subota, 31. siječnja 2015.

Vikend štivo

Želim vam miran i topao vikend, bez viroza i uz puno vremena za odmor.
Pokušat ću raditi ovu novu seriju postova, Vikend štivo, s nekoliko linkova na članke koji vas mogu zanimati. Ovo je već drugi post, nadam se da vam je zanimljivo.

Izgleda da nam dolazi nova hit frizura. Madridski salon za kosu započeo je trend pixelizirane kose, a trend bi se mogao proširiti i doći do nas, pazite što vam kažem.

Sindikat biciklista napravio je  biciklističku kartu kroz Zagreb. Super je jer ima dodatne obavijesti, poput jačine prometa, bolji/gori nogostup ili bolji/gori puteljak. Ako vozite po Zagrebu, dobro će vam doći. Ako niste iz Zagreba,  a vozite po drugim gradovima RH, vjerujem da vam je jednako zabavno. Ovdje biciklistička staza voli nestati iznebuha, a 20 metara dalje stoji policija i kažnjava.


U Zagrebu se otvara prva teretana koja će raditi 0- 24 h, za sve ljude koji zbog ritma života ne mogu vježbati u "uobičajeno" vrijeme. Članak navodi da je plan da ovo postane lanac teratana koji će uključivati i druge gradove.


Što boja vašeg urina znači? Uzmite u obzir da neka hrana voli obojati mokraću. Čula sam da su šparoge takve, a pouzdano znam za ciklu i koprivu.



I za kraj, članak o muškarcu koji je tjedan dan nosio make up  na posao. 5 radnih dana, počevši od laganog make upa, na koji nitko nije reagirao, do najjačeg, zadnji dan. Zanimljivo mi je bilo pratiti njegove, i reakcije ljudi oko njega. Maskara mu baš dobro stoji.

Uživajte u vikendu!

utorak, 27. siječnja 2015.

Što obući na posao/ What to wear to work?

Dobar dan svima. Otvaram prvi ovogodišnji outfiterski post!

Slikano je malo prije grande upale sinusa, ali već je tražilo slojevitost. Na sebi imam skinny zimske hlače na lastiku u struku (lastika u struku je divna stvar), lagana majica dugih rukava i džemper kratkih rukava, te infinity šal koji sam dobila pred par godina za rođendan.
Ove gležnjače na petu imam već godinama, imamo love/hate odnos jer su udobne i drage kožne cipele, ali su zle prema mojim čarapama i mislim da bi satrale i najčvršću tkaninu. Pa ih mjesecima planiram donirati, ali su mi drage, pa im dam još jednu šansu. Ovom prilikom su se ponašale pristojno i nijedna čarapa nije stradala.


Good day everybody! This is the first this year's outfit post!
I took this picture a short before my sinuses decided to have a party. It was cold enough to wear layers. I'm wearing skinny winter pants, with long sleeve shirt and a short sleeve pullover on top, and an infinity scarf.
The boots with heels I have for years, but we have a love/hate relationship, where I usually get a ripped sock. So for months I was planning to get rid of them, but had no heart to just give them away. This time no sock was injured.


Znate ono kad nađete nešto u ormaru pa ne skidate sa sebe? Dakle, šal je svaki dan na meni. Imam nekoliko samt minica koje nosim zimi, na grilonke. Čizme su kupljene prošlu zimu i divne su i nisu se promijenile ni mrvu. Torba je nova. Neko vrijeme sam tražila veliku smeđu, polupoštarsku torbu. Prošlo ljeto sam našla jednu lijepu bijelu kožnu, ali čekala sam da joj spuste cijenu, naravno, bila je zadnji primjerak i netko drugi ju je kupio. Tako da sam ovaj put bila mrvu mudrija i kupila i otišla sretna doma. Nije kožna, ali izgleda kožno :)



Have you ever found something in your closet, and then wearing it all the time? This is the situation with this scarf.
I have a few similar corduroy short skirts, which I wear throughout he winter with tights.
The boots are Panama Jack, bought last winter, and the bag is new. Last summer I found a beautiful one but I waited too long to be on sale, and someone else had found and bought it, so this time I was clever.


