ponedjeljak, 2. svibnja 2016.

Zoološki vrt/ The zoo

 Subota je bila jedna jedini dan bez kiše, kao što vjerovatno znate. Bio je plan šetnja i kava u maksimiru, ali sam na kraju završila u zoološkom vrtu, u kojem nisam bila barem deset godina.

Za početak, dok smo hodale Maksimirskom, sletila je jedna čaplja na zelenu ogradu, javiti se. Strpljivo je pričekala da ju poslikam, malo se okretala i pokazala sve profile, no kako smo krenule dalje prema ulazu u zoo, sletila je još jedna, pa još jedna..prvo sam mislila da se iste dvije smjenjuju no nije, ostale su ostale stajati, i na kraju su četiri čaplje bile kao dobrodošlica.

Prema zoološkim vrtovima imam podijeljene osjećaje. Zadnji put kad sam bila srce mi je puklo kad sam vidjela medvjede na rubu samoubojstva kako u katatoničnom stanju leže na onim betonskim blokovima. S druge strane, svjesna sam da danas zoološki vrtovi djeluju kao mjesta za spas vrsta od izumiranja, i s te strane razumijem postojanje vrtova. Također, teško da bi oslobađanje životinja, koje su cijeli život živjele u takvim uvjetima, bio mudar potez.

Zoo u Maksimiru se promijenio od mog zadnjeg puta, i to nabolje. Piknuli su i neke novce iz fondova EU, i radi se na proširenju prostora za mnoge vrste, a za dosta njih već su poboljšani uvjeti. Dio vrta bio je zatvoren za javnost jer su baš bili u gradnji, ali ovo što sam vidjela, bilo mi je baš ok.
Ok, treba naglasiti da bi mi na neradnu subotu i to još bez kiše bilo super i da sam samo sjedila na klupi u parku i gledala lišće kako raste, ali odlazak u zoo je bio baš doabr.

Prvo što me iznenadilo je gomila ljudi, i od te gomile, baš puno turista. Slovenci, Norvežani, Arapi.
Zoološki je postao informativniji i više prilagođen djeci, i više prilagođen gostima. Ne sjećam se da sam zadnji put vidjela rampe, na primjer, sad ih ima i za dječja ali i za invalidska kolica.
 Dakle, vrijeme je parenja vodenkonja. Nisam prisustvovala vodenkonjskom seksu, ali ovaj mali na slici je uredno išao i jeo vlastiti drek, no ne znam jel to uobičajen modus operandi tih životinja, ponašaju li se tako u sezoni parenja jer ih šoraju hormoni ili je nešto treće u pitanju (možda kakav vodenkonjski performance pred posjetiteljima). Fora mi je obavijest o koži, da ljudi znaju da su ozlijeđeni zbog primarnih nagona, a ne zbog zanemarivanja ;)


