ponedjeljak, 17. siječnja 2011.

Knjige mog djetinjstva

Malo sam gledala knjige koje imam na policama, i kad sam vidjela sve one knjige iz osnovne škole, baš me nešto toplo primilo u grudima. Vrijeme kad je lektira bila izazov, a knjige su bile ovog formata i ove debljine. Sjeća li netko Šume Striborove?




Sjeća li se netko Branka Čopića? Orlovi rano lete? Jovanče je bio najveći frajer u selu, i sjećam se kako sam željela da sam rođena tamo negdje, da se skupa borimo protiv zlog neprijatelja usred Bosne.

 

Naljepše priče klasične starine. Ako netko ne zna o čem pišem, fantastične priče o bogovima, ljudima i polubogovima/poluljudima. Uglavnom je zaplet nastajao kad bi neki bog, najčešće Zeus, došao na zemlju gledat komade. Ljudske žene su bile u to vrijeme valjda furt privlačnije od boginja, pa bi svako toliko neka rodila neko dijete s bogom( najčešće Zeusom). E sad, je li stvar do ženske privlačnosti ili do toga da je tuđe voće slađe, ili je jednostavno bio bog pa je mogao što mu se prohtjelo, ne znam. Pretpostavljam, da je danas tu, izjasnio bi se kako je jednostavno ovisan o seksu, tražio bi pomoć u nekoj američkoj klinici za odvikavanje od istog, te bi davao intervjue u Extri i Storiju kako je njemu teško. Možda bi mu žena Hera dala podršku, barem u novinama.


Zatim, kad sam malo narasla, krenule su pustolovine i misterije. Old Surehand, Old Sutterhand, Sherlock, pusta ubojstva i adrenalin!

Danas je teško naći knjigu koja bi bila tako uzbudljiva. Jedina knjiga koja je u zadnje vrijeme u meni izazvala takvu reakciju je Larssonova trilogija : skidam kapu: tko je čitao, zna o čem govorim. No, Larssona ne mogu baš smjestiti pod knjige svog djetinjstva, dapače, bilo bi čudno da sam tad to čitala, tako da njega prepuštam nekoj budućoj temi.
hvala vam na čitanju


Broj komentara: 7 :

  1. nikad nisam diggala Grke. Čudan mentalitet. Mi ćemo imat boga. Ne, bogove. Stavit ćemo ih da žive na Sljemenu. Al dolazit će doli poopćiti sa nama, crnomanjastim robovlasnicima kad im se sprdne. I onda će se rađati polu ljudi polu konjovi i kornjače i gušterice...
    Dočim je Nikoletino bacanje bombi već u kategoriji o boy o boy o boy... Da je bar meni tako... Come to think of it, to me još nije pustilo :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Sva sam se sad iskompleksirala, jer pola ovog nisam čitala, morat ću sad nadoknadit, kao što sam prije mjesec-dva pročitala Alisu u Zemlji čuda. Totalna je fora u poznijoj dobi ;) čitati knjige koje sam trebala pročitati dok sam bila dijete, potpuno nova perspektiva i kontekst! Toplo preporučujem!
    I ja imam identične Priče iz klasične starine, meni je Odisej oduvijek bio glavna faca i to onaj dio kad se vraća doma, a nitko ga ne prepozna, čak ni vlastita žena. A Zeusa sam zamišljala kao Michaela Douglasa, čak je i on imao problema sa ovisnošću o seksu ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. Zeus kao Michael Douglas..ahaha. meni bi trebao biti neki veći frajer, možda Jack Nicholson, on je veći bariša :)

    OdgovoriIzbriši
  4. ma meni je Jack predivno dijaboličan,njega čuvam za uloge pravih igrača, a Zeus je ono, ipak pomalo blento ;)

    OdgovoriIzbriši
  5. možda neki hrvatski glumac koji igra frajera? Ivo Gregurević?

    OdgovoriIzbriši