utorak, 28. travnja 2015.

Proljeće i ja/ Spring &me

Moj život u zadnje vrijeme ovisi o tome je li vani proljeće, pa nosim gole noge i svo slobodno vrijeme provodim vani, ili je jesen, pa sam doma i šmrcam i hladno mi je i spava mi se. Pretpostavljam da znate o čemu pričam. Love se sunčani dani.
Jednog takvog sunčanog dana išla sam na vožnu bajkom, po savskom nasipu. I tamo sam naišla na nešto što dotad nisam vidjela, bajk instalaciju Dynamojavolim, s tri bicikla na koja možete sjesti i voziti (ostanete na mjestu, vrtite pedalama). S obzirom na to gdje živim, pohvalno je da nisu bicikli dosad ukradeni, mada su instalacija.

 Savski nasip je prepun školica trčanja i solo trkača i biciklista i toliko puno ljudi se bavi nekom vrstom tjelovježbe, da imam dojam da cijeli grad ulaže u sebe. Lijepo je to za vidjeti.
Sa svih strana čitam članke o tome da su hrvatska djeca treća po pretilosti u Europi, da su Hrvati jako debela nacija, da se nezdravo hranimo..nemam taj dojam. Nekako sam se valjda okružila ljudima koji se bave sobom na neki način i ulažu u hranu. Čak i ti ljudi (i ja skupa s njima) i uz pravilnu prehranu i domaće skuhano i neku tjelovježbu, vidim da se svi mi trebamo kretati još više. Ponekad imam potrebu ishodati ostatak dana, nakon posla. Jednostavno izać i krenut, hodat, trčat, voziti bicikl, bilo šta, izbaciti sav stres koji se skuplja u tijelu. Osjetim ga, osjetim kako se skuplja u vratu i ramenima i svjesna sam grča koji se stvara i u utrobi, i jedino dobro je to, da ga sve više na vrijeme postajem svjesna, pa se krenem opuštati što je prije moguće.

Proljeće je, uz alergije, donijelo i umor. Onaj umor kad se rušim u krevet, toliko puno umora da sam išla vaditi krv da vidim jel mi netko ukrao svo željezo. Ali nije, imam krasnu krvnu sliku, željezo je na mjestu, pa vjerujem da štitnjača nešto rogobori.

Tijelo je poput neke beskonačne petlje. Nekad jednostavno ne znaš što bi moglo biti. Možda je umor od nedostatka željeza. Ako nije, možda je štitnjača. Ako nije, možda je od proljeća, ili od multiple, ili od umora, ili punog mjeseca koji se zaljepi za moj prozor noću i ne da se maknuti. I onda nakon toliko možda jednostavno pustim da prođe, ne moram znati zašto se sve događa tijelu. Možda mu jednostavno treba više vremena dok spavam da obavi nešto svoje.
Neki dan, kad sam bila na predstavljanju azijskih jela u centru, sam prošetala  gradom. Bio je divan sunčan dan, i uživala sam u gradu koji se pun ljudi (valjda svi izmile na sunce), već ima turista, ima hrpa novih restorana i dućana i baš je životan. Putem sam prošla i pored Glazbene akademije, koja meni baš dobro izgleda. Nisam protiv spajanja moderne i klasične arhitekture, i koliko god da sam slušala puno ljudi kojima ova zgrada nije sjela- meni je sasvim ok.
 Za vikend sam otišla na yoga retreat. Evo, došlo je već do toga, idem po retreatovima i radionicama :)
Retreat je bio u Mariji Bistrici. Uživala sam u smoothiejima i vježbanju i predavanjima.
Put do tamo je bio super, svi zavoji ovog svijeta su bili na mojoj cesti.
Onda nam je na cestu izletila fazanica, iznimno žustro je prehodala cestu i produžila u drugo polje, da bi za njom jurio mužjak fazan, sav nakinđuren, i baš je izgledalo ko da svjedočimo nekoj svađi ili barem neslaganju u razgovoru dvoje fazana, gdje on nju ili pokušava šarmirati ili objasniti joj da je nešto krivo shvatila. Životinjski svijet ima malo drugačije posložene stvari, pa je ženka fazana smeđa i neugledna, dok je mužjak fazan, kako da kažem, više u dodiru sa svojom ženskom stranom, pa mu je dio perja u bojama i sav je kićen ko kakva snaša.
 Već dvije godine uživam u jogi. Eto, druga obljetnica je prošla. Ničemu nisam dosad bila tako posvećena. Mogu vam reći da mi se, otkad se bavim jogom, garderoba dosta promijenila, dosta tajica i sportske robe zauzima moje ormare, i koliko god da studio u koji idem uopće ne isfurava fensi šmensi stil oblačenja, zaista, bitno je da vam bude udobno, ulovila sam samu sebe da rađe tražim po dućanima majice i tajice za jogu nego novu robu za posao.