Postoji dio koji se zove Baby zoo, gdje se nalazi mladunčad nekih sisavaca, uglavnom domaćih životinja. Bile su bebe ovce, bebe koze i beba prase. Nakon nekog vremena dok smo im privlačili pažnju tepanjem na nekoliko jezika, došla je ova koza, djeca Slovenci pored mene su bili u sto čuda, i splašeni i ushićeni... pretpostavljam da je djeci, koja nemaju prilike dragati domaće ili ikakve životinje, ovo divna mogućnost.
Tamo je bio je i jedan stup na čijem vrhu je sjedio jarac, žvakao i bio u zenu, a ljudi su se smjenjivali oko njega, dragali ga i slikali se. Osim što je netko prije mene odlučio napraviti selfie i uvalio mu mob u njušku, pa je on malo poludio. Kad smo došle S i ja, bio je opušten i veseo što nas vidi, kako se može i iščitati iz slika dolje.
 Deve :) Prvo, to su ogromne životinje. Ovo je azijska dvogrba deva, izgledaju smiješno, mislim da je jedan dečko i dvije curke. Bili su nezainteresirani za ljude, sve dok im hranitelj/čuvar nije došao. Koja je to ljubav! Pa oko njega, pa se maze, on im daje kruh, a one obajaju oko njega, pokušavaju onako ogromnih glava ustima izvuć kruh iz njegovih šaka..izgledaju zapravo jako mazno. Bilo je zanimljivo vidjet kako su čuvara skužile dok ga nitko od posjetitelja nije vidio. Samo su svo troje ustali, glave pet metara u zraku (ili koliko već), i vide ga, i ravno do ograde, stoje i čekaju. Onda smo i mi svi vidjeli što se sprema pa smo slikali :)
 A postoji i kućica gdje su životinje kojima trebaju posebniji klimatski uvjeti, pa je u njoj toplo i vlažno i tamo žive, uz ostale vrste, zmije. Meni su zmije zanimljive i nikad ih se nisam bojala, ali ove tamo su baš konkretne i nisu za zezanje.
 Ne sjećam se kako se zove, ali za ovog malog sam tvrdila da je lutka jer je (pre)dugo stajao nepomično u vodi, samo s gornjim dijelom glave na zraku. Ja sam onda zaključila (jer imam tako veliko znanje o divljim životinjama, jel) da to nikako nije moguće da on tako stoji u balansu i ne mrda i ne diše i ne ništa, pa je mali gmaz trepnuo, pogledao me, gutnuo i zamahao rukicama. Onda mi je ostatak posjetilaca imalo potrebu reći "jel vidiš da je živ!!" i imali smo bonding moment, ja, životinjica i nešto Slovenaca i Hrvata.

"Beba u nastambi" stoji na dosta mjesta, pa se moli ljude da ne buče ili da ne prilaze preblizu rešetkama i /ili zidu, što naravno ne sprečava sve. Kad smo već kod toga, na par mjesta su se djeca penjala debelo preko ograda i na zidove i, ne znam, nisu to baš najpametnije stvari koje dijete od deset godina može raditi blizu nekakvih bazena sa životinjama. 

 Ovo je rovkica,  ima dug nos (rilo?). Palo mi je na pamet kako postoje bića  na ovom planetu, kojima nije bed imati drugačiji nos i ne siluje ih društvo i marketing da su grdi i da to pod hitno treba ukalupiti u neki barbi nosić. Rovkica nije držala šapice ispred njuške, skrivajući nos, nije ga zapikla u pijesak da ga nitko ne vidi. Boli rovku rilo za odstupanje od idealnog izgleda.

Sad dok preuređuju Zoološki  vrt, spustili su cijenu ulaznica pa je zaista ok. Ako imate vremena i volje, prošećite jedan dan. Svi su bili dobre volje, ugodno je biti par sati okružen nenadrkanim ljudima koji ciče  kad vide neku živinicu.

***************************
Saturday was the only rain- free day and it was a non- working day, and I decided to spend it outside in the nature. since Zagreb has a zoo, and I haven't been there for a decade, we went to see how it looks now, in 2016.

First of all, while S and i were walking along towards the entrance, one heron flew and stopped to say hi. Heron was polite enough to turn all of its profiles so I can take (many) pictures, but then the second one came, and then the third and the forth. First we thought it was the same two birds flying with us, but no, they all stand there looking at us, while two us entered the zoo.

My opinion on zoo is divided. Last time i was there it almost broke my heart seeing the bears and other big animals placed in such small spaces, they looked catatonic.
On the other hand, thing are changing, for the better. I am also aware places like zoos are the ones where endangered species are saved. I just hope their living conditions would improve.

Zagreb Zoo has improved since my last visit ten years ago. I read some info how they got a good amount of money through the European funds and some places were work in progress while I was there on Saturday,  Because some parts of the zoo were a reconstruction area, we didn't see all the species: wolfs, bears, eagles, zebras..but everything else was quit good.

Today zoo is more adapted to people with baby carriage and wheelchairs, allowing them to come and visit and enjoy, too. It is more child- oriented with information about animals that are children appropriate.

