srijeda, 10. lipnja 2015.

Beč 1./ Vienna 1. part

Putovanja su divna. Ljudi bi morali par puta godišnje otić nekamo di inače nisu, i samo biti tamo.
Znam da putovanja nisu baš svima napeta, ali promjena okoliša i pogled na drugačiji život rade svoje, i preporučujem svima (ah, kao da vi to već ne znate :) )
Nisam nikad dosad bila u Beču. Razmišljam o njemu nekih par godina, ali uvijek se nešto desilo, pa nije došao na red. Izgleda da sam ja bila jedina koja taj Beč nije vidjela, jer kome god da sam rekla kamo idem, svi su mi pričali da je Beč divan i da su bili tamo par par puta i da se isplati posjetiti. Ne znam kako su svi vidjeli Beč prije mene, no srećom, Beč stoji već neko vrijeme na istom mjestu, pa eto, i ja vidjeh Beč.

Beč je vruć i puše vjetar. Toliko toga sam vidjela da će biti nekoliko postova o tome, jer stvari su se samo događale.
Išla sam busom, sjedila ravno iza vozača. Svjedočila sam šou tih 5 sati vožnje. Ako sam ikad poželjela biti muha na zidu mozga jednog muškarca, da čujem što misle, ta moja nikad postojeća želja je sada namirena. Slušala sam neprekidni razgovor, nazvat ću ih Loleka i Boleka, 5 sati. Mislim da će jedan post biti samo o tome što su sve njih dvojica ispričali. Bilo je par vrhunaca tog razgovora, jedan je bio pokazivanje određenog ajmo reći porno uratka koji je trenutno top tema u Hrvatskoj, jednog vozača drugome na mobu, zatim su pol sata pogađali kakvi su opijati korišteni za vrijeme snimanja i mogu samo reći, postoje ljudi koji se razbacuju nazivima droga a ne znaju što znače, postoje ljudi koji se razbacuju seksualnim pojmovima a ne znaju što znače, i postoje ljudi koji ne znaju da postoji katedrala u Šibeniku. Ali zaista, odvojit ću jedan post samo o vozačkim razgovorima, vrijedno je zapisati.

Kasnili smo u Beč, jer mada sam i ja vidjela znak za kolone na cesti, ove dvije brbljavice za volanom nisu, pa su se čudom čudile što i zašto je toliko auta ispred njih.
Pitala sam ih na kojem mjestu nas ostavljaju i krivo su mi rekli. Tako sam Beč otvorila silaskom na krivom dijelu grada, nisam znala kojim U- Bahnom doć do apartmana, ali kad sam napokon našla apartman, i sekundu poslije strgala ručnu torbu, sve nakon toga je bilo super.

Beč je jako jako lijep grad. Sad bih rekla kao Zagreb, ali puno veći. Činjenica je da je Zagreb pokušavao biti mali Beč, pa ima smisla.
Beč je prepun ljudi koji trče na 30C kroz centar grada. Jako puno biciklista, jako puno fijakera, jako puno turista. I jako puno smeća, ne znam što radi njihov Bandić.

Beč je people friendly grad, parkovi su namijenjeni ljudima, ljudi tamo provode vrijeme i odmaraju, čitaju knjige, leže s djecom i piju, kartaju se i igraju, i nitko se ne osjeća ukočeno na klupama.
Prvi dan bio je namijenjen dijelu grada gdje je Hoffburg, vijećnica, parkovi, uličice između i sve što se nalazi u tom potezu.

Mnogo mi je ljudi reklo da Austrijanci spremaju kavu..onak..drugačije, pa sam ponijela nes sa sobom, i prva jutarnja je bila nescaffe na balkonu apartmana.


