petak, 19. prosinca 2014.

Kako spavate?/ What's your sleeping habit?

izvor/source

Čitam upravo u Sensi  o prirodnom ritmu sna, i kako je osmosatni san proizvod kapitalističkog svijeta, dok je do prije 200 godina bilo uobičajeno da ljudi spavaju u dvije ili tri etape: dva puta kroz noć i još jednom, ako je moguće, popodne.

Meni su te popodnevne sieste milina, baš me osvježe i potrebne su mi, i prakticiram spavanje popodne kad god imam priliku.
Ali ovo po noći..nije mi nikad palo na pamet da to tako treba biti. Uglavnom, ili radim pa se krenem nervirati što sam budna a sve je manje vremena do alarma; ili imam neku obavezu ujutro a ja usred noći glumim sovu, posve budna, sposobna voditi filozofske rasprave ili riješiti neku svjestku misteriju. U biti, ponekad mi se čini da imam više koncentracije u tim noćnim buđenjima nego što imam kroz budni dio dana.
Mozak je baš čudna biljka.

Prije su ljudi išli ranije leći, i budili bi se u vrijeme kad suvremeni čovjek ide leć. Onda bi neko vrijeme bili budni (veli Sensa da je to bilo vrijeme za seks, obavljanje poslova po kući, pisanje, ovisno o društvenom staležu i/ili preferencijama i mogućnostima) a zatim bi išli na drugu turu spavanja. Zanimljivo, za ne?

Meni se zna desiti da kolapsiram predveče, u dane kad me ujutro ne čeka zvono, i pustim da samo malo dremnem pred tvom, i onda, nakon "malo dremkanja", budim se par sati kasnije pokočena na kauču, uglavnom oko 1 u noći. Budna, koncizna, idemo- spasiti- svijet -jer-mogu-smisliti-rješenje koncentrirana.
I onda zaspem opet oko 3, i ujutro sam super.

Kakve ste vi spavalice? Imate li popodnevne odmore?
Budite li se po noći? U fazama stresa znam imati buđenja, koja nisu baš ova gore spomenuta nego više moment kad strahovi izbiju na površinu, pa dok razum ne razmotri što se sve loše može destiti sam budna, pa opet zaspem.
Inače mi paše spavanje po noći, i sama se budim između 8 i 9 ujutro. Čudo jedno koliko mi je teško ustajat se 6, uopće ne izgledam ko jutarnji tip dva sata ranije. ali kad se sama probudim u 8, sve mi je na mjestu.


Bi li mogli živjeti s trodijelnim snom? Kako vam zvuči ideja o epizodnom spavanju?

*******

I've read today Sensa magazine, and there an article about sleeping habits. It says, an 8 hour sleep is a product of our modern world, and till 200 years before sleep like this wasn't usual.
Actually, according to the article, people usually slept in three segments, twice during the night and once in the afternoon.
This sounds very interesting to me, since I do have moments when I wake up in the middle of night, feeling wake and full of concentration, so wake I could solve some world problems.

I feel more awake then, than I feel on some work days. I never though about these small night episodes as a normal part of the sleep. I have always considered them as a way my mind deals with some problems, and I try to go back to sleep. But it seems this wakening moments should be normal parts.

Before the capitalism took over, people went to bed earlier then the modern man does, and woke up at time when we today often go to bed. then it was time for a couple of hours of doing some house work, thinking, writing, having sex, all the stuff people were tired to do in the evening, after the hard day. Then, again, sleep till the morning/dawn.
And after lunch, another rest, in Mediterranean known as siesta.

It doesn't sound strange, I could live so, if there wasn't the usual work day schedule.
It is hard to combine three segment sleep with the modern life, but it does make sense.
On days when I don't have alarm on, on the next morning, I often close my eyes in front of TV or a book "just for a moment" and wake up a few hours later, around 1 am, up and running.

And then sleep around 3 am and waking up around 8 or 9 in the morning. This is the best schedule for me. You could think I'm a morning person- I am not. when I work in the morning, I get up at 6 am, and it's killing me.


So, what's your opinion on this sleep option? Could you live a life with three times a day sleep?

četvrtak, 18. prosinca 2014.

Moja njega lica/ My facial care routine

Već neko vrijeme obećavam post o preparativnoj kozmetici koju koristim, a pokušavam zatvoriti godinu sa što manje repova :) i eto, napokon i post o tome što stavljam na svoje ličeko.

Nemam baš previše sredstava koje koristim. Moja koža je u zadnjih par godina u sasvim dobrom stanju, i ne zahtijeva posebnu pažnju ni održavanje. Smatram da veliki dio dobre kože ovisi o načinu života, a pod time mislim na prehranu, unos vode, nepušenje i dovoljno sna, te općenito kako provodite život.

