srijeda, 13. kolovoza 2014.

Tetovaže i život

Uopće nisam mislila pisati o njima, ali jedna tema na FB stranici bloga mi je zapela za oko.
Uvijek su mi tetovaže bile zanimljive, način ukrašavanja koji je trajniji od šminke i nakita, i znala sam da ću se tetovirati davno prije nego je do tetovaže zaista i došlo.

A došlo je dolaskom u Zagreb, i s nekih 18,19 godina dala sam ju napraviti, i nikad nisam zažalila.
U biti, toliko je postala dio mene da ni ne razmišljam o njoj, dok netko ne primijeti da ju imam, pa malo pričamo o tome zašto, i kako, i tko šta voli.

Velika većina ljudi oko mene ima neku tetovažu. Neke nose poruke, neke su jednostavno lijepe (ili ružne). Postoje određene stvari koje ne bih nikad dala na sebe ( šarene tetovaže, bez crne tinte) i određeni dijelovi tijela, jer mi neki ljudi izgledaju ko zašarana bilježnica s deset tetovaža posred nogu, leđa i grudi, ali hej, njihova stvar.
Ono što sam ja naučila iz ove jedne koju imam jest: ja bih još :)

I tu je nastao mali problem. Jako su mi se sviđale tetovaže na križima, ali u to vrijeme pola svijeta je imalo tribal i nije mi se dalo uniformirati na takav način.
Zatim sam uzela u obzir moguća buduća zaposlenja. I mada ne radim u državnoj insituciji, niti sam ikad dosad, ne znam što život nosi. I koliko god je tetovaža jedan od glupljih razloga da netko dobije ili ne dobije posao, isto tako se ne želim samozakidati za posao, jer baš želim tetovažom prkositi poslovnom kodeksu. Volim raditi, volim novce, gradim život i "tetovažom protiv državnih institucija" nije moja bitka.

Postala sam na FB stranicu bloga fotografiju koju sam našla, sliku žene koja se tetovira, iz davne 1940. g. I onda je jedna čitateljica (bok, čitateljice :) ) napisala da nikad to ne bi rekla za mene.
Pa sam se zapitala, kako točno ja to izgledam? Ili, kako izgledaju osobe koje imaju tetovaže?

Kod nas je nekako bilo uobičajeno da muškarci imaju tetovaže (vojska), moj otac mi je prvi objasnio da to nije dobro (a ima tetovažu iz vojske) i da će s vremenom izgubiti boju i da će mi biti žao. Masa ljudi mi je rekla da ću požaliti. Moguće da će se stvari promijeniti, ali evo prošlo je više od 15 godina, ona je crna kao i prvi dan i ne, nije mi žao.
Ali sam svjesna da tetovaže još uvijek znaju biti izraz bunta. Zato mi je super vidjeti ljude u ozbiljnim poslovnim odijelima, i ljude koji imaju karijere, kad im proviri neka tetovaža (oho, vidi, druga strana života! :) )

Znate li da tetoviranje nije samo posljedica amerikanizacije Balkana, i da je u, recimo našim krajevima , već malo duže?
U Bosni i Hercegovini djecu su tetovirali u doba osmanlijske vlasti, da bi ih obilježili i, kad i ako ih Turci otmu, da se sjete kome pripadaju i da su kršćani (tzv. sicanje). Zadnja osoba koja se tradicionalno tetovirala na taj način napravila je to nedavno, 1984.g. Ako vas više zanima, link na Wiki .

Meni je ovo bilo otkriće, pojma nisam imala da su tetovirane žene bile uobičajena stvar za vidjet u ovim područjima Europe.

Da se vratim na današnje vrijeme, tetovaže sve više postaju mainstream. Ima zaista svega.
Moja je iznad zgloba desne noge, lijepo mjesto na kojem se koža ne širi i ne bora.
Kad bih radila drugu, rado bih nešto sitno ali u množini. "Problem" je što bih ja tako nešto na vratu, ili na sljepoočnici, ili na podlaktici. Ili neku verziju krila na leđima, ali dobrooizgledajuću.
Sve dobro skrivena mjesta, znam :)
I nekako ti novci uvijek odu na nešto drugo, nešto bitnije, i moja tetovaža još očito čeka. Ali kad dođe..pokazat ću vam.
Kakvi ste vi s tetovažama? Imate? Volite? Planirate napraviti? Ili se ukrašavate drugim nečim? Pirsinzi naprimjer?






Broj komentara: 19 :

  1. slatka ti je baš tetovažica :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Imam tetovažu do pola dužine kralježnice i naravno još bi. :D Imam i piercing u pupku, ali nekako su mi draže tetovaže. Možda jednom nađem vremena da stavim još koju, za sad je još na čekanju. Ista stvar kao i kod tebe, uvijek novci odu u nešto drugo. Neka nam je sa srećom i da si uspijemo ispuniti želju za novom tetovažom što prije.

    OdgovoriIzbriši
  3. O_O mi lajki!!! Obozavam tetovaze ali se bojim igle pa kontam da cu negde za 50i rodjendan da budem dovoljno psihicki pripremljena :))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ako ti išta znači, mene uopće nije boljelo. više boli bušenje ušiju...

