četvrtak, 31. listopada 2013.

Domaći proizvodi./ Local products.


Ovo je trebao biti više tekstilni post, ali shvatila sam da, ako želim razgovarati o temi koja uključuje domaće, uz tekstil trebam uključiti i hranu.
Ne znam što je prvo bilo, kokoš ili jaje, činjenica da kvaliteta robe po dućanima rapidno pada, ili činjenica da je skoro sva naša industrija stavila ključ u bravu, te da kupnjom dobrih hrvatskih proizvoda nekome osiguravam plaću. Postoje hrvatski brandovi koji su mi baš dobri. Tužno je što, sad tipkam i razmišljam koje sve nabrojati, nemam baš puno za nabrojati.
Galeb šije jako dobre stvari. U ogromnom postotku kupljene robe jako sam zadovoljna kupljenim, i to traje godinama. Ne trga se, ne para, ne ništa. Nisu najjeftiniji, zato služe sniženja.
Otkrila sam hrvatske čarape, Angel socks, piše lijepo na hrvatskom "Sokna", i da je proizvedeno u Hrvatskoj, i zaista se nadam da i je tako. Jadran mi godinama proizvodi najbolje najlonke. Ja kupujem i nosim samo grilonke, i za takve mogu reći da su bolje od konkurencije koju sam uspjela probati.
Ne znam što dalje napisati. Koliko znam, pamučna industrija ne radi više ovdje. Postoje male industrije, i to čujem onako u hodu, na nekim kavama, na primjer, da postoji neka firma u Vojniću koja super šije i imam dobar pamuk, i ta vijest se izgubi i nestane, i nitko ne zna ni za firmu ni za ime ni za mjesto gdje prodaju.
Ja baš nisam za umjetne materijale, svrbe me, usmrde se na meni, i ne da mi se davati pare da nosim najlon. Ili poliamid, ili kako god da se već zove ono nešto što izgleda kao svila ili pamuk na vješalici, a kad primim, zagrebe me po jagodicama prstiju i zapucka. Moj favorit je, inače, modalno vlakno. Kad sam prvi put pročitala "modalno vlakno" na etiketi, išla sam do prodavačice pitati što to točno je. Pa, modalno vlakno, reče ona kao da cijeli svijet osim mene zna za modalno vlakno. Nisam se dala, pa mi je na kraju išla objasniti da je modalno vlakno nešto kao pamuk, samo što nije pamuk. Baš.

Na stranu tekstil, barem jednako bitna stavka je hrana. Ako ste me ikad prije čitali, znate kako se već hranim. Čak i prije promjene prehrane, pokušavala sam doći do zdrav(ij)ih namirnica, sad pogotovo. Ali moram reći, a vjerujem da vam je poznato, da to ne ide svaki put.
Ja bih rado znati otkud dolazi hrana koja mi završi na stolu. Ja bih rado da moje namirnice nisu proputovale više svijeta nego ja u svom životu, a na žalost prečesto vidim da dolaze iz zemalja koje moja putovnica još nije prošla. Osim toga, (hvala na podsjećanju, Mužar!), postoji cijela skupina koja se uvozi u Hrvatsku, pa se ovdje pakira/puni i dobija naziv "hrvatsko". Ma molim vas.

Prečesto uopće nisam u poziciji da biram i da dođem do nečeg domaćeg. Na kraju, nije sve domaće bolje.
Osim, kad je meso domaće, finije je i mekše je i nije napucano antibioticima, i drugačije miriši.
Kad je povrće domaće, ima rok trajanja, i kvari se nakon nekog vremena. Imala sam, sad je tome već par godina, par rajčica iz velikog trgovačkog lanca, koje su stameno odbijale strunuti u mom hladnjaku tjednima.

Neke stvari ne mogu ni proizvesti ovdje, to shvaćam. Nekakve naranče i banane i ananase i začine, s tim uopće nemam problem. Muče me poljske jabuke, i strano meso, i mađarski kukuruz, i kineski češnjak, danas su me na fbu upozorili da ni grah nije hrvatski, čujem da se uvozi i med iz Kine (med! valjda nemamo dovoljno livada). Okružena sam ljudima koji slično gledaju na prehranu, i svi nekako pokušavamo što zdravije jesti, pa barem možemo izmijeniti informacije i razmijeniti hranu.

Ovako sam se ja snalazim trenutno.
Moj otac ima mali vrt, on je penzioner i rado prčka po njemu. Ja guglam i gledam što bi bilo lako za uzgojiti, pelcam biljčice i sad već neke tri godine imam domaće rajčice, luk, češnjak, tikvice, patlidžane.
Kad mogu, meso kupim (perad) od nekog na selu za kog zaista znam da ne tovi smećem. Ako ste probali, znate razliku.
U zadnje vrijeme se poklapa da kupujem domaće voće koje je prefino i cijeli stan miriše.
Osim češnjaka u svom vrtu, prijatelj je posadio češnjak (veće količine) tako da imam i domaći češnjak. Koji drugačije miriše.
Prijateljica mi se počela baviti medom, i ona provajda med i propolis.

Kukuruzno brašno, kad je bilo prilike, uzela sam ravno iz mlina. Inače mislim da kupujem hrvatsko. Po heljdino brašno idem u Sloveniju, jer ga, koliko znam, uopće ne proizvode ovdje. Sad zamislite koliko ima ljudi koji imaju celijakiju, ili jednostavno žele jesti nešto što nije bijelo brašno, i sad zamislite sva ona neobrađena polja. I probajte se sjetiti svaki put kad se u medijima priča kako je niska cijena pšenica i nitko ne želi kupiti pšenicu. Vidite, meni svaki put padne pa na pamet kako se nitko ne odluči proizvoditi nešto što meni treba, da ne moram preko grane po fkn brašno. O brašnu slanutka ne želim ni početi. Da ne ispadne da nije moguće kod nas uzgajati, zaguglala sam upravo i saznala da se slanutak uzgaja i u Srednjoj Europi.

