petak, 11. kolovoza 2017.

Projekt od godinu dana./ One year project


U ciklusima prolazim kroz nezadovoljstvo zbog imanja i kupovanja toliko stvari koje se danas smatraju "normalnima" za imati, i količinom novaca koje odlaze zbog kupovine novih stvari.
Par puta sam si samozabranila kupovinu nove odjeće i trajalo bi mjesec, dva, i znam da se može (da ja mogu).

No, nije samo garderoba u pitanju. Sve češće se osjećam zagušenom svim stvarima, jer toga je toliko puno. S jedne strane, blagoslov je imati, i moći si priuštiti svašta, ali to je daleko od zadovoljavanja potreba i još malo povrh.

S vremenom se svi segmenti kućanstva i života pune stvarima, od kuhinje i posuđa i nekih uređaja, preko knjiga i skripti i časopisa, i obuće, i nakita, i lakova za nokte, do sto onih stvari kojih se ne mogu riješiti jer bi mogle jednom zatrebati. Zvuči li vam ovo poznato?

Moj stan nije velik i imanje većeg stana bi sigurno pomoglo, no pitanje je koliko bi mi trebalo da taj novi prazan prostor popunim.
Kuća mog oca je podosta veća od mog stana, i znate šta? krcata je stvarima. Svaki put kad prođem kroz tu kuću i pobacam masu nepotrebnih stvari, kao da se kroz mjesec dana nove nakote.

Postalo mi je normalno, prihvatljivo, uobičajeno da si kupim nešto ako je na sniženju, pogotovo nosive stvari kojih treba više, na primjer majice kratkih rukava. No, to zna dovesti do toga da kupim i svašta nešto drugo, i za ovaj trenutak i za neku budućnost.  Ja ne kupujem nekvalitetne materijale i meni to sve traje, i samo raste broj stvari oko mene.

Postalo je normalno da ljudi pitaju što sam kupila ako kažem da sam prošla kroz šoping centar, i kako to da nisam ništa, ako nisam (a najčešće nisam). Postalo je uobičajeno da se ljudi "počaste" ako je rođendan, povišica, rasprodaja, ako su s nekim u pratnji dok netko kupuje.

Sve je to u redu, ali moji ormari ni moj novčanik nisu bezgranično duboki.
U zadnje vrijeme dosta čitam minimalističke blogove, uglavnom američke. I mada je njihov svijet podosta drugačiji, od većeg prostora (koji oni smatraju malim) do većeg priljeva novca, ipak se od njih može dosta naučiti.

Za početak, osvijestila sam koliko mi para iscuri a da nisam baš svjesna, i kako mi te nove stvari stoje u životu i rade mi gužvu u stanu i u glavi.
Ovaj post mi je zazvonio jako u meni.

Odlučila sam napraviti projekt. Godina dana bez kupovine.
Naravno da ću kupovati hranu i sve potrebne stvari i plaćati račune.
Godinu dana, do kolovoza 2018. neću kupovati išta što mi nije potrebno, od odjeće, obuće do dekorativne kozmetike. Knjige ionako ne kupujem već godinama. Imam dovoljno svega.
Napravit ću popis što će biti dozvoljeno kupiti kroz nadolazeće mjesece i to je biti dopušteno.
Ostalo sve- imam i imam dovoljno.

Plan je da kroz godinu dana iznosim neke stvari i riješim ih se bez grižnje savjesti, da iznosim sve što imam i da trošim manje.
Plan je, također, da ovdje pratim razvoj svog projekta. Osim nekupovine novih stvari, radit ću na tome da se riješim masu toga što nikako nemam srca baciti, što mi stvara emotivni i stvarni otpad.
Plan je da se za godinu dana osjećam bolje, s manje stvari i više novaca na računu.
Ne vidim se kao minimalist s 5 majica i dvoje hlača, i 2 šalice i 2 tanjura, ali mislim da se može i s manje stvari nego ih trenutno posjedujem.

