srijeda, 10. srpnja 2013.

Sarajevo, 2.


Previše je toga za jedan post, pa sam razdvojila u dva.
Malo o Sarajevu. Prodavači i taksisti su većinom ležerni i ljubazni ljudi. Najčešće je tu primjetljiv onaj "lako ćemo". Ja sam većinu vremena bila svjesna metle koju sam progutala, jer oni su toliko ležerniji od mene (na primjer, taksist nas je vozio do kolodvora da uzemo kartu za nazad, i pristao je čekati nas bez da smo mu dali ikakve novce, a to mi je nezamislivo u Zagrebu), prodavači nakita su puštali da minglamo oko nakita da sam sama sebi bila sumnjiva. Ili je taj nakit jako jeftin, ili oni dobro vide što se krade. Za tri dana u Sarajevu taj način života mi je bio ok, ali mislim da bih iskočila iz kože da se svi oko mene svaki dan tako ponašaju. 
Moram priznati da me iznenadio broj pokrivenih/zamotanih mladih žena i djevojaka, pogotovo kad bih vidjela njihove, pretpostavljam, nepokrivene majke bez marama, dok su kćeri nosile dočevite i (barem) maramu. Pretpostavljam da su sve ove države nakon rata našle neku vrst ventila u religiji. Kao što je kod nas  religija postala sredstvo moći i probitka, tako je i u Bosni zaživjela više nego prije rata.
Isto tako, primijetila sam puno stranih turista, od toga jako puno Muslimana. Bilo mi je zanimljivo gledati Arapkinje i, po mojoj procjeni, Malezijke, kako minglaju Baščaršijom.
Cijene su prihvatljive, definitivno povoljnije od hrvatskih. U tu kategoriju spadaju taksiji, voće i povrće, nakit i sve džindže koje se prodaju na Bašćaršiji, pašmine po 10 maraka ( 40 kuna), i hrana koja se nudi po restoranima i ćevabdžinicama. Većina lijekova koji se u RH dobivaju na recept, tamo ne treba recept. Ostale ljekarničke artikle možete kupiti za neku trećinu jeftinije.
Konobari su ljubazni, na onaj ugodan način da vidiš da se ne preseravaju. Prodavači po Baščaršiji te dožive, pozdrave, pitaju otkud si, hvale što god da na sebe staviš, ali ne forsiraju. Koliko puta ste u Hrvatskoj ušli u dućan a da vas nisu prodavači ni doživjeli? :) Evo, ta ljudskost mi je jako sjela.
Hrana je toliko fina i toliko vuče na još, da sumnjam da bih ja ovu svoju prehranu mogla tamo održati. I vjerujem da je teško tamo imati bilo kakvu dijetu.
Jedna od stvarih koje smo posjetili bila je i Inat kuća. Priča kaže da je vlasnik odbio srušiti kuću, pa ju je iz inata preselio kamen po kamen na drugu stranu Miljacke. Nego, što je to s Miljackom, toliki mostovi, tolika obala rijeke, a rijeka nije baš, kako da kažem..velika?
Ljetne bašte na Baščaršiji, ako idete ljeti, posjetite, sjednite, popijte kavu, odmorite. Odličan ugođaj nekog drugog vremena.
Preporučam Peticu za ćevape i piletinu s vrućim lepinjama, kajmakom i lukom, a za pite posjetite Pod sačom, u jednoj sporednoj baščaršijskoj uličici.
Još jedna zanimljivost je njihovo prvo pozorište u kući. Dva brata su bila ugledna (rodom iz Splita). Odlučili su da doma otvore kazalište, ali jedan brat je postavio uvjet da on ima glavne uloge u predstavama.
Zamišljam kako vlasnik kazališne grupe dolazi i govori: Imam jednu dobru i jednu lošu vijest. Dobra vijest je da imamo gdje glumiti. Loša vijest je, Pero, da dobivaš otkaz, jer odsad Hamleta i Otela i Robin Hooda i kogaveć glumi Joža, vlasnik kuće):) I nekako sam si zamislila nekog poput bivšeg splitskog gradonačelnika, kako uvjetuje i penje se na scenu i recitira, dok drugi brat i ostatak kazališne družine fejspalmaju u pozadini.
Dok ste tamo, prošećite Latinskim mostom, bivšim mostom Gavrila Principa. Da, onog koji je uspio pucat na prestolonasljednika i dat povod većima od sebe da krenu u svjetski rat.
Sarajevo ima Sarajevsku pivarnu, s (kažu mi) jako dobrim pivom. U sklopu pivarne je dućan. Zanimljivo, i dućan, a i drugi dućani koje sam obišla, rade nedjeljom, barem do 12, ako ne i duže. Nikog nisam čula da se žali na radnu nedjelju. Još bolje, nikog nisam čula da se žali. Da vrti očima na turiste. Da pokušava zeznut turiste. Da, bila sam samo tri dana i nije mjerilo. Ipak..Mediteran kakav je nekad bio prečesto zna pružat drugačije priče.
Uglavnom, ako ste u prilici, odite i posjetite. Putovanja obogaćuju čovjeka. Ovo je drugačija kultura i ipak malo drugačiji svijet. Drago mi je da smo si sjeli, ja i ovaj grad.