Ribu kupujem u lokalnoj ribarnici, o tuni koju jedem iz konzerve ne želim ni razmišljati.

Ovo sve nije meni problem, volim fino jesti. Ali bih rado da nabava domaćih proizvoda nije ko neka igrica, da moram znati nekoga tko zna nekoga, da kupim hrvatsku hranu.

Mislim da je vrijeme da počnem davati preporuke ovdje tko što dobro proizvodi na ovim prostorima.
Ako znate za hrvatske tekstilne firme, da proizvode kvalitenu odjeću (i obuću), slobodno ih preporučite.
Ako znate firme, obrte, opgove koji su vam se pokazali dobri, a da proizvode hranu, slobodno ih ovdje spomenite u komentarima.
Nisam jedina koja voli jesti domaće i zdravo.






This should have been a textile post, but I've realized, if I want to write about local economy and domestic products, I must include food too.
I don't know what came first, shitty quality in most of the stores here or the fact almost all of our industry in Croatia has been shut down; I have a need to buy local products, made by our local economy. There are a few brands I really like. Jadran makes great tights, Galeb has really good underwear and dresses. Just about everything.
I don't like materials that are mostly used today. They're not cotton, nor silk or linen or wool. And almost everything else makes my skin itch.
And if you think wardrobe is a problem, think about food.
I really think before shopping. Even before MS, I have always tried to buy local meat and vegetables, but this is not something easy to accomplish. And now, even harder.
Sometimes, it looks like my food had traveled more than I ever have. Half of it comes from the opposite part of the globe- China (even garlic and beans. Yes, I know. It can be grown almost everywhere).
It becomes difficult to track the origin of some products, because sometimes food comes from the abroad, but is packed here, and it becomes a Croatian product. Riight.

My father has a small garden. So I am fortunate enough to have home grown tomatoes, zucchinis, eggplant, corn, and paprika, onion and garlic. I have relatives in the country, and they supply me with their potato, some meat, and some vegetables. I have had luck this summer and fall and got local fruits.
But it should be easier than that. It looks like a game. I have to search and be aware every time I go shopping, checking the labels..it is energy consuming.
So if you know a good store, let me know. Maybe there are good food and textile stores here that need a word to be spread.



Broj komentara: 7 :

  1. Odličan post Zuba! Ja imam sreće pa sam sa sela i mama uzgaja svoje piliće (tj.kupi ih male i onda uzgaja) i imamo svinjice i povrće. Ali na žalost, neke stvari se jednostavno moraju kupiti, i voljela bih biti sigurna da je ono što kupim dobro i kvalitetno. A voljela bih da je i hrvatsko, naravno. Nadam se da će se nešto promijeniti u skoroj budućnost.
    A što se tiče uzgajanja i proizvodnje tako nekih kao "egzotičnih" biljčica od kojih se radi heljdino brašno (ne znam ništa o njemu) i neobrađenim poljima: ne znam koliko bi se to nekome isplatilo proizvoditi u hrvatskoj, jedino da dobije dobar poticaj od države, ali ti dani su iza nas...

    OdgovoriIzbriši
  2. heljda nije toliko egzotična :) u Međimurju je sade, najviše za osobne potrebe. prije se uzgajala i u Lici. ne znam, Josipa, s jedne strane seljaci siju nešto što se ne traži, i nezadovoljni su cijenom otkupa, s druge strane postoji potražnja za žitaricama, koje oni ne siju...

    OdgovoriIzbriši
  3. I applaud your efforts! There are so many reasons why it is good for us to have a close relationship with the products and produce we consume. It is not easy (as you point out) -- I love avocados, but I definitely live in a place where they could never, ever grow! But as you illustrate, simply putting forth the effort yields lots of knowledge and makes it easier and easier. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Thanks. I really hope it will get easier.

      Izbriši
  4. Ja isto imam sreće, većina familije živi na slavonskom poluselu, pa svako toliko odemo dole i opskrbimo se. Inače ne znam što bih ti rekla,možda ti je najsigurnije otići do placa pa vidjeti da netko baš ima registrirano OPG.
    Borovo ima dobre stvari, s tim da sad puno toga uvozi, pa treba paziti što je baš njihovo, a što nije. Svako proljeće si kupim Startasice.
    Kozmetike ima naše - u Martićevoj imaš dućanćić Kantarion (mislim da se tako zove) - prodaju prirodnu i organsku kozmetiku sa domaćim sastojcima, nema francuske lavande i smilja ;) Između ostalih drže i Sapunoteku.
    Ako se sjetim još čega javim.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala, nisam znala za Kantarion. čak sam s kozmetikom i pokrivena, ali svaki novi info dobro dođe.

      Izbriši
  5. ludilo si ovo napisala! ja ti imam ogromnih problema s kupovinom spize. evo kad si već kod fažola (graha), nekidan u Mercatora bili muž i ja u spizi i odlučim uzet fažol, i idem vidit deklaraciju - jedan je iz Argentine, a drugi iz Kine. ma užas! nikad neću zaboravit kad sam prošlo lito naletila na breskve iz Pakistana. nevjerojatno!!! trudim se šta više kupovat kod bakica na pazaru. a mater mi u Splitu ima mali vrt pa mi uvik uvali nešto povrća i voćki. i svekar isto sadi svašta na selu. svemu ti ja čitam deklaracije i sad sam ti došla dotle da mi je bolje uzet nešto iz Mađarske, Slovenije... nego iz Argentine. ma koma svakako! ;)

    OdgovoriIzbriši

}, 10);