Ljetne haljine nosim cijelu godinu, super mi je uz kardigane i veste. Ova kapa ima preko 30 godina, pripadala je jednom davno mojoj mami, imam ju u kompletu sa šalom, i super grije glavu kad krene puhanje i snijeg, kao na dan kad je ovo slikano. Jest da mi je kosa zaljepljena do kud kapa doseže, al što sad...Ove štrample ne izgledaju ovako žarko, nažalost uz ovakvo nesvjetlo kakvo je većinu dana vani, fotić sam projicira boje. Na donjoj slici se vidi da je toplija i svjetlija žuta u pitanju.


I wear summer dresses throughout the whole year, they go nice with cardigans and vests. And this cap has 30+ years, it belonged to my mum a long, long time ago. It comes with the woolen scarf. It is a great cap, keeps my head warm and protected from rain/snow that kept falling all day on the day this picture was taken. My tights are not so yellow, in the picture below you can see the more realistic color. Unfortunately, having a bad light makes strange picture colors.

Ovu majicu imam već neko vrijeme, ali nikad nije završila na blogu. Naime, to je nefotogenična majica. Da me snimaju kamere, rekla bih da je netelevizična. U stvarnosti to je zelena majica na točke (srcad) a rubovi rukava i okovratnika su prugasti, što izgleda fora, osim što na slikama izgleda kao kravate svih onih političara koji se ne znaju obuć za pred kamere, pa slika drhti i prelijeva se u bojama. Nemam pojma kako ova majicu ima tu supermoć, znam da sam već par puta išla slikati outfit s njom prošlu godinu i uvijek je ispalo da se niš ne vidi. Vidim da je sad titrava na slici. Iz nekog razloga, bolje se vidi na donjoj slici. Kolege na poslu su mi ukazale da imam matching očale i majicu :) I zaista, imam. Suknja je jedna od onih ulova, kupila sam ju u New Yorkeru za 10-20 kuna. Topla je i podatna i ima džepove, a džepovi su super stvar.

This pullover is in my closet for months now, but every time I tried to take a picture, something strange happened. It is a green polka dot pullover, that somehow looks like bad ties politicians  often have when on TV. It is most definitely not appealing. In real life it looks lovely, which you can see in the smaller picture, where you can also see my matching glasses ( not planned at all).



Eto, jedan zimski outfit post je uspio! Nadam se da idući slijedi u veljači:)

And this was the first winter outfit this year. Let's hope I'll make the next on in February :)

nedjelja, 25. siječnja 2015.

Dva dobra filma i jedna serija / 2 good movies and 1 series

Moram prijaviti dva dobra filma, koja sam uspjela pogledati. Dva cijela filma, nisam u međuvremenu zaspala, nisam ih gledala u dijelovima, uspjela sam popratiti radnju i imalo mi je smisla.
Ne događa mi se baš često da mi film ima sve ove uvjete.

Dakle, prvi film sam večeras gledala. Zove se Sous le joupes des filles, i netko tko zna francuski može mi slobodno u komentarima ostaviti doslovan prijevod, naši su si dali puno truda pri prevođenju i film nazvali "Francuskinje".



I'd like to inform you that I have successfully watched two good movies. Two good movies, without falling asleep, without pausing them, I've managed to watched it entirely and they made sense.

The first one I watched tonight and it is called Sous le joupes des filles, and if someone speaks French, you can leave the correct translation in comments below. Croatian translators didn't bother match when choosing the title, so it is translated into " The French women".