Joga me usrećuje. Mogla bih češće (ili uopće) pisati o jogi, znam, bio je nekakav period, kad mi se nije dalo slikat se u asanama,  to bi se trebalo s proljećem promijeniti.
Mogu vam reći da se ne sjećam kad su me zadnji put zaboljela leđa, ili išta slično. Mogu vam isto tako priznati da društveni život poriktavam po rasporedu sati joge, i hranim se tako da barem 3-4 sata prije joge ne jedem, i ništa od navedenog ne smatram teškim.
Napredovala sam, za neke stvari sam mislila da ću dosad već moći, a neke stvari mogu za koje sam mislila da nikad neću moći. Mat zna biti mjesto gdje se boriš sam sa sobom, i svojim egom i strahovima i ljutnjom koju doneseš sa sobom. U biti, tijelu ne možeš narediti. Tjednima ću se truditi napraviti neki položaj kako valja, i tijelo će se buniti, i opirati, i bolit će me i neće se saviti. I onda, jednog dana, samo će se sve posložiti. Nema tu formule. Ne ide silom. Zato mi i paše, jer joga nije kompetetivna, i svatko napreduje svojim tempom i ne stigneš druge gledati jer se boriš sa svojim mislima, a misli ima dovoljno. Nikad u životu nisam bila ovoliko gipka i ovako snažna.
Danas sam bila na magnetskoj rezonanciji, i otkad znam za ujjayi dah i prakticiram ga, MR mi je postala prilika za meditaciju. 50 minuta ujjayi disanja i izlazim iz uređaja odmorna. Još da mi ne traže venu 15 minuta da mi mogu dati kontrast, di bi mi bio kraj :)

Marija Bistrica je lijep gradić. Ljudi su ljubazni. Religijski turizam, u kojem mnogi restorani ne nude hranu ako nije dan proštenja. Prvi dan smo pokušavali naći mjesto za ručak, a da nije pekarna, i nakon što smo saznali da neki rade hranu samo kad su sveci i proštenja, saznala sam također da određeni restorani ne pripremaju druga mesa osim svinjetine i govedine. Na moje pitanje imaju li išta pileće ili pureće, čovjek je uvriješeno dreknuo "Ne!", pa bih rekla da piceki nisu cijenjena hrana u zagorskim restoranima. Na kraju smo završili na pizzi, i kako sam tražila pizzu bez sira, jako jako ljubazni konobar mi je donio pizzu s plodovima mora koju sam tražila, i kako valjda nisu znali što još da mi stave gore, stavili su tridesetak maslina. Ozbiljno. Na svakoj kriški pizze bilo je 7-8 maslina, ko da je netko stresao granu masline iznad mog stola. Ne sjećam se kad sam toliko maslina pojela. Nikad, valjda.
Ali 5 za trud zaposlenika :) Nisam slikala jer sam pola vremena umirala od smijeha maslinama ispred sebe.

Yoga retreat je bio baš dobra stvar, dobra prilika za upoznati kolegice joginice s kojima se inače viđam na satovima. Puno sam se smijala i pila sam baš dobre kave. Nisam ponijela spf kremu, a trebala sam, jer je bio zvizdan na putu nazad. Na povratku nam fazani nisu izletili na cestu, valjda nemaju performanse nedjeljom popodne.


My life lately depends on whether there is sun outside, so I spend most of my free time outside, bare legged, or it is autumn and I'm tired and have no will to do anything. I suppose you know what I'm talking about. I'm longing for sunny days.

On one sunny day, I took a bike ride along Sava embankment. And there I saw an installation, which I didn't see before, three bikes standing and waiting for someone to sit and drive. I later found out, if you drive these bikes in night, they produce energy and light.
The embankment is full with people jogging, riding bikes, doing some kind of sports. A lot of jogging schools. It is actually a nice thing to see; so many people taking care of themselves.
I read recently that Croatian children are among the fattest in Europe, and the grownups aren't fit either. Good thing to see that, at least some people invest time and will in workout.