First that caught my attention was the Nile hippo. There was a notice saying that it is their mating season, and since they are big and having and not too gentle while trying to mate, they hurt their skin. It is perfectly natural. While I was reading that, one hippo came and eat all the feces from the floor.
I don't know whether it is some part of their hormone thing while mating, a natural thing they do, or some kind of a hippo performance while visitors look at them.


There is a part called Baby zoo, where some young animals spend their time, and you an pet them. It is fantastic for the children, especially those who don't have such opportunities at home. I saw baby goat, baby pig and a lamb there. and one bigger goat, sitting on the top of a wood, where he just sat, relax and chewed his food. People and children would come to pet him and take pictures with him, and he tolerated it all, expect some guy who decided to take selfie with a goat, and put his smartphone right into his face. well, the goat didn't like it,
But later we came and he was thrilled :D to see us, and you can see his happiness on the pictures above.

The next species that caught my eye were the camels, Asian camels. I didn't know camels are so huge. Zagreb zoo has one male and two females, and they were not interested in hanging out with people till the moment they saw their guard coming with food. They saw him well before the visitors has seen him, and they hurried to the fence and stood there waiting for him. When he came, they turned into three petting balls (huge balls) and they acted like some pets, while he was petting them and feeding them.

Snakes are situated in a separate house, together with some tropical fish and a Nile crocodile (not all together, of course). I like snakes, I find them interesting. The ones that were in the zoo, however, were impressive, large and dangerous. There was some kind of a reptile (not really a reptile) that was standing still in the water, only half of the head above the water. The reptile was so still, I was sure it is a toy, and I convinced everyone around me it was a toy. But then the toy blinked his eyes, moved and looked at me, as if he understood what I was saying. Now everyone around me had to tell me I was wrong. That was a bonding moment: me, some Slovenians, some Croats and the reptile.

srijeda, 27. travnja 2016.

Korejska kozmetika, preparativa/ Korean cosmetics, skin care

O korejskoj dekorativi sam pisala u ovom postu, a danas je red za preparativnu kozmetiku.
Moja koža nije nešto prezahtjevna, imam čistu kožu lica, koja je mješovita i sve više suha.
Ovo nema veze s azijskom preparativom, samo dajem okvir potrebama po pitanju preparativne (bilo čije) kozmetike. U zadnjih par godina primjećujem da mi koža cijelog tijela postaje sve suša, a na licu pogotovo, i najviše pažnje posvećujem tome da ju nahranim. Osim toga, rekla bih da je s godinama kod mene došlo do toga da u šminkanju koristim manje proizvoda i koraka, dok preparativa postaje dominantna. Baš nekako zbog toga, azijski proizvodi su mi sjeli.
Već sam pisala kako korejska kultura puno pažnje posvećuje preparativi i koliko koraka ima, pa se neću ponavljati, no bitno je reći da im je na cijeni njegovana, svijetla, zdrava koža koja sjaji, i djeluje se preventivno protiv bora koje su neizbježne. A meni je uvijek draža preventiva, pa smo azijska kozmetika i ja kliknule.



I've written about Korean cosmetics in  this post, and today the topic will be the part about night creams.
My skin is not too demanding, I have a clear and healthy face skin, that becomes more and more dry as time goes by.
This has nothing to do with Asian cosmetics but I want to give framework to my skin care needs, no matter whose cosmetics it is. I've noticed how my skin, on my body and on my face, is more and more dry, so I give more attention to hydration and nurture. Beside that, my make up routine has changed with years and now  I use just a few make up products and a lot more of skin care products. And since Korean cosmetics takes a great care about skin care, it was only natural for me to start using their products.


