petak, 26. srpnja 2013.

Sjećanje na doba faxa

Ovaj vikend sam oba dana vikenda provela neko vrijeme na Jarunu. Ne idem tamo često, ali zaslužuje posjet jer je čisto, uredno i odličan izbor za šetnju.
 Na Jarunu sam bila na cužici s Lucijom. Lucija i ja upoznale smo se u domu još za vrijeme faxa. Cijelo moje studentsko društvo bilo je iz gradova koji nisu Zagreb, i velika većina tražila je (i dobivala dom). Ja sam prvu godinu živjela na Moši (Trg žrtava fašizma) a iduću sam već prešla na Savu (Stjepan Radić je službeni naziv). Tih par godina na Savi bilo je moje najintenzivnije razdoblje ikad.
 Poklopilo se da nas je nekoliko srednjoškolskih prijatelja bilo tamo, a svatko je još imao svoje prijatelje, i mi smo praktički svi živjeli skupa. Ako niste bili u studentskim sobama, sobe na Savi su veličine kutije šibica: 2 kreveta, 2 radna stola i stolice, i dva ormara. Jedan prozor na kraju sobe, jedna vrata na početku. I to je to. Ja sam bila oduševljena.
U sobi je najmanje bilo dvoje ljudi, uredno se tuda gužvalo 4+, i bilo nam je tak super to zajedničko bivanje svuda. Skupa se išlo jest u menzu ( a hrana, o tom mogu poseban post), skupa se išlo na fax, i na ručak negdje oko faxa, pa skupa navečer negdje piti i družiti se..dobro da svi skupa nismo išli pišati.

I nekako je to funkcioniralo. Meni je zanimljivo kako sam tada bila tako opijena ljudima i družilo mi se stalno, jednostavno bih sve svoje slobodno vrijeme provodila s tim ljudima, a danas naginjem mizantropiji. Danas mi većina ljudi nije zanimljiva i ne da mi se trošiti moždane stanice na njih. Valjda sam se ispucala u dvadesetima s tim stalnim provođenjem vremena skupa.
Uglavnom, pričamo Luce i ja kako je to izgledalo na Savi tada, taj naš ciganski život, u kojem smo samo mijenjali sobu u kojoj smo taj dan svi bili. Baš je bilo lijepo, ali ne bih nazad. Hvala lijepa, mislim da bih danas pucala da moram cijeli božji dan pričati i biti s ljudima i piti kave i onda pričati i što sve ne.
Sjetile smo se kako je to bilo biti u domu, jako jako malo spavati, davati brdo ispita u par dana, stalno biti na nekim tulumima, ići van, piti, i sve to hendlati i davati godine (ili ne davati).
Ideja da učim cijelu noć, ne spavam, pijem red bull, odem ujutro na fax, dam ispit i onda idem učiti dalje- danas mi se čini ko sf. Ja znam da sam tako dala neke rokove, sjećam se toga, ali čini mi se ko nečiji tuđi život. Ideja da ja ne spavam cijelu noć, a a. Ne ja. Meni treba moj beauty sleep. Jesam li postala konzerva?

Količina alkohola, lakoća upoznavanja novih ljudi, i uspostavljanja odnosa s njima, i sve se moglo izvesti i ići dalje.
Zaključile smo da ne želimo znati baš sve što će naša djeca jednom raditi na faxu. Jer kad se sjetim nekih svojih postupaka iz tog vremena, sa znanjem koje imam sada...bolje je ne znati.
Jeste li ikad stopirali (noću)? Jeste? Kad ste zadnji put? Nekad mi je stop bio način prijevoza. Onda me je svijet poklopio, sve CSI i slične serije, svi Paravinje koji su napunili medije. Ne mislim da sam bila glupa, jednostavno sam srećom znala manje i imala sam više povjerenja u svijet oko sebe. Danas znam da ni vlastiti auto ni taxi ni neodlazak van nisu rješenje. Rješenje ne postoji kao takvo.
Ali vjerujem da ću se žderati kad mi jednom dijete počne ići van. Jeste li vi govorili svojim roditeljima te dijelove svog studentskog života? Ni ja.

Mislim da ljudi koji nisu otišli od kuće, bilo radi faxa ili nečeg drugog, propuštaju dio odrastanja.
Fantastična je stvar probati ovako nešto. Taj život u skupini, predavanja i fax i život na rubu i malo para  i lagano ulazak u svijet odraslih i poslova i plaće i svega što život nosi.
Nikad se ne bih vratila natrag. Nema šanse. Ali mi je drago što sam prošla.

Zadnji put bila sam na Savi prije nekih 5 godina. Uvjet da dobijem diplomu bile su potvrde svih knjižnica čije sam knjige dizala, i jedna je bila ona u domu. Otišla sam tamo, skoro 10 godina kasnije. Sve mi je bilo strano. Ne samo nepoznati ljudi, ja sam se promijenila. Malo mjesto s nagužvanim paviljonima i miljon ljudi oko mene previše. I menze s lošom hranom u sredini.
Kako se prercepcija promijeni, jelda?

Broj komentara: 9 :

  1. Joj Sava <3 Ja sam još uvijek u fazi da bih otišla nazad, ali onda bih neke stvari drugačije. Npr., ne bih bila u lošoj vezi 3 godine :D
    Ali Sava će uvijek ostati Sava i u srcu. No iskreno, ne bih se vratila. Srećom pa život radi na taj način, da nekako prelaziš iz faze u fazu bez žaljenja. Barem bi tako trebalo biti :D

    Uglavnom, pa išli ste skupa pišati :D Ja sam se nemalo puta našla da kraj frendice i kakim hehehehhehe :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ispast će da je pola blogosfere jednom živjelo na Savi ;)

      Izbriši
  2. Prije nekoliko godina, Jarun je bio moj drugi dom :D

    Preko dana rolanje, a navečer tulumi.

    Ahhh, baš mi je nostalgičan ovaj post, baca me u mladost :))

    OdgovoriIzbriši
  3. Potpuno si me podsjetila na moje dane faxa, i ja sam došla na fax u Zagreb, i iako nisam stanovala u studentskim domovima već kao podstanar, sve drugo je potpuno isto:-) odakle smo samo crpili energiju???
    ni ja se ne bih vratila u to doba, jedino što mi fali je taj prazan list pred tobom, sve mogućnosti su otvorene, a sada, što si stariji, mogućnosti se sužavaju sve više... ili samo ja tako mislim?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. taj prazni list..da, bio je i sjećam se da sam mislila da mogu sve. ne bih rekla(za sebe) da su mi danas mogućnosti sužene. danas znam toliko više, da bolje te mogućnosti koristim. na stranu sva energija onog vremena, ne bih se tamo vratila:)

      Izbriši
  4. Nabijaš mi zazubice, da sam bar ja mogla proživjeti studentske dane a ne odmah morala posao tražiti. Ali da, s 20 nam je definitivno energija na vrhuncu, ja sam znala tako do ranojutarnjih sati vani biti i ajd na posao i nikom ništa. Danas zaspim u 2 ujutro i jedva ustanem u 6 :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ti si, koliko se sjećam, pričala da bi upisala fax;) pa tko zna što te još čeka u životu.
      što se tiče raspolaganja energijom, onako malo sna i toliko puno aktivnosti kroz nikad više. možda i bolje.

      Izbriši
  5. Odgovori
    1. jel i tvoja menza bila jednako zanimljiva? možda je to obilježje svih (balkanskih)menzi?

      Izbriši

}, 10);