I don't have a feeling we, as a nation, are so fat, but it seems I have surrounded myself with people who think alike, and eat alike, and love to cook and prepare meals, so I can't see clearly. And even I can see that I need more exercise, more moving, because even though I eat healthy and do yoga and jog and ride bike and walk, my body aces for more time spent in moving.
I need to move the stress out of my system, I can feel it growing in my neck and shoulders, and the best way to get rid of it is some kind of workout.
The older I get, the better I feel the stress. It is a good thing, I can respond to it faster.

And spring, besides longer days, has brought allergies and tiredness. I am so tired, so so tired that I went to my doctor to check my blood, but my blood turned out ok. So it could be thyroid, or MS, or something else, who knows. Sometimes I can't tell what it is, human body acts complicated and it is better to just leave it be, if I'm tired I go and take a nap and feel better. Who could tell what it is every time?

Let's take a break from the body topic, and talk about modern architecture for a few moments.
Here in Croatia there has been a lot of talk about the new Music Academy building, and somehow I like it. It looks quit nice to me (and I'm no architect).

On weekend, I went to a yoga retreat in Zagorje region, in Marija Bistrica, a picturesque place situated among green hills.
Marija Bistrica has a strong religious tourism, which isn't so strong on a non- religious days.
Everyone was so kind and willing to help, but I did get some trouble with trying to find a place to eat food that is not pork, calf nor has cheese.

At the end, we ended up in a pizzeria, and I asked for a pizza without cheese, and super nice waiter didn't know what else to put, beside seafood, so he put about 30 olives on top.
Here in Croatia we usually get one olive in the centre of the pizza and that's all. I couldn't stop laughing, and it took me 15 minutes to first eat all the olives. But the guy was so kind, he really was trying to do his best.

Broj komentara: 17 :

  1. Hoćeš da se nađemo na zelenoj površini i da te ja poslikam dok radiš asane? :)

    Stojim na raspolaganju za dogovore, pogotovo kada grane lijepo sunce.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Inače, što se tiče bajk instalacije, jednom prilikom dođi noću i zapedaliraj ;)

      Izbriši
    2. ma daj? jel blješči? :)

      Izbriši
    3. Poruka instalacije i je bila da vidiš koliko jaku svjetlost dobiješ obz. na intenzitet pedaliranja, i koliko se pojača kada pedalira više od jedne osobe (unity i to). Skidam kapu do poda na ideji, autoru kudos ogromni.

      Izbriši
  2. lijepo da voliš i uživaš u svom životu :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Slažem se s Lanom, baš se vidi da uživaš punim plućima :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Potpuno sam odusevljena ovim biciklima, jos ako zaista svetle nocu, pa to je fenomenalno!! Zubo moras da isprobas uvece da nam preneses utiske!! :) Inace, bogami si se fino zabavila ovih dana, nema sta. A sto se tice umora- imam utisak da nas ovaj "prolecni umor" sve slama da jedva gledamo na oci. Aliiii uskoro cemo poceti da crkuce ko pticice na grani :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. danas sam dobila potvrdu da bicikli noću svijetle, tako da je ovo zaista zanimljiva i poučna instalacija.
      umor ko umor..vidim da pola blogosfere ima isti problem :)

      Izbriši
  5. Nisi jedina, sve nas je uhvatio taj neki prolećni umor.. Ali nadam se da će uskoro nestati i da ćemo se vratiti u normalu.. :)

    OdgovoriIzbriši
  6. I ja lovim suncane dane, uzasno me nervira kada kisa sve upropasti. Nadam se da se vise nece kvariti vreme.
    Fotografije su odlicne i pozitivne. :D

    OdgovoriIzbriši
  7. Super ti je blog! :)
    I mene uhvatio proljetni umor i prehlada, sto nije ni cudno s obzirom na ove promjene vremena, barem u Hrvatskoj... :)

    Jogu sam trenirala nekoliko mjeseci, no prestala sam nakon sto sam poslije treninga znala osjecati nemir i neke cudne neobjasnjive drhtavice. Jos ne znam sta se događalo, ali sad sam se prebacila na fitness i okej je :)
    Pozzz :)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala, Franka! :)
      bitno da si si našla ono što ti paše ;)

      Izbriši

}, 10);