srijeda, 27. studenoga 2013.

Protivna

Jako jako rijetko pišem ovdje o politici. Nemam neku želju zatrovati ovaj blog atmosferom koja je trenutno i u medijima i u društvu, a i pokušavam stvoriti ovdje ugodno ozračje, gdje su svi, koji čitaju, dobrodošli.
Samo par puta sam komentirala, neke meni bitne stvari, u uvijek su se ticale tema koje su, po meni, bile jako bitne.
Ako vam se ne da, razumjet ću ako preskočite ovaj post.

Naravno, radi se referendumu. Imala sam faze da mi se uopće nije dalo razmišljat ni pričat o tome, pa bi me opet nešto izbacilo iz takta.
Koliko god da je čest komentar na naš narod da smo zadrti i povodljivi i ne vidimo drvo od šume, i za sve su nam krivi ustaše i komunisti, ja vidim toliko lijepih primjera da zaista ne mogu reći da smo generalno glupi i zli. Gledam kako se organizira humanitarna akcija, i svi zovu i pomažu i daju pare da neko dijete ode van na operaciju. Gledam kako se skupljaju pare da dvoje bolesnih mladih roditelja pobijede rak. Skupe se milijuni  za svakog od njih, u ovako siromašnoj državi. Poklanjaju se stvari onima koji imaju manje, kad zatreba određena krvna grupa šalju se mailovi i piše po Fejsu i Twitteru da se nekom spasi život. I djeluje.
Vidim toliko divnih, dobrih ljudi oko sebe, koji pomažu drugima.

Zar samo heteroseksualni ljudi pomažu? Samo ljudi koji dolaze iz udžbeničke obitelji?
Ne, ozbiljno, ajmo ovako postaviti stvari: mislite li da gejevi ne zovu na humanitarne telefone, ili da lezbijke ne skupljaju hranu i odjeću za siromašne obitelji? Hrvatska je na prvom mjestu u Europi po broju transplantiranih organa. Zar itko misli da su sve to bili strejt Hrvati, koji su nekom tuđem djetetu, bratu, mami ili dečku produžili život davši organ? Dobrovoljni davatelji krvi? Branitelji u ratu? Netko tko vam pogura auto kad zapne u snijegu? Mogu ovako do sutra.
Moja kolegica Ana je na svom FB pisala nešto što se pretvorilo u diskusiju, ali zaključak je bitan: mi svi imamo jednaku odgovornost, ali nemamo jednaka prava.
Ovako to nekako ispada: i pederi i lezbe i solo roditelji i strejteri, svi rade. Svi plaćaju poreze državi. Svima se oduzima za mirovinu i zdravstveno, i svima jednako dolazi ili ne dolazi plaća. Jednako su dobri i dosadni, naporni i dragi. Jednako ih muče i politika i zdravlje i EU i susjedi i pas koji ih ne sluša.
I onda, ovime koji plaćaju iste poreze, koji jednako pate u ovoj zemlji i jednako ju vole, jednako sudjeluju u humanitanim akcijama da nečije tuđe dijete preživi, ali im je tako pao grah da reagiraju na svoj spol, njima bi se trebalo zabraniti da svoju veze učine zakonitom.
Ne mogu. Ne mogu se toliko jako iskopčati da se pravim da je to ok. Ne mogu zabraniti nekome da osnuje obitelj samo zato jer se razlikuje od moje primarne obitelji i od moje ideje obitelji.
Ne osjećam se ugroženo. Pederi i lezbe su oko mene cijeli život. Nije da su prekjučer nastali. Neke od njih i znam, neki su mi i prijatelji. Nisam nikad dobila poriv da i ja postanem gej, samo zato jer su oni. Ne mislim da ću zbog lezbijki ja postati jedna od njih, ne mislim da će me napastvovat, ne mislim da je zli plan svakog pedera za zaskoči heteroseksualne muškarce.
Ne mislim da će ovim zakonom svi pederi uskočiti u brak, i onda odjuriti u domove gdje će usvojiti djecu i onda ih zlostavljati/pretvarati u pedere/oboje. Obje ove tvrdnje nisam sad ja izmislila, nažalost.
Ne mislim da su pederi i pedofilija ista stvar. Jer nisu. Inače, kad smo već kod toga, jednom sam čitala kako su građani nekog britanskog grada napali nekog tipa jer su čuli da je..pedijatar. Zbilja je bio pedijatar. Nije bio pedofil ni peder.
Mislim da je potrebno učiti ljude što je pedofilija, što je pedijatrija..a što nije.

