ponedjeljak, 16. srpnja 2012.

Draga 16-godišnja ja...

Radite li ikad rezime vlastitog života? Bacite li pogled unazad i vidite na što ste trošili živce i vrijeme? Da možete, biste li se utješili i dali si neki pametan savjet?
Danas sam slučajno naletila na nešto što me podsjetilo na pisanja pisama našim mlađim verzijama sebe, kad bi bilo moguće. Kad bih mogla, ovako nešto bih si poslala unazad u život:

Draga 16-godišnja ja,

ovo sve će proći. Srednja škola je zaista samo početak nečeg puno većeg što se iza brda valja.
Prestani idealizirati dečke. Isto tako, nijednog od njih ne treba spašavati. Oni nisu ugrožene pande kojima treba spašavanje, samo su mutavi.
Nisi debela. 10 godina kasnije super ćeš si izgledati, a kilaža sa 16 činit će ti se ko lažljiva reklama iz novina. 15 godina kasnije, well, zaključi sama...
Opusti se, riskiraj više. Sad si premlada i previše si pod dojmom okoline, ali probaj još ranije razvit kičmu  i naučit tjerat ljude gdje im mjesto. Puno ljudi ima neko mišljenje o tvom životu, ali samo ti ga živiš i snošiš posljedice i blagodati. Tko ti ne plaća račune i ne jede s tobom, ne tiče te se. Pusti šta selo priča.
Prestani idealizirati svijet. Ništa nije crno- bijelo, u biti, većina života je jedna siva zona, i principi će ti se mijenjati, odnosi će se mijenjati.
Ništa nije uklesano u kamen, čak ni prijateljstva. Nemoj misliti da si najpametnija i da baš sve u svemiru kužiš kako funkcionira. Nemaš pojma.

Gle, ovo kako se sad oblačiš, nećeš o tome ni pričat  15 godina kasnije. Svaki put kad pogledaš stare albume zaslijepit će te vlastiti modni izričaj iz devedesetih, i nemaš pojma kamo će ti se razviti stil. Ozbiljno, zavoljet ćeš crveni ruž (znam, ne vjeruješ mi) i štikle. I ne samo to, nećeš zauvijek biti crvena.
I ne samo to, prestat ćeš pušiti i postati vrlo glasna u antipušačkoj kampanji.

S druge strane, svi će ti govoriti kako se uopće nisi promijenila kad uđeš u tridesete, mada ćeš sama biti svjesna finih promjena. S godinama ćeš postajati sve sigurnija u sebe, skužit ćeš neke stvari, skužit ćeš što nije bitno i što ne zaslužuje tvoj trud i vrijeme, i peglat ćeš po svom. I bit će ti lijepo.

Odstranit ćeš većinu pjega s lica. Nećeš prestati gristi nokte, jebiga.

Draga 16-godišnja ja, ovo smeće od alkohola koje sad piješ i koje ti je fino- kako da ti kažem-nije. Nemaš pojma. Bambus nije opcija. Miješanje vina i kokakole u istoj čaši nakon 30. ti više nikad neće ni pasti na pamet. Postat ćeš komotna i uopće se nećeš dati nagovarati provoditi vrijeme na način koji ti ne paše- ni s ljudima ni u dimu ni na preglasnim mjestima.

Riskiraj više. To što ljudi oko tebe nemaju slične snove, znači samo to. Kad otkriješ internet, upoznat ćeš ljude širom svijeta koji gledaju u smjeru u koji i ti ciljaš. Nisi usamljena u svojim idejama, samo ne znaš još koliko nas ima.

Opusti se. Naše društvo je tradicionalno usmjereno na apokalipse, ali ako se opustiš, da se u biti sasvim lijepo živjeti. Nije sve tako sivo, i masa toga se da izrealizirati.
Neki najbitniji ljudi još ti nisu ni ušli u život. Najbitnije ideje ti se još nisu rodile, ali nemoj ubijati maštu. To će te držati živom kasnije.

Dobro ti ide, mada sada tako nužno ne misliš. Ne bi se prepoznala s 33:)

Broj komentara: 12 :

  1. Draga sesnaestgodisnja ja, odmah da si prestala da cmizdris zbog idiota. U zivot ce ti usetati hrpa zanimljivih ljudi, a za par godina ces saznati sta je to prava ljubav. Opusti se i uzivaj u zivotu :)
    Ne bi se ni prepoznala s' 32 :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Puno ljudi ima neko mišljenje o tvom životu, ali samo ti ga živiš i snošiš posljedice i blagodati.

    Ovo je tako super rečeno, moram se potruditi zapamtiti :)

    OdgovoriIzbriši
  3. sustavne, promišljene retrospekcije me ubijaju u pojam. ono, bolje da se ne podsjećam na neke sekvence glupe mladosti. ali u radu s klincima često imam putovanja u prošlost i njima govorim sve što bih rekla sebi u njihovoj dobi! čini se kako me ponekad i čuju. jel' se to računa?

    OdgovoriIzbriši
  4. svako vrijeme nosi svoje, sve što nam se dogadja u životu, vodi nas do cilja. Ma kako glupo bilo naše ponašanje, u nekom periodu života nam je, iz nekog razloga, potrebno.

    OdgovoriIzbriši
  5. Odlično pismo. Pisala sam i ja sebi jedno i ima negdje na blogu, mada sam ja sa 16 imala manje dilema nego sad... pa bi možda ona 16-godišnja ja trebala da piše 24-godišnjoj današnjoj meni. :D

    Kako si se riješila pjega? :-)

    OdgovoriIzbriši
  6. ovo za pande/mutave muškarce me nasmijalo do suza... ja tu lekciju još nisam pošteno usvojila, svako se malo uhvatim u spašavanju :(

    OdgovoriIzbriši
  7. Juu. Super post. Pitam se sta li cu si ja imati reci sa 33. Ne smijem ni pomisljat.

    OdgovoriIzbriši
  8. Wow! Kako super ideja...ja sam samo mislila o tome kako sam se ranije opterecivala glupostima, ali mi nikad nije palo na pamet da sebi napisem pismo! :) svaka ti cast! :D

    OdgovoriIzbriši
  9. This is so sweet and wonderful and funny. I wonder if I could have understood it when I was 16? I was particularly clueless. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I have maybe forgotten to translate this post into English ;)
      but I'm glad for Google Translator

      Izbriši
  10. Hi, i believe that i saw you visited my blog thus i got here to return
    the prefer?.I'm attempting to in finding things to improve my site!I assume its ok to use some of your ideas!!
    Have a look at my web page - my blog named kip

    OdgovoriIzbriši

}, 10);