utorak, 1. srpnja 2014.

O disciplini/ On discipline

Razmišljam o ovome već neko vrijeme.

Samu sebe nikad nisam smatrala nešto jako discipliniranom, i prije bih se opisala nekim drugim pridjevima.
Neki dan sam s kolegicom na poslu pričala kako sami sebe znamo doživljavati na način koji naš vlastiti život demantira. Obadvije radimo na poslovima koji zahtijevaju pedantnost u radu i preciznost, a obadvije smo se opisale kao osobe koje nisu baš precizne i pedantne i sve u detaljima.
Ne bih rekla da sam baš šlampava, ali masu stvari meni prolaze odokativno. Kolače radim s mjerama od oka, moje šivanje nije najpreciznije i matematički točno baš uvijek (ikad), ne dolazim uvijek na minutu u dogovoreno vrijeme, ne znam baš svaki put uspješno izračunati na što mi je otišla plaća, ili zbrojiti račune, ili izračunati koliko goriva potroši moj auto na nekoj dionici..takve stvari.

Prije nekog vremena studio u koji idem na jogu objavio je da će kroz srpanj voditi jedan challenge (izazov), i izazov je mjesec dana svaki radni dan u isto vrijeme doći tamo i vježbati. Izazov je vidjeti koliko se tijelo može promijeniti nabolje svakodnevnim vježbanjem, izazov je pratiti vlastiti ego kad krene tražiti izgovore zašto ne otići. Prijavila sam se, naravno :)   I krenula od jučer (držte mi fige!).

Sviđa mi se ideja rada na vlastitoj discpilini (kaže li se to tako?). Pa sam počela razmišljati jesam li ja uopće i koliko sam disciplinirana, i zaključila sam da zapravo i nisam tako nedisciplinirana kako uglavnom mislim.

Ono na čemu planiram poraditi (osim yoga izazova) jer brzo pokazuje rezultate je odlazak u krevet na vrijeme- tako lako zapnem negdje po putu, uz knjigu, seriju, net, ili kad odlučim pospremati nešto po doma u 11 navečer i baš baš dobijem ideju za neki mini projekt. Pa bude 1 u noći, dižem se u 6.20 i nikako ne bih rekla da se budim naspavana. A dalo bi se drugačije, znam, jer kad se natjeram, lijepo se naspavam i svijet bude ljepše mjesto idući dan. I meni i svijetu :) Osim toga, tamo negdje u doba faxa mogla sam učiti cijelu noć ili biti vani i onda ravno na fax ili na posao i to je funkcioniralo. Mislim da je to razdoblje za mene gotovo. Spavanje mi je postalo prioritet i jako ga volim (zato i ne znam zašto sama sebe sabotiram kasnim odlaskom na spavanje). Ako nemam nekakav osnovni broj sati sna, ja nisam funkcionalna niti sam ugodno društvo, vjerujte mi.

No s druge strane, otkad sam promijenila prehranu držim se toga bez greške, disciplinirano kuham i pripremam hranu i jedem koliko smijem i što smijem, i ni ne pokušavam samu sebe opravdavat i raditi drugačije. Znači, može se. Ulažem u sebe redovito, vježbam i uredno posjećujem doktore kad mi to kažu. Neke druge stvari nije potrebno ni spominjati (računi, hrana etc.). Za sve to je također potrebna disciplina, i mislim da ljudi zaboravljaju koliko jedan običan radni tjedan traži discipline od nas, od buđenja, jela i uređenja za posao, koordinacije sa svim ostalima bližnjima, svakodnevne obaveze doma i završavanje dana, kada god da to jest. Ako mislite da je pisanje bloga bez discipline, ja ću vam reći da i to zahtijeva disciplinu (i pisanje na dva jezika i slike i komentari..).

Kad god krenem s odgovornim izvršavanjem obaveza, uskoro se nađem na valu kad je sve oko mene pospremljeno, uredno, sve plaćeno, sve na mjestu, i osjećaj je dobar. Samo, jako lako čovjek zaboravi nešto napraviti, to naravno bude lavina jer jedno vuče drugo i opet bude mali kaos.