Francuskinje je sasvim solidan film, o 11 žena i njihovim životnim pričama, skupovi koji se djelomično preklapaju, neke su si konkurencija. Ja već duže vremena nemam živaca za duboke filmske priče, za urote unutar urota, za tajne koje samo gledanjem filma dvaput možeš shvatiti...zajebi to. Treba mi nešto što ima rep i glavu, nešto što je ugodno oku i ugodno umu.
Kostimografija je odlična. Mi smo danas za vrijeme filma komentirale (išla sam s frendicom) kako sve likice imaju super sređene nokte, odličnu odjeću i frizure, i nisu slične. Paše mi europska kinematografija jer se malo odmorim od prečeste situacije američke produkcije, gdje je većina glumica nekako, pa, slična. Slični savršeno bijeli ravni zubi, sličan botox, sličan osmijeh i ponašanje.
U ovom filmu glumi dosta poznatih lica (Laetitia Casta, Vanessa Paradis, Isabelle Adjani) a i ove koje mi nisu poznate su mi baš zanimljive. Mislim da se Adjani malo doradila, Vanessa super izgleda, odlično joj stoji taj pomalo androgini stil (vidjet ćete ako pogledate film) dok mi je Laetitia već desetljeće jako seksi, ali ta žena ima pogled teleta, i najviše ju izvlači tijelo. Dobro glumi u filmu, ali svaki put kad valjda gleda senzualno, ja čujem u pozadini muuu .  Prihvaćam da je ovo samo moje mišljenje. Osim toga, sviđa mi se kako je ležeran odnos prema make upu, neke su jače našminkane, neke manje, ali izgledaju kao stvarne žene, nisu sve jednako pokrivene i izblendane, što je često slučaj u filmovima s one strane bare.
 Ovo je pravi ženski film, o odraslim ženama i pričama, u nekim trenucima možda mrvičicu melodramatičan, ali dosta dobro izbjegava sve očite rupe na putu i lijepo završava, bez nekog općeg happy enda. Preporučam za gledanje s frendicama, ili kad vam mozak traži nešto što vas neće uzrujati.
Uživat ćete u garderobi i stajlinzima :)



The French Women is a solid, interesting movie, about 11 women and their stories, that sometimes interlap and sometimes one woman is an enemy to another. For some time now I have no energy nor will to watch movies with very much hidden message, conspiracy behind conspiracy, movies you have to watch twice to understand..screw that. I want something with the beginning and the end, something that will make me happy.
Costumes are great. During the movie we commented how each and every one of them has great nails, but they really all look great. I like European diversity, in comparison to American movie production, where most of the time actresses look too much alike: beautiful white teethe that look the same, the same botox in cheeks, the same make up...
There is a few well known faces ( Isabelle Adjani, Vanessa Paradis, Laetitia Casta), and the others, who I am not familiar with, are good actresses. In my opinion, Adjani made some improvements with her face, and Casta has a great body but her face always confuses me. Every time she, I suppose, looks sensual, she look dully to me. but that's just my opinion.
I also like how make is handled, where women aren't fully in make up (or at least it doesn't show), and are more like every day women.



This Is Where I Leave You  je drugi film.
Od meni poznatih, glume Jason Bateman (i tu mi baš dobro izgleda, brada mu stoji), Jane Fonda i Tina Fey. Radnja započinje tatinom smrću, i četvero djece se vraća doma mami ( Fonda). To je četvero odraslih ljudi, s muževima/ženama, djecom koju nisu planiraju ili ju ne mogu imati, povrh svega mama im se proslavila kao seksualni terapeut koji izdaje knjige, i većina njihovog djetinstva bila je objavljena, i obilježila im je odrastanje. Odnosi su svakakvi, problema je sto, ali je zanimljiv i smiješan film i radnja ide i nije najpredvidljiva ikad. Baš mi je bilo zanimljivo gledati i bilo je stvarno smiješnih scena.



The second movie is This Is Where I Leave You , with Jason Bateman (looking good with beard), Jane Fonda and Tina Fey. The movie starts with the father's death, and four grown up children come home to the funeral and their mother (Fonda), who became popular by writing books about sexual behavior, and wrote about her children's childhood sex moments. Now they're all grown, with their spouses and all problems life gives. I like the rhythm of the story, it doesn't go into melodrama, it is funny and interesting almost entirely.





Kad sam već kod filmova, ima jedna serija koju sam pogledala, pa ću i nju preporučiti.
Orphan Black je nešto na što sam se nakačila, onako da sam par puta zapela do 4 u noći, samo da pogledam još jednu epizodu. Radnja je pomalo futuristička, mada se odvija uglavnom u SAD-u u današnje vrijeme, obrađuje temu klonova, ali SF je tu u najmanjoj mjeri. 
Jedna koka se vraća u svoj grad i u metrou vidi ženu koja se sprema baciti pod vlak. Trenutak prije skoka žena ju spazi i okrene se prema njoj, da bi gledatelji shvatili da su njih dvije identične. I jedna se baci pod vlak, a druga preuzme njen identitet i pičvajz kreće. 
Dobar je zaplet, jako dobri glumci, Tatiana Maslany je pokupila dosta nagrada za sve uloge koje glumi u seriji, i ponekad mi je bilo teško za povjerovati da je sve to ista glumica. Svaka epizoda završi napeto, ali dobri su u BBC America, ne ostave radnju da visi do iduće epizode, nego odrade sve i ubace novi zaplet. Stvarno stvarno preporučam ovu seriju.