There is too much to write in one post, so I have divided it into two.
Let's talk about Sarajevo a bit. Most of the taxi drivers and people working in stores are very kind. Almost every one has this easy going way of dealing with things, which showed me how uptight I am (in comparison to them), and I liked the atmosphere for 3 days, but I think I would have gone mad if living in such a place for a longer time. Example: we drove by taxi to a bus station to buy the tickets home, and asked the driver if he could wait for us while we're buying them. He did, and we had left him no money while waiting. I must admit I don't see such trust in people in Zagreb anymore. Another example: you van buy cheap silver jewelry in Bascarsija, and the three of us were mingling around the jewelry, trying it on, moving along. Even I thought it looked suspicious, but no one stopped us or asked to show if we have something in hands/purses. Either the silver is even cheaper, or they can register when someone is stealing. Or they just don't dwell on it that much.
Prices. Food is so cheaper then in Croatia. Fruits and vegetables, ripe and delicious, usually half the price. The food we ate in "restaurants" is great and fresh and not expensive. Things sold along Bascarsija ( Bascarsija is an old part of town, where many stores sell almost everything, very tourist oriented. Great silver jevelry, but also non silver ones, pashminas, leather bags and shoes, and much much more) are most of the time not expensive. 
The thing I find most different towards Croatian waiters and sellers, is the hospitality. People are kind, most of them are. I miss good manners in stores here in Croatia, where, too often, people don't say "hello" back when I enter the store, and a smile is an unknown concept.

One of the things we visited is Inat kuca ( Inat house). It means spite house. The goes: there was a man who had a house on one side of the Miljacka river, and was forced to bring it down. He refused it and in spite moved the house on the other side, stone by stone.  Today, this house is a restaurant and a coffee bar. Speaking of Miljacka..what about the river? It's bridges are big but the river itself..how should I say this..isn't?

If you are coming to Sarajevo in summer, go to summer gardens in Bascarsija. Beautiful places to sit and relax and have Bosnian coffee or what ever you want ( except alcohol- in many bar there is no alcohol).
One of the bridges is Latin bridge, formerly called Gavrilo Princip's bridge. Gavrilo Princip was the one who shot Franz Ferdinand  in Sarajevo, 1914. This became the legal motive for politicians to start big changes, that lead into WW1.

Broj komentara: 5 :

  1. Davno sam zaključila da turisti Sarajevo vide daleko pozitivnijim očima od nas koji ga živimo (i udišemo) svaki dan. Ali drago mi je što je to tako. I sama sam u zadnje vrijeme opet često turista i drago mi je što doživim grad u koji dođem na najpozitivniji način (vjerovatno daleko pozitivniji za razliku od ljudi koji taj grad žive i udišu svaki dan).
    Sličice su ti prelijepe. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. žužu, ne smijem ti na blog. baš mi je žao :(

      što se tiče grada, dobro je ponekad uključiti turističko oko i za grad u kojem živimo, čisto da promijenimo percepciju. ja sam bila kod prijateljice koja živi u Sa,i da, ona ga gleda drugim očima isto.

      Izbriši
  2. Baš lep putopis, s obzirom da još nisam bila u tom gradu, a nameravam uskoro posetu, biće mi od koristi i vratiću se opet kod tebe po neke informacije, hvala, pozz

    OdgovoriIzbriši

}, 10);