ponedjeljak, 15. kolovoza 2011.

Bušenje ušiju/ Ear piercing

Kad sam imala 3 godine, roditelji su me odveli probušiti uši. Hodala sam cijelo djetinjstvo sa zlatnim naušnicama u ušima.
Kroz srednju školu zaključila sam da dvije naušnice jednostavno nisu dovoljne, pa sam malo pomalo imala set naušnica u svojim ušima, mislim da je na jednom uhu bilo 6, na drugom 7 rupica. I to se nije nosilo zlato, nego one male okrugle srebrne alkice.
Kako sam si bila cool, i drugačija i tako sam si dobro izgledala s tih 13 naušnica u isto vrijeme.
To vrijeme srednje škole bilo je i vrijeme kad su i dečki nosili jednu naušnicu, ili, ako su bili zaista veliki frajeri, onda su imali dvije alkice, svaku u jednom uhu. Oni su bili tako jako drugačiji, da ja ne mogu naći pravu riječ da to opišem. S tim muškim naušnicama nekako je došla i ona talijanka, frizura koju je većina dečkiju u mom gradu odlučila nositi, ne pitajući se paše li im to zaista na glavi.
( za one koji nisu bili dio tog modnog miljea, talijanka je baby oblik fudbalerke, puštene šiškice negdje do nosa, i ostatak kose u obliku nekog čudnovatog boba).
Moja baka nije mogla vjerovati što ja radim sa svojim ušima. Upozoravala me da će mi se ušne resice rastegnuti do ramena do dvadesete, i klatit će se skupa s naušnicama i to će biti javno ruglo.
Nekako, to se ipak nije desilo. S odlaskom u Zagreb na fax malo po malo sve su te alkice prestale biti zanimljive, i sve se svelo na standardan par u ušima. Dapače, bilo je i mikrorazdoblja kad ništa ne bih imala, i naravno, tijelo je odlučilo vratiti udarac i zarasle su sve rupice. Onako fino napola.
Ja sam se godinama nadalje trudila nositi naušnice, ali uši bi se naizmjence palile, krvarile ili jednostavno bi se pravile da tuda nijedna druga naušnica nikad prije nije kročila. Posebno zabavno je znalo biti kad bi usred nekog sastanka na poslu netko rekao: imaš nešto na vratu. Pipnem si vrat i vidim vlastiti dlan obliven krvlju.
Dosta je bilo.
U subotu sam otišla u zlatarnu dati (opet) probušiti uši. Nakon što sam dala par minuta vremena zaposlenici i vlasniku da se iščude kako ja idem bušiti uši, kako su zarasle, i kako ja eto odlučila ponovno nositi naušnice, vlasnik je uzeo onaj pištolj i pitao me :"Želite li da probušim uši na mjestima gdje su već bile rupice?"
(kajgot, probušite onak, naslijepo) Ipak, nije se za šaliti s čovjekom koji buši uši, pa sam pristojno rekla:  "Da."
Sad deset dana moram nositi ove najmanje naušnice na svijetu, a već sam se uznemirila i vrtim ih.
Malo me svrbi, a kako nemam alkohola doma, malo sam ih prebrisala vatom natopljenom u šljivovici- ako ta rakija ne djeluje ko dezificijens, ne znam što djeluje:)

Nadam se da će se sve ovo isplatiti.

English

When I was 3, my parents took me to ear piercing. All my childhood I had golden earrings in my ears.
In highschool I realized that two earrings are just not enough, so I started piercing my ears little bit more, and ended with 13 earrings (6 in one ear, 7 in another). I was so cool, so different and I looked so good to myself wearing 13 earings at the same time.
During that period, all the boys in my town decided to have earrings too. Usually they had one earring, but few of them had two (and these guys were something special).
My grandma couldn't believe what I'm doing to my ears, she told me how I'll look till I'm 20 (my ear lap will be so long it will touch my shoulder, and everyone will lough at me. Terrible!)
Somehow this didn't happen. When I went to college to Zagreb, little by little I got rid of these 13 earings, and had the usual pair.
There were microperiods when I didn't have any. Of course, my body had the ravenge, and made all the wholes in my ears scar.
I couldn't do nothing. Sometimes I tried, and blood would go down my neck(extremly funny when you're on a business meeting and someone tells you you have something on your neck. You touch the neck, only to see your own palm covered in blood).
Enough.
Last Saturday I went to pierce my ears. After explaining to the guy what I want, I have now the tiniest earrings in my ears, have to have them for 10 days.
I hope it will be worth of all the trouble.

Broj komentara: 5 :

  1. Totalni vremeplov.
    Uši su se bušile u lokalnog zlatara sa čudnijim nalgaskom od mojeg, sve skupa je trajalo tri sekunde (ŽBLJONG- jedno uho, ŽBLJONG- drugo uho) i koštalo je kao dvije kuglice sladoleda. Ti si imala stare rupice, al da nisi garant bi ti prvo označio mjesto flomićem :)
    Moja kasnija bušenja uključuju kirurške rukavice, anestetike u spreju, godinu dana zarastanja i puuuno više novaca.
    Rakija na ušima, kikikiki!

    OdgovoriIzbriši
  2. heheheeh
    i ja nedavno probušila uši.. sa svojih skoro 27.. :)
    ali ja ih nisam nikad prije imala probušene..

    rakija rules.. nema šta ta ne dezinficira.. ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. dvajst kuna košta. i dobiješ i naušnice:)

    OdgovoriIzbriši

}, 10);