ponedjeljak, 24. siječnja 2011.

Zašto nisam ski fan

Čini mi se ponekad da smo još manja država nego što jesmo, da se ovdje ništa ne događa, a kad se dogodi, ista vijest se vrti po svim medijima, samo se redoslijed riječi u naslovima mijenja.
Nemam ništa protiv Ivice Kostelića, nisam čovjeka nikad upoznala, koliko sam shvatila iz svih medija koji me okružuju, čovjek radi dobro posao koji radi, bravo za njega.
Ali, mene skijanje ne zanima. Ne zanima me skijanje kao tjedan dana zimovanja, ne zanima me kao posao, ne privlači me ideja bivanja u alpskom apartmanu tjedan dana nakon Nove godine, okružena snijegom i hladnoćom. Nastavno na moje nevoljenje skijanja kao osobnog načina zabave, eto , recite da sam čudna, ja ne pratim manijakalno skijanje ni na televiziji, a bome ne ni u novinama, na radiu, ili na internetu. Jednostavno ne gajim neke osjećaje prema ljudima koji slobodno odluče strmopizdit se s vrha Alpi nizbrdo na dvije glatke daske. Ne mrzim ih, ne kažem da su ludi ni glupi. Jednostavno ne nalazim neko zadovoljstvo u praćenju njihovog posla. Mislim da je to ok, do danas popodne me Ivica nije nikad nazvao da izrazi divljenje prema mom prevođenju, organiziranju sastanaka ili nečem trećem što čini moj opis posla. i to mi je ok. Ne mislim da je grub i nepristojan, ne mislim da ne shvaća bit i trud koji ulažem svaki radni dan, po više od 8 sati.
U biti, razumijem ga. To je moj posao, radim ga kako najbolje znam i srećom dobivam plaću za to.
Ne očekujem da se ljudi iz njegove okolice prime za glavu i krenu mu frenetično objašnjavati da on ne razumije kako je to bitno što ja radim, da je to super i nitko nije bolji od mene i kako on ne razumije trud i uspjeh koji ja svaki dan postižem do 17:00 sati.
Reći danas da ne pratim skijanje postalo je kao reći da ne voliš Tita prije par desetljeća. Odgovor nije "ok". A, ne.
Ljudi se trude objasniti mi  a) da je on super, najbolji, najbrži, najsuper Skijaš Svih Vremena, pa možda i više   b) kako ja to ne vidim da je on Najbolji Skijaš i kako to da ne pratim   c) zar ne vidim ja da svi mediji o tom govore a ako je novinama znamo da je to naaaj?
Naravno da vidim. Vidim kako danas Ivica iskače iz svega kao premijerka prije toga, kao Dolores prije toga, kao nešto deseto prije toga. I pokušavam ne vidjeti sve to. Ignonoriram. Znam da će se snijeg uskoro istopiti i možda mediji smanje doživljaj.
Zašto je tako teško prihvatiti činjenicu da netko nije ski fan? Nije da mašem zastavom na kojoj je snježni vrh a povrh njega mrtvačka glava. Nije da mislim da su skijaši glupi, nesposobni i zli. Mene jednostavno to ne zanima. Nemam potrebu sjediti pred tevejom i gledati spust ili kako se već zove to što vozi.
Kako smo opet uspjeli postati isključivi?

1 komentar :

  1. Eno Ivica proziva novine i novinare da ga ne hvale dovoljno. Još nije krenija na blogere, al jab na tvom mistu brenzala :)

    OdgovoriIzbriši

}, 10);