četvrtak, 23. kolovoza 2012.

2 doktora i dvije ribe

Imam osjećaj da smo svi kolektivno poludili od ove vrućine. Ja prva. Umorna sam od sviju i imam potrebu u isto vrijeme sterat ih nekamo. Vidim da su i drugi oko mene tu negdje po raspoloženju.
Uz sve moje trenutne dijagnoze, uspjela sam stvoriti neki kožni osip, koji sam ignorirala, liječila, neuspješno liječila i na kraju danas odlučila pokazati svojoj zamjenskoj doktorici.

Moja zamjenska doktorica radila je danas popodne, i ja sam u 4, nakon posla, sjela u auto, bez klime. Volan je bio vruć da sam ga jedva primila- znate onaj osjećaj kad sjednete u vruć, vruć auto, koji ste sparkirali u hlad ali hlad je negdje nestao. I džabe što je grad poluprazan, sve isijava vrućinu. Trenutak kad dišeš na usta i ne znaš kud bi sa sobom, čak se i ne znojiš, samo pokušavaš doći do točke B i izać iz auta.
Moja zamjenska doktorica ima ordinaciju u najskupljoj parkirnoj zoni. Ona govori "milo" kad mi se obraća, ali me baš ne gleda pritom. Kad sam joj pokazala svoja točkasta koljena i laktove, i rekla da se češem ko cucak zadnjih par dana, uzdahnula je i promrmljala nešto. Kad sam ju tražila da mi kaže što je, rekla mi je da je teško to meni objasniti ;)
Pa sam ju zamolila da pokuša. Pa mi je rekla da je ponekad i njima doktorima teško shvatiti neke stvari, a kamoli da oni idu nama to objašnjavati (pod tim "nama " valjda misli na nas koji joj financiramo plaću). Pa sam ju, još uvijek lijepo i pristojno, zamolila da mi ipak pokuša objasniti. Pa je uzdahnula, valjda sam bila prenaporna, i izustila atopijski dermatitis. Ne znam, ja nisam pala na dupe od nikad izgovorene riječi. Nije mi mozak zakuhao (barem ne od toga) i nisam imala potrebu reći : Imate pravo, ovo je previše za mene (kamon, paralelno hendlam dijagnozu za MS, mislim da osip mogu podnijeti, kako god da se zove). Pa sam, ko u školici, morala postaviti još par smislenih pitanja da saznam što me zanima- bar dok ne dođem doma i ne popričam s guglom.

Na poslu sam skenirala uputnicu za uzv pregled i poslala mailom u jednu bolnicu. U Hrvatskoj postoji nešto što se zove e- naručivanje. To je fantomska usluga koja je trebala objediniti sve bolnice, čime bi se smanjile liste čekanja i ne bilo duplog bukiranja, što se nikad nije desilo. Znači, dobijete uputnicu kod svog liječnika, sken, mail, i dobijete termin. Osim, kad vam jave nazad  da za termin koji me čeka u listopadu trebam donijeti novu uputnicu. Kako, zapitah ih, Pa ovo je nova, evo još se puši. Ne ne ne, povikaše ljudi u bijelom s druge strane. Novu uputnicu!

I što ću. Da nije ovakva vrućina, da nisam nadrkana i umorna, da ne moram za svaki klinac pitati i ispitivat u ovoj državi, možda se ne bih ovako postavljala. Ovako sam kontaktirala Ministarstvo zdravlja da mi objasne kako je izdavanje duplih uputnica pojednostavljivanje procesa.  Da ne spominjem da moram opet ići na drugi kraj grada do liječnice. Možda sam i spomenula da sam u radnom odnosu i da se iz moje plaće izdvaja dio za njihovu, više se ni ne sjećam, to u zadnje vrijeme češće potežem.
Nakon tri tjedna  izlaska iz bolnice, još uvijek nisam dobila otpusno pismo. Igramo se pokvarenog telefona: odjel tvrdi da su poslali, arhiva tvrdi da još nije potpisano. Dala sam im dva dana da to srede, zatim se idem prošetat do bolnice malo. Raspoložena sam za argumentiranu diskusiju.
Nije pravilo, ima divnih iznimki, ali taj stav zaposlenih u zdravstvu, to ponašanje nedodirljivih..kako bih ja to tukla.
Svaki put mi dođe da ih pitam tko im plaću daje. I nevjerovatno, nisu to samo doktori, dovoljno je biti zaposlen u takvoj instituciji da stekneš auru nedodirljivosti. Valjda ego naraste, i puno ljudi te traži pomoć pa si umisliš veličinu. Pa kompliciraš. Pa uzdišeš i daješ blesave odgovore.

