srijeda, 26. srpnja 2017.

Jutro/ Morning

Jučer i danas je zahladilo, i divna kiša je padala, i grmilo je i puhalo i sijevalo i dva dana sam napokon živa.

Jutro nakon pljuska i grmljavine osvanulo je pod teškim oblacima, i osjetno hladnije.
Magla se dizala s Mrežnice, i povlačila po okolnim brdima, i sve je izgledalo bajkovito.
Ujutro prije posla, oko 6, idemo u šetnju do Mrežnice, preko livada, kroz kišu i rosu, kroz visoku travu i koprive koje me mlate po nogama.

A na rijeci jato divljih pataka zgranuto bježi kad su ugledale Čiku, mada ona samo stoji na obali i gleda. Neke lete, druge brzo plivaju, jedna se ne gasi i 5 minuta gače i prigovara i nikako se ne slaže s jutarnjim upadom.

Malo smo na Mrežnici, zatim trka uz kukuruze, pa uz pokošenu slamu, pa nazad doma.
Brisanje nogu, mojih i njenih, i spremanje na posao.
Danas sam do Zagreba vozila u magli, cijelim putem.

Mirisala mi je jesen, i bio je odličan osjećaj ovako započeti jutro.



**************
Today and yesterday got cold, it rained, a beautiful rain, with wind and thunders and lightnings and for two days I felt alive again.
The morning after the thunderstorm was filled with heavy clouds, and much colder then yesterday.
The fog was crawling from the Mreznica river, along hills that surround my neighborhood, and it all looked as if in a fairy tale.
In the early morning, before work, around 6 am,  me and my dog go for a walk to the river Mreznica, across meadows, through the  high, wet grass and nettle that tingle my bare legs.

A flock of wild geese was resting on the river coast by the time we got there, and scattered with loud protest, although  Chica didn't do a thing about them, she just watched them.

We spent some time on the river, then a walk along the corn fields, and along meadows.
Going back home, wiping feet, mine and hers, from the rain and dew, and preparing myself for work.
I drove to Zagreb through  thick fog, all the way,

It smelled like autumn, and it was a great feeling starting the morning this way.

nedjelja, 23. srpnja 2017.

Bodu li vas komarci?/ Are you a moqsuito magnet?

Vole li vas komarci? Mene jako!
U slučaju da vole i vas i vaše ljude, samo savjet što postoji kao alternativa sprejevima protiv komaraca: eterično ulje paprene metvice.
Ne odbija komarce, ali stavi se na ubod odmah nakon pikanja, i crvenilo i svrbež i oteklina ne stane.
Meni je to bolja opcija od prekrivanja kože tekućinama. Bitno je samo da niste osjetljivi na to ulje.
Maloprije sam na fb saznala da i ulje čajevca ima siti učinak. Imate li još kakav provjereni savjet?
Meni je najgore na poslu, čim otvorim prozor ulijeću tigrasti komarci, uporni su i umiru u pokušaju.



Do the mosquitoes love you? They love me big time!
In case they're fan of your's and your dear ones, this is a recipe that could help: I apply pepper mint oil to the skin where the bite is, and all the redness, blemish, itching and swelling stops.
I've been using it for the last couple of summers and have stopped using anti mosquito sprays. I prefer not covering my skin with it.

Recently I heard  a tea tree oil does the same thing.
Do you have some advice that could also help?
It is worst at work, as soon as I open the window, tiger mosquitoes fly in and die trying to bite me.

četvrtak, 20. srpnja 2017.

5 godina/ 5 years


Ovih dana napunilo se već pet godina otkad (svjesno) živim s multiplom.
Teško mi je vjerovati da je toliko godina već prošlo, ali vrijeme mi i inače sve brže prolazi.

Ovo ljeto je jedno od najtežih, od slabosti i umora do toga da mi je par puta pozlilo, koliko god da se pazim i čuvam.
S druge strane, svo zlo s tim dok god je to jedino što me muči.
Moji nalazi su uredni.

