srijeda, 30. studenoga 2011.

Zagorka

Današnji post posvećujem meni dragoj književnici uz čije sam romane odrasla.
Hrvatska književnica i prva hrvatska novinarka Marija Jurić Zagorka rođena je 1873. u plemićkom dvoru Negovec nedaleko Vrbovca. Iako je bila natprosječno darovita roditelji joj nisu omogućili daljnje školovanje, nego su odlučili udati je za mađarskog činovnika, no dogovoreni brak završio je tako što je Marija pretpjela živčani slom i nakon tri godine pobjegla od muža.
U Zagrebu započinje novinarsku karijeru, što je tada bilo posve neoubičajeno za ženu. Polako napreduje od anonimne reporterke do afirmirane političke novinarke koja izvješćuje o svim važnijim političkim zbivanjima u regiji. Na preporuku biskupa Strossmayera postaje članicom redakcije Obzora na mjestu referenta za mađarsku-hrvatsku politiku.
Dobiva vlastitu sobu, ali samo zato da je netko od ljudi izvan redakcije ne bi vidio jer tada je bilo gotovo nezamislivo da u novinama piše žena. Također mogla je pisati što je htjela, ali to nije smjela potpisati svojim imenom. Takvo omalovažanje žestilo je Zagorku i ona će se kroz cijeli život boriti protiv takvih predrasuda.
Pored politike, u svom će novinarskom radu pisati polemičke tekstove u kojima će se zalagati za ravnopravnost spolova  i ženska prava (pravo glasa za žene, pravo na obrazovanje, pravo na profesiju i imovinu). Tekstove će objavljivati pod različitim, često i muškim pseudonimima (Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica), a najpoznatiji pseudonim 'Zagorka' izabrati će zbog ljubavi prema ljudima iz hrvatskog puka s čijim je teškoćama suosjećala. Iz ljubavi prema hrvatskom jeziku koji je početkom 20. stoljeća potisnut iz javnosti zbog službene uporabe mađarskog i njemačkog jezika, a na nagovor i pod pokroviteljstvom biskupa Strossmayera počinje oko 1910. pisati povijesne romane.
Jeste li čitali njena djela? Grička vještica; Gordana; Jadranka, Kći Lotrščaka; Kneginja iz Petrinjske ulice; Mala revolucionarka; Plameni inkvizitori;Vitez slavonske ravni..sve je to ona napisala.
Njezin kraj bio je tužan. Ostavši naprasno bez sredstava za život pokušava samoubojstvo. Kraj 2. svjetskog rata dočekuje u Zagrebu zahvaljujući financijskoj pomoći i brizi vjernih čitatelja. Iako u odmakloj životnoj dobi i narušenog zdravlja pedesetih godina 20. stoljeća nastavlja svoju borbu za ravnopravnost žena. Njezin feministički angažman izaziva podsmjeh i neprijateljstvo kod njezinih muških kolega koji je proglašavaju "luđakinjom" i "muškobanjastom babom". *
* navedeni podaci preuzeti s biografije.org

Bila je veoma popularna među čitateljstvom, a njena popularnost nije se ugasila njenom smrću.
Odrasla sam uz Zagorku, mislim da smo se srele negdje oko moje 11. godine, kad sam gutala Gordanu, potajice, ispod deke uz ručnu svjetiljku, jer sam ju čitala do kanso u noć. Njeni zapleti, s povijesnom okosnicom i velikim ljubavnim pričama čitaju se u jednom dahu.
Zagorka je  preminula je u Zagrebu 30. studenog 1957. godine. Nakon toliko lijepih priča koje je ostavila iza sebe, mislim da zaslužuje jedan post.


This post is about a croatian female writer who died on the November 30th 1957.
She was one of the first female writers, besides popular novels she wrote, was also a political journalist in times when it was very hard to be a woman and a journalist.
Her life wasn't easy. Her family didn't want her to go to school, so they organized a marriage for her with a hungarian clerk she didn't even know, but after 3 years she had a nervous breakdown and she left him and fled from Hungary to Croatia.
In Zagreb she started worrking as a political journalist, and some time later started writing her famous novels. She wrote historical novels, full of love& dramatic plots, that made readers (me) read the book till the end, when it was time to go to sleep. I read her first novel when I was 11, and many nights I spent reading under the blanket, when I should have slept. She opened the new world to me.
For everything she wrote, I think she deserves a post .

Nema komentara :

Objavi komentar

}, 10);