TonyMoly mi je jako drag brand, i sad već skoro dvije godine koristim uvijek istu stvar: Intense Care Dual Effect Sleeping Pack. Kažu da ima anti age efekt, izbjeljuje kožu i hranu ju preko noći. Definitivno ju hrani, baš je dobar osjećaj jutro nakon nanošenja, s time da nakon sleeping packa ja stavljam još kremu, i nakon pokušavanja bez i s dodatnim slojem kreme, zaključila sam da kod mene najbolje prolazi sleeping pack pa zatim povrh krema, koja sjedne i ne da prvom sloju da ishlapi. Ujutro je koža meka i elastična, nema onog zatezanja zbog kojeg ja prvo ujutro na vlažno lice stavljam ulje. Recenzije spominju miris koji meni nikad nije bio neki problem. Ima neki miris, miriši recimo po ruži, ali nije ni neugodan ni dominantan. Jako brzo nestane. Uzimam sample verziju jer mi je praktičnije načeti jednu vrećicu i potrošiti kad mi se hoće, bez brige oko roka trajanja otvaranja proizvoda.

Kako je Beauty Net Korea darežljiv prodavač, tako meni uvijek utrpaju masu sampleova, koje još nisam stigla ni probati.


Drugi proizvod koji trenutno koristim je Holika Holika Wine Therapy Sleeping Mask. Prvo da kažem, taj naziv wine therapy  je, po meni, glupost. Ali su blizu, i maska miriši kao da ste zagnjurili glavu u kantu bijelog grožđa- bar u mom slučaju, jer sam uzela ovu "s bijelim vinom". Ova maska trebala bi biti protivna borama, a osim toga uklanja mrtve stanice kože i revitalizira kožu lica. I ovu masku stavljam prije kreme navečer, isto sam kombinirala i ispalo je da je koža najbolja ujutro, nakon što pokrijem masku nečim hranjivim, pa si ja zamišljam da tako male korejske maske mogu raditi svoj posao u miru kroz noć, a ne moraju hlapiti i osušiti se dok ni ne stignu mrvu dublje u kožu.




I like TonyMoly brand a lot, and for almost two years now I've been using the same thing: Intense Care Dual Effect Sleeping Pack. It's super power is anti age effect, bleaching the skin and hydrating the skin over night. I should be applied before sleep, and I usually apply some night cream after it.
Reviews talk about the smell- I'm not familiar with the uncomfortable smell. It does have some smell, I'd say of roses, but it vanishes pretty quick and it doesn't irritate me in any way.

I always order samples because it is easier ti open one sample and use then to think about how much time I have before expiry date. And since Beauty Net Korea is always sending more samples just to try something new, I always have some sample to try it on.


Za obadvije kreme (koje su gelaste) u mom slučaju, zanimljivo je to da se jako brzo osuše na licu, osuše u smislu kao da ih niste ni stavili, a pri nanošenju su ljepljive i čini vam se da se nikad neće upiti. Moja koža ih posrče ko da joj nikad u životu kremu nisam dala, moguće da drugima traje duže, ali ja se nadam da su kreme tako napravljene da odu u kožu raditi što im je zadatak, a ne da klize po obrazima satima.
Koža je ujutro divna, mekana i elastična.

Što se tiče dijela oko izbjeljivanja, teško mi je reći da vidim nekakve velike promjene. Ja sam blijedo, svjetloputo stvorenje s pjegama. Upravo izlazimo iz zimskog perioda i nije bilo prilike da me sunce dohvati. Ono što mogu reći je da mi često govore da mi lice blista (ne kao od masti, nego onak, glowing) pa vjerujem da djeluju dovoljno fino i u malim koracima da djeluje prirodno.

Od ove dvije draža mi je prva, gušća je i moram ju staviti manje. Holika Holika  nije toliko hranjiva jer ju nekad moram stavljati dvaput za redom. S obzirom da Holika Holiku jako jako hvale i preporučuju, kad ovu masku potrošim, planiram probat nešto drugo od nje.

