utorak, 3. svibnja 2011.

Mlade duše/ Young souls

Htjela bih prepričati par situacija koje su mi se zdogodile u zadnje vrijeme, preciznije zadnjih par dana..
Već dugo vremena okružena sam mirnim, odraslim, većma zadovoljnim ljudima. Odnosi oko mene su smireni i moram priznati da su me divni ljudi odabrali da im sudjelujem u životima. I tako sam se nekako uljuljkala u divno raspoloženje, da me poprilično iznenadilo kad sam prije nekog vremena osjetila nož koji mi se zapiknuo u leđa, broj jedan. Valjda sam se dovela do toga da sam se okružila drugačijim bićima, da sam zaboravila one kojima je ego dovoljno velik da zahtijeva pažnju i hranu poput kućnog ljubimca. Ego morate maziti, hraniti, obraćati pažnju na njega, jer, ukoliko to ne radite, on se otrgne s lajne i napadne prvog prolaznika. Imala sam mišljenje da je takvo ponašanje ajmoreći prihvatljivo do razdoblja kad osoba dođe po svoju prvu osobnu u mup, ali nikako ne za osobe iznad 30, no little had I known. Valjda mi je tako pao grah da odvalim dva u kratkom roku, ne znam, na kraju, nije bi bitno. Igrom sudbine prvi nož koji je doletio bio je iznenađenje, nisam očekivala takvo ponašanje pogotovo jer situacija zaista nije zahtijevala teško oružje. Ali kad sam nakon nekog vremena naletila na drugi ego, veličine balona, onih kojim panoramski razgledavate grad, malo sam se zamislila...
Prvo, ne mogu biti objektivna jer sam ja sama drugi subjekt u obje priče, i mogu sad kukat kako nije bilo fer i ja sam dobra osoba i zašto se ljudi tako bezobrazno ponašaju i kukuilele, ali to mi nije i neće mi nažalost pomoći. Prvi nož sam probavljala neka dva dana, prvo sam bila iznenađena, pa ljuta, pa ogorčena,  pa sam počela slagati mentalne buduće dijaloge gdje ću ja njima pokazati( ne znam što točno), ali moralo je izaći iz mene. Shvatila sam da trošim vlastitu energiju na ljude koji u biti nisu sretni. Em što su me raspizdili u trenutku kad su se sukobi odvijali, em sam taj osjećaj nosila satima dalje u sebi, prežvakivala sam opet i opet nešto što zaista, zaista ne zaslužuje toliko vremena i moje pažnje. Ego je zajebana stvar. Kad si odrasla osoba, vjerujem da je grozno živjeti od tuđe potvrde, kad ti je ta potvrda glavni pokretač u životu. Pretpostavljam da su ljudi koji imaju tako koncipran život dosta usamljeni, okruženi onima koji im povlađuju, a odnosi se svode na to da su svi drugi u mentalnom pješčaniku slabiji i imaju gore/ružnije igračke. Ptam se kako im je kad na kraju dana legnu i razgovaraju sami sa sobom, koliko kvalitetno im život izgleda kad skinu svu šminku i sve maske sa sebe.
Poklopilo se taman da baš čitam meni zanimljivu knjigu M. Newtona, Putovanje duša. Preporučam, nebitno jeste li religiozna osoba ili niste. Newton je psihoterapeut koji se već 30 godina bavi regresoterapijom, kojom pokušava pomoći klijentima tako da ih vodi u razdoblje prije rođenja. Nije toliko fokusiran na prošle živote, koliko na razdoblja između života( knjiga govori o duši koja prolazi mnogo života, inkarnira se opet i opet dok ne dostigne potreban nivo). Ovisno o tome koliko ste dobro ishendlali prošli život, ovaj( idući) vam donosi nove zadatke. Neke duše sve obavljaju školski, i uspinju se lagano prema krajnjem cilju. No, ima i onih koji nemaju uzlaznu putanju, ne ne. Oni više imaju putanju malo naprijed, pa nazad, pa zastanu, pa se misle, pa u rikverc, pa ne znaju kamo bi sad, pa se pogube..samu sebe sam podsjetila ovim na svoje bočno parkiranje. Znači, ima i duša koje se ne snalaze tako dobro. U većini slučajeva to su mlade duše, tek nastale, poslane na ovaj svijet da upiju razna iskustva, i nemaju pojma ni o čemu i vode ih često ovakve emocije.
Ja sam dakle, u zadnje vrijeme, okružena mladim dušama. :))
Moram priznati da je puno lakše gledati tako na ljude nego se živcirati oko nečeg što na kraju ni ne mogu promijeniti, a diže mi tlak jer se protivi mom življenju, a preklapaju nam se putevi.
Dakle, duše.
Kaže Newton, a čitam transkripte razgovora s pacijentima, kako nakon svakog života provodimo određeno vrijeme neinkarnirani, liječeći oštećenu dušu, dogovarajući s našim duhovnim vodičom, koje svatko ima, o tome što bi trebalo popraviti u slijedećem životu. Po njima, mi sami biramo sastojke idućeg života, biramo mjesto rođenja, roditelje, i puno životnih situacija koje bi nas trebale naučiti i iz kojh bismo trebali izvući bitne pouke. Mene zanima koji klinac sam ja radila na tim dogovorima.
Jučer na ručku s kolegama smo zaključili da je nama sigurno bilo jaako dosadno u prošlom životu, onako zijeev  dosadno, pa smo se zaželjeli zaista svega u ovom. Nekako imam osjećaj da me ponio 3+1 gratis moment kad sam ubacivala zadatke u košaricu želja prije svog zadnjeg dolaska ovamo, a i taj moj duhovni vodič je ne znam kamo gledao dok sam ja odabirala što sve želim da me zadesi ovaj put.
Enivejs, malo sam se skulirala i puštam da osobe koje egom pune prostorije prođu pored mene, na kraju, njima i jest teže, jer ne shvaćaju.
Možda zvučim kao fanatik, ali ako je Newton u pravu, i ovakve persone su dio mog zadatka koji trebam prepoznati i koji treba odraditi kao se spada, inače će me opet poslat vamo i na ponavljanje:)
Držite se, ne dajte da vas vaše mlade duše iznerviraju. Možda je takav način ponašanja najbolje što ti ljudi mogu i znaju napraviti ovaj trenutak.



