nedjelja, 22. travnja 2012.

Izlasci


Prošli tjedan bila sam vani. Usred tjedna. Frend je imao koncert, i otišli smo poslušati njegov bend. U KSET. Kset je inače klub studenata fera, koji je prije bio ETF ( Elektrotehnički fakultet, ako se ne varam).
Ja sam zadnji put u Ksetu bila prije 150 godina, i iskreno, nisam se točno sjećala kako se uopće dolazi tamo. Znala sam di je, ali se nisam sjećala ulaza. I tako, dogovorimo se mi, ali dogovor se pomicao sve kasnije u noć . Dakle, izlazak usred tjedna, 22.15. Nađemo mi nekako ulaz.
Dobila sam žig na ruku, učlanila sam se u Kset da mi bude ulaznica jeftinija, i neko dijete koje je, po meni, 2000. godište, mi je uzimalo podatke. Pa mi je počelo govoriti Vi.
Inače, Kset nema alkoholnih pića, osim pive, i kako nisam mogla piti svoj pelin, ja sam stajala vani na koncertu s bocom mineralne.  I razmišljam si ja tako kako su se stvari promijenile.

Ja danas jako jako rijetko idem van. Tema je kompleksna i radi se o nekoliko jednako bitnih faktora.
1. Radim, u dvije smjene. Ako i radim ujutro, ja sam navečer mrtva umorna, i osim brzog hodanja u 10h navečer, ništa drugo nema šansu da mu se posvetim, jer mi je mozak u tom vrijeme već zgašen.
2. Ne pušim, i mada sam godinama tolerirala dim, došlo mi je valjda do grla, nemam volje dimit se u nekom bircu gdje će me peći oči, grlo, neću imati zraka, a odjeća i kosa će užasno smrditi. Kad se vratim iz takvog mjesta doma i legnem, a kosa mi padne preko lica i smrdi, a preumorna sam ić pod tuš..ne da mi se to više. Koliko god da ima "ventilacije" u bircevima, ja baš nemam dojam da to fercera, a uvijek su u društvu i pušači, pa smo najčešće u pušačkim bircevima.
3. Gužva. Ja sam niska, i ako ne sjedim, stajat ću u gužvi s cugom uruci, i jaknom i torbom u drugoj ruci. Koliko ljudi pazi kako hoda, stoji, maše cigaretom? Manje nego što mi paše.
4. Alkohol. Volim ga, pijem ga. Ali ja ne mogu popit kao što sam prije mogla. Vino mi je jako milo, kao i rakije i pelin. Ali, ja sam postala financijska isplativa.  Dvije čaše vina, i to je to. Osim toga, postala sam komotna i malo sam se razmazila, i pijem finija vina nego u srednjoj školi i na faxu, kad je sve išlo u bambus.

Kao prvo, ja se više ne mogu zamisliti da popijem bambus. Nije mi fin. Drugo, ideja da ja svoja fina vina idem miješati s kokakolom mi nije prihvatljiva ( jesam vam rekla dam sam se razmazila?) . Tako da sam ja druženja s ljudima uz alkohol nekako više usmjerila na kućna druženja, gdje znam ljude, znam atmosferu, ugodno mi je i vjerovatno ću imati mjesta za sjesti.


Kako je to čudno. Vjerujem da većina ljudi koja dođe u tridesete primjećuje slične stvari kod sebe, tu promjenu kad tijelo ne može toliko povuć kao što je moglo sa 18 ili 25. Sa 18 jetra je zdrava i  u naponu snage i nema pojma što ju još čeka u životu, i radi ko urica. Odeš van navečer, vratiš se kasno u noći, ili rano ujutro ravno s tuluma, istuširaš se i odeš na fax. I ponašaš se normalno. Govoriš normalno, ne zaspeš na zebri dok čekaš zeleno, i sve je po peesu.
Iskreno ja ne znam kako bih ja danas mogla izvesti da sam cijelu noć vani, pijem, i ujutro odem na posao. Ma kako bih preživila idući dan. To me dovodi do zadnje točke br.
5. Mamurluk . Meni je žao provesti cijelu subotu ili nedjelju liječeći se od noći prije. Da, cijelu subotu. Ne par sati duže u krevetu, nego cijeli dan proveden na kauču, uz kokakolu, masnu hranu, tv, i puno ležanja. Šteta mi je dana.

Vjerujem da zvučim dosadno. Vjerujem da su to one karakteristike koje s vremenom postaju sve izraženije. Nevoljnost za kompromise na takvim stvarima. Ali ja bih zaista rado išla češće van!

Radni tjedan trebao bi trajati tri dana, tako bi ljudi bili odmorniji i mogli bi vikendima izlaziti.

4 komentara :

  1. Meni noćni izlasci idu na živce. Točka. Kao prvo: dosadni su, najčešće odem negdje gdje me upili neki bend sa svojom svirkom, koja je često bezveze, kao drugo, razgovarati ne mogu od buke, kao treće kad se vratim sa takvih izlazaka mogu slobodno ući u vešmašinu i uključit centrifugu jer sva smrdim od dima..Ah, stara sam :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Sve što si nabrojala potpisujem - od dima koji ne podnosim, ljudi koji mašu cigaretama i boli ih briga hoće li mi spaliti jaknu do umora dan kasnije. Volim ići na koncerte, to mi je super ali uglavnom koncerti budu na otvorenom ili bar u velikom prostoru pa odskačeš to i ideš doma. + za koncerte već imam taktiku - obučem sve najstarije i što se smije zaprljati pa kad me zaliju pivom (a uvijek me zaliju pivom na koncertima) me baš briga. Ali ne želim u kafu sjediti obučena kao klošar.

    Mislim da klinci to mogu cijelu noć jer nemaju izbora, posebno ako žive sa stracima. Ne možeš doma u pol noći dofurati ekipu od 20 ljudi. Kad si stariji, imaš svoj stan pa možeš što hoćeš i zašto bi više zujao negdje vani kad možeš uživati i doma :) Uostalom, kad smo bili balavi išli smo nekog zbariti pa ti je gužva i glasna mjuza i sve to bio dobar razlog da mal bliže staneš nekome a sad kada smo 90% parovi idemo se van dobro izbrbljati a ne da se moram derati kao manijak da me netko čuje.

    OdgovoriIzbriši
  3. I ja sam primjetila da mi dim sve više smeta, a uvijek sam okružena pušačima. I čuj, jednostavno to je tako, što si stariji sve manje ti se da i sve si izbirljiviji. I nije to ni loše jer to znači da ćeš imati manje izlazaka,ali će biti kvalitetniji. Ja sam se već više puta na blogu žalila kako nemam gdje izaći jer živim u malom mjestu sa samo jednim isključivo bez narodnjaka kafićem, i štaš tako je kako je :).Ja sve očekujem ljepše vrijeme da otpočne sezona roštilja.

    OdgovoriIzbriši
  4. meni ne smeta dim. zapravo, najdraži dio izlaska mi je kad se vratim doma i izribam pod tušem, i onda fino mirisna legnem u krevet i zahvaljujem bogu i svim svecima da ne moram prolaziti to sranje od izlazaka svaki dan, nego samo onda kad mi ponestane isprika.

    OdgovoriIzbriši

}, 10);