Cijelo ovo vrijeme hranim se po prehrani dr. Swanka i dr. Jelineka, i kad stavljam ovdje jela i recepte, uvijek su ona koja smijem jesti i koja odgovaraju toj dijeti.
Ima dana kad zglajzam, kad mi zamiriše nešto toliko jako da odem i pojedem, uglavnom nešto iz pekarne. Pet godina nisam pojela sladoled niti nikakvo crveno meso niti ikakav mliječni proizvod.
Ne fali mi ništa od toga. Ne doživljavam to kao žrtvu. To je toliko dobra stvar, znati što ti odmaže i izbjeći to, da nema veze sa žrtvovanjem.

Idem redovito na kontrole, i manje redovito na magnetnu, jer ne stižem do nje- dobila sam termin godinu i par mjeseci kasnije od narudžbe, i na idući dejt s neurologom idem praznih ruku, jer magnetska rezonanca me čeka početkom siječnja 2018., a kontrola je idući mjesec.
To je naše zdravstvo, ali ja sam si složila u glavi da sam dobro i da MR može toliko pričekati.
Cijelo ovo vrijeme uzimam velike doze D vitamina (15-20 kapi dnevno) i kontroliram razinu D3 jedno godišnje.
Kad su mi našli multiplu, našli su i hipotireozu, Tad sam saznala da autoimune bolesti obične ne dolaze same, nego u paketu s još nekom. Nakon pol godine velikog umora i debljanja i umora i strašne hladnoće kroz cijelu zimu, ispalo je da mi štitnjača radi još manje, i povećana mi je terapija i sad mi postaje malo bolje otkad uzimam više letroxa.


I eto, dan po dan, pet godina.
Ako je itko, tko ovo čita, tek dobio dijagnozu ili ju već ima, predložila bih da barem razmisli o promjeni prehrane. Teško je garantirati išta i ne pada mi na pamet ići to govoriti, ali razmislite o tome da je hrana i oružje i otrov, ako se uzima krivo.

Kako dijagnoza djeluje na svakodnevni život? Prioriteti se poslože, a za drugo me nije briga.
Toliko sam svjesna što mi je bitno, da jako malo pažnje odvajam na gluposti. Ne trošim se na nepotrebne svađe, razgovore, na bitke koje nisu bitne.

Nije baš da će mi to pomoći u razvitku karijere, ili barem ne ove.
Slušam svoje tijelo i kad sam umorna, odem se odmoriti. Ništa nije bitnije od tog.
Kad jedem, pokušavam jest dobru hranu. Kad imam vremena, pokušavam ga trošiti na dobre odnose.
I svjesna sam da ovo nema nužno veze s MS koliko i s godinama :) jednostavno mi se masa stvari više ne da, ili mi se ni prije nisu dale, ali sad sam svjesna toga i govorim na glas.
Ima dana kad sam u nekakvoj izmaglici, ne mogu razmišljati bistro. To je nešto s čim moram živjeti, ali onda smanjim tempo koliko god ide, i čekam da bude bolje.

Ne pričam puno o multipli, ne skrivam ali nije nešto što prvo spominjem novim ljudima koje sam upoznala. Ono s čime se srećem cijelo vrijeme, a znam da nisam jedina, je to da uvijek ima ekipe koja će se ponašati kao da polažu pravo na teške dijagnoze i njima je najteže, i stariji ljudi po kojima ne možeš imati dijagnozu ako nisi njihovih godina, a osim toga, ako ne izgledaš bolesno, nije ti ništa.
Ne pada mi na pamet takmičiti se niti objašnjavati, pogotovo u našem društvu gdje se ozljede i bolesti nose kao ordeni, i o njima se priča bilo kojom prilikom, samo da se priča.
Bitno mi je da sam ok, da ljudi oko mene znaju što mi je kad sam umorna ili me zeza neki dio tijela jer se mijenja vrijeme.
Sve drugo, ali zaista sve drugo, je manje bitno.