Plan je postati svjesnija svega što posjedujem i da koristim to i uživam u tome više, i da ne unosim još više stari u svoj život samo zato jer mogu i jer je dostupno.
Plan je postati ovdje postove kako napredujem i kako to izgleda u stvarnosti.



*************************************************
In cycles of time, I loose the satisfaction of having too much stuff and clothes, and too often I feel as if all these things are chocking me.
I tried a shopping ban for a few months, a few times, and  managed not to buy anything.

But, it is not only the clothes, it is everything in the house. Although I keep going through my stuff and remove things I don't need or use, still there is a lot of stuff that keeps growing in my flat.
In the kitchen, in the drawers, so many things I keep just in case I'll need it maybe in the future, or I hope I'll get into some clothes. Let's not forget how much money does this all cost.
Does this sound familiar?

On one hand, it is a blessing being able to have and purchase so many things. On the other, however, having things doesn't make me so much happier, and the quantity of the stuff doesn't meet quality of my life.

Lately I've been reading many minimalist blogs and websites. I could never see myself as a person living with two shirts and a pair of jeans and capsule wardrobes are not meant for me.
I also don't thrive to live with only 2 plates and two cups.
But there is a big zone between minimalists and my current situation, and I think I can do better.
This post resonated with me, and after some thinking, I've decided to go a year without shopping.

Of course, I will buy food and things that are necessary to me, but I have more then enough to live on my stash for 12 months.
In the meantime, I plan to wear out a part of the clothes and get rid of it. The project includes wardrobe, shoes, cosmetics. I've stopped buying books years ago and use the library.

The plan is to write here my journey, with ups and potential downs.
The plan is to enjoy more things I already own, and become more aware of all marketing messages, hidden in commercials and everywhere around me.
The plan is, also, to get rid of emotional, digital and materialistic trash I carry with me, buried under stuff I actually don't use or don't need, but seem to still hold on to.
It has started with the beginning of August and will end in a year, August 2018.



utorak, 8. kolovoza 2017.

Vikend./ Weekend

Vrućine nisu teške samo ljudima, životinje jednako pate.
Šetanja su spala na rana jutarnja, mrvu kroz dan za wc, i onda kasno navečer. Pseći park kamo ju vodim je vrlo živ u 1 u noći, pun pasa i vlasnika, i temperatura je taman, oko 25 C.

Zato smo za vikend otišli do Save da se psi okupaju. Moja Čika još uvijek nije najveći fan vode, nema zatrčavanja i plivanja, ona je više baywatch style trčanje po vodi, samo joj fali ona crvena plutača u šapama :D

No trčala je po rijeci i lovila je tenisku lopticu, a teniske loptice, pogotovo tuđe, su najveća sreća.
Naravno, njen pseći prijatelj Mozart jednako tako stalno škica njenu lopticu i samo čeka trenutak kad će ju zgrabiti, a Mozart je dovoljno velik da može nositi dvije loptice u ustima.
Mozart je totalno slab na Čiku i čim mi uđemo u park, on dođe i preda joj svoju lopticu.
Ona mu ne prestaje brojati, laje i laje i laje mu na uho, mislim da je već oglušio. Imam pasicu koja verbalizira svoje misli i osjećaje.

Labradoricu, naravno, boli briga za tamo neke loptice, ona čim vidi vodu ode i kupa se.
Svi troje se super slažu i za njih se ne moram bojati da će se desiti neki pičvajz, jer mužjak pazi na ove dvije cure, a one se isto međusobno slažu.

Jutro je bilo mirno i sunčano i ne prevruće u pol 8 ujutro.
Jedino što je bilo mrvu nezabavno su Čikine cape, koje su se malo natukle od silnog skakanja po mokrom i skliskom kamenju. Mazala sam cijeli vikend vazelinom, koji bi onda ona kasnije išla polizati, naravno.

