utorak, 28. kolovoza 2012.

Rok trajanja odjeće/ Reusage

Naišla sam na zanimljiv članak u Daily Mailu o ponovnom korištenju garderobe u filmovima i serijama. Članak obiluje primjerima garderobe koji se koriste u snimanju serije Downton Abbey, a koji su se prije toga koristili u raznim filmovima. Mada imaju velik budžet, objasnili su da bi šivanje novih kostima previše koštalo.


I ran across an interesting article in Daily Mail about the reuse of costumes in filming series. The article is full of examples how old costumes have been remodeled for Downton Abbey series. And although their budget is big, they explained how sewing every costume would have cost too much.


Nekako imam dojam da, što je bogatija država/kompanija/ osoba, to lakše prizna ponovno korištenje ili jednostavno dugo korištenje stvari. Što je manje para, to se čvršće drži slike da se ima para. Ne znam jel objašnjavam ovo dobro. Imam dojam da će najviše o markama ovisiti ljudi koji za takve simbole i nemaju para (generaliziram, naravno).

Na primjer, Lijepa Naša.

Vjenčanja. Vjenčanice se kupuju, ili se posuđuju, za cifre od kojih sam pala na dupe. To su iznosi od par tisuća kuna naviše. Plus, frizura i make up, cipele i sve vezano uz svadbu. Ali, mada se nema para, ide se u minus ili kredit jer to je "najljepši dan" "jedno u životu". A što oblačite drugi dan i kako se plati struja za taj mjesec? I zašto je tako bitno da je vjenčanica nenošena, da je prvo nošenje, ili da se kupi haljina koja se nikad više neće nositi?
Odjeća/auti/ namještaj/knjige. Naslušala sam se raznih objašnjenja kako nošena odjeća ima karmu. Nikad mi nitko nije objasnio gdje je ta karma u starim knjigama, staroj kući koju kupiš ili naslijediš, starom vinu koje piješ, ili gdje je ta karma u novim stvarima koje su siromašne Kineskinje ili Ekvadorke šile za 50 eura mjesečne plaće.
Ljudi često odbijaju imati ikakve veze s već korištenim, kao da je kužno.
Kad sam znala pitati zašto, često su, za bilo koji segment ove teme, znali reć " a kad ništa drugo nemam, da si bar priuštim ovo.."

Uopće, ideja da je nešto poklonjeno ili nošeno, ne čini ih manje dobrima/kvalitetnima. Zašto je Hrvatska toliko principijelna na takvom pitanju?

Poklanjate li stvari prijateljima, rodbini? Mijenjate li se kad shvatite da nešto više ne nosite? Ili dajete nekom potrebitom? Ili možda, sve trpate na tavan ili u kutije jer ste preskupo platili/nosit ćete kad smršavite/ za djecu jednog dana?
Jel vam problem nositi tuđe? Kad vas netko pita otkud vam, kažete li istinu? Ili je bed reći da vam je netko to dao?

Ili jednostavno nosite ono što vam paše i boli vas briga?



In my opinion, the richer the country/company/person is, the easier it/(s)he will confess the reuse of wardrobe or furniture, books etc. The less money people have, the more they'll try to look like they don't use something already used.
My country, for instance.
Here, the most common thing on weddings is to go and purchase or lend the wedding gown, for such an amount of money, people offen need to borrow the money. Also, hair do and make up and shoes and the band and the dinner..all together, to expensive, and wedding couples often lack money. But I was told, "it is one time in your live" nad/or " since i don't have anything else, this day should be perfect". When later bills come, and there is no money, who will pay them? How will they buy food to eat? how is the wedding gown so important ?

Wardrobe/furniture/ cars/ books. I have heard so many explanations how worn clothes has its carma. But no one told me about the carma in old cars, or old expensive houses, or the carma of poor Chinese or equadorian women who work whole month for 50 EUR paycheck.

Having clothes already worn by someone else doesn't make it less good.

Do you excajnge stuff amoung your friend and/or relatives? Do you have problem having someone elses's clothes or things?
Do you keep them for a future time when you'll be thinner/ for your kids/ it was too expensive to let go?
Or are you feeling bad to admit you didn't purchase it yourself?

Or do you wear whatever you want, minding your own business?

Broj komentara: 12 :

  1. hahah kako dobar post stvarno, =D
    ja nosim ono sto mi pase, i boli me briga, =D
    bitno je da je meni dobro,
    i naravno ono sto ne moze meni poklanjam, mislim mama poklanja onome kome moze, i tako svi smo sretni, =D a tavan cist! =D

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja baš razmišljam o tome u zadnje vrijeme, kako se kod nas puno bacaju stvari koje su neiskorištene a samo se žuri kupiti novo.
    Meni nije problem nositi second hand stvari, staru odjeću obično poklanjam ili se mijenjam s prijateljicama. I nije mi bed reći :), još se hvalim kad nađem Benetonov sako za 3 marke.

    OdgovoriIzbriši
  3. Odlican post!!
    Imam garderobe stare i po 30 i vise godina (nasledjene) i uzivam kad je nosim.
    Obavezno je posle prolecnog i jesenjeg cisenja ormara razdeliti/zameniti garderobu sa prijateljima jer ako ja nisam umela da uparim onu ljubicsstu kosulju, neko drugi ce znati i jos biti doteran :)
    Ono sto je jednima djubre, nekima je pravo blago!!
    Inace, upravo pisem post na istu temu :)))

    OdgovoriIzbriši
  4. Ja sam sad bila bez dice tri tjedna pa sam raskuživala stan.
    Pomakla sam i zidne ormare, ne bi li barem na tren taj stan neimao tragove slipljene riže, štapića, brusnica, i u pomicanju komada namještaja nađeš hrpetinu stvari "spremljenih" ispod, iza, u namještaju, a koje ti nisu zafalile svih tih mjeseci što su tamo...
    Pobacala sam tako hrpu stvari koje sam godinama premještala s jedne malo-smetajuće-lokacije na drugu, da bi se uvatila da svugdi smetaju i da mi jebenonetribaju.
    Čak sam i neke komade nakita rashodovala :eek:
    Jedino di nisam rezolutna su moje torbe (koje opet ne nosim nego silujem jednu cilo lito), al kadtad će Ćerca narast pa će se naguštat.

