srijeda, 29. veljače 2012.

Šminkanje kao obaveza/ Make up as a must

Danas čitam članak o šminkanju žena, neko istraživanje pokazalo je da od tisuću i nešto žena koje su sudjelovale, 44% njih ima negativne osjećaje prema sebi kad su bez make upa. Ogroman broj žena počeo se šminkati oko 13. godine.
U našem društvu šminkanje je prihvatljivo, dapače se i potiče. Postalo je "normalno" imati dnevni make up i večernji, a za vikend ili za kavu samo nešto malo. U biti, fali mi prilika u kojoj je normalno ne imati ništa na licu. Golo lice postalo je iznimka, nešto čudno u što svi gledaju, a vlasnica lica se osjeća ogoljeno, nezaštićeno, sve mane se vide i sve oči su uprte u nju. Znam masu cura koje, kad idu do dućana, stave "barem" malo pudera i sjajilo, da "ne izgledaju kao smrt" i da "liče na nešto". Jer, prave one su prestrašne za kontakt, valjda.
Došli smo do toga da naše pravo ja treba sakriti uvijek i svuda, ne govorim samo o licu, naravno, ali ovo je baš to, naša šminka je naša najveća maska.
Ako nenašminkana ideš van ili na posao mogu se kladiti da će se netko nać da iskomentira kako se nisi sredila i kako to ideš van. Očekuje se da ličiš na nešto, da pratiš stihiju i staviš barem malo make upa.
I onda čujem objašnjenja: "Ma, stavim samo malo šminke kad idem na posao. Korektor, tekući, rumenilo, sjajilo, maskaru."
Zar je to malo?! Što onda nije malo?
Postoje firme gdje se očekuje make up, dapače, u jednoj mojoj bivšoj firmi prilikom dolaska važnih poslovnih klijenata dobili smo u mailu dress code i upute o make upu taj dan. Da, to ide toliko daleko.
Ali, na stranu firme, mislim da je problem u neprihvaćanju sebe. Ta stalna potreba da se uklopiš u sliku koju nameću mediji, koja je stalno promjenjiva, što jedino odgovara krajnjim profiterima- kozmetičkoj i modnoj industriji- izaziva frustracije. Sve slike koje vidite u časopisu- sve je to fotošop. Sjećam se kako sam se jednom prilikom iznenadila kad mi je kolega pokazao na fotografijama nekog časopisa što je sve fotošop, uglavnom skoro sve je bilo. Ali slike su izgledale tako prirodno! Tako lijepo. Da, u tome i je stvar. To je stvar programa, te velike osjenčane oči i pune usne i visoke jagodice i super ten i krasna frizura- to.ne. postoji.u.stvarnosti.
Kad netko poznat prođe ulicom bez šminke, po našim portalima se provuče vijest kako je netko zapušten. Jbte, možda je prošla do dućana uzet mlijeko za kavu i vraća se u krevet. Što bi trebala, sredit se za Dionu? Cijeli taj presing, toliko prisutan u hrvatskom društvu, da si uvijek i svuda tiptop sređen, mada nije potreba i, iskreno, šminka i frizura i garderoba nisu besplatne stvari, opet se ponavlja priča da je bolje da propadne selo nego običaji.
Ljudi danas teško primaju komplimente. Probajte reći nekom da dobro izgleda. Uglavnom krene protuofenziva" Ma ne, gle kakva mi je kosa, i podočnjaci, i bore, nisam počupala obrve.." Odlično! Pozitivno razmišljanje na djelu;) Treba tu nepotrebnu samokritiku istjerati iz odgoja, dovoljno život gazi, nema potrebe da sami sebi zadajemo udarce.
Nego, šminkate li se? Koliko? Kada? Meni se zna desiti da tjedan dan ne idem na posao ušminkana, prvenstveno jer mi se ne da. Sviđa mi se povremeno vidjeti samu sebe u ogledalu.
                                                          izvor

I've read today an article about a survey where more than 1,000 women told how they feel about themselves without make up. They said, they have negative emotions, 44% of them.
The society we live in agrees with the make up, it encourages us to wear it. Actually, it became "normal" to have some make up when going to the groeccery shop, or just to a coffee shop, or on weekends..I miss options when not to wear it. It became unusual to see a woman with nothing on her face, naked. If a women goes without make somewhere, I can bet there will be some comments about her appearance.
I know there are companies where it is expected to dress according to a dress code, I worked for such a company. But, besides dress codes, my opinion is that people are unsecure and put the make up as a mask on their faces. There is a need to adjust to the pictures around us, pictures in magazines, on TV, on the Internet. I remeber once my colleague was showing me some photo in a magazine, and showed me which photos were photoshoped. Almost everyone. But they all looked so natural and beatiful!, I said to him, and my colleague smiled and said: I know.
And that's it: all those big eyes, big beautiful lips, taints and smiles- they are all product of a program. This.is.not.real.
People today have a problem accepting compliments. When I compliment someone about the hair, or wardrobe, or looks, I usually get the answer: Oh no, my hair is a mess, and I don't like my taint, and the wardrobe is soo old...;)
We, as a society, need to work on our self- esteem. Life is hard enough, we don't need to be hard to ourselves.
And, sometimes, try not to wear make up. Maybe you'll like the person in the mirror.

