ponedjeljak, 3. listopada 2011.

Predizborni život u Hrvatskoj

Počela je predizborna kampanja. U Zagrebu možete naići na ljude obučene u majice određenih boja, kako šeću ulicom i daju promo materijale. Na skupovima muzika trešti i izvikuju se parole. Svi mediji prepuni su izjava bitnih ljudi. Kako nam nažalost politika čini najbitniji dio vijesti, ne mogu izbjeći svemu što izađe na glas tim osobama.
I mogu zaključiti da je medijski prostor postao pješčanik za političare, koji se preko medija tuku i čupaju za kosu i bacaju lopate pijeska jedan drugome u lice. Ne znam kako bih drugačije nazvala ovo što se događa, jer sigurno neću ovu buku i smeće proglasiti stranačkim programima i planovima za spašavanje ove sirote države.
Trenutno je 2011. godina, imamo svoju državu oko 20 godina, dapače, političko ustrojstvo je takvo da se pravimo da imamo demokraciju. Cijela kampanja pred nove izbore svodi se na to da jedna stranka optužuje drugu da su komunisti/partizani/ustaše. Kao da su uzeli nekog dementnog penzionera od 90 godina, dali mu čaja, sjeli se pored njega u nekom staračkom domu, na klupici, i zapisivali što čovjek priča.
Mene živo zanima, zašto itko misli da mene zanima tko je bio partizan ili nije bio partizan pred 60 i više godina? Kako će to točno poboljšati moj život, sada i ovdje? Kako itko može argument crvene boje pustiti u svijet, i onda ne crveneći se od srama čekati izbore?
Pogledajmo to ovako: koja skupina će reagirati na te podjele? Netko tko je bio u svemu tome. Netko tko je živio za vrijeme WW2 sad ima, brat bratu, previše godina. Previše godina da bude zaposlen i pridonosi državi, to jest.
Kome se točno politčike stranke obraćaju? Penzionerima? Ovima koji sjede po parku, ili su po domovima,ili sjede doma jer nemaju para za išta drugo (osim što se voze po tramvajima umjesto šetnje)? Koliko točno oni mogu pridonijeti svojim radom, znanjem ili umijećem? Tko točno sluša ljude od 60+ godina? Koliko vidim oko sebe, penzioneri u RH su ljudi koji su imali i boljih dana. Penzije su crni humor, a pred izbore ih se miti sa 150 kuna (pitam se je li uspješno). Sad barem znamo koliko vrijedi jedan glas.
Da se vratim na misao: gdje se točno ja tu uklapam? Nisam penzionerka, punoljetna sam, živim i radim u ovoj državi. Dajem jako puno novaca u državnu blagajnu, čija se vlasnica (država)zadužuje toliko, da će i moji unuci imati što otplaćivati. Nakon što se zaduži preko glave, daje se obavijest da nije potreban nikakav rebalans proračuna, jer imamo novaca u blagajni.
Znači, živim u zemlji gdje je ciljana publika  40 godina starija od mene, kojoj se priča da imamo para a penzije su crkavica. Gdje su planovi i strategija koji bi bili zanimljivi ljudima koji zaista i rade i od čijeg rada sad već 4 penzionera po jednom zaposlenom mogu preživjeti? Zar itko misli da će vrijeđanje "ti si crven, a ja nikad nisam bio/la" biti presudan argument?
Uvijek mi na ovom mjestu padne na pamet "kako ih nije sram", ali da, znam, nemaju svi ljudi sram.
Mislim da je djelomično rješenje prekid medijske pažnje. Ti ljudi žive od svjetla kamera i prostora u novinskim člancima. Nije bitno čime ga zauzimaju, bitno je da zrak prelazi preko glasnica.
Predlažem da više nitko ne ide na pressice, niti izvještava koji štand je ova otvorila ili što je na to njen oponent biram intelektulanim rječnikom odgovorio. Smanjite dozu vijesti, zaista, ništa se od jučer nije promijenilo. Nama ni 20 godina nije dosta da promijenimo stanje svijesti. Čitajte novine koje imaju neke druge teme. Našu politiku treba staviti na pravo mjesto, tamo negdje između horoskopa i umrlih.
Političari, ako slučajno ovo čitate:  demokracija nije  grčevito držanje omiljene igračke i ne dati drugima da probaju. U drugim demokratskim državama stranke na vlasti se ponekad  i izmijene. Bez krvi, bez proglašavanja nekog partizanom, crvenim i ustašom. Politika je posao, i neki političari su dobili taj posao. Na određeno vrijeme, a ne do groba, kako određeni ljudi to doživljaju.
Prestanite se ponašati kao da vam netko otima sveto pravo da budete na čelu države. Da nije nas, ni vas ne bi bilo.

1 komentar :

  1. to i mene svakih 4 godine izbezumi! kako netko može izvlačiti i činiti aktualnim priče iz kapelskih krijesova?! želim čuti planove i strategije o budućnosti, a ne polaganje vijenaca na grobove neznanim junacima iz austrougarske!!

    OdgovoriIzbriši

}, 10);