subota, 16. lipnja 2012.

Subota/ Saturday

Nakon tjedana i tjedana i tjedana kiše, danas je bio vruć ljetnji dan. Ne onako, jako topao, nego baš pravo vruć, zvizdan ljetnji dan. Nije bilo oblačka, nije bilo sjene.
Neradna subota je prilika za sve kave i druženja i sve, i uglavnom ih tako i provodim; pokušavam se družiti s dragim ljudima koji imaju sličan hektičan život, koristimo rijetke prilike za druženja.
Pala je kava u Purgeraju, koja ima odličnu terasu okruženu drvećem i svježinom, i dobru kavu. Ja sam se jedva ustala, ove promjene vremena dosta utječu na mene, pa sam tek nakon druge kave mogla pratiti razgovor.

Nakon Ribnjaka, šetnja po Gornjem gradu. Danas je grad bio pun ljudi, jer em je subota pa sređena populacija ide na špicu vidjeti i biti viđen, na glavnom trgu nekakvi su štandovi vezani valjda za nogomet, i još uz sve to danas je bio Gay Pride, pa je cijeli grad bio užurban.
Gornji grad bio je samo vruć, s dosta turista. Opet sam naletila na Kravat pukovniju, i vjerujem da je njima bilo još više vruće. Ti dečki zbilja privlače pažnju turista. Prođu, dok prolaze svi se razmaknu, čim konji i oni prođu, svjetina se sklopi za njima i onda ih slijedi. Valjda sve zanima što će se iduće dogoditi.
Naravno da je i nas :)


After weeks and weeks and weeks of rain, finally came the sun, and it came a lot and the day was hot and without a cloud. I've had a coffee with S., and later a walk, where we stumbled upon a tourist attraction  on the Upper Town, Kravat pukovnija, so we follwed them along with the tourists, and I took a picture, of course.
Aparati su samo škljocali, i zamišljam kako je to nekome tko dolazi iz zemlje koja nema ovakvu povijest jako zanimljivo za vidjeti. Pohvala Turističkoj zajednici za ideju.

Popodne je bilo posvećeno kumčadi.
Pačići  sad imaju već 15 mjeseci, hodaju, ne pričaju ali viču, i da mogu, sve budno vrijeme provodili bi vani. Danas je na rasporedu bio između ostalog i pješčanik.
Vidite, meni kao nemajci i kumi dječja su igrališta jedan novi svijet. Djeca ko djeca, privlačit će pažnju, njihov ego je slobodan i uglavnom upravlja njihovim postupcima, ali svi ti klinci tu su si negdje po godinama, i ako se ne petljate u interakciju, djeca se znaju igrati u skupini.
Ali odrasli...

Pričali su mi i znala sam kakva je okvirno situacija, ali pješčanici i ta igrališta su mikrokozmos roditelja.
Dođu razna djeca, donesu razne igračke, i igraju se na razne načine. Da, pokušat će uzet drugome igračku, sjest na tuđe mjesto, istrest pijesak drugome na glavu, i raditi sve što djeca rade. Roditelji su ti koji odluče primijeniti Svoja Pravila na cijeli pješčanik, svu djecu i sve odrasle.
Obraćajući se svom djetetu, a u biti obraćajući se nama svima odraslima okolo, krenu brojati i nametati pravila i objašnjavati da se to tako ne i ne smije i makni se i pusti to i nemoj tu sjedat i nemoj se uprljat i siđi i digni se i zmazat ćeš se i ajmo kući i ne to u usta...

Danas je jedna žena, majka, došla (po meni iz čista mira, ali sigurna sam da je ona vidjela komplikaciju) nekom tuđem djetetu, koje je u simbiozi s drugima sjedio u pješčaniku i igrao se, pazite sad, pijeskom!, i objasnila mu da se prestane tako igrati pijeskom jer tako se ne igra pijeskom i ne može se pijesak tako bacati van jer djeca to ne smiju raditi.
Prvo sam se zapitala koliko će puta reći pijesak. Drugo, otkud to sveto pravilo za igranje u pješčaniku? Koliko se krivo možeš igrati? Kako ti se da ići tuđem djetetu kvariti zabavu objašnjavajući mu da radi krivo na jbn pješčaniku?!