Broj komentara: 10 :

  1. Ja se ne šminkam uopće ili jako rijetko...

    OdgovoriIzbriši
  2. Pocela sam da se sminkam relativno kasno, sa negde 17 god. i to samo za izlaske :) Sad mi je to postalo rutina..mada je moja sminka toliko nezna da se i ne vidi :) Uvek se setim "Oficira i dzentlmena" kad ona cura kaze Giru :"Sminkala sam se pola sata da izgledam nenasminkano" :)

    OdgovoriIzbriši
  3. ni ja se ne šminkam: nisam protiv šminke, volim vidjeti uređenu ženu, i meni dođe ponekad pa se ulickam, no to je vrlo rijetko. u biti sam lijena za to. rano ustajem i ne da mi se trošiti vrijeme na nanošenje ratnih boja. a i čini mi se kako nemam koga zavaravati pretvarajući se kako sam ljepša no što jesam! :)
    zanimljivost: u mom školskom kolektivu redovito se (diskretno) šminka samo jedna žena, jedna stavlja olovku za oči, a jedna maskaru. ostatak ekipe ni to.

    OdgovoriIzbriši
  4. da, šminkanje koje se ne vidi :) volim to!

    OdgovoriIzbriši
  5. Pametan post. Ja sam jedna od monogobrojnih koja misli da plaši ljude oko sebe ako barem malo make upa ne stavim na lice. Moj je minimum maskara i rumenilo, ali niti maksimum nije pretjeran, ali svejedno, dobro pitanje, zašto mislimo da onakve kakve jesmo nismo dovoljne...bez make upa mrzovoljno posjetim Kaufland nedjeljom ujutro kad ustanovim da u kući nemam kruha i mlijeka i kad idem mami u posjet :)

    OdgovoriIzbriši
  6. uf obožavam biti nenašminkana, ali samo zato jer sam lijena skidat šminku-to je kao da idem na mučenje. A i imam osjetljive oči pa me često svrbe-zanimljivo je kad se našminkam, a zaboravim se i lijepo protrljam svoje okice nasred ulice....

    OdgovoriIzbriši
  7. Šminkam se, ne mogu reći da sam uvijek sa šminkom, za dućan i šetnje kvartom nikako, za odlazak do grada na kavu ili za posao da. Uvijek je to nešto lagano, da izgleda prirodno. Rijetko stavim puder, ali imam jednu dobru podlogu, koja ne prekriva nego izjednačava lice, rumenilo i maskara, ponekad olovka ili tuš da istaknem oči.
    Kako sam stvarno blijeda (vlastita mi majka kaže da izgledam ko smrt, lol), otkriće mi je rumenilo u gelu koje znam staviti samo, na obraze, da izgledam makar malo rumenije.

    OdgovoriIzbriši
  8. I ja sam se počela šminkati relativno kasno, sa nekih 17 godina. Priznajem da se šminkam jer si tako bolje izgledam, ali to je minimalno i neprimjetno - tekući da prekrije crvenilo (jer sam inače zadovoljna svojom kožom), maskara da istanke oči i rumenilo za malo boje (da vratim ono pokriveno crvenilo :D).

    I ja sam lijena skidati sve to na kraju dana (iako sam redovna, nema šanse da legnem s make upom na licu) pa preko vikenda, za po kvartu i kad idem na selo ne nosim ništa i nemam problem s tim :)

    OdgovoriIzbriši
  9. da ne ispadne da se ja ne šminkam, o da, šminkam se, kad mi se hoće:)
    odlična stvar za skidanje šminke meni su Pampers maramice za bebinu guzu, taman je maramica dovoljno velika da skinem svu šminku i smog s lica i vrata, vlažne su i ne iritiraju. možda nekom ovaj tip pomogne

    OdgovoriIzbriši
  10. Znam da pretjerujem ali zasto ne kad me to usrecuje ...
    Šminkanje u Osijeku

    OdgovoriIzbriši

}, 10);