nedjelja, 17. studenoga 2013.

Kako je zahladilo zadnjih par dana, i puhalo početkom tjedna, nekako je i sunce nestalo.
Nestanak sunca mom organizmu je značilo da je vrijeme da se spava, pa, zauvijek.
Jednu večer ugasila sam alarm, da se naspavam nakon popodnevne smjene, u miru.
Probudila sam se iduće jutro, izgledalo je polumračno kao da je 8, ja sam se osjećala kao da je 9. Pogledam na mobitel: 13:09.
Jedan popodne.

Osim (pre)spavanja, ovo vrijeme vani dosta ograničava kretanje. Trenutno sam najsretnija kad dođem do kauča/kreveta, i ušuškam se.
Počela sam čitati više. Nakon što mi je masa ljudi preporučila Nesbɸa, a ja sam ga odbijala jer sam imala neki otpor prema njemu, pročitala sam Nemezu.
Pretpostavljam da se otpor stvorio jer se često događalo da netko preporuči neku knjigu kao najbolju knjigu (ili film) ikad, a dobiješ mućak. Osim toga, ja u zadnje vrijeme baš i ne čitam beletristiku. Ispalo je da je promjena dobra.
Nemeza je dobar krimić. Hvale Nesbɸa da je novi Stieg Larsson, ne bih baš tako daleko išla, ali potražit ću i neke druge knjige koje je napisao. Svjesna sam da ovo nije najtočniji prikaz prostrijeljenog o koje bi trebalo stajati, nažalost nisam uspjela naći bolje. Neka mi Nesbo oprosti, ako ovo čita.


Prije nekog vremena, na nekoj kavi pričalo se o kavi. Kako u biti ne znamo što pijemo. Mi baš i nemamo neku tradiciju poznavavanja vrsta zrnja (sad sam se sjetila, počelo je s reklamom za McDonald's- nude kavu 100% arabicu. Ko da ja znam što to znači). Ali to je vodilo sjećanju na kavu u djetinjstvu. Ne znam je li i vama bilo tako, ali u vrijeme mog djetinjstva kava se nabavljala iz Njemačke i Italije, sušila se u protvanu na peći i cijela kuća je mirisala.
Onda su djeca morala mljeti kavu. Imali smo ručni mlinac, onaj mesingani, od kojeg ruke dobiju miris metala nakon nekog vremena, i kasnije je došao električni mlinac.A kad se mljelo na ruke, nikad nije bilo dovoljno sitno i uvijek smo morali još malo mljeti. A kavu nismo pili. A kava se točila u neke miće male šalice, koje srkneš malo i već si gotov.
Meni je miris tog zrnja, i miris svježe mljevene kave baš ostao vezan za djetinjstvo.
Kupila sam kavu u zrnu, našla stari mlinac, nekorišten desetljećima, i ovaj tjedan sam si samljela kavu. Arabicu :)
Zvuk mlinca koji bruji pod rukom dok melje, i cijela kuhinja koja miriše na kavu..krasan trenutak.


The weather has changed in the last week, and with the strong wind that blew here, sun has disappeared. For my body, this means I should sleep all the time.
One day, after my afternoon shift, I turned off the alarm on my cellphone, to sleep enough. I usually wake by myself  between 8 and 9. When I woke up the next day, I felt like it was 9, it look like it was 8. I checked on my cell: 13:09.
Besides bad inner clock, I have started reading more. This period of autumn makes me wanna crawl in bed and sleep/read/live there.
And after refusing Nesbo's books for far too long, I took Nemesis, and was thrilled with it.
I have some issues with recommendations. People often recommend movies and books and stuff that turn out different.
Well, Nesbo turned out just  fine. Lately I don't read much belletristic, but Nemesis is a good one. People say he is the new Stieg Larsson, I wouldn't go that far, he is different, but in a good way.

Some time ago I had a discussion about coffee here in Croatia. It started with a McDonald's ad, where they offer 100% arabica coffee. It doesn't mean much to me, we're not a nation who can just tell what coffee bean is in our cups. I remembered how it was when I was a child- coffee was brought/bought in Germany or Italy, then it was dried in the oven. Later, the kids usually had to grind coffee.There were two kind of coffee grinders: electric ones and non-electric. It took eternity to grind it properly. I still remember how my hands smell of  brass after grinding coffee.
But I remember also how the whole house smell like coffee, and this smell of fresh ground coffee is one of my dearest childhood memories.
So I found the grinder, but some coffee beans, and made myself some ground coffee. It smells almost as the one from my child days. Coffee in the house is one of the best smells of someone's home.