Stekla sam dojam da su azijski preparativni proizvodi ajmo reći blaži prema koži. Meni se sviđa kako mirišu, više prirodno a manje laboratorijski ili umjetno.
Osim toga, ja nisam u ratu sa svojom kožom, nemam plan i program čega se trebam riješiti na licu, pa je moguće da nekome, tko ima više kožnih problema ili veća očekivanja, ovo neće biti dovoljno.
Meni reklame proizvoda za njegu lica, u kojem mi 15- godišnjakinje pokazuju kako im je koža baš super i zategnuta, ili netko stariji ali toliko očigledno provučen kroz filtere na reklami, izazivaju otpor a ne poriv da kupujem. Nemam želju izgledati ko dvadesetogodišnjakinja jer nemam 20 nego 37 i koža se drugačije ponaša i drugačije izgleda danas, nego što se ponašala prije 15 godina. S druge strane, ja sam zadovoljnija svojom kožom danas nego prije 15 godina, jer sam u međuvremenu malo odrasla i shvatila da živim u simbiozi s ovim tijelom koje sam dobila, pa kad smo već skupa tu, hajde da si pomažemo putem.


Moje osobno i neprofesionalno mišljenje na kraju ovog posta: izgled kože lica, kao i bilo što drugo na tijelu, više se mijenja kad promijenite pristup prema njemu. Naravno da kozmetika i zahvati na licu djeluju, ali vrlo bazične stvari čine ogromnu razliku. Dovoljno sna, dovoljno vode. Kad pijete kavu, ona je diuretik, uzimajte vodu. Ako ispišate nakon kave svu vodu, koža će biti suha i nikakva.
Ako navečer jedete slanu hranu, velika je vjerovatnost da ćete iduće jutro biti nateknutog lica (i prstiju), pogotovo ako spavate na trbuhu, sva limfa će se sliti u lice.
Ako imate hormonalni disbalans u tijelu, mislim da nema te kreme koja može izliječiti kožu, sve dok ne riješite uzrok problema. Naravno da može pomoći, naravno da možete kamuflirati, ali koža je plakat na kojem možete vidjeti što sve ide pravo ili krivo ispod kože. To su zapravi dobri signali, možete reagirati i pomoći tijelu.

Masažu lica sam već spomenula na blogu, ali vrijedi ponoviti. Ljudi često nisu ni svjesni da sami stvaraju bore, piljeći u komp ili tv jer nisu svjesni da trebaju naočale ili druge naočale, ili trebaju bolje osvjetljenje, i masu sati u danu naprežu oči i sve mišiće oko očiju, a koža je samo povrh tih mišića i slijedi mišiće. Možda se koncentrirate na posao i nesvjesno se mrštite. Masažom opuštate sve mišiće lica da izađu iz stalnog položaja.
I još jedna stvar za kraj: možda vam tijelo zadržava vodu, a na licu se to vidi. Za pomoć  dobar je čaj od koprive, i gorke salate ( matovilac, radič, celer, peršin, raštika).

Možda nekome pomogne.
I sad mi recite, jel tko probao kreme koje ja koristim, i koje mi vi možete preporučiti da ja probam? Hvala!



nedjelja, 24. travnja 2016.

Kroz pustinju i prašumu/ In desert and wilderness


Jučer sam naišla na članak kako u hrvatsku pustinju, u Đurđevačke pijeske, stižu deve, kao dio turističke atrakcije. Nikad nisam bila, nikad nisam ni jahala na devi, i ovo bih htjela probati.

I pričam sinoć o devama, i saznam da ne samo što Hrvatska ima pustinju, i dolaze deve u Hrvatsku, u susjednoj nam Srbiji postoji ni manje ni više prašuma, prava prašuma i zove se Vinatovača!
Jeste li vi svjesni da je kod nas moguće uzeti jedan produženi vikend i proći pustinju, jahati na devama, i onda otići u prašumu, i vratit se doma, a ne treba nam ni neko posebno cijepljenje nit viza ni let avionom...onak, dođeš vlastitim autom dok kud ide i onda prolaziš kroz pustinju i prašumu, i u ponedjeljak si opet na poslu ili faksu. I netko te pita kako si proveo/la vikend, i možeš reći: ma, onak, jahala sam na devama u pustinji pa smo se malo probijali kroz prašumu, i tak.. :)

Ja sam jako jako voljela Sienkiewiczevu knjigu kao mala, al Henryk je mogao komotno doć malo južnije od Poljske i smjestit tu svoju radnju. Kakva Afrika, kakvi bakrači! Pa ovdje ima sve što treba za dobar film i knjigu!

