četvrtak, 10. travnja 2014.

Poljoprivreda


Ovi topli proljetni dani su bili divni (danas je već kiša padala). Na godišnjem sam, i otišla sam na par dana k ocu opustiti malo živce u vrt. Moje bebe paradajzi su narasli puno, i bilo je vrijeme posaditi ih u vrt. Naš vrt nije nešto prevelik, ali je dovoljan, ja inzistiram na nekorištenju pesticida, tako da moj mali vrt živi od ljubavi, komposta, luga i sunca. Vidite kako je češnjak već narastao? E sad je došao red na rajčice. Kad sam ih sijala, uvijek nekako ne znam koliko će se sjemenaka primiti. Primile su se sve, čak bih rekla, neke dvaput. Tako sam dio biljčica podijelila na sve strane, i posadila 35 u vrt.

Sađenje tako opušta. Stojite u vrtu, ruke u rukavicama kopaju po zemlji, stavljate kompost i smještate biljčicu u novi svijet, pa zatrpate, pa stavite kolac i vežete, zalijete, i nadate se najboljem.
Naravno, vrijeme je alergija, čim se sagnem, nos curi.
Naravno, čim sam počela raditi, počela sam dobijati savjete sa strane što i kako se radi.
Koliko ljudi u Hrvatskoj imaju iskustva i koliko dijele savjete, dalo bi se pomisliti da smo mala Švicarska. Svi sve znaju. Dijele se savjeti..ma o svemu. Da sad krenem cijepati atome, sigurno bi se našla bar dvojica koji bi bolje cijepali atome, koji su to već (bolje) napravili, ili moj način nikako nije u redu zbog x razloga.
Tako je naravno, sađenje paradajza, taj stari hrvatski ritual očito, izvukao neke druge osobe koje su imale potrebu obavijestiti me što sve radim krivo. Naime, kopanje rupe, stavljanje komposta i guranje biljčice u zemlju, što radim već godinama, i godinama rađa ko sumanuto, i zadovoljni smo i rajčice i ja, nije dosta.
Naučila sam da koristim krivu motiku, kad sam ju promijenila drugi dan opet sam saznala da koristim krivu motiku. Kopam preduboke i preplitke rupe, komposta je premalo i previše, biljčice krivo stoje i odabrala sam krive, krivo sam ih povezala, vrpce za vezanje su preduge, odvezat će se i otpast će. Osim toga, redovi nisu kako bi trebali biti, vrijeme je čudno i odabir dana za sađenje nije bio svima prihvatljiv.
Možda je do mene i mojih umornih, potrošenih živaca. Ali da sam tri dana sadila rajčice, treći dan bi netko završio s kompostom ispod paradajza.


Ah, jesam vam već pokazala Milicu? Upoznajte Milicu, ne moju mačku. Milica se doselila u moju i u kuću mojih susjeda, i ravnopravno jede na dvije adrese. Meni se sviđa ideja da neka životinja odabere da živi kod ljudi, nekako mi se čini da vidi da smo dobri (to ne uključuje žohare! očito moja pozitiva zrači previše), a nadam se da lovi i miševe po vrtu, i livadama iza kuća.
Uglavnom, Milica se hrani kod nas, sunča se kod nas, provocira susjedovog psa kod nas, leži pred vratima i prede, i trči pred mene ko nespašena, ko da hrane nije vidjela tjednima. Ja joj, naime, u suhu hranu za mačke ubacujem i jogurt. Milica ima jedno uho vazda preklopljeno, ne vidi se na slici jer je zauzeta preživanjem. S tim preklopljenim uhom izgleda mi bećarski. Milica se ne mazi, nemamo kontakta s njom, nemam mogućnost uzet ju i odvest veterinaru na cijepljenja jer je Milica slobodna maca s točno definiranim dijelom što nam da da joj provajdamo. Tako da Milica dojuri mjaučući kad vidi da uparkiravam auto, i svim silama pokušava progurati prioritet jogurta u zdjelici prije mog ulaska u kuću, iznošenja stvari iz auta, ali nedobog, šetnje po vrtu ili priče sa susjedima. Pa se dere, mjauče, i znakovito skače k zdjelici da svi vidimo što je first world problem, jel. A ovo je najbliže što joj mogu prići. Ona prede na daljinu, ja joj tepam na daljinu, onda se ona od sreće izvali na asfalt i preokreće se na sve strane, ono uho je još uvijek izvrnuto, ja sjedim pored nje i pijem kavu, ona njuši moj auto i tako se gledamo, s pristojne udaljenosti, Milica i ja :)


Godišnji (mi) je tako potrebna stvar. Za početak spavam puno i često, a uspjela sam u naumu da idem na putovanja, i krajem tjedna odlazim na izlet :)
Želim vam ugodan ostatak tjedna.

Broj komentara: 6 :

  1. Pazi, atom ti se cepa ovako...:))
    Lepo se provedi na putu i posalji neku razglednicu!!

    OdgovoriIzbriši
  2. :)
    hoćeš razglednicu? pošalji mi na mail adresu!

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma briga te što ljudi kažu. Ti radi onako kako si navikla kad već uspjeva. I onda drugima dijeli savjete :D
    Opis mačke i tvog odnosa s njom je divno opisan. I ja kod roditelja imam nekoliko takvih mačaka. Doduše, neke uspijem i pomaziti ponekada :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. mačke su divne:)
      ljudi pričaju, psi laju , karavane prolaze. ne muči to mene, samo zabilježavam ovdje ;)

      Izbriši
  4. Uh šta će bit šalše kad pome narastu... :D
    Milica je zakon!

    OdgovoriIzbriši

}, 10);