Zbog takvih, ja sam jedna od odnih koja se žali, šalje mailove institucijama, uporno zove i postavlja pitanja. Jer naš narod ima pokornički mentalitet i strah ga je bilo što pitati, da valjda ne iskoči iz gomile.
I onda, da dođeš do normalne usluge, znači ne do nečeg što sam si ja prohtjela, treba se postavljati.  Izgleda da drugačije ovdje ne ide. Problem je što to umori čovjeka. Pitam se kako prođu oni koji nemaju toliko energije/lajavosti/ informiranosti kao ja, i ne znaju se postaviti za sebe. Ako ne znaš režati, pojest će te vlastite državne institucije koje financiraš.

I sad, nakon dva dana obilježena doktorima, i kontaktiranja doktora, i kad imam osjećaj da me svi *ebu u mozak jer to mogu, meni se to više ne da. Baš sam umorna.
Pa sam išla napraviti nešto što nikad nisam dosad radila.
Brudet. Od 2 bosanske pastrve, talijanskih pelata i hrvatskog ulja i krumpira.
Ispao je prepredivan. Skoro sam ga cijelog pojela.
Domaći brudet baš popravi dan. Ničeg se više ne sjećam što me ljutilo. Sita sam i idem leć.

Broj komentara: 13 :

  1. To sa našim zdravstvom je neverending story. Meni je super bilo kad sam došla u dom zdravlja črnomerec pitati onu na informacijama na ulazu jel zna koji doktori primaju nove pacijente a ona fino klepeće na telefon i ni da bi me registrirala. I onak, dodje do mene ČISTAČICA i bahato kao što trebate. Mislim si ja neć nju pitat, rekoh trebam ovu na informacijama a ona meni opet što trebate. Kažem joj a ona uperi prstom u prva vrata i kaže - eno idite kod ove. Rekoh super, čistaćica im posao vodi. Ova je klepetala na tel i nakon sto sam izasla van -.-'

    A vrijeme ovih dana - grozno. Evo 8 ujutro a ja se kuham ko mali majmun, bljak. Najavljuju zahladjenje za vikend pa sad cekam vikend :D

    OdgovoriIzbriši
  2. jaoooooooo, zašto si načela ovu temu??? prevruće je za nerviranje! :)
    neću te opterećivati svojim iskustvima, ali podijelit ću s vama jedan od bisera mamine liječnice. mama se duže vrijeme žali na neku poteškoću koja ne nestaje nakon terapije. nakon xy posjeta ordinaciji, liječnica ju pozove na red i strogo izusti: "Zoro, poa što bi vi? Čovjek se rodi, živi i umre, to vam je tako." Mama je izašla u čudu i nevjerici. Shvatila je mig: nemoj me opterećivati, rodila si se, živjela,a sada je valjda red da umreš i ne zamaraš ljude svojim beznačajnim problemima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. morala sam nać ventil da sve ovo izbacim.
      mijenjam doktoricu(i zamjensku i pravu) i sve je ovo još neko vrijeme, razina ignorancije je to što me smeta.
      Pretpostavljam da bi bilo najmudrije da ni ne dolaziš u ordinaciju, samo nek se tvoj karton broji.

