petak, 11. svibnja 2012.

Zakon o potpomognutoj oplodnji.

Nikad mi nije bila namjera od bloga raditi sredstvo za komentiranje politike, nažalost, previše je politika upletena u svakodnevni život svakog od nas, i ne mogu ne reagirati na određene stvari.
Zakon o potpomognutoj oplodnji trebao bi omogućiti osobama koje ne mogu zatrudniti potpomognutu oplodnju, ali isto tako omogućio bi ženama koje nisu u vezi (s  muškarcem) jednako pravo na tu istu oplodnju, što dosad nije bio slučaj. Naravno da se diže prašina jer, mada živim(o) u sekularnoj državi, Rimokatolička crkva ima golem utjecaj i na politiku i na građane. Na prekonekoliko portala danas sam naišla na prigovore Hrvatske Biskupske konferencije, i ono što me najviše zasmetalo je njihov prigovor (i nekih građana) o "omogućavanju stvaranja zametka izvan obiteljskog okružja i lišavanje takvim postupkom rođenog djeteta prava na oba roditelja."
Ne ulazim u sve ostalo. Prekompleksno je pitanje za jedan mali post, i o ovome bih mogla do sutra lamentirati.
Uvijek me iznenadi koliko ljudi imaju potrebu ograničavati tuđa prava i slobode zbog vlastitih strahova.

Biti uvjeren da je u 2012. godini zajednica ljudi koje čine otac, majka i djeca jedina prihvatljiva definicija obitelji, znači mi da obezvrijeđujemo sve one koji to nemaju. Sve moguće kombinacije, a koliko ih ima, u kojim se ljudi snalaze kako znaju, jer život nema garantni list koji daje Bogom dano pravo da sve bude ok, i da te mama i tata prate kroz život do nekih prihvatljivih godina, i da se svi slažu. I da nitko od navedenih ne pogine u ratu, prometnoj nesreći, od raka. Da nitko ne ode iz te zajednice jer sam to želi.
Očekivati da svaka osoba u ovoj državi želi isključivo zajednicu u kojoj će potpisati da ulaze u brak, a nakon toga će nakon sexa lijepo zatrudniti, jer to žele, i roditi lijepu, zdravu djecu, znači ignorirati stvaran život koji se oko nas odvija.
Život u kojem ne ide sve po peesu. Život u kojem se ljudi slažu i rastaju, vole se i prestaju se voljeti. Slučajno zatrudne, siluju ih, pa zatrudne, ili ne mogu nikako zatrudniti. Ljudi se tuku, umiru ili odlaze iz obitelji.
Ljudi nalaze obitelji u osobama koji im nisu ni otac ni mater, i žive lijepo svoj život.
Zar je forma bitnije od sadržaja?

U nekom idealnom svijetu možda bi otac i majka bili dovoljni nekoj njihovoj djeci, ali idealan .svijet.ne. postoji. niti je ovo jedina i isključiva opcija kako obitelj treba izgledati niti tko ima pravo biti roditelj.
Pored svih žena koje bježe sa djecom u skloništa, pored sve ostavljene djece koje čekaju neke buduće mame i tate da ih nađu, praviti se da je sve u redu je licemjerno. Ne dati šansu nekome da iskusi roditeljstvo na temelju tih objašnjenja je licemjerno. Toliko je djece koji su cijeli život živjela bez jednog ili oba roditelja, mada su imala pravo na njih. Toliko djece odraslo je u zrele, sposobne jedinke bez zamišljene idealne slike obitelji. Uvjetovati imanje djece time mi je pljuvanje svim tim ljudima u lice. Što je s njima? Jesu li trebali odmah u djetinjstvu odustati od borbe? Jer nisu dobili cijeli paket koji su trebali?  I što je sa samohranim roditeljima, koji odrađuju pregolem posao? Hoćemo im reći da nisu dobri radnici? Da im djeca moraju imati oba roditelja?
Što je sa djecom čiji roditelji rade daleko od njih; vojnici, mornari, na primjer? Je li dovoljno imati ime roditelja na papiru, mada nije tu stalno?

