utorak, 19. veljače 2013.

Snovi/ Dreams

Anleah me podsjetila na snove, mada je u njenom postu san bio nepotrebna kategorija;)
Dugo vremena nisam pamtila što sanjam, i zadnjih par tjedana se poklopilo da sanjam ugodne i zanimljive snove, i shvatila sam da mi fali da ih češće sanjam.
Sanjate li? Sjećate li se snova? Kad su dobri, super je kad se nakon njih probudite i tako započnete jutro.

Sad ću ispast jako originalna, ali moji snovi su dost maštoviti. I super mi je što sve podsvijest zbrčka u zaplet sna. Nekih snova se sjećam a prošlo je već 20 godina otkad su se izsanjali. Na primjer, još je bio rat, ja sam išla u osnovnu školu (kad je bilo nastave) i sanjala sam da sam u školi i da ju granatiraju, i ja se idem sakriti negdje, i naletim na Isusa. Onak, brada, kosa, duga bijela haljina, i sandale. Imao je povrh crnu kožnu jaknu. I on se skriva po školi od granata. I veli meni Isus, da pođem s njim. U Amsterdam. Jer tamo ne padaju granate. I Marija ga čeka tamo. Znam da sam i tad, u snu imala wtf? moment. I nisam otišla s njim u Amsterdam. Ni u snu, ni u živo.

Kad sam se spremala za maturu, tjedan dana su me u snovima lovili i ubijali. Svaki san završio bi tako da bih ja ležala na zemlji, s nožem/sjekirom/ metkom u leđima. Nikad poslije me nisu ubijali u snovima, ali to razdoblje stresa pred maturu izrežirao je toliko mogućnosti da umrem u snu, da bih se probudila mrtva umorna. Ali nakon tih ubojitih snova, došlo je razdoblje kad sam u slično režiranom snu ja došla do svog napadača i iščupala mu crijeva. Ove okolo njega sam potaracala nekim mitraljezom koji sam nosala okolo.
Postaje bolje. Nakon toga, počela sam letiti u snu. Letenje u snu je tako dobra stvar. Ne znam letite li, ali ja kad letim, letim u razni auta, dobro da ne poštivam pravila prometa. Ne znam zašto se nikad ne vinem visoko. Osjećaj je jako dobar.

Čudni sni? Sanjala sam da godam trudna i gola po osunčanom dvorištu, baš mi je pasalo tako, i onda dolazim doma , uzimam neku bebu, i nožem ju premazujem depilacijskom kremom i spremam na tamno i hladno mjesto. Zaista, neko tamno i hladno mjesto, nije preneseno značenje, ali ne znam koje mjesto. Mislim da je bio ormarić u pitanju.

Jedan od najgorih snova bio je crno bijeli san gdje su se vampiri skrivali po mom kvartu, a to mi je saopćio bratić koji mi je u tom trenutku tako sumnjivo izgledao, mada je tvrdio da ga nisu gricnuli. I onda sam se probudila iz tog sna, zaspala, i nastavila sanjati dalje. Strašno. Inače, najstrašniji snovi nikad nisu imali neku strašnu radnju, ali atmosfera je bila grozna. Prije par godina sanjala sam divovskog zeku kako gricka mače. Kako je to strašno bilo. Zeca ne mogu smisliti otad. Samo čekam da naskoči na kakvu macu.

Ne znam još upravljati snovima, ali kad je nešto strašno, znam samu sebe upozoriti da je ovo samo san, i vikati si u snu : probudi se!  
I probudim se:)
E da, i sanjam muziku. Probudim se s glazbom u ušima.

Kakvi ste vi sa snovima?



A fellow blogger Anleah wrote about dreams and reminded me of mine.
For a long time I didn't remember what I was dreaming, but last few week I have dreamt and remembered how good it feels to remember it in the morning.
Do you dream? Do you remember your dreams?

I will be very specials now, but my dreams are so vivid and intense. It is interesting what subconsciousness mixes all in a dream. I have dreams 20 years ago, and I still remember them.
One example. When I was about 13, I had a dream I was in school that was granated at the moment, and I was hiding. And who was hiding with me? Jesus Christ. Yes, he had a beard and his hair and dress... aaaand a black leather jacket on top, and asked me to run away with him. To Amsterdam, where his mother awaits him. I remember, even in my dream I was wtf?!  And no, I didn't go to Amsterdam, not in the dream, not in my real life.

When I was preparing for my finals, I was murdered over and over again for a week. Numerous times, in different ways. I felt terrible, and couldn't stop these dreams. And then, one day, I turned back in the dream and killed the enemy. And all his group of people chasing me.
It gets better.
I learned how to fly. Flying is a great thin, it gives the feeling of freedom, except I fly over the streets, probably following traffic rules.