Moja jutra počinju tako se umijem običnom vodom. Nemam micelarne, niti ikakve tonike. Moja koža ujutro je čista i umivanje mi je potrebno da se razbudim. E sad, nešto sam ipak naučila od kozmetičkih blogova koje rado čitam, i jednom je Martina s  Dear Skin pisala i snimala filmić o masaži lica, pa sam ja nakon umivanja i ujutro i navečer, a prije stavljanja krema, uključila masažu. To ujutro znači da nakon umivanja nježno trljam ručnikom lice, vrat i dekolte, malo potaknem cirkulaciju, i masiranjem prstima malo zagrijem kožu.

Prvo na područje oko očiju stavljam Zimzelenin okoloočni gel. Ovo je divna stvar, mala je kutija al traje mjesecima. Ovaj gel umiri područje oko očiju, omekša i smiri nadraženost. Ako ste večer prije jeli nešto slano pa ste ujutro natekli, umanji vrećice oko očiju. Blag je i nema poseban miris, i otkad sam saznala za njega koristim ga bez prestanka.
Osim gela, Zimzelena radi dobre kreme za lice, prilagođene koži i potrebama osobe koja ju koristi, pa zimi dobijem bogatije a ljeti laganije verzije. Paše mi jer mi je satima nakon nanošenja koža elastična i na dodir osjetim da nije suha.

I to je to. Nakon gela i kreme stavljam šminku, ako ju stavljam.

Navečer, skidam šminku na dva načina. Imam uljnu emulziju Zimzelene (ovo nije reklamni post, jednostavno mi pašu njeni proizvodi), i meni ta emulzija skida i maskaru i rumenilo i puder bez problema. Nikad me oči nisu zapekle, što je prije bila redovita situacija s raznim sredstvima za čišćenje lica. Kad sam jako umorna, ili nisam doma, skinem šminku bijelim Pampers vlažnim maramicama. Znam da mnogi te maramice smatraju krivim odabirom, meni jednostavno super pašu.

Uvijek operem lice, svaku večer. Trenutno koristim Dessert Essence gel za umivanje i jako sam zadovoljna njime. Uzela sam na iherbu gel za umivanje, ulje jojobe i piling za lice, koji je mrvicu prenježan, ali ipak mi je dobar za povremeno jače čišćenje površine lica i dekoltea i vrata.
Osim pilinga, koristim i masku s AHA kiselinama. Probala sam Zimzeleninu i Green Girl i obje su mi dobre. AHA kiseline su super stvar za djelovanje protiv bora, a tu masku koristite u periodu s manje sunca, na primjer sada. Isto tako, uzmite u obzir da ja imam 36 godina, i ne mislim da treba i nekom od (samo) 20 već sada neki antiaging preparat.


Nakon toga, ide okoloočni gel. Nakon njega, na cijelo lice, vrat i dekolte ide ili uljni serum (Zimzelena) ili Alaffia krema za noć s kokosovim uljem, koja je lagana i baš mi paše. Blagog mirisa je i ne ishlapi brzo s kože, U zadnje vrijeme pokušavam kupovati proizvode koji nisu testirani na životinjama, a ovaj nije .


Htjela bih reći još pari stvari o koži. Ja sam većinu svog života imala masnu T zonu, a akne i prištevi su se u najvećem postotku javljali uslijed hormonalne neravnoteže. Još uvijek, kad sam u periodu stresa, meni se to pokaže na koži.
Danas mi je koža suša nego prije 15 godina, i lakše ju je hendlati. Osim toga, otkad sam izbacila šećere i ostalu zabavu iz prehrane, meni se koža preporodila. Uvijek će biti loših dana i umora i bolesti i stresa, ali uzmite u obzir da je hrana ono što nas drži kroz dan, i ako jedete smeće, to se negdje mora pokazati.
Tekućina je bitna. Pijte vodu ili čaj ili što već volite (kava izvlači vodu iz tijela, zato pijte tekućinu uz kavu).
Jastučnice su bitne, na jastucima provodite dosta sati. Ako pazite da vam je odjeća čista, pripazite i na čemu držite lice svaku večer.
Uvijek navečer očistite lice. Vaša koža 20 godina kasnije će vam biti zahvalna.

Što se tiče sunca, postoje nova istraživanja o izlaganju kože suncu bez zaštite, koja pokazuju da izlaganje kože onom prvom, najranijem suncu i najkasnijem na zalazu, blagotvorno utječe na stanice kože. To ne znači ljeti u 8, nego ljeti u 5.
Nisam to probala, ljeti uvijek stavim spf kremu na lice, ali nije loše znati da se ipak neki stavovi struke mijenjaju.

No evo jedne zanimljivosti. Meni je dijagnosticirana multipla prije par godina, i otad redovito, svaki dan, unosim velike količine vitamina D, jer se on pokazao dobrim u borbi protiv MS. Trenutna ispitivanja pokazuju da je D vitamin bitan i u borbi protiv reumatoidnog artritisa i Alzheimera. Isto tako, kod većine osoba kojima su dijagnosticirane navedene bolesti pronađen je deficit D vitamina.
Ja sam cijeli svoj odrasli život stavljala kreme za sunčanje na cijelo tijelo koje nije bilo pod odjećom,
ali otkad imam dijagnozu malo sam promijenila stav. Naravno da usred dana zaštitim kožu, ali ujutro ili uvečer ne mažem ruke i noge.

