srijeda, 16. svibnja 2012.

Kako sam skočila sebi u usta/ Eating humble pie

Zadnjih mjesec i nešto malo sam nezdravija nego inače. Nakon dosta vremena aktivirale su mi se alergije, i to je kombinacija kihanja, nedisanja i, nešto novo, kožnih alergija. Ok, nešto je prolistalo/praši se, proći će, terapija postoji, sve se to da preživjeti.
Da bih se ovaj vikend, s dolaskom zime, ja pretvorila u bolesno biće. Radila sam cijeli vikend, i sve je bilo dobro do nedjelje popodne, kad sam izlaskom na svježi zrak, u roku od pol sata počela imati glavobolju, grlobolju, malo sam zakurila i nisam sebi mogla vjerovati kolika sam mimoza.
Od nedjelje popodne ja kišem ko da dišem kroz vrećicu papra. Imam onaj tužni patnički pogled krvavih očiju, zvučim još gore, mada se zaista ne osjećam toliko grozno. Danas su me poslali doma ranije, jer sam šutila i puhala u maramicu, preklopljena u stolcu. Naime, više ne griju. Ti novi i moderni supersustavi jednom kad prestanu grijati, onda prestanu grijati valjda do idućih Svih Svetih. Tako da mi sad svi na poslu glumimo pingvine.
I tako ja danas ulovim trenutak između posla i kihanja i zaguglam simptome, i izbaci mi puno linkova, a svugdje piše : prehlada.
Ali, ja nikad nisam (bila) prehlađena. Ja znam što ja jesam i što imam od bolesti. To prihvaćam, kad koja dođe, znam postupak i nakon nekog vremena prođe. Ja se smijem ljudima kad govore "nemoj hodat bos/mokre glave/gole glave/tek osušene kose/ bez potkošulje, prehladit ćeš se", jer to se meni ne događa. Ja nemam problema s mjehurom. I kako točno da se virus prenese na mene? Da se popne po mojih golim tabanima?
Dakle, sveti internet kaže, a čitala sam neke doktore medicine, da do prehlade mogu dovesti i najbenignije situacije, poput hodanja bosonog, bez čarapa, nakratko suočen s hladnim vremenom ili kišom.
Nisam mislila da ću ovo ikad reći, ali sve one babe i prebrižne majke oko mene su imale pravo.
Tako sam skočila sama sebi u usta.

Kako je krenulo, mogla bih skoro sličan post napisati i o propuhu :)


Last few months I am not at my healthiest. I have allergies, I sneeze a lot, and have new thing, skin allergies. I suppose something around me in the nature is blossoming, it will pass. I can deal with that.
This weekend I became sick. The weather forecast said it will get cold, but I didn't believe it will get that cold.
I've worked whole weekend, and when I step outside the building on Sunday afternoon, it was so cold, and in just a half an hour I started feeling headache, I sneezed, got a higher temperature, and couldn't believe myself how weak I am.
Since Sunday afternoon I have the sad look, my eyes are full of tears ( due to sneezing), today I was sent home from work when they saw how I look.
So, today, I googled my symptoms and found many looks, and every one said: cold.
But I was never cold! I know what my weaknesses are, and what illnesses I have. Cold is not one of them.
People around me , especially old people, usually say "don't go barefoot, you'll get cold" or "don't walk around with your hair wet/ fresh blow dried, you'll get cold" and I usually just laugh. How should I get this virus? Should it climb up my bare feet?
And so, Internet says it is really the cold, and I read all it sometimes takes is walk barefoot, not be dressed enough or without socks, and a person get get the cold.
I never thought I will say it, but all those old women and mothers were right.
And so I ate humble pie.

2 komentara :

}, 10);