Ne mislim da će veza dviju žena ili dva muškarca, zvalo se to veza ili imali prsten izmijenjen kod matičara, utjecati na neki drugi brak. Ne mislim da će se svi propederiti ili postati lezbe.
Ali mislim da je dosta zastrašivanja. Stalno neki bukači, neka opasnost koja samo vreba.. Ta dokle?
Pa cijeli život nam može proći u strahu. Zar je to zaista način da provedemo svoje vrijeme ovdje?


Kad pogledam svijet oko sebe, a na ovom svijetu sam trideset i pet godina i sad već mogu reći da sam se nagledala svega, najmanje je priča gdje gdje se dvije osobe upoznaju, i odluče skupa provest život, zdrave, s djecom, u skladnom odnosu.
To možda i je plan većine ljudi, ali onda uleti život i razbuca taj plan. I ljudi se snalaze kako znaju, žive kako znaju, i  kao samohrani roditelji, i kao djeca u domu, i s bakama i djedovima i širom rodbinom. Žive na razne načine. Na kraju, nije to izmišljotina suvremenog društva. Kroz veću povijest obitelj su činile generacije ljudi.
Reći za nekog da ima neispravnu obitelj i proglasiti nečiju obitelj nedovoljno dobrom je okrutno, i, jednako bitno, netočno.
Nema neispravne kombinacije, samo se razlikujemo.
Vrijeme da se prihvatimo. Svi drugačiji od nas neće nestati, samo zato jer mi kažemo da je njihov način života kriv ili loš.
Strah od drugačijeg nije način. Ne želim se bojati njih, niti želim da se drugačiji boje mene. Tu smo gdje jesmo, svi skupa. Treba olakšati ovaj život, dovoljno je kompliciran sam po sebi.




Broj komentara: 17 :

  1. Baš smo jučer imali obiteljsku raspravu o ovoj temi. Slažem se sa svime natipkanim. I nema smisla ulaziti u rasprave o tome, na kraju te strpaju u isti koš jer podržavaš lgbt populaciju. Eh, Balkane..

    OdgovoriIzbriši
  2. Jako lijep post :) Ja sam se s par ljudi pošteno zakrvila i smiju mi se, kao, jel vrijedno toga. Meni je ovo baš nekako posljednja kap prije totalnog kolapsa. Em što se i kao osoba i kao stručnjak ne mogu složiti s mnogim proserima dotičnih, em što ne mislim da je bilo tko od nas vertikala pa da se nađe prozvan reći "Je, ja bih im dala..." (sjedim jučer na kavi i slušam neki polupismeni par kako diskutira bez da ijednu znanstvenu činjenicu izmijeni), em neću moći nabrojati pozitivne stvari o svojoj okolini na prste jedne ruke.

    Proći će, to mi je jasno. A kak je teta Srnavka rekla - svi imalo otvoreniji i obrazovani mladi će se spakirati i otići. Jer se, bar meni, u militantnoj sredini za 1600kn fakat ne životari...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mogu totalno potpisat ovaj komentar. Ja sam inace a(nti) politicna al ovo me bas razbijesnilo i rastuzilo, ako bude prilike ja sam jedna od onih koji sele, cujem da je Kanada dobra destinacija :)

      Izbriši
  3. Napisah poduzi odgovor, ali se negde izbrisao :( Sve u svemu, slazem se sa onim sto zastupas i sa tobom delim patnu od povrsnostii ogrniacenosti koje nas okruzuju, i koje su, koliko vidim, iste svugde na Balkanu. Dodji kod mene na EX YU party da diskusiju prosirimo sa drugim fellow bloggerima!

    OdgovoriIzbriši
  4. Procitah sinoc na Bancu i samo dodjoh da kazem "Bravo!"

    OdgovoriIzbriši
  5. Nešto mi zaštekalo sa predhodnim komentarom, a baš mi drago da si napisala ovaj post iako ni ja ne volim blog "trovati" našim malograđanskim društvenim i političkim temama i problemima, al lijepo si napisala da baš zato jer treba olakšati ovaj život,
    sebi i drugima dovoljno je kompliciran sam po sebi na ovom našem Balkanu.

