srijeda, 29. kolovoza 2012.

Biciklistička priča

Jednom sam pisala o biciklistima iz pozicije vozačice i pješakinje, a ovaj put ću pisati o iskustvu biciklistkinje.
Počela sam se voziti biciklom. To je divna, divna stvar.
Znate  kad kažu kako se vožnja biciklom nikad ne zaboravlja?
Glupost. Naravno da se zaboravlja. Kako točno je to sjećanje zaštićeno od zaborava?
Dakle, zaboravlja se.
Kad sam prvi put nakon bolnice sjela na bicikl, prvo sam zic spustila valjda do kraja, jer me bilo frka skljokat se negdje. Prvo sam se uvježbavala vožnjom po parku. Bilo, onak, kao kad netko nakon dvajst godina sjedne na bicikl pa krene.

U međuvremenu sam se "prisjetila", bolje reći ja i Bicikla smo se upoznale, pa idem brže, i dalje, i sigurnije.

Ona nije moj prvi bicikl, ali nije baš da sam ih imala brdo.
Kad sam bila klinka, imala sam bicikl, to jest, ja i moja 4 godine starija sestra smo ga imale- jednog, crveni poni- a kad imate 4 godine stariju sestru, to znači da ona ima bicikl, a vi ste tihi partner i uglavnom spušite u vožnji ponija.

Nakon toga, negdje u srednjoj, kod lokalnog prodavača kupila sam montić, koji je bio divan i krasan, i nitko mu nikad nije uspio centrirati jedan kotač. Tako da taj bicikl skuplja prašinu na tavanu, jer šteta ga je baciti, pošto nije skršen ni ništa.

Dakle, sad sam vlasnica (jedina) i guštam. Iz pozicije biciklistice, ovo sam spoznala:

staze označene za bicikliste nevjerojatno privlače pješake. Kao svjetlo mušice. Ne samo da idu mojom stazom, pješaci i stanu kad me čuju da dolazim, i onda se prebace u mode kokoši pored auta, koja pokušava ubrzati korak ispred mene. Mene, koja nisam profesionalka u biciklizmu.

Jesam vam već rekla da imam pedersko zvono kojim odbijam zvoniti? Umjesto toga vičem "Samo malo!" dost unaprijed, ali vičem i hvala, pa ako ste vidjeli neku koja tako tetkasto vozi po Novom Zagrebu, imajte razumijevanja i hvala vam ako ste se maknuli.

Što još? Označene staze su smijurija, idu idu pa nestanu. Ili su toliko uske da su napravljene za vozače s dvije dimenzije valjda. Na ovo malo staza kojim sam prošla, naišla sam na 1. kontejnere, 2. betonske stupove, 3. veliko grmlje, jer je crta povučena dobro da nije posred livade.

Osim toga, izgleda da je moje svjetlo samo za šminku. Ili to, ili moram naći di se svjetlo pali na njemu.

Gdje se uopće kupuje prava ženska truba ili zvono za bicikl?

Broj komentara: 16 :

  1. Truba se kupuje u bike shopu na uglu trga francuske, na Ilici, a zvonca (na bubamare, naravno, se kupuju u duckasu sa bic opremom na Vlaskoj, tamo gdje se kriza sa Vojnicevom (ili kako li se zove), blizu crkve Sv Petra. E.

    OdgovoriIzbriši
  2. Ni ja se ne mogu nadiviti pješacima na biciklističkoj. Daj mi reci kako zvuči pedersko zvono? jel onako visoko-iritirajuće ili pretiho-kukavički? ;) Zavidim na ravnim cestama i biciklističkim stazama. U Splitu je, ako ćeš malo dulju i ozbilojniju vožnju, moguć samo mountain bike. Previše uzbrdica. Ja sam bicikl posljednje dvije godine zamijenila rolama, ali on i ja se još uvijek volimo. Pogotovo u razdobljima kad više ne mogu trpjeti rolersku sramotu, skrušeno mu se vratim.

    OdgovoriIzbriši
  3. ja nemam pojma kako se pali svjetlo na mom i kad sam to rekla policajcu koji me po mraku zbog toga zaustavio, pogledao me pogledom daj-molim-te-smisli-bolju-ispriku, ali ja sam mislila ozbiljno :)) I da, i ja vičem "samo malo" i "hvala" nakon toga :)

    OdgovoriIzbriši
  4. U Beogradu postoji Planet bike, gde mozes apsolutno sve da pronadjes za biciklicu.
    Tu mozes da kupis razne vrste i razne zvukove zvona.
    Ja sam kupila malu rozu trubicu :)))


    Sretno u voznji ♥

    OdgovoriIzbriši
  5. Čini mi se po slikama da na biciklu imaš tzv. mačje oko, a ne svjetiljku. Ako voziš noću, kupi si bijelu led svjetiljčicu za naprijed i crvenu za straga. Ima ih po biciklističkim trgovinama i lako se (de)montiraju po potrebi, nisu teške i dugo traju. Osim što ćeš ti bolje vidjeti, i drugi će bolje vidjeti tebe. Uživaj!
    Heh, lako ako nestane biciklistička staza, no ponekad nestane i cesta...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. super, hvala ti! ma da, izgleda da je ono svjetlo samo za pokazivanje;)

      Izbriši
  6. Jao ovo kako ste ti i sestra imale bajs pa je u biti njen jer je starija tak je i kod mene bilo. Braca blizanci dobili a ja shipak i kad god se ja hocu vozat e bas onda oni zele. Jednog dana cu i ja imati samo svoj :) A do tad, das mi krug? xD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. baš bi i mogle, popit kavu i dam ti krug :)

      Izbriši
  7. Nešto u zadnjih mjesec dana i ja dolazim u iskušenje da kupim biciklo. Ali kad čitam po forumima iskustva biciklista, odustanem najčešće.

    OdgovoriIzbriši
  8. dijelim s tobom iskustvo zajedničkog bicikla, u mom slučaju s bratom. Ništa bolje nisam prošla do trena kad je on dobio "specku", a ja postala ekskluzivni vlasnik ponija. Raštelanog i izgrebanog, ali mojeg.

    jedva čekam svoj bicikl. Blago ti se. I barem možeš legitimno vikati na prolaznike.

    OdgovoriIzbriši
  9. Kad sam aktivno vozila bajk hejtama sam pješake i vozače. Sad hejtam bicikliste i vozače. Samo čekam da krenem voziti :D

    OdgovoriIzbriši
  10. I must admit, the prospect of getting rammed by a car often makes me afraid to bike in heavy traffic! Cyclists are brave people!

    OdgovoriIzbriši

}, 10);