petak, 17. listopada 2014.

Dodatni šećer u prehrani/ Extra added sugar in our diet



Neki dan sam naišla na ovaj članak. Ako ne znate engleski, radi se o ženi koja je, potaknuta informacijama o pretilosti i bolestima u SADu, gdje živi, odlučila hraniti sebe i svoju obitelj godinu dana bez dodanih šećera u prehrani.

S obzirom da malo više od dvije godine ne unosim šećer (dodani), htjela sam napraviti kratak post o tome vide li se razlike i kakve su.

Mislim da je bitno reći da se danas šećer dodaje u skoro sve, od kruha preko sokova i umaka do mesa. Ako pogledate sastav na proizvodima, vidjet ćete da ga dodaju posvuda. Ima smisla naravno, šećer je i konzervans i nije bez veze u svoj hrani, ali činjenica je da često uzimamo neku namirnicu jer mislimo da je "zdrava", dok s njom unosimo i dodatne tvari koje nam baš i ne pomažu.
Ne mislim da je skriven šećer jedini razlog zašto netko ima problema s težinom, ali smatram da je dobro upoznati se s hranom i vidjeti koliko je drugačije biti bez nekih aditiva.

Ja živim bez dodatnih šećera više od dvije godine. Počelo je s promjenom prehrane, i evo, dvije godine kasnije, mogu reći da se može.
Nisam jela čokoladu dvije godine i tri mjeseca. (Nije da inače brojim :) išla sam sad zbrojiti koliko je vremena već prošlo.) Ne samo čokoladu- ne jedem nutelu, sladoled, pudinge, kolače i torte i mousseve i sve što vam slatko padne na pamet.
Početak nije bio baš lagan, ali puno mi je teže bilo prestat jesti stvari iz pekarne nego slatkiše. Moja slaba točka su ugljikohidrati, i slanac mi miriši više nego ne znam što.
Da se vratim na slatko: ako ikad probate izbaciti umjetne šećere iz prehrane, možda vas zanima kako tijelo reagira: može se. Ozbiljno. Ovisnost postoji, i trebalo mi je oko dva mjeseca da se naviknem na hranu bez šećera. Veći je problem naći alternativu, kad je samo nešto slatkasto u blizini, ili je pms u blizini, ili menga, ili je težak dan (iz bilo kojeg razloga). Shvatila sam da često mozak traži slatko, kao uvjetovani odogovor na stres, ali ako izdržite dok vam um sumanuto nabraja što bi sve mogli satrati, fizički ćete moći bez slatkoga.

Ako ste pročitali članak, vidjeli ste da autorica spominje manje oboljenja kroz zimu. Teško mi je reći je i samo do izbacivanja šećera, ali do antibiotika nisam došla zadnje dvije zime.
Ono što jesam primijetila kod sebe, a smatram da je bitno, je slijedeće:
- nakon nekog vremena tijelo se navikne, i prestane glad za slatkim kroz dan, i razina energije se ustabili
- niste više u krugu "malo slatko, pa nešto slano, pa nešto slatko, pa nešto voćno"..
- koža procvjeta. ovo nije samohvala, ali moja koža je većinu vremena čista. Ne samo da nema neke prištiće, bolje izgleda, sjajnija je, i to uglavnom ljudi kažu za moju kožu ( da blista). Ujednačen mi je ten, nema crvenila, točkica..
- drugačiji miris. Ne znam jeste li to primjetili ako ste bili na nekoj dijeti, ali miris tijela se mijenja ovisno o tome što jedete. Jednom sam bila na Dukanovoj dijeti, i koliko god da je bila (privremeno) djelotovorna, promijenio mi se miris tijela i nikako mi nije pasao. Znala sam si šnjofkati ruku i znam kako nisam kužila tada što je pošlo krivo. Jednostavno je koža drugačije mirisala.
Sad bez šećera..mirišim si bolje.Teško je objasniti :) Uz miris kože dodajem i dah.

