subota, 26. srpnja 2014.

Yoga summer challenge


                                                               (pogled s terase gdje smo vježbali)

U petak navečer je završio yoga summer challenge u kojem sam sudjelovala zadnjih mjesec dana.
4 tjedna, 5 dana u tjednu, sat i 15 minuta svaki put.

Kad je krenulo, izgledalo je da je beskonačan put do kraja. Na kraju, začuđujuće brzo je prošlo.
Nisam nikad sudjelovala u izazovima takve vrste (ili neke slične). Zanimalo me hoću li imati volje mjesec dana odvojiti par sati svaku večer. Dogodilo se da sam život podredila tome. Prije toga, prije izazova, već sam primijetila da poriktavam dane po odlascima na jogu, dogovaram kave i druženja tako da stignem, ne jedem satima prije da mogu vježbati. Zanimljivo mi je gledati sebe koliko sam se promijenila. Jednostavno su prioriteti promijenili pozicije.
U ovih mjesec dana poklopilo se tjedan dana mog godišnjeg, jutarnje smjene i zamjene s kolegama kad nisu bile jutarnje (hvala na zamjenama). Uspjela sam pokupiti i upalu sinusa, i saznati da sam anemična, i bilo je dana kad od ovog ludog vremena nisam imala snage ni misliti, i nekako sam ipak svaku večer išla tamo.

Joga studio u koji idem ima i terasu, na vrhu zgrade, i na dane kad nije bilo kiše, vježbali smo vani. Posebna je atmosfera, sunce lagano pada, cijeli grad je na dlanu, zraka ima jer smo visoko, i vježbanje je išlo.
Jedini kojima smo smetali bili su golubovi koji su na terasi do odlučili snijeti jaja (dva puta), te bi, čim bi sat počeo, čuli njihovo uznemireno mahanje krilima i gledali su nas, onako bočno, jednoočno, cijelo vrijeme.
Mogu zamisliti te golubove, nađu lokaciju za gnijezdo na vrhu zgrade, i onda im dođe desetak ljudi koji koordinirano mašu rukama i nogama;)
Tri su nas instruktorice vodile ovaj mjesec, svaka sa svojim pristupom. Trebalo je i s njihove strane imati živaca za sve ovo. Imale su dovoljno strpljenja za sve umore i nedamise, i dovoljno znanja i energije da nas guraju dalje. I koliko god da je nekad teško, u biti paše uvijek dobivati neki novi izazov, pomaknuti granice još mrvicu dalje. Ja sam na kraju svakog sata bila umorna ko pas, gladna kao drvosječa i prepuna sreće.
Divan način za ostaviti sve brige, na kraju dana, i napuniti se dobrom voljom.

Često mi je u ovih zadnjih mjesec dana padala na pamet misao, kako je ovo baš povlastica, imati priliku vježbati nešto što voliš u tako dobrim uvjetima. Studio je mali, svi se znaju, super je atmosfera, terasa gleda na grad i na kraju sata, nakon šavasane, nakon otvaranja očiju dočekao bi me grad u mraku, obasjan samo svjetlima. Kako je komentirala moja prijateljica i joginica, za ovakve stvari američke lifestyle blogerke bi se prodale :) I nije sve nemoguće u ovoj zemlji, i neke stvari se mogu dobiti i probati i ovdje, nekad je dovoljno potruditi se i potražiti oko sebe.


Samo vježbanje 5 dana u tjednu: očekivala sam muskulfieber, nije ga bilo. Mislim da me dva dana boljelo, jednom ramena jer sam nepravilno vježbala, drugi put trbušni mišići jer sam ih zaposlila ko nikad do sad.
Vidjela sam sama na sebi da postajem gipkija, da mogu dublje ući u položaje. S vremenom, a to me iznenadilo, vidjela sam kako sve više kondicije dolazi, i kako sve manje odmaram i manje sam zapuhana.
I onda se dese ti neki prijelomni trenuci, tako nekako nenadano. Kad kažem prijelomni trenuci, mislim na stvari koje sam nekako uvijek doživljavala kao neizvedive, i s guštom sam gledala druge oko sebe kako rade i super mi je bilo gledati kako napreduju, ali osobno za sebe nisam ni razmišljala probati.
Ne znam što se desilo. Negdje putem sam prestala i pitati se mogu li nešto ili ne, i više sam se prepustila . Pa sam napravila vranu (kratko, ali slatko). I onda sam, predzadnji dan, napravila stoj na glavi (uz asistenciju). Pa sam i zadnji dan opet napravila stoj. Ono što me samu iznenadilo je, u trenutku kad bih uspjela, to mi se činilo toliko smisleno, da nije bilo vau momenata, nego samo sreća i veselje i kao, da, pa to uopće nije tako teško :)
Postala sam svjesna snage koje moje tijelo ima. Znala sam da je imam, ali nisam znala da je imam toliko.
U stoju na glavi nemam pojma di sam, uopće ne mogu percipirati lokaciju nogu, ruku, guzice, imam osjećaj da ću pasti, ali rečeno mi je da to dođe s vremenom (i vježbom). Al da je dobar osjećaj, dobar je. Vjerujem da svatko od nas ima te neke točke koje pokušava dostići, koje su oznake osobnog razvoja i napretka. Dobar je osjećaj dokazati si da možeš izdržati i tempo i zadatke.

Tijelu paše vježba, mišići se zatežu, oblikuju, čak vidim da se i strukić pojavljuje skupa s nekim nepoznatim trbušnim mišićima :)
Jako mi paše vježba svaki dan, ali svjesna sam da je to logistički teško izvedivo, i neće biti moguće nadalje.
Ali ću pokušati na jesen što češće, i imam mat i doma vježbam na dane kad ne stignem na jogu.
Moram li uopće spomenuti da me ovih mjesec dana leđa i križa i vrat nisu zabolili? Toliko su razvježbani!
Znam da se ponavljam ko papiga, ali ljudi, ako već niste, nađite si neku tjelovježbu koja vam paše, najbolji je način za rješavanje stresa i ukočenosti tijela. Nebitno jel joga ili nešto drugo, tijelo će vam biti zahvalno.

Za kraj, ovako izgleda kad mi joga tičerica pomaže u stoju. Već je pao mrak, pa su slike takve kakve jesu, ali ižicala sam kolegicu joginicu slike gdje radim stoj, da i sama vidim kako to izgleda.







Broj komentara: 7 :

  1. Cestitam ti na upornosti, izdrzljivosti i svim dostignucima. Predivan je osecaj kada pomeris svoje granice, kada shvatis da ti se trud isplatio i da se i se navukao na vezbanje. Koje god... Sad ti ostaje samo nastavis, barem delimicno, sa navikama koje si izgradila...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala ti. je, dobar je osjećaj pomicati granice.:)

      Izbriši
  2. Divno, divno, najdivnije! Svaka ti čast na upornosti i pomicanju granica, otkrivanju onoga što ti tijelo može :)))

    Ovo si želim jednom, nekad... :(

    Nebeska

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala ti. nego, što te sprečava da napraviš prvi, najmanji korak?

      Izbriši
    2. Prvi korak je zasad vježbanje doma i ide mi :D

      Nebeska

      Izbriši
  3. Hvala ti na ovome! Inspirirala si me da se počnem baviti tjelovježbom, zasad pratim 30day yoga challenge i osjećam se super!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Molim! sretno! nađi si nešto u čemu se osjećaš dobro i kreni!

      Izbriši

}, 10);