četvrtak, 28. ožujka 2013.

Početak./ Beginning.

Zadnjih par godina bavim se mikropovrtlarstvom. To znači da sadim povrće u mikro količinama. Imam, ajmo reći, zelene prste, i sve što stavim u zemlju se i primi. To je (meni) divan osjećaj, umiruje i veseli gledati rezultate rada i truda.
Neke biljke pokazale su se krivim odabirom u tih zadnjih par godina. Zelena salata prehranila je puževe iz okolice, mrkva je bila desert svima koji ruju po zemlji, pa sam odlučila ove godine ne hraniti lokalnu faunu koliko je to moguće.

Prije nekih mjesec dana posadila sam prvu turu rajčica u tegle, i unutar tih mjesec dana posadila sam još jedan ciklus rajčica, te papriku i feferone.

Veseli me vidjeti kako probijaju prve klice, još savinute, iz zemlje. Rajčice su ko neki divlji tinejdžeri, neko vrijeme su male bebaste klice i onda se razviju u preogromne pelcere, od kojih prozor izgleda ko ulaz u džunglu.

Veseli me znati da proizvodim dio hrane pod svojim uvjetima, koliko mogu kontrolirati. To malo zemlje, koja čini vrt, gnojim biljnim otpacima i stajskim gnojem u jesen koji se kupi od seljaka. Ne špricam biljčice ičim osim vodom u kojoj je ležala kopriva. I mada zbog toga mnogi kukkci i manje životinje veselo pojedu dio hrane, jako mi je drago što ću cijelo ljeto imati svoje povrće na stolu, koje sam ubrala u vrtu par minuta prije.
Ta želja za svojim rajčicama vjerujem da je došla iz nezadovoljstva rajčicama koje sam godinama kupovala. Sjećala sam se rajčica iz djetinjstva, i mada sjećanje zna izidealizirati i boje i mirise i okuse, i lako je obojati ga s "prije je sve bilo bolje", ispalo je da sam bila u pravu. Domaće povrće jest bolje. Rajčica miriši, njena stabljika miriši dok ju maziš po lišću, ona je crvena kad ju razrežeš i uživam u njoj i mirisu koji pušta. Njena kora nije savršena, i vide se pjege od sunca i udarac di je pala na zemlju, i ako ju ostavim predugo da čeka, počet će trunuti. Možda zvuči čudno, ali zaželila sam se povrća koje zna trunuti. Prečesto mi se zna desiti da kupim nešto u dućanu, zaboravim na to, i nađem tjednima kasnije povrće koje se nije pomaklo s mjesta. Nekako..nemam povjerenja u hranu koja ne reagira na protok vremena.

Prošle godine zbog silnih vrućina rajčice su krenule rađati dosta kasno, ali zato su rađale do kraja listopada. Cijelu zimu jela sam domaću šalšu. Onu od koje cijela kuhinja miriši kako treba.
I sad je krug opet na početku.
Sve posađeno mi se primilo, mala džungla nestrpljivo čeka da ju se presadi na otvoreno, i uskoro, kad prestane padati snijeg, posadit ću ih u vrt.
Nema bolje terapije od par sati s rukama u zemlji.



Last few years I have been gardening. And by that I mean gardening vegetables in my micro garden. I have, let's say so, green fingers, and everything I put into the soil grows. It is a good feeling, being able to produce new vegetable, something to eat.
In this few years I've learnt not all vegetables are meant to grow in my garden. Lettuce wad the food for snails, they were faster then me, carrots were eaten by small animals, but onion, garlic, paprika and tomatoes really like me.
About a month ago I planted the first round of tomato seeds in the jars, and during this last month, I did the same for a few times more, and planted also paprika and pepperoni.
And everything has grown.
It makes me happy seeing all those seeds becoming alive, seeing small plants coming out of the soil. It is a good feeling looking at something I have put, with my hands, into life. I try to garden in a healthy way, I only use water and bio compost. I know I can't control rain and air, but as far as I'm concerned, there are no artificial things added. Having such a garden means not everything will turn out ok, a part will die, a part will be eaten by bugs and/or small animals, but still, I am very determined to make it this way.
Having tomatoes, that have been taken from the garden a few minutes earlier, on the table for lunch/dinner, makes me so happy and thankful. I know not all people have this opportunity, some don't wan't to, some can't. But I enjoy the smell and the color of the vegetables, I like the way vegetables get old in a few days- and I can't see vegetables rot when I buy it in the store. It may sound weird, but I miss having food that can go rotten, I miss food that looks natural, with some acceptable expiration date, and not leaving tomatoes in the fridge for weeks without any change. Somehow.. I don't trust change-free food.
Last year I had tomatoes growing till the end of October. Through the whole winter, I cooked home made salsa, and my kitchen smelled the right way.
Now, it is again the beginning of the cycle.
So, now, I have this small jungle in my windows, waiting for warmer days to be planted in the garden.
There is no better therapy than putting my hands in the soil a for a few hours.

Broj komentara: 11 :

  1. Ja bih rado vidjela slike tvog vrta, kad se zazeleni. I gredica i svega :)

    OdgovoriIzbriši
  2. sta reci, sem da ti zavidim, nema boljeg opustanja niti vece srece nego kad vidis da nesto raste a da je rezultat tvoga truda

    OdgovoriIzbriši
  3. Sve što si opisala za mene je san snova! Toliko želim da se bavim povrtlarstvom. Čak i da je hrana u supermarketima superzdrava, a znamo da nije. :)

    OdgovoriIzbriši
  4. divno! Da, hoćemo slike gredica!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. može, kad zatopli i dođe vrijeme za gredice, postat ću svoje gredice:)

      Izbriši
  5. Zuba, ti moja najdraža blogerica!
    Pozitivna i zanimljiva, rado bih se družila s tobom! (nadam se da ovo nije ispalo stalkerski:-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. joj, Nataša, hvala ti lijepa:)
      nije nimalo stalkerski, samo mi laskaš :)

      Izbriši
  6. super! povrtlarstvo je zbilja terapija, znam iz iskustva kad doma dođem pomoći svojima :)
    nažalost, u trnskom nema mjesta za vrt :( ali će biti za začinsko bilje na prozoru :D
    držim fige da sve naraste lijepo i sočno i zdravo!

    OdgovoriIzbriši
  7. potpuno se slažem, okusi su bili jači, drugačiji i bolji kad smo bile djeca. Posebno rajčice i breskve. Divno je imati zelene prste! Meni se ne primi sve, samo nešto...al zato me kaktusi obožavaju. rastu ko ludi i svaki procvate:-)

    OdgovoriIzbriši
  8. ja sam prošle godine isto posijala sjeme, pa poslije presađivala u tegle, vrt na lođi, ali uz one vrućine i lođu na zapadnoj strani baš i nije bilo previše upješno :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Ti si u kući ili stanu? Ili si u nekoj staroj zgradi koja ima zelenu haustor? Bilo kako bilo, ja jedem samo bakine domaće rajčice. Ovo drugo ni ne priznajem, okus nula bodova, sve na estetiku otišlo :)

    OdgovoriIzbriši

}, 10);