A kad smo kod daha i zubiju, nedavno sam uzela komadić nekog biskvitnog kolača, baš da probam. Imala sam osjećaj da će mi se rastopiti zubna caklina. Nisam znala kud bih sa tim šećerom u ustima.
Nakon desetak minuta, ulovila me nervoza, srce mi je lupalo i ruke su mi se tresle. Trebalo mi je vremena da povežem, da je kolač unio kaos u tijelo.
Želim reći da i ne znamo koliko stvari unesemo prehranom, i  koliko je hrana pokretač nekih naših ponašanja i reakcija.  Kad i ako se odlučite ne unositi dodatne šećere, skužit ćete s vremenom kako se raspoloženje ustabili, ne treba vam čokolada da budete bolje volje niti ćete raspoloženje i sreću temeljiti na hrani (slatkišima).

Moj ginekolog mi svaki put kaže da je najbolja prehrana ona bez šećera, da se tijelo tako uspješnije bori protiv upala i gljivica. Razmislite o ovome ako se već dugo borite s kandidom ili nečim sličnim.

Osim toga, a jednako je bitno- kako je sve dodatno zašećereno- zaboravi se izvorni okus hrane. Naviknemo se da je sve standardno slatko, i ni ne pokušavamo nešto jesti ako nije zaslađeno.

Mislim da je bitno naglasiti da slatko tu i tamo većinom neće smetati, ali naša kultura je zatrpana zašećerenim prehrambenim proizvodima, i od malih nogu unosimo previše. Osim toga, slatko se često tretira kao nagrada, i uvjetujemo slatkiše kao nešto dobro, što često prenesemo u odraslu dob kao comfort food i ne znamo izaći iz te mentalne petlje. Svo to vrijeme, višak šećera se taloži i ne pomaže baš tijelu.
Vjerujem da je teško prestati, puno toga je vezano za slatko, od rođendana i slavlja, do dolazaka u goste i događanja na poslu, i teško je objasniti drugima da mijenjate prehranu.
Teže je ako vas okolina ne razumije i ne podupire. Ali vaše tijelo je samo vaše, i zdravlje je samo vaše, i to bi trebao biti prioritet, a ne neugodni moment ako odbijete desert u gostima.

Ako ikad probate, barem probate, biti mjesec dva tri zauvijek bez dodatnih šećera, super, imate moju punu podršku. I ako probate i uspijete, javite :)

4 komentara :

  1. Vidiš, kada pročitam nešto ovako poticajno i razumno napisano, dobijem i sama želju da to tako napravim :) Ali. Volim čokoladu, volim peći kolače, volim sladoled. Nije da to jedem svaki dan, ali mislim da potpuno odricanje ko mene ne dolazi u obzir. Pokušala sam, ali kad voće jednostavno nije jednako slatko kao čokolada :D Tebi svaka čast i podupirem te u nastojanju da ti zdravlje bude na prvom mjestu!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. zašto bi se potpuno odrekla, ako ne moraš? dobra stvar je biti svjestan koliko ga unosiš, i tu korigirati pretjeran unos.

      Izbriši
  2. Ja sam tamo mjesec-dva pred svadbu bila na keto dijeti koja potpuno izbaci ugljikohidrate i šećere i baš to - šokiralo me kad sam skužila u čem ga sve ima! U svemu! U tom vremenu nisam imala ni hipoglikemiju nit me kasno navečer hvatala glad samo mi je energija malo pala (zbog manjka ugljikohidrata) ali i to je nakon nekog vremena prošlo i ustabililo se. Nakon svadbe sam se vratila na staro ali mislim da ću početi nanovo - ipak ništa zdravije nego meso i hrpetina povrća za ručak :) A taman će kolinje skoro, treba iskoristiti svu mesinu koja će mi stići xD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. jao, kolinje :) sjećam se kako je fino :D

      Izbriši

}, 10);