Što imate dobro za preporučiti od filmova i serija?
Probala sam gledati True Detective, nikako nismo kliknuli. Nešto drugo?



And speaking about movies leads into speaking about series. There is just one series I would like to recommend. I have watched two seasons of Orphan Black and it is great! Really don't know how to explain in a few words. Let's just say, Tatiana Maslany won already a few awards for playing multiple characters. In the series, the story starts with a girl coming home after some time spent away, and in the metro she sees a women ready to jump in front of the train. Seconds before the jump, the two look at each other, only for the viewers to conclude they look the same. One woman jumps, the other takes her identity and so it starts. A thriller with a little bit of SF, great actors and production and I really do recommend.

So, what can you recommend to me? Anything worth watching?

petak, 23. siječnja 2015.

Pobjednica nagradne igre!

Dobro večer svima!

Nadam se da ću nekome uljepšati kraj radnog tjedna i početak vikenda:)
Sve sam vas popisala i ubacila u random.org da nepristrano odluči.
Čestitam pobjednici!

Ana- Marija Mikulić, dar je tvoj!!
Javi mi se na mail ili na FB za pojedinosti oko slanja nagrade.
Hvala svima na sudjelovanju, do iduće nagradne igre!

utorak, 20. siječnja 2015.

Nevoljena hrana našeg djetinjstva/ Food we hated in our childhood

Ima priča iza ove priče: danas sam skuhala tonu graha. Nije mi to bio plan, ali kupila sam malo veći lonac koji je zvao za više hrane..i skuhala sam lonac odličnog graha. Napisat ću čak i post o tome, samo ne danas.

No, moj odličan grah podsjetio me maloprije koliko jako nisam voljela grah dok sam bila mala.
Grah se uvijek spremao s repom ili kiselim zeljem, i nikad mi nije sjela nijedna od te dvije opcije.
Problem je bio u tome, što se u mom djetinjstvu nije smjelo ne pojesti hranu. Jelo se ono što je stavljeno u tanjur. Jako fulan pristup pedagogiji, ako mene pitate.
Taj odnos prema hrani, u kojem se moralo jesti ono što je u tanjuru, čak i kad si sit, da se ne baci, rezultirao je cijelom listom hrane koju sam istinski ne voljela godinama.
Trebalo je doći razdoblje kad sam počela živjeti sama, i kad sam počela kuhati sama, da shvatim da nisu namirnice loše, nego da postoje i drugačije pripreme.


Ne znam kako je kod vas bilo, jeste li imali slobodu biranja što jesti i koliko jesti, ako jeste- mislim da vam je djetinjstvo bilo mrvu zabavnije.
A možda imate sličnu priču ovoj mojoj, i možda baš i vi imate hranu koju živu ne možete smisliti, jer su vas maltretirali njom kad ste bili mali.

1. Vrhnje na mlijeku. Danas ne konzumiram više ni vrhnje, ni mlijeko, i nije zbog djetinjstva nego zbog multiple. Ali cijelo moje djetinjstvo klala sam se oko vrhnja koje bi se pojavilo na mlijeku nakon kuhanja .Vrhnja, skorup, pavlaka, uglavnom ona kožica koja nastaje nakon što se mlijeko ohladi, ono što neki s užitkom posrču ili stave na kruh, meni je dizalo želudac.
Sjećam se da sam znala vrhom prsta pokupiti vrhnju, ali dok se mlijeko hladilo, stvorilo bi se još, pa bih ja do kraja doručka imala cijelu jednu ruku s bijelim kapicama po prstima.
Jednom davno kupovali smo lijeko u vrećicama (sjećate li se možda toga?) i u njemu su cijeli komadići maslaca plutali.
Prvom prilikom sam prešla na pasterizirana mlijeka i nikad više nisam skuhala kravlje ili prinijela vrhnje ustima.

2. Grah i zelje/ grah i repa. Grah je super namirnica. Osim što je zdrava, moguće ju je pripremiti na puno finih načina, i repa i zelje nisu jedini. Danas mi je omiljen mexički grah, s puno začina i kukuruza i pelata.