      Izbriši
  3. Doktori su stvarno gamad. Nijednog nisam upoznala, a da se prema meni ponašao kao prema čovjeku. Mi smo za njih seljaci, glupani, idioti i ne libe se nazvati nas tako pred nama. A kad si bolestan nije ti di prepiranja, pa pređeš preko svega samo da što prije odeš kući. I onda kod kuće se sve slegne i ne možeš vjerovati šta si prešutao...
    Uh, kad samo pomislim na bolnicu i na te napuhane radnike odmah mi muka...

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja mislim da je ovdje ipak bit u zaposlenima u državnoj upravi a ne konkretno u doktorima, jel' da? Doktoru u privatnoj praksi sigurno si ne bi dozvolio takvo što. Često se družim s njima, i neću uopćavati, uglavnom sam imala dobra iskustva, ali sam bila prisutna kad je sestra/gadura u bolničkoj ambulanti za nuklearnu medicinu (gdje vadi krv oni s oboljelom štitnjačom) toliko vikala na jednu stariju ženu da je ovoj pozlilo.Budeš li išla tući, zovi!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. rekla sam već,ne želim geenralizirati, jer zaista i nisu svi takvi. ima divnih, divnih osoba u zdravstvu. Ja zadnjih par dana nisam imala kontakte s takvima. i da, slažem se, novac mijenja ponašanje. ne znam je li mi zbog toga drago ili mi se gadi

      Izbriši
  5. uopće ne želim komentirati to s doktorima. pred godinu i pol sam imala nekih problema i toliko sam se nahodala u vinogradsku i u sunce (di sam samo konzultacije platila 250 kn), da mi ne bi dali nikakvu dijagnozu nego slali na još 1000 mjesta i pregleda. odustala sam od toga, ionako su rekli da je sve u mojoj glavi, pa će onda moja glava to sama i riješiti :P
    nema do dobre hrane ili kolača nakon teškog dana! bravo za brudet :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Moja klinka je mjesec dana nakon rođenja provela u bolnici zbog cijelog kataloga boleština i stanja. Pri izlasku iz bolnice uputili su nas da je naručimo za ultrazvuk srca u dobi od dva ili tri mjeseca. Sestra na šalteru mi je ljubazno objasnila da se naručuje šest mjeseci unaprijed i još sam dobila lekciju kao najgora majka na svijetu jer u šestom mjesecu trudnoće nisam uvidjela da dijete već trebam naručiti. Pa smo otišli na privatan pregled kod istog doktora i u istoj ordinaciji, samo nakon službenog radnog vremena, i naravno, uz plaćanje. A doktorica koja mi je tri dana prije poroda objavila da ću roditi dječaka, još uvijek na istom radnom mjestu blebeće iste gluposti.
    I ne želim utrošiti više svog vremena na razmišljanje o tim ljudima, nego što mi je trebalo da napišem ovaj komentar...

    OdgovoriIzbriši
  7. da, taj stav da moraš biti glasan i oštar da te se čuje/percipira/prihvati je poražavajuć. Barem za mene.

    Ipak, srećom, na stvarima poput brudeta. Stvarno ti sve lakše sjedne!

    OdgovoriIzbriši
  8. Prevruće je da uopšte i mislim na državne službenike, općenito službenike, ne samo doktore, to vodi nerviranju i prisjećanju ružnih iskustava zato ću se koncentrisati na brudet koji izgleda mljac mljac tako da odmah ode u svoju kuhinju pronjuškati šta ima :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Ajde, drago mi je bar da si bolje.

    Ja sam eto prestala ići u bolnice, ne da se meni jebat s njima. A brijem da imam istu svrabljivost ko ti. Al evo, prošlo sad malo od mora, more sve izvuče :D

    OdgovoriIzbriši
  10. I was suggestеd thiѕ blog by my cousin. I am not
    sure whether thiѕ ρost is wrіtten by him аs nobody else know suсh ԁetаіled about my difficulty.

    You arе amаzing! Thanκѕ!

    Looκ at my page - V2 Cigs reviews

    OdgovoriIzbriši

}, 10);