    OdgovoriIzbriši
  6. Možete li mi objasniti koja sve prava oni dobiju "protiv" osobe ako "pobijede" ili da se bolje izrazim izglasaju većinu na referendumu. Nit sam za, nit protiv, imam previše svojih problema da bih gledala druge, ali ako ima koja dobra duša da mi objasni o čemu se radi (neovisno o tome je li za ili protiv). Hvala!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ako sam te dobro razumjela, zanima te što će se promijeniti? kad i ako bi homoseksualni brak bio prihvaćen i izjednačen sa civilnim heteroseksualnim, homoseksualni bračni parovi dobili bi materijalna i socijalna prava koja sada nemaju. Na primjer, priznalo bi ih se kao bračne partnere, te bi mogli nasljeđivati imovinu (npr, stan, nakon smrti partnera). Trenutno, ako oporuka nije napravljena, primarna obitelj umrle osobe nasljeđuje/odlučuje, i može, ako poželi, izbaciti partnera is stana/oduzeti mu imovinu. Bračnog partnera bi se pitalo za mišljenje u životno bitnim situacijama kad je drugi partner u životnoj opasnosti u bolnici. Trenutno to ne postoji, i ako liječnici nemaju sluha, partneri ne mogu zadnji put posjetiti dečka/curu, niti tražiti nešto od liječnika. Opet se pita obitelj. A obitelj nije uvijek oduševljena životnim stilom gej djeteta.
      Osim toga, tu ulaze pitanja zdravstvenog osiguranja, mirovine..sve ono što heteroseksulani parovi imaju uređeno.
      Referendum je o braku, ali cijelo vrijeme se spominje obitelj, što nikada i nigdje nije ni bilo upitno.Nitko ne želi uništiti ideju obitelji.
      ovo je jako šturo, svjesna sam. ako te zanima više, javi mi se na mail.

      Izbriši
  7. Draga Zubo, inače mi je tvoj blog jako drag i simpa...ali kao i većina "protivnih", iz onoga što si napisala i tvojih komentara, vidljivo je da o zakonskim propisim istospolnih zajednica i obiteljskom zakonu nisi do kraja informirana. postoji zakon kojim su partnerske zajednice već regulirane, još od 2003., a taj zakon podrazumjeva i istospolne zajednice za koje ti tvrdiš da nemaju prava. umorna sam već poluinformiranim tzv."protivnima" tvrdih ušiju za istinu objašnjavati argumente i svrhu referenduma zato neću ni sada...ali dajte ljudi-čujte obje strane i njihove argumente prije nego što sa šabloniziranim izjavama se počnete osčuđavati kako su pokretači referenduma srednjovjekovni, zadrti, ...ne vole gey osobe, mreze ovoga i onoga....zaruni dublje u temu i onda piši post o tome...ovako plivaš po površini.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala na konstruktivnoj kritici.

      Izbriši
    2. http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=6166

      po ovome sam se orijentirala:
      Za razliku od nekih stranih zakonodavnih rješenja, istospolni partneri u Hrvatskoj nemaju pravo na posvajanje djece, na zakonsko nasljeđivanje, na dogovornu promjenu prezimena, na stjecanje državljanstva, porezne olakšice, pristup mirovinskom osiguranju. Također, budući da ovim Zakonom istospolna zajednica nije jasno određena kao zajednica obiteljskog života, istospolni partneri/partnerice ne mogu dobiti bolovanje za partnera kao člana obitelji, ne mogu pravno urediti odnos prema djeci jednoga od njih, koristiti blagodat nesvjedočenja i dr.

      Izbriši
  8. Najtužnije od svega što uopće nije referendum da kod nas legaliziraju brak za homoseksualce nego samo glupi naziv.. Kad pokušaju legalizirati brak to će valjda biti treći svjetski rat kod nas ovakvih primitivnih -.- Katastrofa. Ja na to gledam ovak - ja se udajem nagodinu i na kog to utiče? Samo na mene i možda moje roditelje koji se nadaju da će postati bake i djedovi. I na nikog drugog jer je to moj život. Tako isto da se neke dvije žene ili neka dva muškarca odluče vjenčati, što to na nas utiče? Ništa. Kamo sreće da se svi žele ženiti i da nam je to najveća briga u državi. A svi ovi koji vrište na posvajanje djece, ako su tako brižni zašto sami ne posvoje koje? Boli njih briga za djecu u domovima, samo ih iskorištavaju u svojim zlim planovima..

    OdgovoriIzbriši
  9. Zubo, ovo je vrh napisano, ludilo post! ;)

    OdgovoriIzbriši
  10. Sve potpisujem! Lijepo si ovo rekla!

    OdgovoriIzbriši
  11. slažem se, jednako plaćaju poreze i moraju imati jednaka zakonska prava. Bilo što druge nema ni logike ni smisla.

    OdgovoriIzbriši

}, 10);