ponedjeljak, 7. veljače 2011.

Praznovjerja

Idem ja na posao, i slušam radio. Teta voditeljica reče jutros kako je danas dan koji je u biti zbroj  ili suma broja 13(ne sjećam se točno), no da danas nije dan za donositi neke bitne odluke.
Ne reagiram baš na numerologiju, shvatila sam, tak mi je svejedno koji je dan, i koji je zbroj slova mog imena, rođendana, kućnog broja,..Ne kažem da je sve bullshit, nemam pojma, no nekako nisam uspjela postati njen fan.
Zanimljivo je to kako nam nešto ima smisao, na primjer astrologija, gatanje iz kave, feng shui, dok će visak, bacanje graha ili tumačenje snova biti apsurd, nonsens, potpuna glupost. I argumenti kojim će se napadati "grane" koje smatramo lažnima često će biti pravi argumenti kad branimo svoje izvore infomacija.
Uvijek netko zna nekog kom je iz kave iščitano toliko toga, cijela budućnost se skrivala u talogu i malo po rubu. Ali taj feng shui, mislim, kakve to sad veze ima s ičim?
Zanimljiva mi je ta potreba ljudi da saznaju što ih čeka sutra, ili u daljnjem životu. I umjesto da sami grade budućnost, jedva čekaju da nekom drugom u ruke predaju tu moć. I onda, poput poslušne ovčice, slušaju što im se ima reći, vjerujući u to što im je rečeno. Dobro ili loše, nebitno, vjerojatno će se ostvariti ako non stop mislite da vas čeka iz ugla.
Gledala sam svoj horoskop na Astroshow, postoji neka Prognoza za nekoliko mjeseci. Ne znam što bih rekla. Uvijek se pola toga može ostvariti. Nekako mi se čini da pamtimo ono što se dogodi, i time zakucavamo svoje povjerenje čvršće na zid, a sve ono napisano, a nikad realizirano, nestane u blagoj izmaglici uma.
Možda je stvar u tome da čovjek uvijek ima potrebu misliti da je netko ili nešto veće i mudrije iznad njega, bdije, planira umjesto njega- tako je lakše živjeti, manje odgovornosti, manje proaktivnosti. Sudba je tako odlučila, grah je tako pao, a i ona kava prošli tjedan baš je pokazala da dolazi visok, taman neznanac.
Prošle godine, u kratkom razmaku, pristupile su mi tri gatalice/vidjelice. Jedna me je obavijestila da mi vidi tamnog visokog dečka kako mi ulazi u život, druga je trčala s drugog kraja parkinga, a treća( zaista) s druge strane ceste. Ne znam kako zračim u trenutku kad te osobe prolaze, moguće naivno i financijski potkovano.
Jedna me je obavijestila da, ako ne ispadne kako kaže, mogu ju potražiti po Zagrebu (!) i tražiti pare nazad:)
A zašto ja ne bih lijepo pričekala i dala joj pare nakon što se to desi? Nije odgovorila, nekamo joj se žurilo pa je otišla.
Ne mislim da su ljudi glupi koji prakticiraju sve navedene aktivnosti, niti mislim da je sve navedeno lažno, sve ovo je proizvod mišunga više kultura i civilizacija. I mene privlači ta misterija, sve te tajne koje su dostupne nekom vidiocu. Pitanje je, kao se osjeća osoba koja stvarno vidi budućnost nekog drugog? Ne zvuči mi ni lagodno ni poželjno.
Ponekad je bolje ne znati sve, malo se nadati, malo sam planirati i misliti unaprijed. Začiniti s mnogo ljubavi i dobrih misli, okružiti se dobrim ljudima, pustiti život da te iznenadi. I daruje te onim što stvarno trebaš, a ne nužno onim što priželjkuješ.
I kad crna maca prijeđe preko ceste na petak trinaesti, ne bacat sol preko ramena i pljuvat okolo po prolaznicima i lovit gumbe pred dimnjačarom. Sumnjam da je maca namjerno iskočila, zlica jedna, niti se dimnjačar skriva negdje samo da vama ne donese sreću. Opustite, se, život je lijep, treba imat više povjerenja u samog sebe, u nama se krije veća moć nego to priznajemo.
Zvijezde nisu najpametnije:)

Nema komentara :

Objavi komentar

}, 10);