I dok sam tražila linkove za ovaj post, ne budi lijena, idem vidjeti što ima i Bosna i Hercegovina za ponuditi. Mislite da nema? Ima i ona prašumu! Ima ima, Perućica.

Znači, dvije prašume, dvije pustinje (ako uzmemo u obzir da imamo pustinju Blacu na Braču) koje su sve relativno blizu.
Je li tko posjetio išta od navedenog?
Ja bih išla na izlete!!

***********************

Yesterday I came across an article about some camels that will be bought for a Croatian desert, Đurđevački pijesci, where the camels will be used in a touristic promotion. I've never been there, and I have never rode the camel, so this is a perfect opportunity.

So, yesterday I talked about the desert and the camels, only to be told not only we have a desert, but in our neighborhood, in Serbia, there is a real, true jungle. It is really a jungle and it is called Vinatovača!

Can you imagine, there is an actual possibility to spend a long weekend, first in the desert and later in the jungle, and you don't need to go someplace far away with the plane, nor you need some vaccine. You can drive your car, spend some time in the Croatian desert and then drive further, to a jungle, and be at work Monday morning. And when your colleagues ask you how you've spent the weekend, you can say: "Oh, nothing special, we drove around and visited Croatian desert, rode some camels, and then went to a jungle."

When I was a kid, I loved Henryk Sienkiewicz's book In Desert and wilderness. But he didn't have to imagine some African places, he could easily put his characters just a little bit more south of Poland.

And while I was searching for some useful links for this post, I googled if there is something similar Bosnia and Herzegovina has to offer. And of course, they have a jungle too- Perućica!

So, in the middle of Europe we have two deserts (including the desert on the Croatian Brač island) and two jungles, and none of them is too far away.

Has anyone visited those places yet?
I'm so into traveling there!

četvrtak, 21. travnja 2016.

Što obući na posao?/ What to wear to work?


Dobar dan svima. Jučer me je za dobro jutro dočekala jesen, 3 C i magla kroz cijeli Zagreb, kao da je studeni a ne sredina travnja. Sukladno tome, nije baš bio trenutak za gole noge i kratke rukave.

Oxfordice, za koje sam tek nedavno saznala da se zapravo zovu brogues, a oxford je valjda samo jedna vrsta (čovjek uči dok ima volje zanimati se cipelama, izgleda) su mi super za ovo vrijeme jer idu na masu kombinacija a nije mi u njima hladno.

Šos je Zarin, debeo i topao i rastezljiv i samo me upakira. Mislim da bi to trebao zapravo biti midi skirt, ali meni dužina do pol lista nikako ne stoji pa ja struk dignem više, iznad struka.
Nakit i šminka: ovaj put "samo" sat, koji sam ponovno počela nositi nakon valjda deset godina, i sovice naušnice. Artdeco ljubičasti lak i W'n'W Sugar Plum ruž.

Želim vam ugodan dan!

Good day everyone! Yesterday i woke up to an autumn morning, it was 3 C and fog all the way to work.I suppose you understand it wasn't the right time for bare legs ans short sleeves.

I'm wearing oxford shoes, which I only recently found out the right name would be brogues (oxfords are just one type. I suppose a person can learn so much about shoes her whole life, if interested). Brogues/ oxfords are great, warm enough but are not ankle boots.

The tube skirt is actually a midi skirt, and midi skirt looks not so great on me, so I pulled it above my waist to make it a "normal" length.

I've started wearing my watch after almost ten years, and this time only owl earrings.
Make up and jewelry: W'n'W sugar Plum lipstick and Artdeco purple nail polish.

Have a nice day!

}, 10);