ponedjeljak, 21. travnja 2014.

Jedna godina s jogom/ A year with yoga



Ovaj tjedan bila je prva obljetnica mene i joge. Neš ti obljetnice, znam:)
Ali meni je bitna. Nikad do sad nisam toliko kontinuirano radila nešto s tijelom. Trčala sam i brzo hodam, ali to je (bilo) periodično, a joga je prisutna svaki tjedan, najmanje dvaput.

Počela sam jer su me leđa boljela zbog uredskog života i previše sjedenja. U to vrijeme počela sam razmišljati i o jogi kako bih ojačala manje razvijene mišiće koji podupiru kralježnicu, jer multipla zna biti svakakva, i htjela sam pokriti što više opcija za back up.
Ušla mi je u život kad je frendica vidjela ponudu na Punudi dana ili tako nečemu, i odlučile smo joj dat šansu mjesec dva.
Na početku, leđa bi prestala boljeti dan poslije joge, pa se to produljilo na dva dana, i onda, nakon nekog perioda, ja sam zaboravila da bol u leđima postoji. Toga više nema.
Vrtila sam očima na ponavljanje planka svakih par minuta (plank je nešto kao sklek), a plankova ima, puno. Tijelo se inatilo, dušu sam ispuštala na matu (prostirka), neke stvari nikako nisam uspijevala izvesti.

Promjene.
Prestala sam jesti satima prije joge, i na dane kad idem vježbati, jedem bar tri, četiri sata ranije. I to mi je ok, jer je benefit sata postao važniji od hrane. A to se dotad nikad nije desilo :)
Moje tijelo, u nekim nepredvidljivim skokovima, uči i pamti i postaje gipkije i savitljivije. Vježbe balansa razvile su moju ravnotežu. Neplanirano i neočekivano, stvorila sam bicepse, prave, čvrste mišiće na rukama, noge i dupe su čvrsti i zategnuti, bolje se držim i bolje si izgledam.

Ali ono najbitnije, i pokušat ću sad ne zvučati propovjednički ni militantno, najbitnija je promjena koja se desila unutra.
Možda se neki od vas tako osjećaju oduvijek, ili su već našli neki drugi sport ili ritual koji im djeluje, ja do joge nisam. I smiješno mi je da mi fale riječi da verbaliziram precizno što želim reći, jer riječi jesu moje igračke, a ovaj put mi fale :) Najbolji bi opis bio da, otkad radim na sebi na ovaj način, kao da sam se udobnije smjestila u svom tijelu. Kao da sam ispipala unutarnje granice, sve kutke i zavoje upoznala bolje, pospremila prostor, protegnula se i udobno se smjestila. Svjesnija sam svojeg tijela. Ljepše mi je u njemu. Sprijateljili smo se, na način kao da je falila puzla da stvari sjednu na svoje mjesto, stvari kojih prije nisam ni bila svjesna.

Na satu joge, a ima lakših i manje lakših položaja, i ima vježbi kad tijelo boli, ja često ulovim samu sebe da se smiješim i ne mogu se prestati smiješiti koliko mi je dobro. Meni je bilo otkrivenje da se mogu osjećati tako dobro, na takav način, jer nikad ništa prije toga nije tako blagotvorno djelovalo.
Stvorila sam povjerenje u vlastito tijelo. Ne zavaravanje da ja mogu baš sve napraviti, ali sam svjesna da puno toga mogu napraviti i da se mogu osloniti na vlastito tijelo. Sad kad pogledam unazad, koliko sam fizički snažnija, toliko je nestalo i sumnje da nešto mogu izvesti. Puno toga ne mogu, ja sam, s godinu dana staža, još skoro pa početnica, ali znam da se može, i pitanje je dana kad ću nešto naučiti. To je divna promjena, uopće nemam otpora, nema "nema šanse da ja to izvedem, ajme past ću, složit ću se ko klada, nemam ja snage za to". Ta fina promjena preslikava se i na druge segmente života. Mirnija sam, lakše se dovedm u mirnije stanje uma kad me nešto izbaci iz takta (posao, na primjer), svjesnija sam disanja i kroz dan se prebacim na duboko disanje, i odmah vidim kako mi se tijelo opušta.
Postala sam svjesnija hrane koju jedem, mada sam prije joge počela sa svojim strogim režimom.
Postala sam svjesnija koliko je (meni) sve povezano: i hrana, i loš i dobar dan, i tijelo koje ima svoja raspoloženja, i um koji je nemiran i misli kojih ima tisuću baš kad se hoću opustiti...i naučila sam da je sve to u redu.