Zdravoj osobi dovoljno je 15 minuta na suncu u kratkim rukavima, da dobije dnevnu potrebnu zalihu vitamina D. Uzmite u obzir da je dobivanje D vitamina preko sunca najbolje iskoristiv način za naše tijelo, i da je taj vitamin potreban našem organizmu.
Svjesna sam da ovo nije popularno mišljenje, ali isto tako sam svjesna mašinerije koja stoji iza marketinga, i smatram da treba kritički ispitati sve "činjenice" i "istine" kojima se bombardira ljude.
Karcinom kože je vrlo zastupljen, i sa suncem nije za igrati se. Samo, postoji cijela paleta izlaganja suncu, i ne mislim da je potrebno cijelo tijelo uvijek i svuda mazati kremama.

Osim svega navedenog, u ovom periodu zime koristim kreme za ruke često, i ako sam bez šminke, znam si još jednom kroz dan staviti kremu na lice ako izlazim na hladnoću ili mi klime i centralno posuše kožu.

Slušam tijelo, ako je potrebno nahraniti kožu više, nahranim ju. ako izgleda umorno, dam joj tekućine.
Za kožu, kao i za druge dijelove tijela, dobro je slušat i gledati što vam govore. Neće nužno riješiti sve probleme, ali pomoći će da budete zadovoljnije njom.





I've promised a post about my facial care routine some time ago, and since I'm trying to make everything planned before this year ends, I have finally made a post about what I do with my face throughout the day.

M;y facial care isn't really that complicated. Last few years my skin has behaved very good, so it only takes a few products to take care of it. In my opinion, the big part of a beautiful skin is diet, and what you eat will show on your face, sooner or later.
Also, the amount of water a person drinks, how much a person sleeps and how the day looks like. Smoking and not sleeping enough will leave some trays on your skin.

I must say, since I changed my diet a couple of years ago and banned the artificial sugar and all other fun stuff, my skin improved.
Also, it is important to sleep on y clean pillowcases, because this is where you'll be putting your face for hours each night.


Every morning I wash my face with only water. I usually massage my face with the towel and my fingers, till it is warmer, and then apply a gel for the eye area, and after that a day cream.
And that's about it.

I put my make up or don't put it, and till the evening, that's all.
In the evening, I remove my make up with Pampers baby wet towels or with Zimzelena oil emulsion makeup remover. It is the first product ever that doesn't make me cry.

I've purchased also Dessert Essence facial wash gel, and am satisfied. Dessert Essence also has a gentle pealing and jojoba oil, also very good products.

nedjelja, 14. prosinca 2014.

Kakao bez šećera i mlijeka/ Dairy free and sugar free cocoa

Kako je zahladilo, dobila sam želju piti tople napitke. E sad, kako ne konzumiram umjetni šećer ni mlijeko i mliječne proizvode, malo sam ograničena namirnicima i receptima, ali ipak sam smislila kako napraviti kakao. Kakao je super stvar, grije i baš mi je za zimske dane i večeri.

Kakao je inače zdrava namirnica, bogata magnezijem i željezom (magnezij pomaže u radu mozga, srca i probavnog trakta, a željezo je potrebno hemoglobinu. Žene često imaju ili nisko željezo ili nizak hemoglobin, što često vodi u anemiju, i ako nije neki drugi zdravstveni razlog u pitanju, kakao je dobar način da pojačate unos željeza), a sadrži i antioksidante.

Ja čokoladu ne jedem, ali kakao mi je dopušten jer nema mliječne masti u njemu. No, sam kakao i nije neka sreća, on je gorak i voli se zalijepiti u ustima i ostati tamo, i to je sve samo ne užitak. Nije da nisam probala jest ga na žlicu, ne preporučam.
Ali, ako zagrijem rižino ili bademovo mlijeko, s tim da mi je bademovo bolje jer je "gušće", onda se kakao prah lijepo otopi, i u to dodam agavin sirup, ili rogač, i dobro promiješam. Meni je alpro drag proizvođač bademovog mlijeka, nije da na tržištu postoji velik izbor :) a što se tiče kakaa, ovaj Kanditov sam dobila od kolegice (hvala joj) i baš je dobar, a inače koristim Krašev.
Ovo nezaslađeno bademovo sam slučajno vidjela jedan dan u dućanu, kupila, i nikad se više nije pojavio. Super su mi namirnice koje koristim, ko mali fantomi na prehrambenom tržištu.
Dobijete stvarno jako fin napitak. Nije onako sladak kao kraš express ili neskvik, jer on to i nije, ali ja već dugo ne jedem slatke stvari pa bi mi klasični kakao bio presladak.
Gust je i punog okusa. Uopće ne nedostaje kravlje mlijeko, a sirup zasladi taman toliko da pokrije gorčinu kakaa.