A zatim je slijedila desetosatna šetnja. Dan je bio sunčan i vruć i vjetar je puhao, ja sam se mazala da ne izgorim i nosila šešir i sunčane i svejedno je bilo jako vruće. Grad je bio pun turistima, mase turista. Ne znam kako je u drugim dijelovima Austrije, ali u Beču je masa zgrada okićena zastavama.
Zanimljivo je bilo vidjeti grad s toliko isticanim zastavama. Kod nas je to postalo nekako previše politički obojano, zar ne?
 Ovo je park s ružama. Cijeli park miriši. Ima jedan dio gdje su građani posadili ruže s posvetom, i divne su poruke na tim grmovima, uglavnom poruke umrlima. I cijelim parkom su klupe. Ne jedna, dvije, poneka, cijelom šetnicom su klupe jedna uz drugu, ljudi sjede, uživaju, mirišu ruže..milina.
 Grad je prepun fijakera, cijelo vrijeme sam iza leđa slušala klopot kopita.
A dijelovi grada imaju izvješene obavijesti, u kojima se lijepo moli goste da budu tiho, uključujući i glasan razgovor. Srećom i ti tihi kvartovi nude hranu i vino.

Za kraj, odmor u parku. Već sam napisala, parkovi su životna mjesta, ljudi odmaraju, druže se, provode vrijeme tamo. Čekam kad će i hrvatski parkovi malo izvući metlu i postati ležerni. Znam da se Zrinjevac mijenja nabolje, nadma se da ćemo se pokrenuti malo, da te zelene površine dobiju smisleniju namjenu osim gledanja u travu. Nastavak slijedi:)



Traveling is a great thing. People should go visit other places a few times every years, just to see the life someplace else. I know not every one like to travel, but journeys do change someone's view on life in general, and if only travel were easier thing to ( and I know you already know that :) ).
I have planned many times before to go and visit Vienna, but somehow things changed and I never did.

Vienna is a hot and windy town.
I saw so many things in these two days, there will be more posts about it soon.
I traveled there by bus, on Friday afternoon after work, I sat right behind the drivers and had the opportunity listening to their more then interesting 5- hour conversation. I thing I will dedicate one whole post to these two guys and their chit chat.

I came to Vienna around midnight, and although I have asked them if we were coming to a certain address, and was told yes, the bus ended the journey on the other side of the town, I wasn't nearby the wanted place, and I was bit of tired.
Next thing, after I took a taxi and broke my bag a few minutes after the arrival, everything else went great, so I'll take the first few hours as an intro to a beautiful weekend in Austria.

It was a sunny and hot Saturday, with a lot of people jogging through the center in the heat, with a lot of tourists, and a lot of horses. Vienna reminds me of Zagreb. And since Zagreb is called "little Vienna" it does make sense, because both towns once were a part of a monarchy.

On Saturday we went sight seeing the City Hall (day and night) and the rose garden (actually it is a park with roses), with benches and chairs put along the paths, with people sitting there and resting and enjoying the moment..Roses smell great, many bushed were planted there by the citizens, and these rose bushes have notes attached to them, mostly notes to someone's loved ones, mostly deceased ones..It is a touching was to remember someone every time you come to this park.

On our way to lunch and some wine, we saw many notes on the fences, asking guests and by-passers to be quiet and not to yell and sing loud.
It is interesting, how a touristic town can set standards even for the locals, to have a "normal" life without too much noise.

Broj komentara: 14 :

  1. Baš si mi ulepšala dan ovim prvim izveštajem iz Beča :) Evo i ja ti moram reći da je Beč divan :D. Zapravo i više nego divan, i toliko živ i možda malo za moj ukus previše beo i uglancan - ali ne smeta ni to kad se oko malo navikne. PS. Uvek mi je želja da u busu sedim odmah iza vozača ili na ono zasebno i posebno prvo mesto, odmah do, pa se ispred tebe širi ceo prednji prozor i imaš utisak da ćeš se rasuti niza autoput :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. bit će post posebno o avanturi vožnje drito iza vozača :)
      da da da, Beč je zaista divan :D i planiram se vratiti mu se.