      Izbriši
  4. Meni se tetovaže s ukusom jaaako sviđaju, još posebno na mjestima koja su malo skrovitija a tetovaža sitna (kod žena) ili kod muškaraca po cijelim rukama, kao što recimo ima Ricki Hall (muški bradati i tetovirani model :D). Ipak mislim da se na tetovažu neću odlučiti jer imam atopijski dermatitis i uvijek me bilo strah da bih mogla dobiti alergijsku reakciju..ali nikad se ne zna ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. vidiš, ja kad sam ju radila, nisam imala pojma za dermatitis (srećom). nisam imala pojma o mnogočemu (isto srećom).
      sad kad znam puno više, želim unatoč znanju (riziku).

      Izbriši
  5. Ja bih tetovažu, ali imam toliko osjetljivu kožu da je i mene strah nekakve neželjene reakcije. Uz to, kao prava neodlučna dvostruka vaga, nemam pojma što da stavim i kamo jer bih sve i svašta. Najradije tu gdje imaš ti ili nekamo na stopalo, zatim vrat ili zapešće, a s obzirom na prosvjetu, također mi je malo bed da se ne "zakinem" zbog nečije zatucanosti. Ne bih nešto veliko, to nikako.

    Tvoja mi se sviđa :)

    Nebeska

    OdgovoriIzbriši
  6. mozda jednom, ne jos svakako, al ako budem znam tocno sto cu :) doduse ne znam gdje bi

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. to ti je mudro, kad se odlučiš, i kad skužiš što ti se sviđa, odeš i napraviš. bez previše mudrovanja ;)

      Izbriši
  7. Ja totalno želim već jaaaako dugo ali nikako da ju napravim. Imam pirs na pupku, to mi je bila dugogodišnja želja koju sam ja napravila s 19 i nisam požalila makar ju vide samo ljudi na plaži i muž doma :)

    OdgovoriIzbriši
  8. I feel like tattoos are steadily becoming more of the norm, even for mainstream society. Yours is beautiful! I love the art of it, and also the way that it highlights the lovely line of your ankle and calf! Personally, I don't have any tattoos, mainly because even though there are days when a tattoo might match to my visual identity, there are other days when it might not fit with my vision of myself. Though I can't explain why the pink hair always seems to work with my idea of myself just fine! ;D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Thank you!
      In my opinion, everyone can find a tattoo that suits him/her, but it doesn't mean everyone needs one. It is just one way of expression.
      Somehow, I always thought you have one/or more ;)

      Izbriši
  9. Ja imam malo D na zglobu leve ruke. Oduvek sam želela tetovaže, moji roditelji ih ne podnose, pa možda je ta ljubav nastala kao bunt, ali tako je kako je. :D Ne žalim što sam je uradila, mada nisam baš zadovoljna kako je ispalo, tako da sad planiram da je malo preuredim, a kad već idem 'idem pod iglu', sigurno ću uraditi još nešto. :)
    Tvoja je jako lepa. Baš mi se dopada. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala.
      poznato mi je da se tetovaže znaju razliti, ili izblijediti. super je što se u najvećem broju to da popraviti.
      eh da, super su buntovi...ja sam tako imala desetke rupica po ušima..jer je to kao bilo ružno i loše...

      Izbriši
  10. Volim tetovaže, imam tri, (noga, ruka, dupe), ali male (ne vidim se s ogromnim tetovažama, nisam taj tip). Moj muž je sav tetoviran, leđa, ruke, ramena, sad ima u planu još. I sad, naravno, uvijek su tu predrasude, kao tetoviran je (jako) pa odmah nije dobar tata ili šta. Nažalost, mislim da su kod nas još jako prisutne predrasude u vezi svega, pa tako i toga, te neki ozbiljan npr odvjetnički ured ne bi nikada zaposlio tetoviranu osobu jer to znači točno što? da je glupa ili nesposobna?? Osobno mi je fantastično vidjeti muškarca u odijelu, zrihtanog po PS-u, a ono kad malo potfrkne rukav - slikovnica... :)
    Tvoja je baš jako jako lijepa..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. fala, i slažem se s tobom o predrasudama. isto tako, tetovaža se se ne prihvaća u određenim institucijama, dok bi se zlatni prsteni pečatnjaci na muškarcima na takvim radnim mjestima dali vidjeti..treba naše društvo još malo odrasti..

      Izbriši
  11. Kao srednjoškolka sam veoma želela tetovažu. Vremenom su postale toliko uobičajene, da mi se čini da je već manje nas bez tetovaža:) Ne znam šta bih naslikala i neću se tetovirati. Moram da priznam i da gajim neka glupava predubeđenja o tetoviranima, no s druge strane predrasude imam i o onima koji nose savršeno oblikovane mokre lokne, ultra mini suknje itd, tako da sam svesna da je stvar do moje lične površnosti u doživljavanju ljudi:))

    OdgovoriIzbriši

}, 10);