Ako iz zdravstvenog ili nekog drugog razloga ne možete konzumirati kravlje mlijeko i/ili šećer, ili vam je nisko željezo, ili vam se jednostavno pije kakao a da nema brdo dodatnih kalorija, preporučam ovaj recept.



Every since it got colder here, I have an urge to drink hot drinks. And since I don't consume hot chocolate ( or any other kind), nor milk or sugar, it is a little bit harder for me to find something that can be named " a hot drink" and not being a tea.

I've managed to "create" a dairy- free, sugar- free cocoa. I know I'm not the first person who has come up to this, but I am the first one I know of :)
So, the secret in this recipe is to use some other "milk", in my case, I use either rice or almond milk. I prefer almond milk for mixing it with cocoa powder.
Cocoa is a healthy food. It is rich in magnesium and iron, and it is good for people with low iron/anemia. And since it is low on fat, I can use it.

It is important to preheat whatever milk you're using, this way the cocoa powder won't stick to the spoon (and believe me, I have tried it eating the cocoa with the spoon, it only stuck in the mouth).
After the milk is warmer, add the cocoa powder and, if you want, some agave syrup, or you can add some carob.
Mix it and pour it into your favorite cup.

It is not as sweet as industry created cocoa drinks, but is sweet enough and it tastes really fine.
If you don't consume cow milk or sugar, or are making some changes in your diet, try it. Hope you'll enjoy it!

četvrtak, 11. prosinca 2014.

Presjek tjedna/ Over the week

50 nijansi sive :)/ 50shades of gray :)


Presjek tjedna, ili možda dva tjedna. Nekako mi se vrijeme slilo u oblačan nebrojiv slijed dana gdje radim, ustanem po mraku, dođem doma po mraku, i ne znam ni koji je dan. Znam da smo negdje prema Božiću, jer je sve okićeno, ali ne znam koliko točno još. Ovo je slikano jedan dan koji sam cijeli provela po doktorima, nebo je bilo sivo, cesta je bila sivi, ljudi su bili sivi. Jedino je dim iz dimnjaka bio svjetliji :)
Dobra stvar je što su doktori rekli svašta dobroga, pa je tak svejedno koje boje je nebo :)


So, an Over the week post (or maybe over two weeks). Somehow all these days poured into one big, long cloudy autumn day. I wake up and it is dark outside, when I come home it is already dark. I know we're heading towards Christmas because lights are all around me, but I don't know how much till Christmas it is. The picture above was taken one day when I spent most of my time running from one doctor to another, and everything around me was gray. People were gray, sky was gray, the road was gray. The good thing is all doctors have had good diagnoses, so who cares if the sky is gray :)
Volim vlakove. U djetinjstvu sam dosta putovala njima. Paše mi ritam vožnje, ono tandrkanje, i u vrijeme kad sam imala više vremena i manje znala, pa sam putovanje od 15 sati uzimala pod normalno. Sad bih vjerojatno uvodila reda da zapnem negdje. Ovdje sam čekala prijelaz preko pruge, i tri vlaka su prošla bez razmaka. Da je taj prijelaz primjer hrvatskog željezničkog prometa, mislila bih da pola hrvatskog ukupnog prometa ide prugama.

I like trains. In my childhood I used to travel by trains a lot. I like the sound of it, and in times I was much younger and knew less, I didn't know better and train drives were kind of romantic for me. Now I would probably demand my rights and make a lot of noise arguing about some issues that usually occur around Croatian railways.
On that day, I was waiting for the trains to go, so I can cross over, but it happened three trains came at the same time. If I didn't know better, I'd say Croatian railway transport was in a very good shape..
Početak svakog dana. Zimzelena ima divan proizvod: okoloočni serum, koji umorne i natečene i nenaspavane oči pretvori u materijal za pokazivanje svijetu.

Prošli tjedan bila sam na Zrinjevcu, malo smo minglali po okićenom parku i guštali. Lijepo je okićeno, isplati se provesti par sati, piti vino i jesti fritule (ako ih jedete). U sjenici su koncerti, neki band je svirao i cura sa super glasom je pjevala Hotel Californiu (pomalo čudan odabir za blagdane), ali ugođaj je bio divan.


Beginning of my every day. Zimzelena has a great product, a gel for eye area, which makes my eyes usable and beautiful every morning, after not enough sleep, with allergies, after having too much salt in my last evening's dinner.

And last week I've been to Zrinjevac, a park in the town center, where everything is holiday decorated and it looks great. I like holiday lights and boots selling mold wine and fritulas and rakijas and having people getting together around food and drinks.

Jedna mala djevojčica imala je krstitke. Šta male bebe imaju puno kose, jel vidite vi ovo?!!

