srijeda, 19. siječnja 2011.

Balerine i drugi poslovi

Gledala sam sinoć Black Swan, 2. pokušaj.
Ovaj put sam malo dulje izdržala, i morala sam prekinuti. Nisam imala živaca za takav film, a i spavalo mi se.
Očito ima nešto u balerinama što me smeta, a čega prije i nisam bila svjesna.
I za ovaj film treba malo više budnosti nego što je ja imam nakon radnog dana, u 9 navečer. Uglavnom, dosad je već Natalie počela primjećivat i ožiljke i onu drugu curu, i već vidim kamo će sve to otići.
Nedavno sam vodila razgovor o balerinama, i ideji da cijeli život posvetiš tom pozivu. Rekla bih da je to poziv, nije samo posao. Sve što radiš gledaš kroz balet. Malo jedeš, puno vježbaš; izgledaš, po meni, puno premršavo za odraslu ženu. Kad vidim treninge, meni  ne pada prvo na pamet njihova lakoća kojom lebde i gracioznost. Ja vidim muku i upornost i sva se naježim kad vidim one prstiće na kojima se održava cijelo tijelo, kako skaču po njima, po tvrdom drvenom podu. Vjerujem da je velikoj većini balerina cilj biti Prva Balerina, ili kako se to već zove. Utjelovljenje bijelog labuda ili neke druge jednako poznate uloge, koja obilježi život i karijeru, i balet koji pleše. No što se desi svim onima koje to nisu uspjele, koje nisu bile dovoljno sretne da dobiju ulogu života? Postaneš li onda rezerva, ili plešeš iza, negdje oko zastora? I cijeli život si svjestan da je to maksimum, da bolje ne možeš. Postoji li alternativa? Ne znam. Postoji li mogućnost za balerine da daju otkaz i odu u privatni balet, gdje se mogu dokazati, i imati super karijeru?
Dosta je zeznuto imati takav posao, i imati status loše balerine cijeli život.
Kako već misli idu svojim tijekom, sjetila sam se svih onih koji ovaj tren nemaju posao,ni balerine ni nečeg drugog, i hodočaste do burze i/ili pretražuju portale za kakvim dobrim oglasom za moguće dobar posao.
Kad sam zadnji put slala prijave za posao, i kad su me pozvali, imala sam zanimljiva događanja. Valjda imeđu mojih promjena poslova prođe dovoljno vremena da zaboravim trenutke u kojima upoznajete mogućeg budućeg poslodavca, zaboravite na što sve možete naići kad dođete na onaj prvi, ogledni razgovor.
Oglas za posao uglavnom izgleda privlačno, traži se nešto što imate, dobri ste u svome poslu, odgovarate traženim kvilifikacijama, i misilite da bi baš mogli kliknuti .
I pozovu vas na razgovor. Ovo što slijedi stvarno se dogodilo.
Javila sam se na jedan oglas za posao kojem sam očito odgovarala, te su me pozvali na razgovor, koji se trebao odigrati u 08:00 ujutro, na samom kraju grada, a moglo bi se reći i iza ruba grada.
Do tamo sam išla vlakom, a vlak zaista ne možete požuriti, te sam na razgovor došla negdje između 08:02 i 08:05 h, pa su me stavili čekati jedno vrijeme. Nakon nekih 20 minuta, puštaju me kroz vrata, obavještavaju me kako sam kasnila, te ja sjednem i počnem gledati predstavu, jer ne znam kako bih drugačije nazvala ono što se događalo.
Gospodin koji se predstavio kao Direktor počne tražiti moj CV, ni manje ni više nego po smeću, po onoj kutiji za papir. Naime, nakon što valjda zakasnite par minuta, vaša šansa za posao leti ravno u stari otpad. Napokon, nakon traženja papira ruku duboko zakopanih u kutiji, kao neka Bingo djevojka koja izvlači kuglice, Direktor napokon izvuče ruku, a u ruci moj CV i molba, zaklamani, na prvoj strani velikim slovima napisano NE, zaokruženo, a životopis potrgan u 4 dijela. Koliko strasti unosiš u trganje Cv-a nekog kog nisi upoznao, na kraju, to je CV. Tko piše NE na njega, zaokružuje, i zatim trga šop papira u 4 dijela? Mislila sam da se to radi ljubavnim pismima, pismima o otkazu, pismima iz banke, no , eto, nisam bila u pravu.
Srećom meni taj posao i nije bio toliko napet, i ja sam na sve to došla veselo i bez briga, pa mi je promatranje sveg ovog cirkusa bilo zanimljivo. Nakon što je izvukao 4 dijela rezimea mog života, Glumim-Alfa-Mužjaka je sjeo ispred mene, uzeo sejlotep i počeo lijepiti te papire. Obzirom da je toga bilo više strana, ljepljenje je trajalo, ja sam šutke sjedila, a gospođa sa strane je mirno sjedila, smješkajući se poput kakve lude stepfordske supruge na svaki njegov komentar.
Napokon, papiri su bili zaljepljeni, ja ih još uvijek nisam sterala u tri i otišla ča, svi smo sjedili i ispit je počeo. Ne, to nije bio razgovor, jer ja nisam uspjela postaviti niti jedno pitanje o firmi, o poslu, o radnom mjestu, o sebi na toj poziciji. Na da. Ne može se postavljati pitanja Direktoru.
Direktor je započeo sijasetom pitanja za koje sam smatrala da komotno idu pod Skrivenu kameru.
-      znate raditi u Excelu? Znam. Znate? Daaa, znam. (Zaista, Excel nije tako jako strašan, i uglavnom, ako napišem da radim u njemu, teško se baš može lažirati)
-      jel vam bliska matematika? Koliko je 16x7? 112  (čak sam i znala, napamet, i da, on je zaista to pitao)
-      koliko je 14x8? Velim ja- ne znam, radim inače na kalkulatoru ( zar nije normalno koristiti alate koje nam civilizacija pruža? zašto računati napamet ako imamo digitron?)
-      probajte ipak, reče on. opet je 112. (baš je vrckav i kako me nadmudrio)
-      Koliko je 2%od 50? 1    (Još sam i dobra J)
-      Koja je najmnogoljudnija zemlja na svijetu, koje su države na sjevernoam. kontinentu, tko je Vlaho Bukovac i bla bla ..
     I, među početnih prvih 10tak pitanja je bilo: jel vas boli kičma, jel imate problema s glavoboljom, i koliko puta godišnje? Čime liječite glavobolju? Kakva vam je glavobolja? itd. Ne znam, možda sam previdjela sitnim slovima ispisanu stavku da se traži zdrava glava i kičma na kojoj ću nositi vreće brašna.
 Na kraju ovog zanimljivog razgovora je rekao hvala i budemo se javili.Skoro sam rekla da zaista ne treba. Digla se i otišla.
  Za vrijeme ispitivanja,gospođa koja je glumila fikus koketno se osmjehivala nakon svakog
Direktorovog pitanja, kao da je rekao baš nešto luckasto i nepristojno. Oh, rekao je Vlaho Bukovac, hihihi.
Nisu me zvali nikad više:)
Divna je stvar imati ovakvo iskustvo, puno lakše je napraviti balans s drugim poslodavcima i ljudima koji vas testiraju.

2 komentara :

  1. da sam gledala znakove, trebala sam kod strganog CV dignut se i otići nazad u grad.
    ali nee, ajmo mu dati šansu...

    OdgovoriIzbriši

}, 10);