ponedjeljak, 9. svibnja 2011.

Sjećate li se hrane iz vremena osnovne škole?

Nedavno sam pričala, a  pred par dana sam i gledala emisiju o hrani kakva se jela u školama '70tih, pa sam se sjetila mog razdoblja osnovne škole i svega što se konzumiralo.
Školski gablec
To je bilo vrijeme prije bio i bio dućana, prije GMOa i zdrave prehrane.
U školi smo imali gablec. Dva redara koja su bila redari taj tjedan otišli bi do kuhinje i donijeli nam na tacni nešto što danas ne bi vjerojatno prošlo kao zdrava, nutritivno vrijedna hrana. Iz dana u dan mijenjala se šnita kruha s maslacem i pekmezom, ili maslacem i 2 šnite parizera, k tome, u onim limenim šalicama, topli kakao s komadićima onog groznog skorupa na površini ili prezaslađeni čaj, uvijek od šipka.
Popodnevna smjena dobila bi šnitu kruha i limenu šalicu, ovaj put s varivom nekim.

Izlet
Ne znam jeste li vi u svojoj osnovnoj školi išli na izlete, ja jesam:)
Uglavnom smo posjećivali mjesta stravičnih zločina u WW2, slušali priče o mučenju, žrtvama, a onda bi, često, nakon toga, otišli na kupanje u obližnje toplice. Mene stvarno zanima tko je slagao plan i program tih putovanja.Kako je funkcionirao taj um?
Uglavnom, za izlet se uvijek nosila hrana i piće. U to vrijeme nije baš bio ovako velik izbor stvari za ponijet, ja se sjećam kako smo svi u autobusu nosili one sokiće, ne baš u tetrapaku, nego u nekim kvadrastim pakiranjima, mekanim, koji bi negdje pri vrhu imali nacrtanu rupicu za slamku.Nacrtanu, ne napravljenu za bušenje. Pa bih slamku svinula koliko sam pikala po nacrtanoj rupi, a od soka ni kapi. Kako frustrirajuće. Mislim da je bio u pitanju Lero, Pipi i nešto treće. Fruktal je bio moderniji, ali skuplji. 
Sendviči su bili od pravog bijelog kruha, ili od onih kajzerica, s pravim salamama i masnim sirom i možda kiselim krastavcima.
Što god da je bilo, ionako je bilo svejedno. Meni je bilo zlo u autobusu i ionako bih sve ispovraćala.
Ne sjećam se da sam ikad u osnovnoj školi nosila kole i fante na izlete, dapače, ne sjećam se da sam ih i pila, pa ih ne navodim kao stavku.

Nezdrave grickalice
Dakle, nezdrave grickalice. Kad sam pogledam što smo sve jeli, ništa, osim voća valjda, danas ne bi bilo zdravo. Sjećam se onih čokoladnih ploškica, umotanih u alufoliju koja je imala neke crtane životinje po sebi, to se naravno skupljalo i mijenjalo. U osnovnoj školi sam sve skupljala, kao neki maloljetni hrčak: i te papire, i salvete, i značke, i markice, kasnije, i limenke soka..kad se sjetim na što mi je soba ličila..
Za vrijeme odmora znali bi otići do OTPa, to bi u današnjem svijetu bio nekakav Konzum ili Diona, i kupovali smo Gringo. Možda se sjećate Gringa. To je bio prašak, pakiran u vrećice. Ne znam koja je prava primjena tog praška, ali mi smo polizali dlan, istresli taj prašak na dlan i onda ga polizali, jezik bi poprimio određenu neprirodnu boju, a prašak je pucketao. 3u1! I okus, i neprirodna boja i jezik pucketa, ajme kako je to bilo dobro. Sad kad gledam, što sve nismo unijeli u sebe i još smo tu, jezik nije otpao, zubi su tu..sve je na mjestu, nekako je djetinjstvo prošlo ležernije nego djetinjstva današnje djece, koja nit smiju izić iz škole, a sumnjam da im ovako izgleda jelovnik.

Žvakaće
Nikakav orbit, žvakala se iznimno slatka i nezdrava Čunga lunga, ponekad Softi, preogromne roze žvake od kojih se radilo najbolje balone, koji, kad puknu, ostanu preko pola lica.


Slatkiši
Meni najdraži bio je Eurokrem, još doma imam par šalica s onom kravom i narančastim poklopcem. Slijedi Kraš Express koji bih prerovala u potrazi za nagradom, nekim besmislenim komadom plastike .
Bilo je Kikija, Slatke tajne i 505 s crtom.
Bio je Mančmalov, u vrijeme kad nisam znala kako se to piše pravilno.
Čokolade su bile Kraševe i Zvečevo najčešće.
Životinjsko carstvo, sa onim sličicama koje bih ljepila Karbonovim ljepilom, kojim bih sljepila i sebe i listove i pol stola, a sličice bi klizile po albumu koliko sam ljupila natrackala..ali to nije bitno, nakon što bih skupila onih 250 sličica, došao bi paket slatkiša doma!
Sladoledi..Ledo je vladao, nije baš bilo konkurenta, koliko se sjećam. Snjeguljica i Njofra, koji bi mi uvijek pali sa štapića i ona kugla. Kugla, često zelena lopta, s jednim otvorom,i žličicom koja je bila prekratka za pokupit sve iz kugle, ili je jednostavno nije ni bilo na kasi kad bi se sladoledna lopta kupila..
Ako ne bi jeli sladoled iz dućana, druga opcija je bio sladoled koji bi se prodavao na cesti, od prodavača pripadnika manjine. I taj sladoled je bio fin, i moglo se dobiti dvije kombinacije koje bi se onda spiralno spuštale u kornet. njami:)

Ne sjećam se više. Ako se netko još nečega sjeća iz ovog razdoblja, pišite:))

Broj komentara: 5 :

  1. joooj, sladoled iz automata kod Džafera! :P

    OdgovoriIzbriši
  2. Šećerne table :-)))

    OdgovoriIzbriši
  3. vrhunac gastronomije je pohani mesni subotom za doručak.
    malo manje gastronomski uzbudljiv bio je led u bojama pakiran u plastične tube kojeg bi onda dica isisavala dok je jezik poprimao neprirodnu boju proizvoda ali i ambalaže.
    najmanje drag gastro moment buco ili zdenka sir za koje su me uvjeravali da ih volim. i pretvrde bazuka žvake. one su se radile prestare i sa isteknutim rokom trajanja.
    tisuće lajkova idu: ledolini, pipiju, moto keksima, mondu od lješnjaka i bobi flipsu.

    OdgovoriIzbriši
  4. bazuka žvake su bile zaista pretvrde! ledolina je bila fina:) i zaleđeni sok u boji...pa to sam već zaboravila..jao,..nama su zaleđenu vodu prodavali pod slatkiše:))

    OdgovoriIzbriši

}, 10);