Meni dosta pomažu reminderi i papirići na koje pišem što treba obaviti, tako da imam neku evidenciju je li što i kada je obavljeno.
Sviđa mi se ideja da se na disciplini može poraditi, na bilo kojem životnom polju. Treba samo prepoznati problem i poraditi na njemu.

Sad vi meni recite, imate li neki savjet kako da život bude jednostavniji? Imate li neke stvari koje se trudite obavljati na vrijeme da vam bude lakše? Neki raspored ili organizaciju dana? Smatrate li se discipliniranima?

*********************

I've been thinking about this for a while now.
I never would have described myself punctual, or something similar But a few days ago I had a conversation with a colleague, and she told me the same thing. She sees herself as a not so punctual person, and still, we both are working very punctual things.
I'm really not the most punctual person, I make meals and cakes without exact measures, I don't come most of the time, on time, and it doesn't bother me in my private life. But on the other hand, my work requires punctuality, and there I have no problems with it.

I started to think then, am I really so undisciplined? I do so many things every day to keep up and have mostly all done on time. Since I have changed my diet, I prepare meals each and every day, and stick to it even when it is not so easy.

Broj komentara: 5 :

  1. Nastojaću da sledim tvoj primer, jer želim da budem disciplinovanija. Meni mnogo pomaže kad u glavi složim i ponavljam listu obaveza za dan, ali ne nekih banalnih, već onih čija će me realizacija približiti cilju koji mi je bitan. Primetila sam da kada sam predana tom bitnom cilju (a sada recimo spremam jedan članak) i dnevne bezvezarije obavljam brže i bolje....I ja ne odlazim na vreme u krevet, valjda zato što mi veče služi za dokolicu, pa ga nesvesno produžavam, što naravno sutradan iskijavam:(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. je, iduće jutro je baš grdo ;( liste su super, slažem se. meni je dobar osjećaj kad nešto iskrižam, koliko god da to možda smiješno zvuči, ali daje dojam da nešto završavam. osim toga, bolje mi je napisati nego pokušavati zapamtiti :)

      Izbriši
  2. Interesantno vidjenje discipline koja zvuci tako strogo..da ne kazem tako gordo..:).. Mislim jednostavno da se covjek citav zivot na ovaj ili ti onaj nacin, bilo svjesno oli ne'svjesno.. nastoji disciplinirati. Bilo u ponasanju, navikama, setnji, radu, redu, plesu, smjehu, osmjehu..i tako dalje i tako blize..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ma to samo zvuči strogo ;)
      slažem se da se trudimo kroz život držati "u redu", samo svjesna sam da lako ta kontrola nestane, zagubi se pod drugim obavezama..rado bih da sam češće svjesnija toga pa se na vrijeme dovedem u red.

      Izbriši
  3. Razumin te u potpunosti! Meni se čini da sam često nedisciplinirana, ali kad realno pogledam, zapravo sam u većini slučajeva vrlo disciplinirana. Jedino se ne mogu prisiliti na neko normalno spavanje. Iako većina ljudi koji me znaju misle da sad u trudnoći samo spavam, ja zapravo spavam nikad manje - od početka spavam u prosjeku 6 sati i to je stvarno malo, ali ja uvijek imam nešto za obaviti baš od ponoć do dva, ili odgovoriti na komentare ili pročitati knjigu do kraja ili nešto riješiti... To mi je zapravo najgora svjesno nesvjesna nediscipliniranost. A uvijek mi se spava. Evo i sad, a 20:30 je i ne pada mi napamet spavanje.
    I imam miljon raznih popisa, papirića, tekica, podsjetnika na ajfounu... I dok ima puno stvari na popisu, ja nikako nisam mirna, a čim prekrižim većinu, odmah mi je lakše disati.
    Držim ti fige na tom projektu! :D

    OdgovoriIzbriši

}, 10);