četvrtak, 27. ožujka 2014.

Šoping je najbolji lijek/ Shopping is the best medicine

Ovaj mjesec posvetila sam zdravlju. Ne samo prehranom i zdravim načinom života, nego sam provela konkretno vrijeme po bolnicama. Osim što sam bila na operaciji, uspjela sam završiti i u dnevnoj bolnici na par dana.

Moj neurolog i ja, kako da to kažem, nemamo isto mišljenje o meni i mom zdravlju i mom tijelu.
Cijenim ga, super je u svom poslu, i odabrala sam ga jer zna svoj posao. S druge strane, ja dosta dobro znam kako se osjećam u svom tijelu. On smatra da bi trebalo uzeti terapiju, mada mi nije apsolutno ništa.
Preventiva. Ja, koja sam na kontrolu došla vesela ko ptičica, potonula sam tamo, pa popizdila, i deset minuta držala monolog što ja sve mislim o sebi, tijelu, zdravlju, o mojoj prehrani i svemu što radim da mi bude dobro.
Moj liječnik, naime, ne dijeli moje mišljenje o prehrani kao načinu prevencije. On mene, i moje ponašanje, u nedostatku boljeg izraza, tolerira. I to je sasvim ok. Nisam ni tražila liječnika koji bi se složio sa svakom mojom izjavom.
Nakon što sam ja izlamentirala svoje, usred govorancije mu objasnila da se ja ne svađam nego samo diskutiramo, on se smješkao i klimao glavom, samo je napisao u nalaz da pacijentica kontrolira govor i nema problema u komunikaciji :) ni s udovima, jer sam možda malo i gestikulirala dok sam mu objašnjavala sve.
I koliko god da se ja ne slažem s njegovim mišljenjem, on se nagledao multiple više nego ja (srećom), i koliko god da ne dijelimo mišljenje o mom trenutnom stanju, ja ga jesam poslušala, i provela sam nekakav broj dana dnevnoj bolnici. Nije jednostavno čuti da ti treba terapija u stanju kad se osjećaš dobro, i kad ponavljaš da je zaista sve ok. Možda neki drugi liječnik ne bi ni reagirao na ovakve nalaze, ali ovo nije prehlada, i volim se previše da bih se kockala sa zdravljem i poslušala sam doktora i otišla na terapiju.

Dnevna  bolnica je mjesto gdje rade divni, dragi ljudi. Gdje su svi pristojni i ljubazni. Ne znam je li to kokoš ili jaje problem, možda su oni dobri jer sam i ja takva, ili je to ozbiljan odjel pa nema šalteruša koje su najčešće.. drugačije. U dnevnoj bolnici rade sestre koje bez beda nađu moje vene, dok obično po ambulantama svi skupa tražimo moje vene ko da se igraju skrivača, i obično me pitaju, kao da sam ja aktivno radila na tome, da kako ja to imam duboko položene vene i slične gluparije.
U dnevnoj bolnici nađu vene, dobijete infuziju, odgovore na sva moja pitanja, i budu tu za pacijente.
Kortikosteroidi, ako ste ih koristili, znate da imaju nuspojava. Ako niste, sad znate :) Kortikosteroidi imaju nuspojave, i nuspojave nisu kamilica.

Zadnjih par dana živim između nesanice (noću) i najjače pospanosti kroz dan. Uspjela sam tri dana zaredom zaspat usred infuzije, s knjigom u ruci i naočalama na glavi. Tlak testira granice, a uspjela sam izgubiti i kondiciju i dah, i ponekad pričam ko onaj crnac u kolicima u Malcolmu, bez daha.
Trenutno mi ruke izgledaju dosta filmski narkomanski. Imala sam (sad mogu reći smiješan) plan da odmah prvi dan popodne odem i na jogu. aaaaahahaha. Ne ide to baš tako. Jučer, zadnji dan terapije, sam uspjela biti dovoljno budna, s dovoljno zraka, da odem na jogu, i silno sam sretna zbog toga.

Što se radi kad se tako provode dani? Prepoznala sam obrazac koji očito ponavljam. Kad mi se zaredaju pusti dani u bolnici, ja odem u šoping. Vjerujte mi, djeluje. Trošenje para bolje djeluje od normabela i ibuprofena i kortića skupa.
Samo da znate, kupila sam si dva para platnenih tenisica (tirkiz i malinaste), ljubičasti zimski šešir i crnu kožnu torbu. Sve mi odlično stoji.
Jer ja to zaslužujem.

