nedjelja, 10. studenoga 2013.

Retrospektiva (o jednoj kosi)./ Retrospective ( on one('s) hair).

Farbam se od srednje škole, tamo negdje od 2. srednje.
Moje prvo farbanje je apsolutno najgore farbanje ikad, prijateljica iz razreda je "znala"kako se farba, i hidrogenom me je malo išla posvijetliti. To je bilo par dana prije slikanja za razrednu sliku (ne znam jeste li se vi tako slikali, dođe fotograf i poslika vas sve skupa), i ja sad čuvam sliku gdje imam kukuruz žutu beživotnu kosu.
Zaključila sam da to nije to, nakon nekog vremena kupila farbu i ofarbala se u crvenu. Idućih desetak godina oscilirala sam između vatrene crvene, ginger i tamnocrvene. Na moje zelene oči i pjegice, pasalo je.
Problem s crvenom kosom je što se brzo ispire, izrast se fino vidi, a sijede još i jače.
Moja kosa veselo prima sve boje koje stavim na nju. Mnoge žene, starije od mene, upozoravale su me dok sam bila mlađa, da farba šteti kosi i oslabi ju i ispast će mi, i što sve ne.
Neću sad reći da se to nikome nije desilo. Znam da ja imam tako gustu kosu, da mi je pola glave izbrijano na nulericu već godinama, kako bi ostala kosa mogla padati ravno. Kad svežem kosu u rep, toliko je oštra da rep ne pada, nego jednim dijelom dužine kose on stoji, to jest strši.
Farbanje ju malo, pa, omekša. Mrvu je poslušnija.
Cijela moja obitelj ima gen borbene kose, svima je gusta i jaka i ne da se kontrolirati. Prihvatila sam ju takvom kakva je. Uglavnom vodi svoj život na mojoj glavi. Moja kosa, ne moja obitelj.
U originalu, ako se dobro sjećam, moja kosa je bila mišje smeđa zimi i plava ljeti. Sijediti sam počela rano, s 12 godina. Do srednje škole to je već bio povelik broj sijedih, i farbanje u crveno je to sve fino prekrilo.
Sjećam se tih prvih farbi, količina amonijaka koja je danas vjerovatno zabranjena, oči su pekle i otvarala sam prozore da udahnem zraka.


Kako je vrijeme prolazilo, ponuda drogerijskih boja za kosu se povećavala, meni je jednom crvena dosadila, kupila sam smeđu i prešla u brinete. Znate šta? Sijede se vide i u smeđoj kosi.
Godinama sam bila brineta, od tamnih do svijetlih nijansi. Sve moje frizerke su se slagale da je prelazak u smeđe bio mudar potez zbog sijedih, ali da bi još bolje bilo da razmislim o plavoj.
I bilo je tako.
Unutar par mjeseci, postala sam plava. Sve svoje promjene boja odradila sam sama. Iz brinete u plavu prelazila sam pramenovima par mjeseci, i onda postala plavuša.
S obzirom da se farbam veći dio svog života, rado bih rekla da je svako moje farbanje bilo pametno i uspješno. Ali, nije. Bilo je situacija kad su boje ispale krive. Bilo je dana kad bih zaboravila koliko dugo držim boju na glavi, i onda sam se u ogledalu vidjela bijelu, a ne plavu. I bilo je dana kad sam se zaželjela samo malo malo duhanski plavocrvenog, a iz tuša sam izašla narančasta ja, jer imam crveni pigment koji samo čeka priliku.
Ja nisam najmudrija žena, i stvarno sam zajebala prekopar puta. Bilo je trenutaka kad bih ušokirana bojom odmah stavila drugu boju da spasim stvar.
S druge strane, ima dana kad mi opet zamiriše narančasta, i jaka crvena, i baš me ponese da bih opet bila druge boje...tko zna..


Ono što sam naučila kroz sve te godine jest, da nema te boje koja će sakriti sijede na dugo vremena. Reklame govore svašta, ali sijede vlasi ne slušaju reklame.
Probala sam razne brendove, neki su dobri, neki se ne bi trebali zvati farbama za kosu.
A onda mi je moja frizerka, mudra žena, pri zadnjem šišanju rekla nek razmislim o frizerskim bojama, jer su kvalitetnije i bolje prekrivaju.
I jesam, prije par tjedana kupila sam farbu i hidrogen, i čekala priliku da probam.
I nakon što sam u zadnja dva dana dobila komentare od dvije različite osobe, kako mi je boja baš super, sigurno nije farbana kosa jer vide da imam sijedih i ne skrivam ih, i to je im baš dobro, shvatila sam da je vrag odnio šalu i ofarbala sam se večeras.

Prestala sam prije nešto mjeseci farbati cijelu kosu, i prefarbam samo izrast. S obzirom da mi je sad boja neka medena, šampanj, tamno plava (ovisno o brendu), izgleda(m) prirodno.
I tako sam danas uzela u ruke hidrogen i boju, iColor (kupila sam naravno i zdjelicu i kist), i probala se sama obojati profesionalnom bojom.

 Pišem ovaj post s farbom na glavi, i krenula sam kopati po slikama da vidim što sam sve dosad radila. Već sam neke boje i frizure zaboravila. Sutra ćemo vidjeti jesam li dobro odabrala. Tko preživi, pričat će.
Mala retrospektiva, o kosi i njenom životu sa mnom.

