ponedjeljak, 16. svibnja 2011.

Ja sam...djevojka sa sela

U biti nisam.
Mada su me na Popisivanju stanovništva pitali držim li negdje doma kokoši ili stoku. Zanimljiv je taj popis bio. Kad smo došli do davanja informacija o završenom školovanju, nije bilo mjesta za moje dvije titule. Nisu to sad bile neke izmišljene titule od 5 redova, i svejedno smo ih ja i teta popisivačica morale skratiti, pa izbaciti slovo i, pa skratiti skraćenice..Zar je bilo tako teško prije printanja formulara kontaktirati, na primjer, hrvatska sveučilišta i zatražiti ih popis titula koje daju? Je li moguće da to nikom nije palo na pamet?
No dobro, da se vratim na zemlju. Vikend sam provela u ruralnom raspoloženju. Moje bebe paradajzi su narasli, i bilo je vrijeme da ih posadim u pravu zemlju. Ja očito  imam zelene prste. Posadila sam valjda 15 sjemenki u tegle, niklo je 29 paradajaza. Paradajze je bilo potrebno presaditi jer na vrhu moje zgrade baš ne lete pčele i bumbari, a ja paradajze ne uzgajam radi ljepote.

Ruralizam se nastavio sadnjom ljetnica
Vikend izvan gradske vreve. Topao vjetar je puhao, prije ovog zahlađenja sunce je sijalo, bilo je toplo. Iza moje kuće trava je visoka, sve je zeleno, samo se povijala,a ja sam bosa hodala po livadi.
Kad ste zadnji put bosi hodali po livadi?
A kad ovo proljeće i nadolazeće ljeto prođu, drva su spremna za zimu.
Za sad se samo suše na suncu i pritom pucketaju:)

2 komentara :

  1. pa žao mi je, pajasmin se nije slikao za pavikend. jel vam pašu paparadajzi možda? oće kilo?

    OdgovoriIzbriši

}, 10);