utorak, 7. lipnja 2011.

HP događanja

Jučer poslije posla odlučila sam prošetati do Jurišićeve i dobiti povrat poreza za nedavan shopping u EU. Naime, kupovina guma je financijski manje stresan posao ako se obavi u Sloveniji. Em sam popila kavu u Evropi, malo pročavrljala s carinikom koje sam gume odabrala (njemu su se sviđale moje gume više nego one koje je on odabrao za sebe), em sam prošla jeftinije.
I tako ja odem lijepo do HP, koja je sva kompjuterizirana, i uzmem listić za tax free šalter. Nikog ispred mene, super. No, nikog ni s druge strane šaltera. a ne mogu otić ni na jedan drugi. Stojim mirno, šećem u krug po velikoj pošti, gledam knjige koje se nude, DVD-e, satove, markice, krov...vrijeme prolazi, šalter stoji prazan. Nikakve obavijesti da je zatvoren/pauza/sl. Nakon deset minuta sam slikala prazan šalter, s brojem E 044
i ja sa sljedećim brojem koja stojim pred šalterom
Nakon deset minuta, odšećem do prvog punog šaltera i pitam, pristojno, što se događa. Jedna zaposlenica skoči i ode do mog tax free šaltera, i vrlo ljubazno mi objasni da od mojih novaca ništa jer nemam neki posebni dokument.
Znate onaj osjećaj kad već vidite kako se situacija razvija? Već vidite scenarij, gdje sve ide kak ne treba, spori službenici, dokument koji fali a nitko nije rekao da je potreban, iznenadna pauza/blagdan, vrućina, najsporiji red na svijetu i sl.? Situacije kad počnete negativno reagirati unaprijed, jer već znate što će biti? E pa treba probati pričekati malo.
Situacije nisu ni pozitivne ni negativne dok god im mi ne damo takvo značenje. Ako očekujemo da će nešto poći krivo, uglavnom će se takve stvari događati.
Uglavnom, ja sam se okrenula na peti u svojim japankama, neljuta, pokušavajući otpustiti brzo i odmah sve te negativne osjećaje koji su se počeli skupljati negdje u mom umu poput ovih oblaka koji su postali sastavni dio dana u Zagrebu.
Putem do izlaza ugledala sam još jedan štand s knjigama, i odlučila kupiti jednu. Dobra knjiga popravlja raspoloženje.
Dođem do blagajne, i pitam prodavačicu:
- Jel primate kartice? , na što ona odgovori :
- Mislite telefonske?
        :)  ne baš.    smijeh
Ja sam se počela smijati, pa se ona počela smijati. Pa me pitala jesam li pročitala jednu knjigu koju bi rado preporučila(jesam), pa sam ja njoj predložila da pročita nešto treće, i nekako je cijeli taj put u poštu ispao baš dobar.
Vratila sam se doma bez povrata poreza ali baš dobre volje.

Nema komentara :

Objavi komentar

}, 10);