And here is one little girl on a gathering after she was baptized. Can you see how much hair she has? And she is only 3 months!!

Sve mi više paše imati futranu obuću. Ove čizme kupila sam još prošle jeseni, ali ove su došle na svoje i nosim ih skoro svaki dan. Futrane su iznutra i imam osjećaj ko da sam stavila noge na ofčice.
Malo izazivam snijeg da se pojavi, i bome je zahladilo otkad ih nosim.

I am more and more into padded boots. I've bought these last year, but they're in use since this fall and I've been wearing them almost every day. It feels like I'm touching sheep :)
And I'm kind of teasing snow to finally show up here.

I jučer, nakon 18 dana bez sunca, pojavilo se ovo. Milina <3

Yesterday, after 18 days without the sun, I woke up to see this :)

Još malo pa blagdani. Nadam se da se pripremate, ako slavite, i da spremate sve za kolače i bor i vijence i darove.
Nadam se da ćete, ako radite, dobiti slobodne dane. Nadam se da niste prehlađeni, i da vaši sinusi  nisu podivljali kao moji. Budite na toplom i guštajte!

Holidays are just around the corner. I hope you have enough time for preparing the meals and cookies and the tree, if you are celebrating Christmas.
And if you have a job, I hope you'll get some free days. I also hope you don't have a cold or a flue and your sinuses are in better shape then mine. Enjoy the winter!

ponedjeljak, 8. prosinca 2014.

Moj prvi sushi/ My first sushi

Ima hrane koju nikad nisam jela, nešto jer mi se ne sviđa, nešto nisam jer imam otpor, a do nekih namirnica još nisam stigla.
Sushi nisam nikad probala jer mi se nije sviđala ideja jedenja svježeg mesa, i nekako bih se uvijek odlučila uzeti nešto drugo, termički obrađeno.
No kako to biva, dođe maca na vratanca, i tako je ovaj put ova blogerska maca došla na sushi.

Binimoto Sushi pozvao je nas nekoliko blogera na prezentaciju nove usluge: Binimoto Party Set, opcije da dan unaprijed naručite dostavu  sushija za domjenak, goste doma ili poslovne partnere, i sve dobijete u određeno vrijeme, već pripremljeno.

Kuhar Alen Košćak je pokazao kako se uopće sprema sushi, a vlasnik restorana Davor Bienenfeld je objasnio najbitnije o sushiju, što znači, kakve vrste postoje i kako se spremaju.
Ja sam se sjela vrlo blizu kuharu, i pod dojmom sam kako dobre noževe ima, klize kroz ribu.
Svašta sam saznala (i postavljala gomilu pitanja). U ponudi su tri vrste sushija: hosomaki, uragami i nigiri.
Kako se nisam dosad koristila štapićima, bilo je zanimljivo probati uzeti sushimi s tacne i prenijeti do moje tacne i utočati u umak. Ali uspjela sam, i svidjela mi se hrana :)

Interijer Binimoto Sushi restorana, gdje se prezentacija održala.

Ova hrana završila je ravno ispred mene, pa sam krenula isprobavati. I da, fino je. Na kraju me službeni fotograf slikao dok lovim štapićima. Izgledam kao da svaki dan jedem sushi, jelda? ;)
Inače, zanimljivo mi je kako se uz sushi tradicionalno uvijek servira sojin umak, wasabi i malo đumbira. Osim toga, poveo se razgovor o štapićima, koliko su potrebni i mora li se njima koristiti (u Japanu nožu nema mjesta za stolom). U biti, štapići nisu obavezni, pogotovo što je sushi fingerfood, i trebalo bi biti za jedan zalogaj (nije, po meni je ipak preveliko za jedan griz). Isto tako, ako se netko nikad nije koristio štapićima (i ne govorim sad o sebi), čemu forsiranje bešteka koji je nepoznat? Tako da, ako se nađete u prilici da jedete nešto što traži štapiće, a ne znate ih koristiti, ne dajte se smesti, tražite vilicu i nož, ako vam ne ide štapićima.
Meni je bilo fora jer sam naučila nešto novo.
I za kraj, nove stvari koje se nalaze u ponudi, topla azijska jela: pileća juha i pad thai su neka od njih, ukusna jela s rezancima, piletinom i povrćem. Ovo sam dobila za probati doma, i sviđa mi se.
Postoji i ramen (tjestenina u temeljcu od piletine i svinjetine, ali kako ne jedem svinju, ovo ću prekočiti).
Sviđa mi se što Zagreb ima sve više "stranih" kuhinja, što ponuda nije više pizza i ćevapi i sendviči i lazanje. Sviđa mi se što je sve više ovakvih ponuda, gdje možeš otići pojest nešto drugačije, ili si naručiti doma, i uživati u malo drugačijoj hrani .





