ovih dana, i korak  u normalu mi je. To, i nakit. Bez nakita se osjećam gola :)
Radi li tko od vas izvan kuće? Kako se spremate, ako nemate radne uniforme?






I hope you are fine during this lock down. I hope you still have the energy to go through it, and you haven't loose your job or, more importantly, your dear ones or your health.

I am the essential worker and have been working all this time.
Being in a situation where there are muchmore  important things then clothes and dressing up, I'm aware  how my opinion on dressing for work has (temporarily) changed.
My work days are long at the moment, and I can't imagine wearing anything restricting me in my movement.
Most of my work days I'm in old men's Carrera jeans, that have no elastane. At the moment, no elastane makes such a difference. These jeans are the same from the morning I put them on, till the evening, and keep the same shape during the whole long work day.
At first, I planned wearing masks every day, but it is not obligatory here and I've decided not to wear.
I don't see other people much (at all) and don't go outside or walk along our building.
For such a restricted work day, I wear old jeans and beside them some layered cotton short sleeves+ long sleeves.
I wash my hands all the time, and when I'm not washing them, I'm putting the disinfectant.
I wear my jewelry, I feel naked without it, and some mascara and bb cream. This make up and some jewelry help me feel more normal and "at work". These are the only moments when I wear make up and jewelry.
Is anyone of you an essential worker? Do you have an uniform or do you wear your "normal" clothes?

}, 10);