srijeda, 15. kolovoza 2012.

Petrova gora/ Blackberry picking

Kad sam išla u osnovnu školu, nas su na izlete vodili na mjesta vezana uz NOB. To je za moju školu značilo da bismo posjetili Petrovu goru,a zatim bi nas odveli malo na kupanje u toplice. Petrova gora imala je dojmljiv velik spomenik na vrhu, koji je blistao na suncu, i vidio se odasvud (u svijetu jednog djeteta).
U moje vrijeme, pokazivali su nam gdje su se partizani skrivali, gdje su ranjenici živjeli, gledali smo zemunice i filmove o mučenjima i smrtima. Svake godine poslikali bismo se pred tim velikim spomenikom, a onda bi nas odvezli na kupanje. Sad kad gledam, pola stvari koje su nam tad pokazivali sad bi dobilo kaznu od neke udruge, ministarstva ili nečeg sličnog.
Petrova gora dobila je ime po Petru Svačiću, koji je po predaji gore poginuo, s čim se ja možda baš i ne slažem, no ne slažu se ni veći povjesničari od mene. No, ja smatram da našem narodu oduvijek fali narodnih heroja, pa shvaćam potrebu da imamo obilježena takva mjesta.
Zadnjih pet godina, postala je tradicija da na Dan oluje idemo na Petrovu goru brat kupine, koje su se tamo razrasle toliko da smo išli kući punih boca i zdjela, i to tako da smo lijepe jeli u hodu, a ružne ubacivali u boce. Ove godine nije bilo tako. Teško ljeto s kišama i sušom učinili su svoje, tako da smo se prošetali do "groba", pogledali kupine, pogledali spomenik, i otišli do Rastoka na ručak i šetnju, što također radimo svake godine nakon kupina.




When I was going to elementary school, every year we had a class trip. In former Yugoslavia, we used to visit important places in WW2, so we used to visit a memorial center and later, we went to a pool.
In the memorial, we were shown how people hid during the war, how they were tortured or how they fought. Looking back at this, today most of these movies and pictures would have been banned for showing to children.
Anyway, after the war in 1990's, the memorial was left in ruins, but around it there are many many  blackberries, so every summer we go there to pick blackberries.
The name Petrova gora means Peter's hill, and Peter was a king in the Middle Ages. One of the theories says he is buried there.
dvije Jelene i jedan Petar/ two Jelenas and one Petar
Zaključila sam da je branje kupina odlična prilika da prošećem jednu divnu majicu koja nema često priliku vidjeti svjetlo dana, jer ima posebne ukrase. Smijali su mi se cijeli dan da imam dva goluba na ramenu (uopće nije istina), te da izgledam cajkaški sivo, što opet nije točno, jer je ta majica pokrila debelo previše kože za išta cajkaško. No, ja sam cijeli dan pokušavala glasat se ko golub (probajte to zamisliti) i pokušavala sam se našušuriti ramenima da se to strese, što je bilo manje uspješno a više smiješno.



I thought blackberry picking is a great day to wear a tee I rarely wear, mostly because it has this addition on shoulders. My friend laughed all they, saying I have pigeons on my shoulders (not true). But I tried to sound like a pigeon all day, and did not succeed.
 Sjeli smo na kavu u Muljavu. Preporučam Muljavu, ne preporučam espreso, pila sam ga ko lijek, gut kave dva gutljaja vode. Priroda je prekokrasna. Muljava je lovački dom, a ime Muljava se koristi odavno jer se na sutoku dvaju potoka, Velike i Male Radonje, nakuplja mulj.


On our way to blackberries, we stayed at Muljava, a hunting lodge. Beautiful place, terrible espresso.
                                  Ovako je izgledao put od Muljave do Petrove gore.
 Spomenik. Prije rata, cijeli spomenik bio je obložen pločama. Nakon rata, pokradeno je skoro sve s njega, i sad stoji tako, spreman za neku horor priču na blogu kod Bitchy.



The monument. See how it looks today? When I was a child, it was all shiny and big on the top of the hill, so impressing.
 Kupina je bilo jako malo, pa sam ja mudro odrezala par grana, onih koje su izgledale živo, i donijela ih doma. Naime, u proljeće sam posadila par kupina u vrt, i sad ću dodati i ove. Za par godina, imat ću kupine u vrtu :) U prijašnjim ljetima, ovakav grm bio je crn od velikih, zrelih kupina. ..


At the end, there were no blackberries at all, the summer was to hot and without the rain. So, we went to Rastoke, a small place on the water, for a lunch. I'll write about it in my next post.
Kako smo neslavno pobrali kupine, ja jedva da sam pokrila dno jedne od moje tri spremne boce, pokupili smo se i otišli u Rastoke na ručak.
Sutra nastavim o tome.

Nema komentara :

Objavi komentar

}, 10);