Ako živite s nekom dijagnozom, vjerovatno vam je sve ovo poznato. Naučite se živjeti s njom i ne radite žrtvu od sebe.
Želim si da i dalje bude ovako dobro :)

*******************

In July it will be 5 years since I was diagnosed with multiple sclerosis. It seems a lot of time and I find it hard to believe it's been so long.

This summer is one of the hardest, fatigue and dizziness and feeling very bad a few times because of the hot and humid weather. On the other hand, these are the only problems I have, and for five years I am without relapse, and my medical results are ok.

For the last five years I'm following Dr. Swank's and Dr. Jelinek's diet program. I haven't eaten red meadt diary products nor ice cream and similar stuff since the day one. I don't miss it.
Occasionally I miss something from the bakery and eat it.
All the recipes I post here with pictures are meals I have prepared and eaten, are MS approved.

It's been so long I'm living with it, I don't talk much about it with new people who came into my world. I'm not hiding it, it is just that I don't feel the need to tell them immediately. Besides, in my world too many people talk about diagnoses and illness all the time, sickness and doctors are topic so often, I really don't want to compete with someone who's diagnose is worse, mine or his/her's.

If anyone, who's been diagnosed, is reading this, I'd like to suggest to at least think about diet change.
I know every person has it's own symptoms and the way he/she is battling it, but please know food is  a weapon but it is also an enemy, depending on how the body is reacting.

Multiple sclerosis in every day life has made me focus more on my own life, leaving unimportant relationships behind. Even before the diagnose I've had similar priorities but know I have no will nor energy to give my time to something not important to me.
Also, if I'm feeling tired, which is often, I go and take a rest. There is nothing more important then my own health.
I'm tired of taking part in needless conversation, so I don't take part any more. It is not the best choice for my carrier, at least not for the carrier I'm having right now, but I can't go against myself.

I have learnt to live with it, not to fight it, not to look at it as an enemy. If you have similar diagnose or the same one, you probably know this, too. It is important to own the life and not to become a victim.

All I can say at the end is, I wish my good health will continue and follow me along my path.

srijeda, 5. srpnja 2017.

Što obući na posao?/ What to wear to work?

Dobar vam dan!
Koliko rotirate odjeću? Nosite li sve što imate?
Trudim se, pogotovo ljeti, iznositi sve što imam u ormaru, jer uvijek se nekako neke stvari sakriju i otkrijem ih tek kad slažem ladice i police.

Ova suknja kupljena je u shs dućanu pred više od 5 godina. To znam jer postoji post s tom suknjom (ne mogu vjerovati da ovu seriju postova pišem već 5 godina).
Suknja je zeznuta jer mi je po dužini midi, taman negdje iznad zgloba na nozi. To je, kao, nesretna dužina jer skraćuje, ali divne su mi boje i šarenilo i nosila sam ju i kao kratku haljinu, a sad sam odlučila nositi ju kao suknju, i vidim da mi je postalo svejedno jel skraćuje ili ne skraćuje, nosim jer mi se sviđa.

U struku ima labavu lastiku (koju trebam promijeniti) i laganog je materijala.
A kako je suknja u sto boja i mali je cirkus, onda sam gore obukla crnu majicu da malo smiri dojam.
Na nogama roze balerinke, taman prava boja.


Do you manage to wear all you seasonal clothes?
I try to, because there are always wardrobe pieces, forgotten at the bottom of my wardrobe closet.

I've bought this skirt 5+ years ago in a thrift store. I know it is that old because there is a blog post, and I can't believe I've been writing this post series more then 5 years now.
The skirt is midi, at least for me, and I always felt a bit confused how to wear it because midi skirts shorten me.
I used to wear it as a short dress before, and never wanted to ditch it because I find it beautiful and colorful, and this time I wore it as a "normal" dress.
It seems my mind has changed and I haven't spent a minute considering the problem of "shortening" this time.
I wore it with pink flats and a black t shirt, I needed something in a non-colour to give a balance to the outfit.

}, 10);