There are food I never ate before, some I never had a chance, some I don't feel like it, and some I simple didn't get an opportunity.
This was the situation with me and sushi. I have had an issue with eating fresh fish.
But, as it usually happens, I was invited last week to a sushi related presentation, and there was I, sitting in front of sushi, having my sticks and looking at the chef showing us how sushi is being done.
And so, I have tried it. And I like it. A lot.

Binimoto Sushi has presented us a new offer in the restaurant: Binimoto Party Set, a delivery sushi set for gatherings, business gathering or simple good time with friends and family.
And while we were there, the chef showed us how sushi is made, while the owner explained us all we wanted to now about sushi, sushi knives, pasta and using of the sticks.

subota, 6. prosinca 2014.

Bezglutenski kruh s brašnom bučinih koštica/ Gluten free bread with pumpkin seed flour


Otkrila sam novi recept za bezglutenski kruh. A ja volim recepte za bezglutenski kruh.
Radi se o ovom receptu, koji sam ja malo izmijenila.
Za kruh sam uzela 500 g brašna ( pomiješala sam rižino, proseno, kukuruzno, heljdino i brašno bučinih sjemenki). Dodala sam jedan paketić suhog kvasca i 1 veliku žlicu indijskog trputca. Indijski trputac je super jer napuše tijesto, i napravi od tijesta bez glutena materijal koji je voljan surađivati s kuharicom.

Kako linkani recept nema navedeno koliko brašna da stavim po strani, ja sam za kasnije ostavila 200 g, a 300 sam pomiješala s kvascem i trpucem, dodala vode i rižinog mlijeka. Nisam stavljala šećer.
Plan je bio da ostavim tijesto da se diže pol sata, kako stoji u receptu, ali zaspala sam popodne (prošli vikend) pa je tijesto stajalo sat i pol i mogu samo reći da mu je moje popodnevno drijemanje samo pomoglo.
Tijesto se u međuvremenu zaista diglo, pa sam dodala ostatak brašna, ulje, sol i još malo vode i malo rižinog mlijeka, izmijesila sam i izlila u nauljen kalup, i ostavila još malo da se diže, te stavila u zagrijanu pećnicu ca.25 minuta, na 220C.
Kruh je, kao što možete vidjeti na slikama, jako gust. Mekan je, spužvast koliko jedan bezglutenski kruh može biti. Zasitan je i meni je trajao 5 dana, što je super, jer se nije sušio ni kvario.
Boja dolazi od brašna bučinih sjemenki, to mi je novo otkriće. Ako budete koristili brašno, nemojte se prepasti boje, jer je brašno tamno smeđezelenkasto.
Meni je ovo brašno super jer stalno pokušavam kombinirati prehranu s nekim novim stvarima, jer lako dođe do zasićenja, a bučine koštice su odličan izvor omega-3 masnih kiselina.



Ja sam na brašno bučinih koštica slučajno naišla na Facebooku, i javila sam se OPGu i kupila brašno od njih. Brašno je super, i uzet ću ponovno. 
OPG Šinko je bilo toliko ljubazno pa su mi proslijedili uz brašno i bučino ulje, hvala vam puno na daru.

Inače, ako ne znate što je indijski trputac, ovako izgleda, na engleskom ga zovu psyllium, ja sam ga kupila u Bio& Bio, traje jako dugo a ne košta previše (ispod 30 kn ako se dobro sjećam).
Ako vas još nešto zanima oko kruha i/ili recepta, pitajte. Ako napravite kruh, javite dojmove.
Dobar tek!



I have found yet another one gluten free bread recipe. And since I'm always interested in new bread recipes, I tried it, and changed a bit.
This is the recipe I was using, although I have changed it a bit (and it is in Croatian).
You will need 500 g flour. I've mixed corn, millet, rice, buckwheat and pumpkin seed flour.
Separate 200 g aside. The rest of 300 g mixed flours mix with 1 package dry yeast and some water and/or rice milk, and psyllium and leave it for half an hour. At least, this was the plan, but I felt asleep in the afternoon so the dough stayed for an hour and a half, and it only made it better.
So, when I woke up from my afternoon nap, I added the rest of the flour, added some salt and oil, I kneaded it and put it in the casserole for an extra 30 min, and then I put it in the oven.
Bake for ca.20-25 minutes at 220 C.

As you can see in the pictures, the bread is thick. It was fresh for 5 days, one slice  makes you full.
The psyllium I put in dough makes gluten-free dough more soft, so the bread is easier to be eaten.

And the pumpkin seed flour is a new in my kitchen. I recently found it on FB, and contacted  the small family company that produces and sells it.
Pumpkin seeds are full of omega 3 amino acids and many other nutrients. The flour is brownish and green, so don't be surprise when you see the color of the dough.

četvrtak, 4. prosinca 2014.

Što obući na posao?/ What to wear to work?

Dobro veče svima!
Evo nas u periodu jesensko zimskih kombinacija za posao. 

Good evening!
We're in the period of fall& winter work outfits.

