utorak, 10. travnja 2012.

Kako se odijevati sukladno godinama/ Dressing according to age

Ovo je nastavak  ovog posta.
Htjeli mi to priznati ili ne, pripadamo društvu, i svojim godinama, spolom i zanimanjem pripadamo određenim podskupinama. Odjeća je samo jedan vid izražavanja, ali i tu postoje pravila i "pravila". Neke stvari ima smisla poštivati, ali postoje mnoge predrasude i nerealna očekivanja koja, po meni, treba ležerno pregaziti i nastaviti dalje. Bitna stavka su godine.
Puno toga se promijenilo od vremena kad je odjeća pokazivala jeste li djevojka ili udana žena, jeste li seljanka ili dama, građanka, filmska zvijezda ili laka žena. Ma u biti, i nije se toliko baš promijenilo ;)
Postalo je lakše izraziti se odjećom. Ne postoje kruta pravila što netko s 20 smije, a s 50 nikako ne smije. Mislim da se ljudi nađu negdje u sredini, većina stari im paše, a s nekim komadom odjeće ili nakita će začiniti outfit, malo prijeći zamišljenu crtu, biti odvažni u očima drugih, a sami sebi će biti "normalni". Znate o čem pričam? To su one situacije kad cestom prolazi neka žena, a vama padne na pamet da ima previše godina da se tako oblači, ili, obrnuto, u slučaju da neko djevojče nosi odjeću gospođe majke. U principu ja sam za to da  svatko nosi što mu je volja, ali bitno mi je da vidim da se taj netko/neka dobro osjeća u tom, da zna nositi tu odjeću. U tome je stvar; nije problem kupiti leopardastu haljinu ili minjak ili haljinu od čipke, treba to znati nositi. Treba moći to staviti na sebe, biti zadovoljan svojim izgledom, i mirno otići u dan ne razmišljajući pritom jel suknja ipak prekratka/što ako te vjenčani kumovi sretnu/ kako će se kolege na poslu postaviti prema tom stilu i ogledajući se u svakoj ravnoj sjajnoj površini na putu, od izloga i auta do staklenih pomičnih vrata na ulazu u firmu. Treba ti biti ugodno, i ne treba imati odjeću na pameti. Sigurna sam da ne razmišljate non stop o trenirci koju nosite po doma, kad ste u njoj. Na kraju krajeva, uvijek će biti netko kome se to neće svidjeti.
Ali potrebno je prepoznati nosi li se neka suknja zato jer vam se sviđa, ili se nosi jer to "nose mladi" a vi se baš osjećate još uvijek mlado, pa ćete to obući, mada vam i nije milo. Znam ponekad vidjeti žene koje se oblače ko curice. Nose plitke traperice, vide se gaćice, trbuh i križa su goli, nakit je skoro pa helokiti, sve je nekako ko da imaju 16. Ovako nešto.

Whether we will admit it or not, we belong to our society, and our age, our gender and what we do mark what we are. Our wardrobe is just one of expressing ourselves, but there are rules and "rules". Some rules are good to oblige, but there are expectations that, in my opinion, do not need to be fullfilled.
A lot has changed since the time when the wardrobe showed if it is a girl, a married woman or a widdow wearing it. There are no police rules what not to wear when you're 20 or 50. I think most of the people find themselves somewhere in the midle, wearing the usual stuff with a little spice in juwelry or some wardrobe articles.
But there are examples when you see soemone walking the street wearing something you find it is inapropriate. It doesn't mean it's too short or to trashy, it may just mean the person can't deal with it. The problem is if the person wears a leopard dress, but doesn't know how to wear it, has no sel- esteem and feels not fine in it. and you can see it. What ever you wear, it is important to feel good in it, and not thinking whether you'll be seen while walking or hoping you won't meet enyone familiar.
Osim što smatram da bi u nekakvom normalnom svijetu žena od 30, 40 i više trebala imati više novaca od curke od 16, zaista mislim da bi  trebala postojati i razlika u izgledu. Ovako, ispada ko zamrznuta slika u vremenu. Kao i mame koje se oblače matching svojim kćerima. Ne mislim pritom na neku fora kombinaciju za njih dvije, nego na kćer koja izgleda sasvim fajn za svoje godine, mladenački i zgodno, a mama ispadne jeftino. Teško je sad reći što je točno u redu, a što nije. Osjećaj koji imate kad obučete nešto i mislite da nije ok, dobar je pokazatelj da ne trebate nositi. Govorim iz svog iskustva, džabe što mi drugi ljudi, i dragi i bliski i dobronamjerni mogu reći da mi neka boja ili kroj paše, ako se ja u tome ne osjećam ok, nema razgovora. Ne ide na mene.
Mislim da bi  osnovni postulati išli ovako:
-  treba nositi ono u čemu se osjećete ugodno, pri čemu ne vrijeđate osobe oko sebe
-  to što nitko drugi u vašem selu/ otoku/ poslu  ne nosi određenu stvar, nije nikakav pokazatelj da puno ljudi to ne nosi negdje drugdje u svijetu. Isto tako, to što nitko oko vas ne nosi, ne znači da vi ne smijete to nositi. Dam se kladiti da će netko početi to nešto nositi nakon što vidi vas. Nekako se ljudi opuste kad vide da nisu sami, uvijek je prisutan taj strah da će stršati.
-  uvijek će postojati netko tko će vas  pogledati i/ili iskomentirati. Zašto bi oblačenje bilo imalo drugačije od izbora religije, ljubavnika, cure, dečka, političkih stavova ili ponašanja u društvu? Na kraju krajeva, zašto se i ne bi o vama pričalo? 
                                         

Broj komentara: 5 :

  1. Bravo za post..dobra tema za razmisljanje :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Super tema. I fino si ju obradila :D

    OdgovoriIzbriši
  3. ne smatram se konzervativnom osobom, ali jedna sam od onih koje su alergične na žene starije od 20 koje se oblače kao da im je 14. ALERGIČNA. plastične špange, hello kitty torbe i sve te gluposti. izgledaju jeftino i otužno. same sebe nagrđuju. i ne vjerujem da se u tome dobro osjećaju.

    OdgovoriIzbriši
  4. Good dаy! Would уοu minԁ іf
    I sharе your blog wіth my twittег group?
    Τhеrе's a lot of folks that I think would really enjoy your content. Please let me know. Thanks

    Also visit my web-site - mouse click the up coming website

    OdgovoriIzbriši

}, 10);