3. Tikvice.
Ne znam zašto se divne tikvice nisu prije pripremale na sto dobrih načina. Ja sam ih morala jesti pohane, s puno ulja, kad ih stisneš vilicom da procuri po tanjuru. Bile su grozne i ja sam ih m.r.z.i.l.a.
Mrzila. Trebalo je proći puno vremena, sve dok jednom moj tadašnji cimer nije napravio popečke s tikvicama- tada je nastupilo prosvjetljenje. Danas su tikvice sasatvan dio moje kuhinje, ali nikad u životu ih nisam pohala.

4. Salate. Postoje salate izvan zelene salate, krumpir salate i grah salate, znate? Znate sad, jelda? Sad znam i ja:) Koliko ih sad volim, toliko su mi prije bile tlaka, jer je uvijek bilo toliko puno ulja i octa, kao da se želi  ubiti prirodan okus biljaka.

Danas kad pričam o tome s ljudima uz koje sam rasla, govore mi da su svi tako radili..Činjenica je da je povrće bilo neukusno i nedrago dok nisam otkrila da ga se ne treba raskuhati do smrti i preliti začinima da bi se pojelo.
No kada pričam s prijateljima, ispada da smo svi mi imali neke slične probleme s kuhinjom i hranom u svojim djetinjstvima.

A vi? Imate li slične priče o hrani iz djetinjstva? Ili ste jeli sve ispred sebe? Jesu li vaši roditelji bili zadovoljni s vašim tekom? Kako se hrana iz djetinjstva preslikala na vaš život danas? Mrzite li još uvijek neku hranu?

Haori (kimono) u mom ormaru/ Haori in my closet




Prošle godine sam otkrila čari internet šopinga, i već sam pisala o tome.

Jedna od stvari, koje nisu lijekovi ni kozmetika, je odjeća.
E sad, ne bilo koja odjeća. Ja sam si kupila dva kimona, ravno iz Japana.
Jesam, zaista :)

Postoji priča iza toga. Mislim da je zadnje dvije godine internet i pogotovo Pinterest preplavljen slikama kimona koje žene nose ljeti, nešto kao lagana ajmo reći jakna. I svidjelo mi se, ono što je Pinterest pokazivao, žene koje super kombiniraju svakodnevnu odjeću i kimona.
Onda sam počela malo tražiti po dućanima, i po netu, i sve što sam našla, bilo je od plastičnog poliestera. Prsti su mi pucketali po našim dućanima dok sam "svilene" kimone provlačila po dlanu, i nisam se mogla natjerati dati novce za to i odnijeti to doma.

Pa sam jedan dan otišla malo dalje, i na e bayu našla kimona. Prava, japanska kimona. Svilena.
Kimona su inače duga i u njima bih izgledala vjerojatno ko patuljčica, sigurno mi ne bi laskali figuri, jer plan je bio da ih nosim po vani, a ne od kreveta do kauča. No postoje kraće verzije, zovu se haori(ji). Haori je u biti jakna koja ide preko kimona, i ne veže se u struku. Nose ga i muškarci i žene.

Haori se razlikuje od kimona na koji sam ja mislila kad sam ga pokušavala kupiti. Prvo sam ciljala na ovako nešto:


Nažalost, kako ništa dobro nisam našla, internet me je pogurao u drugom smjeru.
Ovaj post lijepo opisuje haori i nudi par primjera kako izgleda- na vješalici. 
Ovdje je dobra definicija, ako vas zanima.
Kroz prošlo ljeto kupila sam dva, nakon prvog sam se zaljubila i naručila još jedan. Napravljeni su od teške svile i trebalo mi je malo vremena da se naviknem kako stoje na meni. Kako se ne vežu naprijed ničim, haori ležerno "visi", dok su rukavi široki četverokuti s prorezom pod rukama, tako da zaista nije vruće u njemu, Meni je trebalo neko vrijeme da se naviknem na toliko nabora tkanine sa sebi, ali kad sam se naviknula, počela sam uživati u svojim novim jaknama.
Po mom mišljenju, dominiraju outfitom i druga odjeća i nakit ne trebaju privlačiti pažnju.
Crni sam nosila ovu jesen na jednu svadbu, nosila sam ga povrh haljine kao jaknicu i super je ispalo.

