utorak, 19. kolovoza 2014.

Šibenik, Lika, Čiovo

Ovo će više biti slikovni nego pisani post. Zadnja dva vikenda provela sam u vožnji, i kako nisam na godišnjem, iskorištavam prilike za putovanja.
Na povratku iz Šibenika stali smo u odmaralištu kod Skradina, meni je tamo prekrasan pogled, ali nikako odvojiti vremena i otići baš baš u skradin, pa se, za sada, samo divim s autoputa pogledu na ušće Krke u more.

Lika me uvijek asocira na boje i prirodu. Nije sva Lika čista priroda, naravno, ali mjesta kamo ja idem, kad idem rodbini, mjesta su slabe ili nikakve naseljenosti, a putevi su kroz divljinu, ili barem ono što meni izgleda kao divljina. To je čista priroda, bez smeća i industrije, bez gužve na cestama, bez cesti :)
Vozi se u prvoj kad ima grubog makadama, ili kad uopće nema makadama nego se vozi po zemljanom putu. Ali to je u redu, prisili me da otvorim prozor i polako udišem sve te silne mirise i razgledam boje.
Moja rodbina ima gumeni čamac, i otišli smo s čamcem na rijeku Liku, koja je ogromna. Ne znam jeste li ikad bili tamo, ali Lika je u kanjonu, i rekla bih da je narasla preko 15 metara. Meni je izgledalo dosta zastrašujuće, kanjon se uopće nije vidio, a vozili smo se pored vrhova krošnji stabala, koja su bila duboko pod vodom. Prošlo ljeto bila sam isto tamo, i ovdje i ovdje  možete vidjeti koliko je niža bila zadnjih godina, ako vas zanima.


Na putu za Zagreb, 5minutna vožnja pretvorena u 25minutnu, u sporom kasu iza kombajna. Kako da to preteknem? Kamo? Kako?

Tjedan dana kasnije otvorila se prilika za vikend trk do mora. Na Janjču, na pauzi, prvo je pored mene prošao auto s prikolicom, a na prikolici je tip vozio- heliktopter (časne mi riječi). Ne ulazim u to zašto netko ide autoputem kad ima helikopter, i kako se to točno naplati kad dođeš do kućica. Na kraju pauze, doletio je ogroman žuti leptir, bez straha, i nariktavao se da ga uslikam. Toliko je bio skuliran, da sam na kraju prinijela bocu kole pored njega da se vidi veličina (csi moment). Na fbu su mi objasnili da je to leptir svilar, koji je uvezen u Hrvatsku s planom proizvodnje svile, što je u međuvremenu propalo. Uglavnom, ovaj žuti svilar je imao krila dužine mog dlana.

I za kraj, jedna slika s mora. Bilo je kratko, nisam se slikala. Puno sam spavala, jela, pila i plivala.
I vježbala jogu. Ponijela sam mat, i digla se u 7 ujutro, i odradila pol sata.
Fora je vježbati jogu u rano jutro, pored mora. Smiruje, paše.
I točno vidim na tijelu kako nisam redovita s vježbanjem preko ljeta, kako mi "fali" par centimetara tijela jer nisam istegnuta, i teže mi je ući u neke položaje.
Vratila sam se u Zagreb, i nakon tople ljetne Dalmacije, nakon Velebita sam naletila na jesen, koja je tražila duge rukave i nogavice, i pokrivanje dekom u krevetu.



Broj komentara: 6 :

  1. Lijepi djir, bome bi i ja tako malo istrazivala prirodu lijepe nase :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. meni je ta naša država tako lijepa, ima toliko toga za vidjeti..uglavnom su problem vrijeme i pare ;) a ne nedostatak mjesta za obići.

      Izbriši
  2. Uživala sam u postu i osetila kao da sam pored tebe bila! Diiivan vikend!
    Veliki pozdrav, Raki

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Raki, hvala ti na lijepom komentaru :)

      Izbriši
  3. Ovu prvu treba pretvoriti u razglednicu :))

    OdgovoriIzbriši

}, 10);