subota, 21. srpnja 2012.

Bolnica/ At the hospital

U bolnici sam. Liječe mi vid i postavljaju dijagnozu koja je malo kompliciranija i šira od problema s vidom, ali o tom ću malo kasnije, u nekom budućem postu.
Ne znam jeste li ikad proveli neko vrijeme u bolnici.
Bolnice i nemaju baš puno novaca, što se vidi na svakom koraku. Ali srećom, odjel na kojem sam ja ima ljudskosti, ima divne sestre i doktore.
I nemaju internet:)
Hoću reći, meni se krasan signal pojavljuje na laptopu, ali nema passa. Jer, naime, netko se zaigrao na društvenim mrežama, pa je cijelom odjelu ukinut pristup netu.

Na terapiji sam kortikosteroidima da prvo riješimo moj vid. Mogla bih reći da mi je soba vintage. Vintage su kreveti, svjetlo, prozor. Meni paše:)

I'm at the hospital. They're healing my eye and diagnosing whatever it is, and it is more complicated then just a problem with sight. But about my diagnosis in some other, future post.
I don't know if you've ever spent some time in the hospital. Hospitals here don't have too much money, but this one I'm at sure does have a lot of humanity, and great nurses and doctors.
And there is no Internet. Actually, there is, but they have been banned due to not obeying to internal rules.
So, I get a lovely signal, but can't access to it.

I'm receiving a corticosteroid therapy for my eye. I could say my room is vintage. The room, the bed, the window, and the view. And I like it:)
 Pisala sam već kako mi je vađenje krvi među najgorim pregledima. Vjerujte mi, sad sam ih prošla puno, puno su ozbiljniji i kompliciraniji, i vađenje krvi je još uvijek najgroznije. Izbušena sam ko švicarski sir. Osim toga, nisam najpametnija. Uspjela sam pri pranju kose s pokrivenom pipicom (to je ovo plavobijelo na što mi prikapčaju infuziju svaki dan), pri skidanju zaštite povuć iglu, pa su mi idući dan morali tražiti novo mjesto, a sve su vene pobjegle s mene nekamo. Not funny.

I wrote already how taking the blood is the most awful thing for me. And now, after three weeks of different, complicated and not funny exams, I still think the one with blood taking is the worse. I have as many holes as the cheese. Besides, I'm not very smart these days. I've managed to take of the thing in my hand that was connected to infusion and medicine every day, so the nurses had to find another place on me. Of course, all my veins ran away from my body and hid somewhere. Not funny.
 Dakle, ovo je infuzija s kortikosteroidima. Kortikosteroidi znaju biti zločesti i stvaraju nuspojave, pa se laagano doziraju, kap po kap. Kap po kap, svaki dan, 5 sati kapanja. Prvi dan sam naučila na svojoj koži da, ako krivo držite ruku s braunilom, zaustavite sami sebi kapanje, pa sam primala infuziju duže od 5 sati.

So, this is the therapy. Corticosteroids have some mean side effects, so it takes 5 hours every day, drop by drop. I didn't know at first that holding my hand the wrong way can stop dropping, so I spent the first day here receiving the infusion longer then just 5 hours.
 Doručak. Što jest, jest. U bolnici se teško zdebljati. Ovi namazi dostaju mi za pola jedne šnite. S drugom polovicom počistim omote. Zatim trčim po kavu u dvorište, prije infuzije.

Breakfast. A person really can't get fat in here. And although I don't eat such stuff at home, I am so hungry I eat everything. Then I run for a coffee, before the therapy. Speaking of the coffee...
 Znači, ovo mi je bolnički outfit. I tako ja danas idem po coffee 2go, ovakva, i zaustavlja mene neki gospodin koji vodi svoju majku koja je bolesna, znači on vidi dobro, i zaustavlja mene u zelenim boksericama i na ovu piđamu na curicu i macu koje vise i ljuljaju se dok hodam, u japankama i s pletenicom u kosi i s braunilom u veni, i pita on mene: "Oprostite, jeste li vi sestra ovdje?" Otišla sam ravno u sobu poslikat se da vidim u čemu ja to hodam po krugu bolnice, i radi li mi uopće ijedno oko. Isto tako, provjerila sam oko sebe, prave medicinske sestre oko mene nemaju zelene piđame na mace i curice. I ne hodaju u boksericama. Barem ne u ovoj bolnici.

This is my hospital outfit these days. After the breakfast, I ran downstairs to buy me a coffee2go, when a guy stopped me and asked me if I am the nurse in this hospital. Me, in boxer shorts, flip flops, a green pijama with a girl and a cat hanging from my tee, and with bandages on my hands. I immediately went to my room and took a picture to check if any of my eye is working properly. Maybe I don't know what I was wearing at all.
But I looked as I thought, and I have checked it: none of the nurses wear green boxer shorts and such pijamas at work. At least, not in this hospital.
Ja sam naravno na svoj stick uspjela ukucati krivi PIN tri puta, i naravno da ne znam PUK. Trebalo se izorganizirati i posuditi tuđi stick.
Pozdrav iz bolnice, budite mi živi i zdravi.

Wish you all a good health.

Broj komentara: 12 :

  1. želim ti što ugodniji boravak u bolnici, što brži oporavak i pobjedu nad svim tim zdravstvenim zavrzlamama koje te more! a propois obilate bolničke ishrane: anoreksičarke nisu u modi, radije skokni po neku 'čoksu to go'!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. potpisujem!
      i dodajem sasvim neprikladno, da mi je tvoj bolnički outfit presladak!

      Izbriši
  2. drži se, vjerujem da nije ništa u bolnici ugodno, ali treba biti hrabar radi zdravlja :) hrana je zbilja mizerna :/ šaljem virtualnu poklon-košaru sa finom papicom :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Drži se Dudica, bit će to sve super! Velika pusa!!!

    OdgovoriIzbriši
  4. Držim palčeve da sve prođe brzo, bezbolno i uspješno :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Drži se i želim ti brz oporavak!

    OdgovoriIzbriši
  6. Želim ti brz oporavak i nadam se da će sve biti ok.

    Bolnice u Sarajevu su takve da nikad ne znaš hoćeš li se više ikad živ kući vratiti. Najveći strah mi je da ću jednom završiti u sarajevskoj bolnici...

    OdgovoriIzbriši
  7. sretno po svim pitanjima boravka u bolnici! dobar image za bolnicu!

    OdgovoriIzbriši
  8. hvala svima na dobrim željama.

    OdgovoriIzbriši
  9. Baš sam neki dan čitala kako je i Paulina bila jednom u bolnici...

    OdgovoriIzbriši
  10. Bolnicki outfit je mnogo sladak! :) Nikad, sva sreca nisam lezala u bolnici,ali sam kao mala dosta vremena provodila u istoj. Majka mi radi kao med. sestra na Institutu u Sr. Kamenici,pa me je uvek vodila sa sobom,nekako me je to zabavljalo biti tamo. Zelim ti brz oporavak i da ti boravak tu brzo i ugodno proleti. :)

    OdgovoriIzbriši

}, 10);