Broj komentara: 14 :

  1. Moja mama je koristila ovaj električni mlinac za kavu - za mljet šećer :D I mama i baka su imale onaj ručni ali ne sjećam se dal se koristio. Mene miris kave baca u djetinjstvo kad smo mama i ja po zimi išle u "kave kučicu" odn jednu od onih malih drvenih kučica koje su bile kod nas pred robnom kućom u kojoj se prodavala kava. Tamo je teta mljela pred nama a uz to se uvijek i brbljalo i izgubilo i previše vremena :) Iz te kučice se na daleko širio predivan miris kave i makar ja kavu tada nisam pila, uvijek sam voljela taj miris. Sad kupim, uglavnom Frankovu, samo ju sada sa veseljem pripremam za sebe :) Za mljeti nemam ni mlinac ni volje ali je fora vidjeti da to još netko radi :) Dragi je isto opsjednut mirisom kave, vidiš mogla bi njemu kupiti mlinac za Božić pa nek nam melje :D Gdje tog još ima za kupiti? :)

    OdgovoriIzbriši
  2. ovaj moj Krupsov ima preko 20 godina i kupljen je u Njemačkoj. Ručne mlince ljudi kupuju u Sarajevu, a električne..pa, možda Emmezeta?
    inače, fora mi je imati uređaje koji ne umru nakon 3 godine korištenja:)

    OdgovoriIzbriši
  3. Jao, zaboravila sam na taj mlinac :) Mi smo isto u njemu mljeli šećer za posipati po kolačima :) Razmišljala sam i ja kako bi, kad već pijem toliko kave, mogla malo proučiti, raspitati se, pa si za gušt tu i tamo kupiti neku stvarno dobru i finu kavu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. pa da, i ja samo pijem kavu, nikakve kavene napitke, ni nes, ni kapučino, ništa. pa onda kad je samo turska kava i espresso, hajd da bude dobro:)

      Izbriši
  4. Odgovori
    1. a ti, dođi lijepo u Zg na ručno mljevenu kavu :)

      Izbriši
  5. joj mi u tom mlincu za kavu danas ponekad meljemo šećer ako nema doma štauba :)
    a Nesbɸa volim jako, općenito skandinavci u zadnje vrijeme imaju izvrsne krimiće :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Tih mlinaca ima Gorenje, jeftini su a mogu se koristiti za sve i svašta, ja u njemu mljevem začina, bademe, lanene sjemenke i sl.
    I još jedan savjet, tako da mlinac bude multifunkcionalan, jer ne možeš mljeti sjemenke korijandera a onda šećer:-)
    Nakon mljevenja, malo se prebriše papirnatim ručnikom, a onda samelje malo riže koja sve lijepo očisti i neutralizira mirise i mlinac je spreman za slijedeću namirnicu:-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. super ideja, hvala! i da, Nesbo je :)

      Izbriši
  7. I da, pročitala sam sve knjige od Nesboea, odličan mi je!

    OdgovoriIzbriši
  8. I ja sam se slučajno vratila mlevenju kafe...Naime, ovde, u Srbiji, su nam ogromnom reklamom nametnuli tužnu i ružnu Grand kafu...U prodavnicama se takoreći ništa drugo nije ni moglo naći...Mi smo dobili na poklon kafu u zrnu iz Austrije, pa se setili da imamo prastari mlin....MMMMM, kakav miris dok se melje i kakav ukus skuvane kafe. Tek tad smo shvatili kakvo smeće smo pili....Od tada, skoro tri godine, kupujemo kafu u zrnu (srećom pojavila se u i u našim prodavnicama), pravimo sami svoje mešavine, i svaki dan meljem kafu...
    Pozdrav!

    OdgovoriIzbriši
  9. Ne pijem kavu, ali obožavam miris svježe mljevene kave. Totalni flashback u djetinjstvo! <3

    OdgovoriIzbriši
  10. Oh my heavens, just THINKING about the smell of freshly ground coffee is putting me in a good mood! What an absolutely perfect indulgence to explore when the whether is cold and grey! :D

    OdgovoriIzbriši
  11. Joj, joj, baš si me podsjetila na djetinjstvo. Sjećam se i onog mirisa metala nakon korištenja onog ručnog mlina. Moji su kupovali ona zelena zrnca i pekli ga sami- koji je to divan miris!

    Pročitala sam Nemezu i nije me nešto posebno oduševila knjiga. Dat ću Nesbou još koju priliku :) Ali, nije ni blizu Larssonu.

    OdgovoriIzbriši

}, 10);