četvrtak, 31. ožujka 2011.

Zrinjevac i vino

Kako sam već počela pisati o proljeću, red je da napišem još dvije- tri o tom.
Dakle, ovo je Zrinjevac, meni jedan od dražih dijelova grada.  Kad sam tek došla u Zagreb, nitko nije sjedio po travi u praku, i nekako mi se čini da su se ljudi opustili i uživaju u prirodi više danas, slobodniji su. Ne samo u Zagrebu, nego i po drugim našim gradovima, stječem dojam da se često na te zelene površine gleda kao na muzejski eksponat, "gledaj al ne diraj", što je šteta jer toliko je malo tih zelenih otoka usred betona, trebalo bi se opustiti, uzeti dekicu i iskoristit što imamo. Nekad smo veći Bečani od Bečana.
Hotel Esplanada, na Zrinjevcu, sagrađena je davne 1925. g, na početku namijenjena putnicima Orient Expressa.
Ovo je Umjetnički paviljon u renoviranju. Moram priznati da sam jednom bila u njemu, i nije mi sjelo. Ja očito nisam osoba za modernu umjetnost. Mada ne mislim da je problem u meni. Ne možeš napraviti nešto i prezentirati kao vid umjetnosti , ako to ljudi oko tebe ne razumiju i nemaju pojma u što gledaju. Ne prihvaćam ideju da bih ja, kao gledateljica, trebala biti ushićena i zbunjena pred nečim što ne razumijem, samo zato jer je to netko proglasio umjetničkim djelom. Ako netko nešto želi pokloniti društvu i civilizaciji, pretpostavljam da želi da to isto društvo razumije poklon. Tako da, Umjetnički nije moje mjesto za izložbe. No, to sam samo ja, nekome je možda Louvre predosadan.
Zrinjevac je pun magnolija, i bilo je divno gledati ih prošli tjedan kako pupaju, u dane kad još nije bilo zelenila oko mene.
Za kraj, pogled u zalazak sunca s vrha svijeta
I malo finog vina. Zaključila sam da imam problem sa čašama za vino. Lomim ih. E sad, da ih lomim dok se kucam s njima, ili da ih bacam u zid dok plešem sirtaki..a ne. Ja uspijem slomiti čašu dok idem po nju u ormarić, uzmem ju između prstiju i slučajno kucnem u zid ormarića i kvrc! popuca ko u crtiću. Jednako zabavno je učestalost lomljenja čaša kad ih pokušam oprati. Ne znam je li problem u mojim snažnim rukama ili delikatnom staklu čaša. Enivejs, ovo više i nisu prave čaše za vino, ali imaju nogicu i nacrtano grožđe po sebi, pa ih volim.Vidit ćemo koliko će ove trajati:)
Uživajte u ovim toplim, sunčanim danima. Pomirišite cvijeće koje cvjeta. Dobijte pjege na licu. Rastegnite se na suncu kao mačka. Još malo pa će vani biti 40 C i svi ćemo kukati kako jedva čekamo jesen.

Nema komentara :

Objavi komentar

}, 10);