Već neko vrijeme pokušam poslikati moje divne haorije, zahvalite zimi i ovim sivim danima, ovo je najbolje što sam uspjela izvući.
Bež haori je blijedožute boje, sa sitnim listićima/cvjetićima po sebi, i divno stoji (vjerujte mi na riječ). Ja nemam baš jakni/haorija/ičeg kaputastog u nekoj svjetlijoj boji, uglavnom su zagasite boje na mojim jaknama i sakoima, i ovo je takvo osvježenje. Haori ima puno tkanine, puno nabora, i tek kad se raširi na krevet, vidi se koliki je.


 Ova gomila nečeg crnog na vješalici (svjesna sam kako izgleda na slici) je crni svileni haori, s izvezenim motivima po sebi. Osvijetlila sam koliko sam mogla da vidite ukrase na tkanini, nadam se da se vidi. Super je za zaogrnut se ljeti dok ste vani (to je bio moj originalni plan prošlo ljeto, osim što nisam puno išla navečer van jer lila kiša većinu ljeta). No odlično je poslužio za svadbu jer je taman svečan za zaogrnut se i biti u tome vani, kad pola svadbe izađe zapaliti, pa im pravite društvo.



Ovo bi bio moj iskorak iz comfort zone, nešto novo i drukčije  i po boji i po kroju.
Dobro je ponekad unesti i nešto drugačije u život :)






Last year I've started buying stuff online.
One of the things, that are not medicine nor cosmetics, is clothes. And not just any clothes- I've bought two kimonos, right from Japan!
There's a story behind this Japanese purchase: last year or more the Internet and especially Pinterest are full of pictures of women wearing and combining kimonos with everyday clothes.
but when I started the search, nothing in stores looked alike. Or if it did looked similar, it was made of the wrong fabric. so i turned to the Internet, and finally, one day, I've found a pure silk kimono in Japan.
At the end I bought two, one beige with perfect little leaves, and the other one is silk.


It took me some time to get used to them. They have a lot of fabric, their sleeves look different on me, and actually they look elegant enough not to wear anything else attention seeking with them.

Here are the pictures, I know it is a crappy quality, but we have no sun light here and everything is grey for weeks.

These haories (short jackets that go on top of kimono) I'm planning to wear as jackets. the plan was to wear them last summer, but last summer it rained most of the summer, so I'll have to wait some more.

petak, 16. siječnja 2015.

Kratko/ In short




Zadnjih tjedan dana sam bolesna. Onako bolesna, kad se ipak ide na posao, ali se osjeća loše.
Taman dovoljno dobro da ti se ne da ležat u krevetu i taman loše da ti je dosta svega.

Neka viroza, malo jača, i možda se malo razmahala zadnjih par dana jer sam zadnja tri bez glasa.
Ovo sam slikala prošli tjedan, tamo negdje u vrijeme kad sam još imala volje i ideja za post (žao mi je, nemam snage za njega trenutno). Moja klima na poslu ne puše baš kako piše na njenom ekranu, pa mi je bilo zima i radila sam omotana i tad mi je još bilo ok.
U međuvremenu najviše volim provoditi vrijeme ispod deke i da me nitko ništa ne pita, i sve me boli.

Znam da je masa ljudi oko mene isto bolesna, ali nije da mi to baš pomaže.
Kad opet budem bolje, krenut će i postovi.


U međuvremenu, evo par stvari koje možete čitati:

New York Times piše o korelaciji tjelovježbe i starenja, i koliko kretanje usporava starenje tijela.

Primorsko- goranska županija ima akciju - kupnjom jedne ulaznice možete posjetiti sedam muzeja.

Skupljanje  božićnih jelki za magarce u Ivanić gradu. Nisam ni znala da ih magarci vole :)

Simptomi gripe i prehlade, za slučaj da i vas opsjedaju neki virusi.



I'm having a cold last 7 days, and I'm without my voice last three.
It is not bad enough to not to go to work, but it is bad enough to feel really bad.
I have planned to post more often, but unfortunately this will have to wait till I get better.

This picture was taken last week, when I still felt better, and was just about to get all the -aches.

When the time comes I'm feeling better, I will post again.

In the meantime, above are a few links what you could read.

ponedjeljak, 12. siječnja 2015.

Capsule wardrobe, i zašto ju nemam./ Capsule wardrobe, and why I don't have one.