English

Today I'd like to write about a few situations that happened lately.
For a long time I've been surounded with mature, calm, mostly satisfied people.
Relationships around me are calm and I must admit that great people decided to have me as a friend. So, little by little, I forgot how different it can me when you have other people around. So, one day, somebody throw a knife in my back (not literally). I forgot how ego needs to be fed, it demands time and attention, like a pet. You need to pet the ego, look what it's been up to, because, if you don't, it can run away and attac first person coming towards you.
I thought such a behavior is appropriate till the time you get your first ID, but not after that.
So, two such accidents happened in a short time. The first one was a surprise, I really didn't expect it, but when I came across the second ego, I met an ego a size of a ballon (the baloon you taketo see your town from above).
I can't be objective in this story because it did happen to me,  I know that.
I can say that it wasn't fair, that I'm a good person and wonder why are people acting that way..but this won't help me.
It took me a few days to deral with my first ego issue. First I was angry, then I started creating virtual dialogs in my head for next time I meet this coleague. But  then I realized I've been using my energy in a wrong way. Such person doesn't deserve to be thought of for so long.
Ego is a complicated thing. When you're an adult, I believe it is terrible to live of other people's confirmation, when such a thing is the main trigger in life.
I believe such people are lonely, surrounded with people who are saying the needed things.
But, I wonder , when such an ego person goes to bed, how does hir/her life look to him/her?
It happend that I was reading an interesting book at the time, a book of M. Newton, about souls.
There is an interesting hypothesis about souls that have been reincarnated over and over again. The more mature souls get, the less they came back here. Those souls who have problems on Earth ( with their ego) are called young souls.
So, it seems like I've been surrounded with young souls lately:)
I must admit this has helped me to simplify my opinion on such situations.
It is not worth of my time and energy.
So, don't be angry when you have sitations like mine. Maybe you just met a young soul, who doesn't know better. Maybe such a behavior is their best at the monent, and they're on their way of maturing, just as you (and me) are.

Nema komentara :

Objavi komentar

}, 10);