ponedjeljak, 4. lipnja 2012.

Bajke

U subotu sam bila u kinu, pogledala sam Snjeguljicu. Onu s Juliom Roberts. U isto vrijeme prikazuje se i druga Snjeguljica, ona sa Charlize Theron i onom iz Sumraka, što ne bih htjela komentirati. Čovjek bi rekao da nitko dosad nije znao za bajke, pa sad svi pohitali da ih ekraniziraju, da gledateljstvo ne ostane zakinuto.

Snjeguljica je..ok. Pasalo mi je pogledati ženski film, iznimno pitkog zapleta, očekivanih preobrata, ali melem za oči su te boje, te divne zagasite boje, sve kostime strpala bih u ormar.
E sad, bajke. Zanimljivo je kako sad rade "malo drugačije" keranizacije, ali u biti danas su bajke cenzurirane, omekšale, politički korektne i "prilagođene djeci" što god to značilo. Imam dojam da u današnjim bajkama nitko ne umire, nitko nije zao jer mu se hoće, nitko nije orkutan jer ga život tako tjera. Valjda postoji neki Odbor za bajke koji govori što klinci smiju čuti. Ne znam, svjesna sam da je pitanje smrti delikatno, a pitanje smrti bilo je konstanta u svim bajkama koje sam ja čitala ko klinka. Ivicu i Maricu poslali su u šumu jer je bilo gladno razdoblje, i tako su se rješavali djece, pa ih je ona usred šume htjela pojesti; o depresivnoj Djevojčici sa žigicama neću ni počinjat, a nisu bolje prošli ni neki drugi likovi. Bajke su prije pripremale djecu na život, i nekako, djeca su znala prepoznati bitne stvari u bajkama.
Zanimljivo mi je, kako se na smrt koja ne finalna skače i kamuflira ju se, na kraju, to radimo i u ovoj, zapadnoj civilizaciji, ali standardni zaplet gdje cura, princeza ili siromašna al poštena djevojka, uglavnom kroz cijelu priču pasivno sjedi negdje i dosađuje se, ne radi ništa, valja se kroz priču ko jajna stanica, dok svi oko nje oblijeću ko spremići. Ter ju hoće ukrast, pa ju oće ženit, pa ju oće ubit, pa ju neće ženit, pa ona čeka, pa se napikne na nešto, pa zaspe, pa ju otmu, pa je zatočena. Pa dobro moja princezo, jel to baš život koji želiš?
Cijelo vrijeme ko trofej, čeka da ju netko oslobodi/probudi/ prstenuje.

I to nikome ne smeta. Generacije prolaze, curice se od malih nogu futra princezastim pričama.
Kako smo došli do toga, da je smrt, kao  prirodan kraj života, postala nešto što se skriva, dok s druge strane odgajamo nove naraštaje pričama koje su sve samo ne ravnopravne? Mislite li da sve te stare bajke treba revidirati, da se vidi što i čemu učimo nove generacije?
                                             (standardno mjesto radnje)

Kakvi ste vi s bajkama? Ima li neka da vam nikako nije sjela? A koja da je zaista sjela i sjećate ju se i danas?

Broj komentara: 10 :

  1. Uf ja sam kao mala obožavala bajke :)

    Prva knjiga koju sam samostalno pročitala su bile Grimmove bajke (sa nekih 5 godina) i nisu bile cenzurirane toliko. Iako, prije koju godinu-dvije sam kupila knjigu "The complete fairy tales" od braće Grimm i kakvih sve pričica ima unutra, one koje sam ja prije pročitala su ništa spram tog.

    Ipak, nekako najdraža knjiga s bajkama mi je ostala "Priče iz davnina" Ivane Brlić Mažuranić, ta žena je imala dara za pisanje :)

    Mislim da se danas djecu previše štiti od svega - počevši od priča i filmova, do toga da nedaj bože da se malo zapraši kad se igra vani.. Djeca odrastu u tom sterilnom okruženju i onda šok i nevjerica kada ih prvi put nešto negativno pogodi. Poanta negativnih stvari u bajkama i je da pripremi dijete da ako se nešto loše i dogodi da uz poštenje, rad, dobrotu, sve može proći. A evo baš kako si film navela, što tu djeca mogu naučiti? Sjedi na dupetu dok ti netko ne donese sve na dlanu jer si centar svemira.

    Uh, ja se raspisah :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. a ja potpisujem zadnji odlomak! meni nikako nije sjeo onaj rumpelštilskin iliti cvilidreta, lik je stvarno bio opak!

      Izbriši
  2. meni su čitali, pričali, poticali me da ih izmišljam i puštali ih na kasetama da me uspavaju. traumatična je bila "peća i vuk" (prokofjev), mislim da od te nisam noćima spavala.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma što si pametna, dobro pitanje si postavila! Ja obožavam bajke (i još uvijek živim u njima ;), ali sjećam se da mi je Djevojčica sa šibicama bila jako depresivna, nekako me to traumatiziralo, kako kaže Cynical. Valjda nisam u tako mladoj dobi bila spremna suočiti se sa pravom smrću. Hm, eto, možda je to i odgovor na tvoje pitanje...
    I ja sam ih slušala na kazetama, na Pepeljugu sam tulila ko kišna godina radi neke užasno, užasno tužne pjesme :)
    Inače, ja se spremam na Snjeguljicu, ali na ovu drugu, ona mi se nekako čini vizualno zanimljivija, a budući da sad šaljem neki projekt na natječaj koji je baš vezan za Snjeguljicu, dobro će mi doći malo nadahnuća!

    OdgovoriIzbriši
  4. Eh, zaboravih najbitnije: naime, prije par dana dobila sam jedan link na sajt koji će upravo otvoriti svoju platformu za prodavanje handmade proizvoda, ali mi je bilo zanimljivo koje su uvjete naveli: dakle, sajt slavi ženu i žensko, ali aktivno žensko, pa su naveli da žele proizvode koji opisuju ženu kao inovatoricu, istraživačicu, znanstvenicu, energičnu, super-junakinju itd.. Isto tako, zanimljivo mi je bilo vidjeti proizvode koji nisu poželjni: naravno, svi oni koji imaju veze sa pornografijom, ali su naveli da ne žele proizvode koji prikazuju "pasivne princeze" i još su k tome dodali "hej, roza nije jedina boja! " :)) Bilo mi je to interesantno...

    OdgovoriIzbriši
  5. pošalji mi link. bilo kamo. fala

    OdgovoriIzbriši
  6. http://www.towardthestars.com/1/post/2012/05/calling-all-girl-champions.html

    OdgovoriIzbriši
  7. Današnje bajke su postale sapunice, i žalim svako dijete koje na tome odrasta.
    I slažem se to za cenzuru, s jedne strane imamo previše cenzure i političke korektnosti dok s druge strane imaš internet i nasilne igrice, koje djecu uče nekim potpuno pogrešnim vrijednostima.
    Kada sam bila mala čitala sam puno bajki ali mi je najdraža ostala Mačak u čizmama, ne znam, bajke sa prekrasnim princezama koje čekaju da ih princ spasi mi nikad nisu bile pretjerano zanimljive.

    OdgovoriIzbriši
  8. Uh, ja se bas i ne sjecam da mi se neka posebno svidjela. Al' citala sam ih. I citajuci njih otkrila sam kako volim da citam navece. A inace nisu mi bas ostale upecatljive nit su me previse zanimale :)

    OdgovoriIzbriši

}, 10);