četvrtak, 24. veljače 2011.

Svemir, hrvatski muzeji..i njihove tajne

Bila sam sinoć na predavanju o tajnama svemira. Sinoć je bilo jako hladno u Zagrebu, i nakon što smo neko vrijeme stajali pred zaključanim vratima, shvatili smo dedukcijom da se predavanje održava negdje drugdje, pa smo, smrznuti ko pingvini, ušli kroz srećom otvorena vrata u Planetarij. Moram priznati da nikad dosad nisam bila u planetariju u Zagrebu,a bome nisam ni igdje drugdje, pa sam bila malo uzbuđena. Dakle, mada nije bilo grijanja, planetarij je bio topliji nego što je bila temperatura vani. Svjetla su bila zgašena. Ja sam došla nakon posla, sjela u mrak i u relativno toplo. Skoro zaspala. Par puta bila sam na rubu. Znate kad imate utege na kapcima, i zadnjim snagama pokušavate ne zaspat, da se vilica ne objesi, a u javnosti ste.
Predavanje je bilo o zadnjim otkrićima teleskopa, uvijek zanimljiv Ante Radonić pokazao je fotografije nekih galaksija i crnih rupa koje su meni izgledale fantastično. Dvije galaksije koje su prošle jedna kroz drugu. Jest da je slika nastala iz nekoliko slika( Hubble + Chandra).
Ako se ne varam, radilo se o ovoj slici. Galaksija lijevo( elipsasta) je prošla kroz ovu desnu, uzrokujući stvaranje crnih rupa. I to se desilo pred nekih 440 milijuna svjetlosnih godina.
Nije ta slika otkriće, nego je time samo započeto predavanje. Ja sam bila pod dojmom kako to sve tako jako lijepo izgleda, boje su fantastične. Još jedan pojam koji mi je bio nepoznat su stupovi stvaranja- mjesta gdje nastaju zvijezde:

 Meni ovo izgleda nadrealno, kao neka kombinacija Dalijeve slike i SF-a. Šteta što sam bila toliko umorna, pa nisam ništa na kraju ispitivala. Ali zaista preporučam svima da odu na koje predavanje o svemiru tamo, svašta se može saznati.
Enivejs, nakon predavanja malo sam se šetala muzejom, dok mi nisu zabranili jer za razgledavanje moram posebno doći. Problem nastaje u trenutku kad mi zaposlenici muzeja (bilo kojeg u Zagrebu) kažu njihovo radno vrijeme. Naime, meni se čini da su muzeji (kao uostalom i većina drugih institucija) prilagođeni nezaposlenim osobama, nebitno jesu li penzioneri, rodilje ili osobe na burzi. Jer radno vrijeme većine muzeja je, pazite sad, od nekih 10 ujutro do 18 h. U 18 sati ja sam još uvijek na poslu, na one rijetke dane kad nisam, sigurno nisam tako daleko već odmakla od posla da sam bliže muzeju. Na kraju, ja ne znam izložbu pogledati u 10 minuta. Vikendom rade 10-13 h. Znači, dva dana u tjednu kad nisam na poslu, kad pospremam, pijem kave, planinarim, liječim se od izlaska večer prije, na kraju i spavam jer je vikend, radno vrijeme muzeja je do 1 sat popodne. Dobro zar je tako teško prilagoditi se ciljanoj skupini, ljudima koji su voljni platiti ulaznicu i pogledati nešto što ih zanima? Pretpostavljam da nisam jedina s ovim problemom.
Ne razumijem kako im je isplativije ne imati otvorene muzeje do barem osam navečer, i vikendom popodne, da im dođu ljudi koji će im platiti da razgledaju izložbe. Prošlo ljeto pokušala sam ući u Muzej naivne umjetnosti, nažalost naravno radio je subotom do 13, i tada sam zajedno sa skupinom zbunjenih stranih turista poljubila muzejska vrata. I onda netko kuka kako je razina kulture loša. Pa naravno da je loša kad ne mogu do nje! Započela je sad izložba na koju bih rado otišla, o srednjovjekovnim spravama za mučenje u Arheološkom, valjda ću morati uzeti dan godišnjeg da ju vidim.
Kako nisam baš u prilici usred dana razgledati Tehnički muzej, ovo je par slikica sinoć nakon predavanja. Ovo je teleskop iz 1901. godine:

I par aviJona:)




2 komentara :

}, 10);