Možda ste već čuli za ovaj izraz.
Capsule wardrobe je izraz nastao u '70-tim godinama prošlog stoljeća. Odnosi se na dijelove garderobe koji se kupe, a za koje znate da neće bit hit "samo jedno ljeto", dakle bezvremenski komadi koji laskaju figuri i koji su lako skombinirljivi s ostatkom vašeg ormara. Uglavnom se predlaže da se pronađu dobre hlače, suknja, kaput, haljina, sako, bluze, cipele i čizme koje će ići s većinom stvari.

Sviđa mi se ta ideja. Kako vrijeme prolazi, više mi se sviđa ideja imanja "konkretnih" komada odjeće, koje onda kombiniram.

No, ja danas ne pišem o toj kapsuli.
Možda ste već čitali  o kapsulama koje blogeri rade zadnjih godinu- dvije dana. Dosta blogera riješilo je svesti svoj ormar na određen broj komada garderobe- par desetaka uglavnom (točnije, 33)- i nositi samo to jednu sezonu. Većina blogova na koje sam ja naišla prepuni su wardrobe capsulea u crno-bijelim kombinacijama.

Ja to ne budem.
Sve manje kupujem odjeće. Došla sam do točke kad imam sve što mi treba, kad mi se ne da trošiti na pizdarije, kad mi je pun ormar i imam dobar ormar, i ne rješavam (tako često) neka životna nezadovoljstva šopingom.
Da jednu (bilo koju) sezonu nosim samo 33 komada odjeće, ja bih svisnula do tuge. Da moram nositi samo crno i bijelo, sjela bih na pod i plakala do kraja te sezone. To nije moj život.
Da imam samo 33 komada odjeće, nikad ne bih napunila vešmašinu da operem veš. Iskreno, ne znam kako funkcioniraju te osobe (pretežito žene) ljeti, ja mijenjam majice i dvaput na dan. Ideja da imam 5 majica kratkih rukava i to je, kao, dovoljno, meni nije baš jasna.
Dosta moje odjeće i nakita su darovi dragih mi ljudi, i mene veseli kad me nakit i odjeća podsjete na nekoga. Neke stvari ne nosim godinu- dvije pa opet postanu aktualne, i nikako ne slijedim onu "ako se nešto ne nosi dvije sezone, vrijeme je da se proslijedi". Ne. Imam stvari starijih od sebe, i ne pada mi na pamet riješiti ih se samo zato jer ih nisam stigla nositi jednu godinu.

Razumijem da većina ljudi koji imaju blog i ovo rade žive u Amerikama i zapadnoj Europi, i da je i ovaj projekt dio trenutno popularnog minimalizma, od stanovanja preko ormara. Pretpostavljam da imamo različite polazišne životne točke. Nikad nisam imala pola ormara nenošene, kupljene odjeće koja još ima etikete na sebi. Davno sam završila s kupovinom "jednom kad smršavim", "za neku posebnu priliku" ili sličnim planovima.
S te strane podržavam osvještavanje pri kupovini, i kupovinu samo onog što čovjeku treba.

Ali kamon, 33 komada?!

Tako da, ne, ovdje me nećete pratiti kako kombiniram 33 komada i nosim cijelu zimu, to se kosi s mojim zdravim razumom i životnim veseljem. Vjerujem da bih mogla, jer svašta čovjek može kad mora, ali ne želim. Mene kombiniranje i kićenje i nošenje odjeće veseli, raduje me biranje i nikad odjeću nisam doživljavala ko kaznu.
Osim toga, ovakav projekt smatram dobrim za pakiranje za put, natjera te da spakiraš sve što se da kombinirati.

Ako dosad niste čuli za Project 333, evo par linkova koje možete pogledati: prvidrugitrećičetvrti.
Kako vam se čini? Sviđa li vam se ideja? Znam da ima dobrih strana, jer osim što znate što imate za nositi, pa lakše kombinirate, možete s vremenom dobiti prostora jer nećete kupovati stvari koje nikad nećete nositi. Koliko uopće imate odjeće, i imate li stvari koje kupite, pa zaboravite da imate?
Biste li se mogli natjerati odabrati 33 komada, i držati se toga jednu cijelu sezonu?
Ako biste mogle, svaka čast. Znam da ja ne bih.