Auto mi je na kraju izleta izgledao ko da su se tri psa iza vozila. Treba tko psećih dlaka možda? :D




It is not only humans who suffer under the heat. Animals suffer, too.
Our dog walks at the momnet are early in the morning, a short walk in the middle of the day, and then a few hours of walk and play late in the night, around midnight. At that time the dogs' park is full with dogs and their owners.

This weekend we decided to take our dogs to the river. My Chica is still not a fan of the water, she is not into swimming but runs Baywatch style along the river strand.

That's ok, she's in the water and cooling. I always bring tennis balls with, because she and her dog friend Mozart are crazy about them. Mozart is bigger and a male and can put two balls in his mouth, which is still a goal for my dog.
Mozart always waits for the right moment to steal her ball. He is also fond of her and giver Chica his tennis ball the moment we enter the dogs' park.

The third dog is a Labrador and she couldn't care less for tennis balls. As soon as she sees the water, she is running to it, and swimming for the rest of the time there.

The only not so good thing were her pads who got all pink after she run through the river and the stones in the water. I applied Vaseline on her pads, which is licked, of course.
It was a good morning, sunny and not too hot at 7.30 am.
Afterwards I drove us all to our homes, and my car looked exactly as if I drove three dogs.
Does anybody need some dog hair, maybe? :D

četvrtak, 3. kolovoza 2017.

Što obući na posao?/ What to wear to work?





Neću ni početi o vremenu ovaj put, sve znate.
Vruće je, nosim što manje odjeće mogu. I malo nakita i da mi kosa nije na licu i vratu.

Haljinu na (divlje) mačke sam uzela prošlo ljeto u H&Mu. Volim životinjske printeve.
I won't even start talking about the heat. The whole country is suffering the heat wave this week.
I'm wear the (wild) cat dress, bought at H&M last summer. I like (animal) prints.

srijeda, 26. srpnja 2017.

Jutro/ Morning

Jučer i danas je zahladilo, i divna kiša je padala, i grmilo je i puhalo i sijevalo i dva dana sam napokon živa.

Jutro nakon pljuska i grmljavine osvanulo je pod teškim oblacima, i osjetno hladnije.
Magla se dizala s Mrežnice, i povlačila po okolnim brdima, i sve je izgledalo bajkovito.
Ujutro prije posla, oko 6, idemo u šetnju do Mrežnice, preko livada, kroz kišu i rosu, kroz visoku travu i koprive koje me mlate po nogama.

A na rijeci jato divljih pataka zgranuto bježi kad su ugledale Čiku, mada ona samo stoji na obali i gleda. Neke lete, druge brzo plivaju, jedna se ne gasi i 5 minuta gače i prigovara i nikako se ne slaže s jutarnjim upadom.

Malo smo na Mrežnici, zatim trka uz kukuruze, pa uz pokošenu slamu, pa nazad doma.
Brisanje nogu, mojih i njenih, i spremanje na posao.
Danas sam do Zagreba vozila u magli, cijelim putem.

Mirisala mi je jesen, i bio je odličan osjećaj ovako započeti jutro.



**************
Today and yesterday got cold, it rained, a beautiful rain, with wind and thunders and lightnings and for two days I felt alive again.
The morning after the thunderstorm was filled with heavy clouds, and much colder then yesterday.
The fog was crawling from the Mreznica river, along hills that surround my neighborhood, and it all looked as if in a fairy tale.
In the early morning, before work, around 6 am,  me and my dog go for a walk to the river Mreznica, across meadows, through the  high, wet grass and nettle that tingle my bare legs.

A flock of wild geese was resting on the river coast by the time we got there, and scattered with loud protest, although  Chica didn't do a thing about them, she just watched them.

We spent some time on the river, then a walk along the corn fields, and along meadows.
Going back home, wiping feet, mine and hers, from the rain and dew, and preparing myself for work.
I drove to Zagreb through  thick fog, all the way,

It smelled like autumn, and it was a great feeling starting the morning this way.
}, 10);