Nikad prije mi nije vlastito tijelo toliko pasalo, svi njegovi dijelovi koji su neodvojivi i tu su i pašu mi, i koristim ih na toliko načina. Možda je to bitno naglasiti: naučila sam koristiti svoje tijelo, kao alat, a ono sluša, i odličan je trenutak kad se pojavi harmonija i napravite s tijelom nešto što ste si zamislili, a nije prije išlo.
Ja se sad, s 35, osjećam bolje nego ikad prije. Ako tako bude išlo dalje, blago meni:)

Ne mogu vas natjerati da svi probate, niti mi je to namjera. Ali bih htjela da nađete ono što bi i vama donijelo takav mir i zadovoljstvo.

******
Last week I had a one year anniversary of doing yoga. Some anniversary, I know:)
But, I means a lot to me. This is the first time I'm continually doing something with my body. I run, and I brisk walk, but this was/is periodically, and yoga is twice/three time a week, for a year now.

I have started because my back hurt, because I have an office job, I spent quit a time in my car, and I needed some sport. Also, I was looking for a way to work up my muscles around my spine, because multiple sclerosis has many ways of showing, and I was trying to find any back up I could need  for the future.

First, my back stopped being in pain one day after yoga, it prolonged to two days, later, and one day, I remembered how long it has been I forgot about back pain. No back pain in my life any more.
There were hard days, when I was rolling my eyes because plank isn't easy. I was sweating, on my mat, and some positions I just couldn't make it.

Progress comes in unexpected periods, I can't tell how nor why I make progress, it is not logical.

Changes.
I have stopped eating hours before my yoga class. I usually eat 3-4 hours before, otherwise I can't make it. The benefit of yoga has become more important than food, and this has never happened before!
I have discovered ( I have) balance, and developed my biceps. My butt and legs are in shape.

But the most important thing, and I will try now not to sound too militant, is the change that took place inside me.
Some of you maybe already know this feeling, or you  have met it through some other sport or dance, or meditation. I haven't. It i s actually difficult finding the right words to describe it, although I 'm good with words.
The best description would be: I feel more comfortable inside my body. I feel like I have explored inner borders of my body, all secret and hidden parts, cleaned some mess I found there, and made myself more comfortable there.
The feeling of feeling good and at home. I became more aware of my body, in a way I haven't known is possible. I have more trust in my body, not blind trust I could do anything, but awareness we (me and my body) could and can do a lot. I've lost thought of "there's no way I could ever do this/ I will fall down", and this fine change is visible in other segments of my life. I've learnt to breathe deeply during the day, and when there's some difficult period (at work, just one example), I become aware how I breathe, and start breathe deeply and calmness comes.

In a yoga class, I catch myself smiling, never mind whether the position is complicated and hard or not. It is not the question of being able to make the position, it feels good either way.
I've created trust in my own body. I am so much stronger, I know how much I can handle. I've lost resistance to new things, especially in yoga. I have no or less fear of not being able to do some asana, I just wonder how am I gonna make it.

I feel so comfortable inside my body, and now, at age 35, I feel better then ever before. I can't force you to start doing yoga, nor can I guarantee it would do the same for you. I only hope, you all will find (or already have) the thing that will make you as happy and good with yourselves, as I am.