Kad ne nosim haljine i suknje, obično sam u ovim elastičnim, debljim hlačama. Divne su, imam crne, sive i tamnoplave, idu na čizme i na niže cipele (i pete). Što je najbolje, imaju široku lastiku u struku, nikad me ništa u njima ne žulja. Povrh marama i nakit kojim razbijam sivilo (ove zlatne narukvice su iz Sarajeva. Svako toliko mi dođe da se nakitim zlatom pa šljaštim okolo). Što je vani sivlje, ja nosim više nakita. To sam skužila prije par godina, uvijek po zimi izađe moja svračja strana na površinu.

When I'm not in dresses and skirts (rarely), I usually wear these elastic tight pants. They're great, I have them in black, gray and navy blue. Pants go well with boots and ankle boots and flats and heels. And the best thing is: elastic band on the waist, so I never ever feel squeezed into pants.
I add a scarf or pashmina and a lot of jewelry ( these golden bracelets are from Sarajevo. Every now and then I have a desire to wear golden stuff, which is also a new thing to me).
And as it gets colder and grayer outside, I notice I wear more jewelry and more make up. As if my magpie side comes put in the winter.


Dobra stvar s haljinama koje imam je da su nosive i ljeti i zimi, jer su uglavnom kratkih rukava/širokih naramenica, pa idu i dugi i kratki rukavi ispod. Multifunkcionalnost :)
Meni su broševi jako dragi, no kako su dosta mali, paše mi nositi dva u kompletu, jer obično onda ne nosim ništa drugo od nakita (a nisam baš osoba koja nosim sitni nakit).
Ova dva broša su Micica mace i sidro, i sova, na nekom sniženju, kupljena u mjesecu kad su kupljene i zimske gume, pa se nije baš trošilo na asesorajz. Osim ako na gume ne gledamo kao na asesorajz, onda sam se baš lijepo počastila :)


Good thing with my dresses is that they can be worm during warm and cold seasons, because they are mostly short sleeved or sleeveless, so I can wear short or long sleeves under it.
I like brooches, but they're usually (too) small, so I wear them two together, and then nothing else of the jewelry.
The two brooches are Micica brooch (two cats and an acorn) and an owl, bought last month, when I bought only this brooch, since I invested into winter tires.Or, if we think about tires as kind of accessories, then yes, I did invest a lot into accessories :)


Na dan kad sam se slikala u ovoj prugastoj majici nisam se mogla razbuditi cijeli dan. Ovo je najbolji osmijeh koji sam mogla izvući. Što je najbolje, ja cijelo vrijeme nosim ruževe, ali kalendarsko vrijeme i sivilo dana mi ne idu na ruku, i kužim da na slikama izgledam dosta nenašminkano. Ne znam koliko bih ruža trebala staviti da se on vidi na slici, a da nije profi snimanje ili obrađena fotografija. Dakle, vjerujte mi na riječ, ruževi su tu!
Majica je kupljena ovo ljeto u Zari, divna meka pamučna majica je, a ja jako volim pruge, pa sam ju ponijela kući. Šos je samt, imam ga već godinama, super je za kombiniranje s čizmama i nekom majicom gore, i dobar za hladno razdoblje. Malo mi je prekratak za nosit ga na gole noge na posao, ali ovako, kad su grilonke u akciji, super mi je.

The day I took this picture I couldn't wake up all day. So this is the best smile I could have find.
Interesting thing is, I wear bright lipstick, I really do, but somehow the (missing) daylight and clouds and non- professional pictures make me look I have no make up. I do. I don't know how much lipstick I should put to be visible in pictures.
The shirt is pure cotton Zara, I bought it this summer. I love stripes, so this was a love on the first sight. The skirt I have for years now, usually worn in cold periods, because it is too short (in my opinion) to be worn to work without tights underneath.


Ova haljina ima pojavljivanje dvaput u jednom postu, a ovaj put ju nosim s vintage košuljom. Pod vintage košuljom mislim na košulju koju sam našla jednom prilikom u očevom ormaru, dok sam izbacivala sve ono u što on više nikad neće ući, jer sumnjam da će opet doć u šlank period i nositi garderobu iz '70-tih i '80-tih. Košulja je super, mrvu je šira, zato je dobra ispod haljine, nježno plava je s nekim sitnim plavo-sivim dezenom. Super mi je za posao, ide i na hlače i da se kombinirati s par stvari koje imam.