Ljubav bi trebala biti omogućena svima, nebitno imaju li prsten na ruci ili ne. Pravo na roditeljstvo bi trebao imati svaki čovjek, ne samo onaj tko je mio najvećoj religiji u državi.
Jer, ako ćemo tako gledati na život, ako isključivo  mama+tata= djeca  daju ispravan život, otkud nam toliko napuštene djece po domovima? Otkud toliko maloljetnih delikvenata? Otkud toliko pobačaja u državi, toliko ljudi po zatvorima, toliko narkomana? Otkud dolaze svi ti ljudi, ljudi koji će ubiti drugog čovjeka, ili čak sebe? Otkud dolaze homoseksualci, ako ne iz heteroseksualnih spolnih odnosa?  I oni imaju neku mamu i tatu.
Želim reći, nema garancije. Možemo probat napraviti sve kako društvo očekuje od nas, i opet sto stvari može proći krivo. Isto tako, život može startat čudno i ružno (po društvenim mjerilima) i opet dijete može ispasti dobro.
Ne možete nekome uskratiti šansu da bude mama (ili tata), i nekom djetetu da se rodi u takvu familiju, samo zato jer vi ne možete vidjeti nešto dobro u tome.
Zar nije u tome i čar života ovdje? Toliko je mogućnosti, i srećom pa nismo toliko pametni da znamo baš sve odgovore. Malo poniznosti, malo skromnosti. Pustimo i druge da žive.

Broj komentara: 5 :

  1. Kamo sreće da više ljudi tako misli. Nekad imam osjećaj da su nam na vrhu samo oni najgori primjerci ljudskog roda. Ako nije sve na jednu sliku ne valja nikako.

    OdgovoriIzbriši
  2. Država nam je kretenska a ljudi koji upravljaju njome još gori.

    Tolika dječica čekaju na posvajanje npr a proces posvajanja traje 10 godina. Ili one fore kako nakon 30-e ne možeš posvojiti bebu. Nisam sigurna jesu li sad pomakli granicu ali do nedavno je tako bilo. Pola ljudi koje znam ni ne planiraju imati klince do 30-e, znači ako netko otkrije nakon tog doba da ne može imati klince i odluči posvojiti, mala je šansa da dobiju bebu jer su "stari".

    S druge strane ako planiraš staviti dvoje dječice u istu dječju sobu (posvojene jel) smatra se da nemaš uvijete za imati djecu. Kao da svi koji imaju djecu imaju dovoljno veliki stan/kuću da bi svatko imao svoju sobu. Ili kao da dječica žele biti odvojena sama u sobi, posebno dok su mali.

    Također se potpuno slažem da obitelj mama+tata+ dječica ne garantira ništa. Može ispasti savršena obitelj a može isto tako biti obitelj koja će završiti u crnoj kronici. Ali ljudi vole stavljati stvari u kalupe, posebno oni kojih se to najmanje tiče.

    Kao što su danas svi stali komentirati po portalima protiv gay brakova. Evo da se ja udam na kog to utječe osim na mene i moju obitelj? Na nikog. Pa isto tak ak se vjenčaju dvije homoseksualne osobe na kog to utječe nego samo na njih i njima bliske osobe? Ali ne, ajmo vikati protiv svega jer smo zadrti.

    Najtužnije, da završim ovaj dugi komentar, je da kada se treba zbilja dignuti glas protiv nečega - nezaposlenosti, lošeg zdravstva, privatiziranja svega i svačega i sličnih ozbiljnih problema, u našoj tako brižnoj državi vlada - muk.

    OdgovoriIzbriši
  3. ne želim uopće početi komentirati jer neće biti kraja i samo ću se iživcirati jer me ništa ne može toliko izbaciti iz takta kao što je farizejstvo i pokušaji trpanja svega u nekakve imaginarne ladice i kalupe.
    samo ću se složiti s gore navedenim, tisuće ljudi izlaze na ulice protiv gay pride, queera i sličnih oblika osvješćivanja ljudskih prava, ali nitko ni bu kad nam ukidaju sve moguće socijalne beneficije.
    jučer sam bila sa šveđanima i rekli su mi da kod njih jaslice do 3g. plaćaš 100€, nakon toga je 20€ mjesečno, zdravstvo & školstvo je besplatno...i pazi ovo, prije nekog vremena je izbila neka afera jer je netko čekao na neki pregled punih - 2 tjedna!!!
    to je nešto za što se treba boriti, a ne jel će dijete imati dvije mame ili tate ili sve od ponuđenog!

    OdgovoriIzbriši
  4. Uf, ovo je vrlo teska tema za mene... :/

    OdgovoriIzbriši
  5. ja smatram i odgovorno tvrdim da je zdravije biti s jednim mormalnim roditeljem, nego odrastati u disfunkcionalnoj "obitelji", koja to jest samo na papiru. Ovo potonje je daleko štetnije i ostavlja trajne posljedice.

    OdgovoriIzbriši

}, 10);