U biti, žao mi je tih klinaca kojima non stop netko nešto brani i ispravlja ih i doziva. Ime će im se izlizati koliko ih znaju zvati. Borna, pusti to. Borna, pusti to rekla sam ti. Borna, ne stavljaj to u usta. Borna, ustani, digni se, sjedi, lezi, otvori usta.

E moj Borna...
Uglavnom, pačići.
Beba 1 uopće nije htio surađivati na fotošutingu, on je imao veliku loptu i pokušavao je pobjeć među odrasle dečke da mingla tamo. Za suradnju je jedino kad pristanem da ga nosim da gleda aute kako prolaze cestom.
Beba 2 se samo nariktala kad je vidjela fotoaparat.
Ja sam popodne provela u pijesku u ovome. Odlična stvar, pijesak samo ispada na sve strane. Samo sam čekala da mi dođe gorespomenuta gospođa i kaže da ne smijem u novim sandalama stajati u pijesku da mi uđe pijesak i zmaže sandale i da mi ostane pijeska između prstiju.


The afternoon was reserved for my godchildren, gemini, how are 15 months young now. They walk and don't talk, but they do verbalize a lot and want to spend all of their awaken hours outside.
So we went to play in the sand, and I had a new situation, where I saw other children's parents trying to rule all the children and adults there. It was strange, watching one women trying to explain ( not to her child) a child the way he is supposed to play in the sand, because other ways are not appropriate. Is there an only  proper way to play in the sand? Really? Looking at the parents in the children play ground was like a sociologic experiment, observing how the adults try to pursveive the children to act by Their Rules.

And the children..Many of them only could hear their names, and the parent forbidding them to do. Anything. Sitting there. Standing, playing in the/ with the sand, playing with other children. If they don't want to make them dirty and tired, why did they take them to the playground at all?

Anyway, the twin godchildren act differently. The Boy doesn't wan't to help in my photoshooting, so he tried to leave to watch older guys play ball, while the Girl, as soon she saw the camera, stood and smiled.

I spent the whole afternoon in my new sandals in the sand, ad was just wandering if some of the parents will come to inform me this is not the way to dress for a playground, and I shoud step aside and change my shoes. It didn't happen, buit the feeling was there.

Broj komentara: 6 :

  1. joj, ja bih ušla u pijesak i nogama ga bacala van, kao: reci meni baba da se to ne radi! ako se usuđuješ... alergična na babe...

    OdgovoriIzbriši
  2. Kod nas je nešto slično u parkovima za djecu. Izvede dijete u park i onda počne, nemoj trčati, nemoj sjediti na travi, nemoj se ljuljati bez mene, nemoj na klackalicu bez mene, nemoj se znojiti (?!)... Jednom sam bila i gledala te roditelje i pomislila dobro su ova djeca danjašnja uopšte normalna s obzirom kakvi su današnji roditelji.

    OdgovoriIzbriši
  3. Kako su ti slatka kumčad, icuce bože, ovaj mali što odlazi aww maje bebeje nožice Jedva čekam da postanem strina :)

    Inače jako volim te roditelje koji ne daju djeci da se malo uprljaju, trče, skaču po travi i sl a onda se kasnije čude kad imaju sve moguće alergije -.-'

    OdgovoriIzbriši
  4. hehe, slatkići, a ovo drugo kumče i budući maneken :D kako je grozno kad čuješ te roditelje koji sve brane svojoj djeci, nemoj ovo, nemoj ono, a osobito na ovakvim mjestima gdje djeca stvaranju svoj svijet i di se odrasli ne smiju (previše) miješati

    OdgovoriIzbriši
  5. he he, bit će da nitko od vas nema djecu :)

    a kumćići su preslatki!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. op op vidim moguću diskusiju!:)
      ali nisam dovoljno kompetentna, pa ne budem:)
      kumčići su Dječak (prva slika) i Djevojčica (druga slika)

      Izbriši

}, 10);