subota, 21. lipnja 2014.

Naslijeđe/ Heritage

Nije neka novost da volim stvari koje su malo starije. Često pričam/pišem kako su mi prije materijali bili kvalitetniji, odjeća bolja, a stvari su duže trajale.
Osim toga, neke stvari, koje već imaju životni staž, imaju i priče koje nose sa sobom.
Imam nešto malo stvari koje sam dobila u naslijeđe. Sa više strana.
Imam nešto maminog nakita i garderobe. Bila je jedna zlatna, kruta narukvica, koja je nestala jednog radnog dana kad sam ju skinula i otišla oprati ruke u wc. Nikad ju više nisam našla. Žao mi je jer me podsjećala na nju. Nadam se da je narukvica sretne negdje drugdje. Imam još jednu narukvicu, broš, prsten i nekoliko pari naušnica.
Od jedne tete sam dobila set kristalnih čaša, na kojima stoji naljepnica, kao potvrda, da je ručno rađeno i brušeno nekim olovom (nemam pojma o načinima brušenja kristala :) ). Od druge tete naslijedila sam šubare i haljine nekih lijepih vremena.
Sve ovo volim. Podsjeća me na drage ljude, i pašu mi te stvari. Daju mali odmak od ovog potrošačkog vremena, gdje se sve može naći na sniženju, ali uglavnom ima kraći rok trajanja, upitnu kvalitetu i serijsku proizvodnju.

Nedavno sam, u pospremanju stvari, naišla na satove. Imam nekoliko satova, koje nosim u fazama. Trenutno sam u višegodišnjoj fazi nenošenja. S jedne strane, mobitel mi je zamijenio sat, s druge, baterije vole proć, i onda jedno vrijeme imam plan zamijenit ju, ali zaboravim, to se oduži dovoljno da već zaboravim da i imam sat/ove.
Naišla sam na satove, poredala ih, i gledala. Sve ću ih dovest u red. Postepeno, naravno, kod mene većina stvari preraste u neki projekt (što nije najbolja stvar na svijetu).
Dva sata su dobila nove baterije. Jedan je sat koji je moj otac dobio za nagradu u nekom kuglanju u firmi prije puno puno godina. Čekao je u svojoj kutiji, netaknut, da ga ponovno otkrijem. Jednostavan muški sat.
Drugi je sat poklon bivšeg šefa, nema sam po sebi neku vrijednost, ali podsjeća me na neke lijepe i vesele dane na nekom drugom radnom mjestu.

Plan mi je restaurirati još dva: jedan mići mali mamin, kojem moram naći odgovarajući remen, i jedan moj iz djetinjstva, koji mi je drag.
I onda se moram sjetiti nositi te satove. Danas sam nosila ovaj muški, lako sam se navikla, ali sam svako toliko zapinjala s njim.

Većina mog nakita su darovi, i mogu nabrojati točno kad sam što od nekoga dobila. Meni je to drag podsjetnik na drage ljude i trenutke.
Dugo vremena si nisam kupovala ništa, jer bih uvijek dobila nakit za rođendan, blagdane, obranu ili tek tako, jer me se netko sjetio. Prošli mjesec sam si naručila dvije statement ogrlice, koje sam tjednima gledala i premišljala se. Putovale su dugo, jer su krenule iz Bosne, a onda su krenule poplave, i svijet je stao, ali ogrlice su preživjele :)
I čuvam još uvijek naušnice koje sam si kupila nakon prvog ispita na koji sam izašla na predroku, i dobila 5.
Naušnice nisu više ono što baš nosim, ali sjećam se točno osjećaja kad sam izašla s faxa, nenaspavana, mislim da sam učila cijelu noć i otišla ravno na fax, upala odmah u kabinet, onako poluluda od kave i nespavanja, i potrefila su me pitanja koja sam znala. Sjećam se da nisam prestala pričati, dobila sam 5, izašla i vidjela na putu do tramvaja štand s nakitom, i kupila ih. Kad god ih nađem u kutiji dok premećem naušnice, sjete me na osjećaj, onu kombinaciju sreće i euforije i osjećaja da možeš napraviti sve, i umora jer jedva gledaš i jedva čekaš složiti se doma u krevet jer nisi spavao danima.


U mom naslijeđu ima i mnogih drugih stvarčica, dragih, i s pričom koju nose. Imate li i vi takvih stvari, nečijih darova, nešto što vas podsjeća na drage ljude i trenutke? Dobivate li stvari u naslijeđe, volite li imati stvari koje imaju priču?
Ja sasvim sigurno da:)

*******************************

It is not a secret I like old things. Often I write how things had better quality before, how materials were better and things lasted longer. Besides, there are things that, by now, already have a life- long stories.
There are things I've got in heritage. Some jewelry and wardrobe from my mum, one aunt gave me a set of crystal glasses, the other aunt gave me hats and dresses made decades ago.
I've lost one mum's  beautiful gold bracelet, actually, it was stolen at work from my office. Other stuff, earrings, brooch and bracelet, are still here.