-------------------------------



I've been dying my hair since the middle of high school. My first try was a great failure, since my friend told me she "knows" how to dye, and she didn't. She threw some hydrogen on my hair to bleach it, and hair had the color of corn, and looked dead. Of course, this action was taken a few days before we had our annual class photo taken.
I looked awful. But later I figured out, it can't be worse to try it on my own, so I tries hair coloring myself, and became red. It looked good on me, I have green eyes and freckles, and for a decade, I was red. I have had ginger, dark red, and any kind of red color in between. One day, I had enough, and decided to leave the red period (pun not intended) behind me and see how brown looks like.

When I was little, older women told me to be careful with hair coloring, because the hair might fall out.
I've been using hair colors for more than half of my life. I have such a thick hair, half of my scalp is shaven all the time, so the rest of the hair might fall properly. 
It may be, there are women who have lost their hair due to hair coloring, but that stuff never happened to me. The only thing that has changed, is the amount of ammonia in the ingredients.

Well, as I said, I became brunette. It was interesting to see my face surrounded with darker color(s).
I forgot to mention, one thing that made me start coloring my hair is the gray hair. I started noticing my first grays when I was 12, and it only got worse. It was the best idea to hide it under some other color.
First red, then brunette. My all hairstylists told me, gray hair will only get more, and it would be wise to move to blonde.
And so I did.
All my color changes I have done myself. It took me a few months for the blonde. 
Unfortunately, I can't say any of the products I have tried is 100%good with grey hair covering, although commercials may claim otherwise.
And last time I was at my hairstylist, she told me to go and look for some professional hair color.
Such colors should be better.
And so, I went to a store and got me some color and some hydrogen.
I have never dome this before, and while I'm typing this post, I have the color on my head.
I remembered all the colors I have had before, and looked through some pictures.
Some of them I already forgot. I made a little retrospective, I think my hair deserves it.




Broj komentara: 16 :

  1. Joj, i ja sam bila u svim mogućim nijansama i bojama :D

    Šteta što nisam sačuvala fotke, mada jako ti lijepo stoji sve a posebno crvena <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ne mogu te zamisliti izvan smeđe:)
      daj ako nađeš koju sliku, stavi na fb.
      da, crvena je bila divna..razmišljam o povratku..

      Izbriši
  2. sve ti boje dobro stoje, barem ovo što je fotkano :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala! svaka od boja ima i prednosti i mane, naravno. plava je, recimo, najlakša za održavati. i manje se vide promjene na koži uz plavu kosu. smeđa i crvena izvuku i podočnjake i kapilare i umor. sijede u plavoj se izgube, i to je najbolje :)

      Izbriši
    2. onda možda da postanem plavuša :D ali meni nikak ne stoji, zapravo u svjetlijim bojama izgledam umornije, pogotovo ako je žuta u pitanju, onda izgledam ko smrt na dopustu :D ja sam počela sijediti prije par godina, dakle poslije četrdesete, imala sam prije toga jedno tri sijede i još kukala zbog toga, pa mi je sin rekao da mi je i vrijeme da počnem sijediti jer drugi osijede još s dvadeset ;)

      Izbriši
  3. Jedva čekam da vidim šta si to smućkala za svoju glavu...volim ovakve postove...Pozdrav
    Ps.meni se sviđa kako ti stoji smeđe-crvenkasta..

    OdgovoriIzbriši
  4. nemoj crveno, ne što ti ne stoji, nego je užasna za održavanje, požalila bi, a i čini mi se da ti baš plavuša...
    ja sam se nedavno ofarbala u crveno nakod dugo vremena (od srednje škole) i sad mi je žao... još sam kupila neku očito koma boju, na kosi je već pomalo izblijedila, a na ručnicima još uvijek ostavlja cveni trag...

    i, kako si mogla ovaj post završiti bez fotke najnovije boje???

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. farbala sam se dok sam tipkala.
      a zaista mislim da je ovo dovoljan broj mojih slika po jednom postu:)

      što se tiče crvene, slažem se. ispire se i ostavlja trag..i divna je.

      Izbriši
  5. Hahahahha, i, kako je ispalo?!?!? Meni dođe žao kad gledam ove tvoje fotografije što se nisam nikad farbala i što uvijek imam istu boju kose, ali ajd počela sam s ombreom, a kad počnem otkrivati sijede ću krenuti i ja u svijet farbanja..
    U šoku sam da si tako rano počela otkrivati sijede! I da imaš pola glave izbrijane! :o

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ma to samo zvuči tako, u biti je praktično.

      Izbriši
  6. Mogu ti reć da me ova crvena faza oduševila! :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala ti:)
      ima ljudi koji me doživljavaju (referiraju se na mene) kao crvenu godinama nakon što sam prestala to biti

      Izbriši
  7. super ti stoje i crvena i smeđa! A i moj je put bio sličan, a i ja sam sada plava... Eh, te vatreno crvene, prošli sam im mjesec gotovo poklekla!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mislim da ću starost provesti sijeda, našla smampar starijih teta koje baš dobro izgledaju sijede, i mislim se okušatio i u toj boji. na kraju, uvijek mogu kupit ehoton i biti ljubičasto siva ko pola bakica u državi.

      Izbriši
  8. Ja se tako bojim promjena na kosu, a što god da napravim uvijek ispadne super :D Samo, ja nikad ništa sama ne radim, nemam baš oko ni ruku za takve stvari :D

    OdgovoriIzbriši

}, 10);