    Uglavnom, stvari "bacam" tako da ih odložim pored kante za smećkec (tako recikliram i plastične boce").

    A o vjenčanjima i projektima u trajanju od 12 sati uz tjedne pripreme- meni to toga nije vrijedno. I to je nešto najpristojnije šta ja mogu reć o vinčanjima. Preporučujem dokumentarac Veliki dan.

    OdgovoriIzbriši
  5. da se pridružim pohvalama: pedivan post! ja spremam jedan o štednji, pa sam razmišljala o vjenčanjima i pomračenju umova koje je vezano za to događanje. da sam se udavala prije desetak godina, vjerojatno bi i mene obuzeo taj duh 'ostvarimo bajku bez obzira koliko to košta', no danas razmišljam posve drugačije...

    OdgovoriIzbriši
  6. Kupujem po SHS-ovima, mijenjem se s frendicama, bacam što je strgano, poklanjam sve ostalo :)

    Nemam problem s nošenim i više me brine karma novoga nego staroga ;)

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja ne nosim nošeno niti dajem dalje - ali ne zato jer baš eto tako želim već jednostavno nemam legica koje su iste građe i visine, svi su neki niži od mene pa nit je moje za njih nit njihovo za mene. Inače nisam neki shoppingholičar i većinu stvari imam dok se ne ofucaju pa kad idem baciti zbilja više nije za nošenje.

    OdgovoriIzbriši
  8. Ti si, Zubo, prije svega jedna bistra i pametna glavica! Dakle, ja odjeću ne bacam, osim ako nisu u pitanju hlače ili patike mojih sinova koje su nepovratno izderane od vježbanja uklizavanja ili nogometa. Po Splitu se sad može naći mnogo kontejnera za nošenu odjeću koje su postavile različite udruge koje se bave socijalnim radom.Iako mi je prvi takav najbliži udaljen 5 km, svako toliko vozim do njega i ostavljam sve što je prethodno imalo etiketu "nosit ću kad smršavim", "emocionalno sam vezana" ili "dobro će doći kad budem bojala zidove", a još uvijek je čitavo i uredno.Recikliram papir, plastiku, staklo i organske ostatke hrane. A što se tiče mog osobnog kontakta s tuđom odjećom ili stvarima-priznajem, ipak vjerujem u karmu i moram ih prije malo "osjetiti". Ako je vibra dobra, može ;)

    OdgovoriIzbriši
  9. Ja bih ovdje mogla pisati do sutra, ovakav buvljak junkie ;)...ali eto, reći ću samo da svoju odjeću koju više ne nosim, poklanjam i mijenjam se s frendicama, osim ako nije previše stara i iznošena. Da, nosim nošenu robu i to s guštom, pogotovo vintage komade, stare po nekoliko decenija, jer ta roba ima priču i volim osjećaj da ja sama sudjelujem i nastavljam tu priču dalje. Eto, baš jučer sam obukla suknju koju je šivala moja baka za moju mamu, dakle radi se o komadu koji je star oko 50 godina i sa svom svojom "karmom" izgleda 20 puta bolje od svih prnja koje se prodaju u h&m-u, koje nemaju niti karmu niti kvalitetu, a šivane su za par centi po satu u zemljama 3.svijeta...

    OdgovoriIzbriši
  10. joj mi doma imamo hrpetinu robe koja se povlači po podrumu i tavanu. nešto smo dali na karitas, iako bih ja to sve dala. ne znam čemu to čuvati, kada ionako nitko neće od nas to iskoristiti opet, a ima ljudi kojima treba.
    inače, nemam ništa protiv nošene odjeće, iako imam malo komada koje sam dobila od nekoga. za vrijeme rata, svi smo nosili ono što smo dobili od drugih i nikada prema tome nismo osjećali odbojnost

    OdgovoriIzbriši
  11. Odličan post. Kužim da se ljudi koji imaju financijske mogućnosti pokažu na svadbama i sličnim javnim događanjima, ali nije mi jasno što na to tjera ljude koji preživljavaju iz mjeseca u mjesec. Znam ustvari...ljudska glupost.
    Kad sam bila puno mlađa dođaj godine bio mi je kad je tatina tetka došla doma iz Beča i donijela pune kufere odjeće od bečkih gospođa.Žao mi je što toga više nema.
    Prije sam nenošenu odjeću i obuću bacala, a onda se nakon mjesec dva sjetila "one" bluze ili suknje koja bi mi sad baš dobro došla. Zbog toga je došla faza čuvanja svega i moj ormar je bio prepun odjeće kao i podrum pun vreća.Sad sam se opametila pa ono što je koliko toliko vrijedno prodajem za neku siću, jer ne znam nikog tko bi bio sretan s poklonjenim stvarima.

    OdgovoriIzbriši
  12. Aw, this was аn ехceptionally goοd post.

    Τaking а feω minutеs and actual effоrt to make
    a гeally good artісle… but ωhat сan
    I say… I procrastinаte a lot and ԁon't seem to get anything done.
    Also see my webpage :: dabloggs.com

    OdgovoriIzbriši

}, 10);