I like these given things a lot. Such a difference from today's buyer's philosophy, where almost anything can be bought on sale, with questionable quality.

Recently I stumbled upon  some watches I have, and don't wear. I have them few, and now I'm in a period (couple of years) of not wearing them because of the battery or they need to be fixed. Usually, I decide to make some changes, it becomes my project (not always a good thing. projects in my life tend to last too long, sometimes I even forget to have started them), some time later, nothing is changed and watches are hidden somewhere in the drawer. I've make a decision: I'll make all my watches useful. The first two have changed batteries, and work. One is my dad's, a never used watch he won on a bowling game in his ex company. The other one is a gift from my ex boss, has no real value but reminds me of some dear, happy times on my ex working place.

I wore my dad's today, and it was a good feeling. I only have to adjust some moves with my hand, I stuck a couple of times.

Most of my jewelry are gifts. Gifts form birthdays, graduation, holidays or simple because it reminded someone on me. For each and every one of it I know who gave it and why, and it really reminds me of them.
This is the reason I rarely buy myself jewelry. Recently I bought 2 statement necklaces, and it them a long time to come to me, because they were shipped from Bosnia in the week of the floods. It took us some time to finalize this purchase, but now my necklaces are safe with me.

These is a pair of earrings I don't wear a lot these days, but are a dear reminder.
I've bought them after my first exam, on my first year in the university.
I remember I was dead tired, haven't slept a bit and went directly to the exam. I was lucky enough to get the answers I know and I didn't stop talking until I said every single thing about it. I got an A, and the mixture of pure happiness, euphoria, the feeling I can do anything, mixed with tiredness and too much coffee..I walked to the tram station and saw a booth with jewelry, where a woman was selling. I bought the earrings, and they remind me each time of that day.

There is more stuff I was given in heritage, and it reminds me of dear people and some moments.
Do you like receiving such gifts, and do they remind you of someone?

Broj komentara: 5 :

  1. Ovaj post kao da sam ja pisala :)
    Jos jednu bateriju da promenim i akcija zavrsava.
    Nasao se tu jedan nanin, antikvitet pravi..zavrsio je kao ogrlica. Onda je tu jedan mamin retro Citizen (secanje na Bagdad) kome nije bilo pomoci pa cu ga nositi kao narukvicu. Tetina Helvetia ociscenja i sastavljen, samo jos lakovani kaiscic da pronadjem. Moj rodjendanski, iz peroioda HM/ Hard Rock, ceka bateriju iiiii..sezona nosenja satova moze da pocne :))))

    OdgovoriIzbriši
  2. stare naslijeđene odjeće nemam, ali imam par torbica, nešto nakita. kod kuće imamo starih naslijeđenih stolnjaka, ručnih radova, u kuhinji kredenac, porculanske šoljice, servis za ručavanje, escajg, pa namještaj za predsoblje od muževe bake, neke stare knjige sa početka prošlog vijeka..ma ima dosta tih sitnica, uspomena.
    neke sam iskoristila za nešto drugo (npr. od starih satova sam napravila sebi prsten i lančić), neke koristim onakove kakvi jesu (posuđe, stolnjake), neke sam složila u kutije, neke ću dati kćerki kad poraste (vintage torbice, ploče).
    nisam neki nostalgičar, niti sakupljač, ali eto drago mi je što ih imam.

    OdgovoriIzbriši
  3. obožavam neke stare detalje i puna sam raznih uspomena koje čuvam i ne dam da se bace. evo nekidan sam se baš rasplakala, moja mater je od svog oca 1966. godine za svoj 16. rođendan dobila zlatnu narukvicu koju sve ove godine nosi i skida u rijetkim trenutcima, prije par dana mi je starijoj nećakinji bio 16. rođendan, ona je narukvicu skinila i poklonila joj. eto, mene je to sašilo koliko mi je bilo dirljivo. moja je mater jako skromna i pazi na te neke svoje stvarčice, nije tip kao ja da ima miljon raznih pizdarija, nego eto tih nekoliko i to je to.
    i zato me rastužilo šta je nestala narukvica tvoje mame... <3

    OdgovoriIzbriši
  4. Moji bake i djedovi bili su sa sela, sve sto od njih imam jest jedan dukat, nekoliko bakinih posuda i nekoliko knjiga starijih od stoljeca. Ipak, najvece blago koje su mi ostavili su njihove stare fotografije koje diram i gledam odmalena :)

    OdgovoriIzbriši

}, 10);