Broj komentara: 14 :

  1. prvo snovi su ti prestrasni:(, ja uglavnom sanjam neke malo manje strasne, a muziku sanjam i ja i to predobru,i ne neku koja je vec necija,neko ja nesto novo smislim,ali kako nisam muzikalna ni na koji nacin nikako ne mogu da je prenesem

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ja isto ne znam kako prenijeti glazbu iz svoje glave. problem je kad pokušavam nekom reći koja me pjesma zanima, pa krenem polupjevati...:)

      Izbriši
  2. Isuse hahahhaha beba i depilacijska krema :D The fuck??? Možda želiš imati glatku kožu kao beba a bez depiliranja? :) Sad si me podsjetila na moje snove s letenjem. Kad sam imala nekih 10 godina redovito sam svaku večer sanjala isti san: da letim i pazi ovo, ganjaju me vampiri! I ja letim, i oni lete, ali nekako jednostavno ne mogu brzo letjeti i oni me sustižu. I svaku večer isti san! A najgori san ikad koji sam sanjala, ali ikad! Bio je da mi je mama umrla. I pokopali smo ju, i ja sam se svaku večer pretvarala u neku odurnu spodobu koja se spuštala u podzemlje i tamo sam branila mamu od ostalih trupala koja su je htjela pojesti. A mama mi je bila već u užasnom stanju, no ja sam morala jesti druge poluraspadnute ljude koji su nju htjeli pojesti. Ne znam. Jako uznemirujuće. To sam sanjala samo jednom (a da znam) i čim sam se probudila sam nazvala mamu na posao, da vidim da je dobro. Bila sam uznemirena ostatak dana. Prošlo je više od 10 godina a još uvijek se toga živo sjećam, i tog odurnog osjećaja jedenja. Jajks :/

    OdgovoriIzbriši
  3. Haaahahahha - ono s Isusom je preeeeeejakooo!!!!

    OdgovoriIzbriši
  4. Meni su snovi cijeli ovaj mjesec nevjerojatno živopisni i pamtim sve detalje...ali najbolji su mi kada sanjam neke gradove koji ne postoje i koji su mješavina SF-a i velikih metropola, sama sebi se čudim odakle mi takve slike...pa impresivna Klimtova izložba s ogromnim kipovima njegovih likova od 3-4 metra...a sinoć sam recimo sanjala da se idem udati :P i imala takav otpor kao da me vode na stratište...uglavnom mala neka kućica kao neka crkvica nepostojeće religije s tri kornjače na kutu krova (koja simbolika!!) uglavnom pola sata prije skužim da nisam nikome rekla i da nemam ni kumu, hehehe, a ni mladoženja se ne pojavljuje hahaha....uglavnom šokiram kolegicu na poslu s detaljima i neobičnostima snova...a ponosim se i prekognicijskim snovima, koji su rijetki, ali postoje...eto...








    OdgovoriIzbriši
  5. Patim od nesanice već godinu i po, a u zadnje vrijeme na samo zaklapanje očiju mi počinje radnja u glavi, tj. san. Tako da se osjećam kao da ulazim u neku drugu stvarnost (i sve to kad zapravo mogu zaspati). Snove pamtim sve, nekad su čudni, nekad toliko stvarni da ih ne razlikujem od stvarnosti, pa se zbunim.
    Takođe sanjam stvari koje će mi se desiti u sljedećem danu. Al nisu neka dešavanja, pa i nisam neki vidovnjak. :D

    OdgovoriIzbriši
  6. hahaha!!! ja sam totalna boleština po pitanju snova, nisu za opisivanje javno :)

    OdgovoriIzbriši
  7. i ja volim te lijepe snove kada mi dan krene vedro i optimistično, iako na žalost ima dosta
    i onih zbrčkanih u negativnom ozračju!

    OdgovoriIzbriši
  8. I feel like I understand your dreams so well! I have very vivid dreams too, which become specific if I am dealing with a particular source of stress or excitement.

    One dream I have always had over and over, however, is one where I am stuck with some ex-boyfriend, and at first I'm annoyed and bored but don't know why. Then I remember that I'm not dating him anymore, and I joyfully exclaim "I already broke up with you, I'm out of here!" and leave. I usually wake up soon afterward -- always very relieved!

    OdgovoriIzbriši
  9. Ovo s bebom je prebizarno :D Ja rijetko sanjam i nikad nisam sanjala da letim :( Samo da padam i to mi je hororično. Budući da tak rijetko sanjam sjećam se većine. Mislim da je najstariji upamćen nekih 15ak godina star.

    OdgovoriIzbriši
  10. Mi svaku noc sanjamo, samo je pitanje da li se probudimo bas u fazi kada smo i sanjali. Ja isto imam faze kada su mi snovi bas vividni, a onda opet faze kada se uopste ne secam snova. Slazem se sa tobom da mi more uopste nisu po radnji strasne, vec po atmosferi. A najgore je kad se probudis, pa nastavis da sanjas istu moru.. Joooj.. Meni je jedan od najgorih snove koji mi se godinama vracaju taj da negde moram da bezim ili trcim, a kao da sam zakopana u mestu, ili se usporeno krecem. Ili da negde kasnim, pa sam u panici kako sve postici za tih preostalih 5 minuta. Veoma zanimljivi snovi, ha? :)))

    OdgovoriIzbriši
  11. Jesam pesin :).
    Gola i trudna ha? :)
    Ja sam nedavno čitala kako su snovi dobri jer putem njih se naša podsvijest oslobađa tereta nagomilanog u toku dana, svih onih stvari što inače trpamo u sebe, ali ja ih eto opet ne volim, možda iz straha jer su nekad tako realni. Ne znam

    OdgovoriIzbriši
  12. Znala sam da Isus fura kožnu jaknu! :D Ludi su ti snovi, eeek za zeca. Ja bih mogla cijeli post o snovima isto, stalno sanjam, u boji, cijele priče.. Zadnje sam sanjala da sam sa hrpom ljudi kraj neke rijeke i sva svijetla su u ugašena i gledamo zvijezde a vani fino toplo. Jedva čekam ljeto :)

    OdgovoriIzbriši
  13. I really love your blog. Maybe wanna follow each other? Let me know :) xx

    http://bblluusshh.blogspot.com

    OdgovoriIzbriši

}, 10);