Tenisice nisam kupila barem 6 godina, i upravo sam u projektu kupovanja nekih za trčanje i brzo hodanje, a ove će biti za nesportski  dio života. Šešir je iz Gullivera, gdje je tako draga i ljubazna zaposlenica radila na dan kad sam ušetala( inače, sve više srećem samo dobre ljude na takvim mjestima), a ja sam našla šešir dovoljno velik da stane na moju ličku glavu s oblakom neposlušne kose, od koje većina kapa i šešira odleti s glave. A torba, torba je meka i kožna i planiram ju vodit na sve izlete koje hoću napraviti ove godine.

Meni je danas prvi radni dan, pa vam svima želim miran radni tjedan, a gle, skoro je već petak :)


This month was dedicated to health. Not just by my healthy diet and exercise, but I really have spent quit amount of time in hospitals. Besides a small operation beginning of March, I ended up in a day hospital this week.

My neurologist and I have, how should I say this?, a different opinion about my health. I respect him, he is very good in what he does, and that is the reason why I have chosen him. On the other hand, I know how I feel inside my body. He thinks I should go on  a therapy, I think I'm doing just fine.

Preventive. I came to his office happy and bright and went out so sad. and when he told me I should go on a therapy, I had a 10 minute monologue where I explained him what I think about his opinion, about my body and health and my diet and everything..and he just  smiled and nodded and wrote that " the patient has no problems with communication and verbalizing" :)
He doesn't think my diet is so important, but he tolerates me and my lifestyle. It is not making it worse, so...

And although we disagree on my health, he is a doctor, I am not, he met many more people with MS then I have (luckily), and I may not have the same opinion, but I do trust him. It is not easy accepting the fact there's a therapy needed when you're feeling fine, but this is not a flue and I followed my doctor's orders.

Day hospital is a kind of hospitalization where a patient comes to hospital and doesn't sleep in. I have spent there a couple of days, a few hours a day, getting my medicine. I must write how kind and thoughtful nurses and doctors there are. They really are. And they could find my veins. I usually have the same problem, over and over again, when nurses try to find my veins as if I have hidden them.
Not this time.

If you already know how corticosteroids work, then you know there are side effects. If you didn't know that, now you do. I am dead tired most of the day, and can't sleep at night. I am swollen and somehow have lost my breath, so I skipped my yoga classes for a few times. I planned it to do yoga the very first day, in the evening. Boy was I wrong :)

I managed to go to yoga the last day of my therapy, it was a challenge, but I made it.
Also, I've noticed I do have a pattern when spending a lot of time in hospitals.I go shopping.
It turns out, shopping is the best medicine.
I bought 2 pairs of sneakers, a fake leather bag and a winter hat. I haven't bought sneakers for years, and I think this is the right time for it. Also, finally a hat that can go on my big head and lot of hair.

Today it is my first working day this week, but it's almost Friday already :)

21 komentar :

  1. Sesir je prekrasan! Ja nikako ne nalazim dovoljno mali za ovu moju glavicu (kupusa).
    A inace bih te preko kolena pa "sljis - sljas" da si mi blize..iz bolnice na jogu..ccc!

    OdgovoriIzbriši
  2. Ja obožavam šešire, ali mi fali samopouzdanja da konačno uzmem jedan i prošetam ga kroz grad. :D Tirkizne patikice su divneee! <3
    Ja čvrsto verujem da osluškivanje potreba svog tela ima veliki udeo u ozdravljenju i mada verujem doktorima i nikada ih se ne bih u potpunosti odrekla, mislim da bez komunikacije sa svojim organizmom terapije sporije teku. :) Ali to ne znači da iz bolnice treba juriti na jogu! :) Šoping je dozvoljen. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. to sa šeširima..to ti vjerujem. ja godinama nisam nosila kape jer su mi sve bile preuske, jer su sve bile "univerzlane veličine"- koja glupost, i mislila sam da mi grdo stoje. i onda otkriješ da ima i drugačijih. u međuvremenu odumre briga što tko misli, uvijek netko nešto misli :) i kreneš nositi šešire. probaj ;)

      Izbriši
  3. nije ta joga bila jer sam tako luda za tjelovježbom, ali mi je bilo potrebno vratit se u stanje da vidim da mi tijelo radi, da mogu raditi neke stvari. a vježbe tamo umiruju i vraćaju me u stanje svijesti koje mi paše..