Broj komentara: 20 :

  1. Izvrstan opis učinka yoge na tijelo, sjećam se tog stanja, mene lijenost zeza da ponovno dođem do njega, ali uskoro mi ponestaje izgovora i opravdanja :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. i mene lijenost zna zaustaviti, ali našla sam si studio u skoro pa susjedstvu, i domaća je atmosfera, i pašu mi ljudi tamo, i znam da će mi biti dobro, pa se na teške oteglim tamo i bude mi okej. aj kreni opet da možemo pričati o tome :)

      Izbriši
  2. Mogu li sad da kazem I told you so? :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. :) meni je zanimljivo gledati kako mi se samoj mijenjaju prioriteti, koliko mi je postala bitna da nema kava i drugih stvari u vrijeme satova...ne ne.
      baš baš mi paše.
      you told me so :)

      Izbriši
  3. Slazem se sa svime sto si napisala. Ja radim you on/off, I primijetila sam razliku sto se tice disanja, opustanja I rastezanja. Si probala Pilates? Zanima me sto mislis o tome.

    OdgovoriIzbriši
  4. jednom davno išla sam na pilates. to je bilo u vrijeme kad su svi išli na pilates, i bilo nas je previše u premalom prostoru, i nije bilo izvedivo.
    vježbe su mi bile dobre, djelovale su na snagu i izdržljivost. par cura s posla mi ide na pilates i ne prestaju ga hvaliti.
    kod pilatesa mi se sviđa rad na svim skupinama mišića, i čini mi se nenasilan prema tijelu.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ja sam krenula i nemam puno staža ali sam već primjetila kako mi je bolje! A krenula sam jer sam se dovela u stanje iznimne preopterećenosti i stresa. Nisam jos zen majstor ali ide :P Hvala na postu! :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. molim, drago mi je da nas ima više :)

      Izbriši
  6. Tacno znam o cemu pises, sve to sam i ja prosla i osetila u nekom trenutku :))))

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja nikad nisam probala jogu, spremam se početi, jedini mi je problem pronaći nekoga ko će mi pokazati osnove. Mogla bi napraviti neku seriju postova za nas početnike?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. iskreno, mislim da je najmudrije otići na sat joge, jer živa osoba najbolje može vidjeti griješi li netko ili radi vježbe ispravno. isto tako, knjige i jutjub daju samo jednu stranu priče, a potreban je feedback jel ti nešto paše, i ako, zašto ti ne paše. koliko znam, studia daju prvi sat joge besplatan, da uopće netko vidi zanima li ga to ili ne. isot tako, instruktor/ica pazi da ne ozlijediš tijelo krivim vježbanjem, te ako imaš kakvu staru ozljedu, procjenjuje smiješ li uopće nešto raditi.
      sviđa mi se ideja postova za početnike, to bih mogla napraviti :) nekakav vodič kroz osnove. hvala na ideji!

      Izbriši
  8. Za razliku od ostalih oblika vježbanja, gdje postoji tolika količina autoagresije (jače, brže, više, smršavi, bildaj se, oblikuj se) i koje po mom iskustvu samo potiču sebemržje, yoga potiče sebeljublje. Ne vježbam redovito, ali odlično te razumijem :)

    OdgovoriIzbriši
  9. Čestitam! :)


    https://www.facebook.com/nikkidorothy1

    OdgovoriIzbriši
  10. Išla sam na jogu u Splitu prije 3 godine i prošle godine u Zagrebu i kako ja definitivno nisam sportski tip, joga je za mene ludilo. evo sad ne idem zbog trudnoće, iako sam od 4. mjeseca trudnoće planirala na prenatal jogu (jer u prvom tromjesečju ne smiješ), ali pošto sam evo baš u drugom tromjesečju užasno aktivna i non stop na putu, nisam tila bacat pare na sate koje ne bi mogla pohađat. sad se mislim, ipak bi mi dobro došlo i radi disanja, a i radi mentalnog zdravlja, da kad se za 10-ak dana vratim u ZG (i ako ostanem gore bar neko vrime), da svakako upišem prenatal. ma joga je super!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. da, znam da se na početku trudnoće joga ne preporuča. drago mi je da planiraš i u trudnoći baviti se tjelovježbom :)

      Izbriši
  11. Dijelim tvoj stav, joga mi izuzetno blagotvorno djeluje na tijelo. S druge strane kao da me nekako previše smiri, počnem se nekako anksiozno osjećati što dulje vježbam. Na tome još trebam poraditi :)

    OdgovoriIzbriši

}, 10);