nedjelja, 25. studenoga 2012.

Dani svemira/ Days of the Universe

Ovaj tjedan bila sam u Tehničkom muzeju, bili su Dani svemira.
Kako ja volim tu temu, mada sam sve samo ne znanstvenica i svemir me zanima laički, veselo sam odjurila na predavanje .
Išla sam na predavanje Zašto svemir postoji, mada mi se većina sviđala, ali zbog termina nije baš bilo izvedivo sve drugo slušati.
Neću vas sad zamarati detaljima predavanja, želim samo reći kako je ugodno bilo slušati informacije koje se tiču nečeg što ima veze sa životom i svijetom, a  nije unutarnja ili vanjska politika, nisu generali ni zatvori, a toliko je ipak dio našeg života.
Pasalo mi je slušati zanimljive činjenice, toliko toga bi se dalo još više istraživati, ali shvatila sam da jednostavno nemam kapaciteta. Umorna sam. Posao, život, svakodnevica, godine pilanja tmurnim, nepotrebnim informacijama ; sve je to dovelo do tog da ne mogu sad satima istraživati nakon predavanja, a rado bih.


This week I've been to the Technical museum, they had Days of the Universe.
And since I love this subject, although I'm no scientist what so ever, I run happily to the lecture.
I chose the one called Why does the Universe exist, I planned to go to more, but had no time due to their schedule.
I won't give you details about the lecture, but I want to tell you how good it felt listening to interesting facts that have more in common with me and you and all things on the planet, and are not about politics, wars, financial situation.
But I became sad realizing I'm too tired to think about all these wonderful things surrounding me after I'm done with the work, with the day. Years of work and life have made me tired; too much unimportant information have made me tired of information.
And I wish I could be more curious.
Zašto je dobro poslušati takva predavanja? Jer mislim da prečesto zaboravimo koliko smo mali ispod zvijezda. Ne vidimo šumu od drveta, i slične poslovice
Ja baš volim priče i predavanja o svemiru. I ovaj tjedan sam se baš rastužila, jer sam shvatila da me život pretvorio u umornu osobu koja ne može hendlati predavanja dvije večeri za redom (stalno sam kronično umorna), i umor mi je valjda postao objašnjenje za sve. Na prvu večer sam otišla jedva jedva gledajući, drugu sam preskočila, a bila je jednako zanimljiva. Bojim se da ne postanem poso-kuća-krevet-auto-ured pčela radilica, bez imalo vremena da zastanem i udaljim se par koraka da sagledam širu sliku.

Na kraju tog zanimljivog predavanja, publika je mogla pitati, i javio se jedan pametni koji je objasnio svima nama, pa i predavaču, da je sve stvar vibracije . E sad, čitala sam ja nešto knjiga i o tom, ali novi govornik je krenuo neočekivanim putem. Naime, on je objasnio, da ako vi vibrate sigurnost i kurcobolju, nitko vam niš ne bude. i ima on dokaz kako je tako grupa ljudi plivala kroz vodu iznad nekog gladnog krkodila, koji se sav  scimao jer je osjetio njiihovu vibru i preko toga nije mogao. Krokodil. Koji pojede tele. Koji napada drugog krokodila, koji skače u zrak i živi pod vodom, koji je preživio toliko dugo na Zemlji baš zato jer ima spomenutu kurcobolju za većinu stvari..taj krokodil je stao ko beba pred štekerom koji je pec pec, zamišljam ga kako tužno sklapa one gladne zube u prazno i podvijena mišićava repa pliva negdje u ćošak, dok skupina ljudi veselo pliva premazana kremom za sunčanje, zaštićena svojom vibracijom. Jesam li već spomenula da je tema predavanja bila Zašto svemir postoji? Čovjek se zapita jel negdje skrivena kamera uključena, i hoće li ovo završiti na jutjubu.

Tu i tamo, prestanite razmišljati o svakodnevnim problemima, i zamislite kako sve ovo oko nas, i ja i vi i cijeli ovaj svijet, izgleda spokojno i mirno nekome na rubu naše atmosfere :)


Ako vas zanima kako su izgledala ostala predavanja na koja sam išla, pročitajte ovdje:
http://djubinblog.blogspot.com/2011/02/svemir-hrvatski-muzejii-njihove-tajne.html
i ovdje
http://djubinblog.blogspot.com/2011/02/gospodar-munja.html




Why is it good to listen to such lectures? Because we need to be reminded there are bigger things than us, and sometimes you can't see it all if you don't go a few steps back to get the whole picture.
Now and than, take some time, just a few minutes, to think how our planet looks to someone on the edge of the atmosphere. Quiet, calm, beautiful.

Broj komentara: 7 :

  1. Meni je na To-Do listi posjetiti tehnicki muzej al nikako.. Kad ne radim imam vremena a nemam novaca, kad radim - obrnuto :D Ovo da smo svi mi jedna velika vibracija je true story, bar koliko sam ja citala :)

    OdgovoriIzbriši
  2. "Zašto je dobro poslušati takva predavanja? Jer mislim da prečesto zaboravimo koliko smo mali ispod zvijezda. Ne vidimo šumu od drveta, i slične poslovice"-MIslim da si ovim sve rekla. :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Bila sam jednom u Tehničkom na predavanju zvijezde jesenjeg neba, i bilo mi je totalno fantastično i zanimljivo (iako o tim stvarima ništa ne znam, fizika mi je uvijek bila zbrlj). A ovo o vibri je skroz točno, zato se ja uvijek smijem...Ilina

    OdgovoriIzbriši
  4. žene moje, sve stoji. ali, znate ono kad netko uzme dobar argument i iskoristi ga u nekoj potpuno krivoj diskusiji? e,to je bilo.
    na stranu vibracije i cijeli princip moći vjerovanja.
    inače, ova predavanja su bila besplatna.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja jako volim ovakve teme, i bas volim da pobegnem od svakodnevnih vesti koje guse, kao da nam nista lepo nije preostalo. Kod nas je uvek sve popunjeno na takvim predavanjima pa nikad ne stignem da se ubacim. Najvise "volim" te pametne koji znaju sve tajne svemira. :D

    OdgovoriIzbriši
  6. razumijem točno kako se osjećaš kad kažeš da te život pretvorio u umornu osobu. Pa, dobro je da se barem povremeno suprostavimo tome, a dok čitaš, družiš se, ideš na predavanja- pokušavaš. I sve se broji.

    OdgovoriIzbriši
  7. Meni je umor također glavna isprika lately, al nedam se još uvijek. Svaki dan sam sve umornija, a svejedno idem na edukacije, predavanja i 3. kavu dana. Mislim da ću se u jednom trenu sam negdje srušit :D

    OdgovoriIzbriši

}, 10);