    OdgovoriIzbriši
  4. Dobre ljude srećeš jer takve privlačiš...
    Samo napred!

    OdgovoriIzbriši
  5. ove tirkiz patike su mi bas lepe,a kape, beretke, sesire obozavam da nosim,a ovo za jogu te razumem :)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da, ja i ti se kužimo po pitanju joge i masaža ;)

      Izbriši
  6. bok, jel mi možeš molim te reći gdje si kupila ovu torbu? i koliko košta?
    prekrasna je! teško mi je naći kožnu torbu koja mi se sviđa i da je dobre veličine i da je cijena donekle prihvatljiva, a ova mi se čini savršena.
    to je prava koža, dobro sam shvatila?
    hvala! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bok, i meni je torba lijepa:) ali nažalost nije prava koža.
      to je meka fejk koža, crna, s dovoljno velikim remenom da mogu prebaciti preko ramena.
      ako želiš, javi mi se na mail (gore desno je), pa ću ti poslikati torbu i poslati sliku, da vidiš kako izgleda.

      Izbriši
    2. ej,
      hvala ti na odgovoru, baš lijepo od tebe što si se ponudila da ju slikaš, ne moraš se mučiti, nego ako ti nije problem napiši mi di si je kupila pa ću je otići pogledati, naime o skaju mogu donjeti presudu samo uživo :)

      Izbriši
    3. kupila sam u Diademi. išla sam pogledati na njihvo web da ti linkam, nažalost nemaju tu torbu. košta 160tak kuna

      Izbriši
  7. Sve ti je divno i slazem se da sve to zasluzujes :) Nisam tip od sesira, ali volim ih na drugima. Imam gotovo identicnu torbu i obozavam je, sad mi se pocela odvajati "podstava", ali posluzit ce za neobavezne odlaske nekamo.

    Slusaj svoje tijelo, pazi ga i voli, mogla bih i ja poceti. Najgore je kad ljude tek bolest natjera na to.

    Imam jednu nalazljivu venu za vadenje krvi (ironicno jer sam poluprozirna i svaka zila na tijelu mi se vidi) i uvijek se cude tome kao da sam ja kriva. Pa me bodu priborom za bebe i tako :D

    Volim kako pises, zivotno ;)

    Nebeska

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala :)
      ti imaš jednu venu za vađenje krvi? :)) ajd fino, barem si mirna po laboratorijima, nema straženja.nisam ni znala da postoji pribor za bebe!

      Izbriši
    2. Jedna jedina i sad je već otvrdnula od konstantnog vađenja iz nje i upiknu me, a krv jednostavno ne teče pa moraju kopati po njoj :( Ali najgore je što je kažem uvijek mogu li dati lijevu ruku jer mi na desnoj neće ništa naći i nađe se netko tko se zainati da će baš njemu uspjeti. Nakon nekoliko bespotrebnih i uzaludnih bolnih uboda poslušaju me i bodu tamo gdje mogu.

      Ne znam što je posebno u tome za bebe, ali to je bilo kad su mi stavljali braunilu ili nešto za neku pretragu s jodom pa su po cijeloj bolnici tražili glavnu sestru s dječjeg odjela jer je sve druge bilo strah bosti me :/

      Nebeska

      Izbriši
  8. P. S. Ovo za jogu razumijem skroz, ono, nakon bolnice i svega trebas potvrdu da zivot ide dalje, da si sposobna za svakodnevne aktivnosti, da ste ti i tijelo i dalje frendovi koji suraduju na uzajamnom dobitku...

    Nebeska

    OdgovoriIzbriši
  9. Dobro si se ti spasila s tim šopongom...to je lek za mnoge boljke..;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. je, Sandra, šoping baš dobro liječi. samo treba paziti da se ne pretjera, ima i nuspojava :)

      Izbriši
  10. a doktora se mora slušat... ali isto tako i svoje tijelo. ;) neka si se ti nakupovala, menii je šoping isto najbolji lijek za sve! :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mogao bi se prepoloviti broj ljekarni, mi imamo bolje rješenje za probleme :)

      Izbriši

}, 10);