nedjelja, 27. svibnja 2012.

Reunion

Prošli petak imali smo godišnjicu mature. Ne znam kako vi, moja škola ima tradiciju okupljati se svakih pet godina, na razini cijele generacije. Odaziv je svaki put drugačiji, atmosfera je svaki put također drugačija, ali nekako meni uvijek bude jako lijepo. Možda je stvar u tome što i sama dođem tamo dobre volje.
Na vrijeme sam uzela dan godišnjeg, da ne trčim s posla i da nikakva hitna situacija na poslu ne bude razlog nedolaska.
Dobre strane tih okupljanja su ljudi koje inače nemam prilike vidjeti. Jest da postoji internet i fejbuk, ali ima ljudi koji to ne koriste, ima onih s kojima jednostavno nema potrebe ni s jedne strane biti u češćem kontaktu, ali svejedno mi je drago vidjet ih, i poslušati što im se izdogađalo u životu. Možda zato što u mojoj generaciji već ima umrlih i poginulih, nekako još više cijenim mogućnost da za svakog čujem je li živ, je li dobro, kako se snalazi u životu, i je li sretan (barem malo).
Moj razred bio je dosta velik (36), i mada nismo bili svi super prijatelji, funkcionirali smo na razini nekoliko grupa, ali ne sjećam se da je ikad bilo primjera iz američkih filmova i serija, gdje se nekoga podbadalo ili vrijeđalo.
Moj stav o godišnjicama, naravno, ne dijele svi, i mnogi nisu došli, svatko iz svojih razloga, i ne ulazim u to.

Ovo su lijepe stvari o godišnjicama.
Za godišnjicu mature ljudi iz mog razreda uzimaju godišnji i dolaze iz Londona i Pariza, gdje žive, da bi se družili. Jure nakon posla u Ljubljani, gdje i žive (bok, Marija!) da bi prisustvovali. Nađu rupu u vremenu, i stavljaju posao tu večer na stranu, da malo pričaju o sebi i slušaju o drugima.
Nekako, kad god se sretnem s nekim s kim se znam još od srednje škole, drugačiji je osjećaj. To su osobe koje me znaju prije svega što me učinilo odraslom, zaposlenom, cijenjenom, necijenjenom, prije svega što život može učiniti od nekoga. Znate na što mislim? Prije nego smo otišli na fax i zaposlili se i vjenčali i rodili i digli kredite i otvorili firme, u vrijeme kad je bilo manje para, znali smo se. Prije svih maski i štitova koje izgradiš s vremenom, svjesno i nesvjesno.
I fora je sresti ljude koje znaš evo već 19 godina. I vidjeti da su dobro. Svatko slaže život najbolje kako može.
I uopće nije bitno jesmo li svi obavili sve zacrtano. Briga me jesu li svi završili fax i jesu li uspješni u poslu. Drago mi je vidjeti da žive, da se trude, čuti zadovoljstvo u glasu.
Prije večere u restoranu uvijek odemo u školu i malo pričamo o svima, i onima koji su došli i onima koji nisu.
Bilo mi je jako čudno doći u školu, moram priznati da se pola stvari više ne sjećam ( ni ovog kabineta di smo sjedili).
Ali sjele smo se kako smo i sjedile u školi.
Inače, nitko mi se nije promijenio. Svi su mi jednako lijepi i mladi ko i pred petnaest godina ;)

Last Friday I had my high school reunion. My school has the tradition of gathering every 5 years, the whole generation.
Every time the atmosphere was different, but somehow, every time it was good.
I'm always glad to see people whom I spent 4 years with looking good, feeling good, talking about themselves. It is good to see them alive and well, especially since there are already deceased ones among my generation.
It is kind of strange, to meet people who knew me before I grew up, before my jobs and diploma and everything the life has brought. Before all the masks and shield every one has, intentionally and not intentionally. People who knew me when I was just starting my life.
Of course, some of them I like more, likewise there are some who like me more. But at the end, it is good to see them all. Alive and well.
And, to me, we all have stayed the same. I can't see those fifteen years that have passed by.

Broj komentara: 7 :

  1. Ja sam moju godisnjicu propustila (i bas mi je zao), ali kako relativno cesto putujem kuci, sve sam to uspela da nadoknadim :)
    Kod nas je obicaj da se prvo ide na skolski cas pa onda na kafu, a uvece lumperajka. Razumem one koji ne vole kafane, ali bar taj skolski cas..

    OdgovoriIzbriši
  2. što radite na tom školskom času ? pričate o sebi i prošlim vremenima?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. yep :) Dodje razredni staresina s' random dnevnikom i imamo cas razredne zajednice :))

      Izbriši
  3. Mi smo prije dvije godine pokusali organizirati prvu petogodišnjicu mature i nismo uspjeli, baš šteta. Nadam se da ćemo na 10-godišnjici biti zreliji.
    Kako si ti slatka ovdje :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala. nadam se da ćete se uspjeti izorganizirati. te obljetnice znaju ispast baš dobri tulumi ;)

      Izbriši

}, 10);