Inače, kad sam već kod vintage košulja, moram primijetiti da je odjeća koju imam od oca, mame i tete izdržljivija i od boljih materijala nego većina današnje dućanske ponude.
Ili je možda do mene, možda ja ne kužim te krojeve i šavove koji se vole raspasti nakon par nošenja.
Ili se usmrdi čovjek u nečem, jer je materijal nešto što ne znam izgovoriti. Čim uzmem neki takav odjevni predmet u ruke, pa mi zapucketa pod jagodicama (ne znam jel vam ovo poznato, osjećaj da koža na jagodicama zapinje, pucketa), znam da nije pamuk ni svila ni viskoza, i kad pogledam na onu metarsku etiketu, nikad ni ne bude.
Baš sam izgubila volju za kupovinom. Mislim da je kombinacija punog ormara, jer imam zaista sve što mi treba i svjesna sam toga, a ništa ponuđeno mi se baš ne sviđa toliko da kupujem, tako da sam zadnji put bila u šopingu odjeće (sad razmišljam i brojim na prste) mislim u lipnju ili u srpnju.
Ogrlica je rođendanski dar, nova u mojoj kolekciji, i jako mi se sviđa.

Eto, to bi bilo to za danas. Danas je četvrtak, a četvrtak je mali petak. Još malo pa vikend!

This dress has appearance twice in the post, and this second time is with a vintage blouse. And by vintage I mean I found it in my father's closet while throwing away clothes he can no longer fit into, and probably never will, either style- wise, or his body volume-wise :)
I like it, it is kind of width, but under a dress or with trousers it goes great.

And when I'm talking about vintage stuff, I must say the clothes I inherited from my mum, dad and my aunt look better now then some clothes I bough this and last year in stores.
I  really dislike the popular materials used in textile industry these days, materials I sometimes even can't say the proper names of, certainly not cotton, silk or viscose.
I can tell it is not natural simply by taking it into my hands. I can feel my fingertips crackle, I can't find a better word for it, it doesn't slip through my fingers and I know it is some kind of polyester.

I know there are people who don't mind, I do. I don't feel comfortable wearing it, it itches and I get sweaty and such clothes usually change form and I don't buy them.

I've lost the urge and thrive for clothes' shopping. It can be the mixture of more factors: the fact my wardrobe closet is full, I really have all I need, and the fact I don't like what I see in stores at the moment. The last I bought some clothes was ( I'm trying to remember now and I'm counting on my fingers) in June or July. 6 months ago.

The necklace is a birthday gift, and I like it a lot.


So, this would be this month's outfit post. It is Thursday, and Thursday is Almost Friday. And soon it will be weekend!


ponedjeljak, 1. prosinca 2014.

Domaći limun i spremanje zimnice/ Home grown lemons


Dobro veče svima. Nadam se da nema puno prehlađenih i šmrcavih, samo je malo zahladilo (zasad), i nema još snijega, bit će vremena za cureći nos :)
Prije nešto vremena došli su do mene domaći agrumi koje sam naručila prije još više vremena, a dobra stvar kod njih je što su nešpricani i domaći (a ja volim kupovati hrvatsko, kad je moguće i smisleno).
I tako je do mene napokon stigao nešpricani limun, bez onog voska na kori. Izgleda ko limun, ponaša se ko limun, miriši ko 5 limuna, divne boje, milina. Jel osjetite kako miriše? Imam dojam da se osjeti preko slika, prepuni su soka.
S obzirom da mi nije plan istući 3 kile limuna u limunadu koju ću piti od sad do Nove godine, odlučila sam spremiti limune u zimnicu.

Dvije stvari sam napravila:
1. iscijedila sam limune, i sok sam ulila u kutije za led. Nakon što bi se limunski sok smrznuo, prebacila sam ledene štapiće u vrećicu, i koristit ću sok za čajeve/sokove/kolače kroz zimu.
2. Kako je nešprican, grehota je bila baciti kore, pa sam ih lijepo posložila jedne u druge i stavila u vrećicu, i koristit ću ih za kolače- samo ću ih direkt smrznute ribati u kolače.

Imam još jednu ideju, vidjet ću hoću li uspjeti, a to su ušećerene limunove korice.
Ako netko ima još koju ideju, bit ću zahvalna. Još nešto limuna mi se kotrlja veselo po kuhinji, i rado ću probati neki novi recept.
Što vi još radite s limunima i narančama? Imate neki super recept?


Good evening! It is already December, and finally some colder days are here.
A few days ago I got home grown lemons and oranges, that grew without pesticides, and have no wax on the fruit bark.
Lemons and oranges smell so good, lemons are full of juicy, and I'm so happy to be able to get home grown fruits. These ones are from the south of Croatia, Neretva river valley.
So, I was wondering what to do with all the lemons. I wasn't planning to drink lemonade till the New Year, so I decided to use these beautiful healthy lemons and store them for the winter.
I made two things:
I've pressed out the lemon juice, and poured it into ice cube box. And when the juice turned into ice, I've put all the icy lemon sticks into a plastic bag and then in the freezer. This way I'll have natural lemon juice for teas, juices and cakes throughout the winter.

And the second thing is the lemon bark. Since it has no pesticides and is clean, it would be a sin just to throw it into garbage. So all the barks went into the freezer to, and will be grated into cakes and meals.

There is a possibility to make sugared lemon barks, but I can't guarantee yet.
In case you have some recipe of your own, I'll be happy to hear!