ponedjeljak, 9. svibnja 2011.

Izlet u Maksimir

Možda se izlet u Maksimir više veže za Prvomajsku proslavu, ali ja sam ovu, neprvomajsku subotu imala izlet do Maksimira. Park Maksimir nastao je krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Iza  Zoološkog vrta i početnog zelenila, krije se prava priroda, pet jezera, šume i životinje.
Subota je bila divna, topla i sunčana. Kako i treba, ko u američkom filmu, za početak sam se opskrbila jednim pravim američkim sladoledom.
Imam cijelu priču zašto volim McDonaldsov sladoled, ali o tom drugom prilikom. Nakon sladoleda krenuli smo u Maksimir. Zamislite da uđete u područje bez buke, bez tramvaja, auta, sirena, glasnih ljudi, drečave djece..i uronite samo u zelenu i plavu boju, čujete ptice i ljude i djecu koji se normalno glasaju, sunce se probija kroz lišće, potočić žubori..milina.
Prvo smo naišli na neke zgrade koje su meni bile nepoznate pa sam se ponašala poput japanskog turista i uslikavala sve. Ovo je obnovljena zgrada, po onome što sam kasnije vidjela rekla bih da pripada konjičkom klubu. Naravno, netko je odlučio frišku fasadu urediti grafitima. Koliko god volim umjetnost, nikad neću razumjet poriv uništavanja tuđe imovine šaranjem po zidu, od osoba starijih od 6 godina.

Pored ove zgrade nalazi se još nešto, ja bih rekla da je nešto kao skladište.

U blizini, puno manje prirodno i netaknuto, nalaze se voćnjaci..a usred voćnjaka dočekao me ovaj natpis. Imala sam dojam da se hormoni ovdje ponašaju ko rotvajleri i da bolje pazim da ne priđem ogradi, jer..nikad ne znaš.
Dakle, napokon prirodnija priroda i puuno zelenila. Oduševila sam se jezerima, naime ja nikad prije nisam išla u taj dio Maksimira.Sve što sam vidjela oko sebe bilo je ili zeleno , ili plavo, ili plavo-zeleno. Zamislite da imate punjač na koji se punite nakon radnih tjedana. E, tako je meni bilo.

Prije par godina, u šetnji Maksimirom, sjedila sam pored jednog drugog jezera kadli su nam prišle dvije novinarke i pitale dal jel mi znamo da je ovo jezero poznato po tome što su se ljudi išli utapati u njega i da tu ima duhova?! Prekasno sam se sjetila da sam ih trebala pitati " A vi mene vidite?" :)
Ako bolje pogledate, ono u daljini..je Sljeme
Pored nas proletila je jedna čavka, polako i nisko, za pokazivanje. Naišla sam na nekoliko pataka i pokušala ih uslikati. Kao, životinjama treba prići polako, niz vjetar, da te ne osjete i ne čuju, pa ih uslikaš u prirodnom stanju..zajebi to. Ja sam doskakala do njih, sa svojim neprofesionalnim fotićem, one su vrlo neelegantno bježale preda mnom do vode, ok, nemam ih uslikane na kopnu ali zato imam krasnu sliku di mi mašu repom.
Kava u Švicarskoj kući, za kraj. Jedini nedostatak usluge u Švicarskoj kući je nedostatak flastera, koji su bili potrebni nakon višesatne šetnje bez čarapa.

Nema komentara :

Objavi komentar

}, 10);