      Izbriši
  2. Bile smo 2, a sad sam ostala valjda ja jedina koja nije bila, a vec godinama zelim u Bec. Mislim da upravo zbog te slicnosti s Becom i ja jako volim Zg, mada nisam iz tog kraja. A ima i njihovog utjecaja dole i na moru...
    Cini mi se da se tamo vise uziva u sjedenju u parkovima, barem sto se tice klupa. U Londonu se svi cicnu na travu ako nema (slobodnih) klupa. A ima i nesto u tome kad osjetis travu i zemlju ispod sebe i ta Energija jednostavno tece i napuni te...
    Radujem se unaprijed postu loleka i Boleka, odlicna ideja za imena. :-D
    Dok ne odem dole, nista mi drugo ne preostaje nego da gledam Sissi filmice :-)
    Vidim da si obucena u crno, pa absorbiras toplinu. Ja ti nekako nastojim svijetliju odjecu nositi kad zatopli, makar sto se tice topa ili kosulje... Da sam mjerila razliku u stupnjevima, ma kakvi, ali ovaj placebo mi ne skodi :-)
    Je ovo Hoffburg iza konja i kocije? Vidim da je sad sve asfaltirano, zivo me zanima sto je bilo prije, cobblestones ili nesto drugo?
    Jedva cekam slijedeci post!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. znači, ni ti nisi bila u Beču? ti si valjda prva koja mi je to rekla :)
      pakirala sam se noć prije puta, a radila sam prije puta, pa je pakiranje bilo brzo i nisam baš pazila na boje :)
      na slici iza konja je Hoffburg, na slikama sa zastavama je vijećnica.
      mislim da je prije bila kaldrma, koaj je ostala u manjim, pokrajnjim uličicama.

      Izbriši
  3. Jako lijep post. Beč je divan grad, iako je moja jedina posjeta do sada bila za Novu godinu, pa zbog hladnoće nisam mogao u potpunosti da uživam u šetnji ulicama ovog fantastičnog grada. Planirao sam ove godine ponovo da ga obiđem tokom proljeća/ljeta, ali je konačna odluka ipak otišla u korist nekih drugih destinacija. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala ti. Beč je divan, ali kužim da treba birati ponekad između par lokacija :) no gle, doći će valjda red i na Beč jednom u toplom razdoblju ;)

      Izbriši
  4. mene zanima nešto praktične naravi, je li najam apartmana isplativiji negopo hotel i kakvo ti je bilo to iskustvo?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nisam sudjelovala u traženju smještaja, ja sam došla na gotovo :)
      s obzirom da je apartman tražen par dana prije puta, vjerujem da se moglo naći povoljnije da se tražilo ranije, ali nama je bilo bitno da smo u centru i da ne plaćamo karte za U Bahn i S Bahn, pa je apartman ispao povoljnija opcija od hotela, a daje više slobode. Ovaj naš je bio u dijelu grada koji se zove Leopoldstadt, dosta blizu svega ( osim Schönbrunna), nismo trošili na prijevoz, došli smo busom i nismo trošili na parking. Ako ideš autom, manji je problem naći povoljniji smješttaj koji je dalje. Meni je pasalo da iskoristim ta dva dana da vidim i posjetim što više, bez vozikanja okolo, i to sam i dobila.

      Izbriši
  5. Prelepe fotografije, planiram ovog leta da posetim Bec tako da mi je ovaj post taman lego kao porucen. :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. drago mi je da je uletio post taman na vrijeme ;))

      Izbriši
  6. Ni ja nisam bila u Beču, a želi tamo otkad znam za sebe. Predivan je baš. S cvijećem i konjima si me oduševila. Oćuuuuu tamo <3
    Jedva čekam post o Boleku i Loleku :)))

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala :)
      bit će post i o njima, samo da ulovim vremena.

      Izbriši
  7. meni je velika želja otići u Beč, ali bojim se da neću skoro...baš mi je krivo što nisam iskoristila priliku kad mi je prijateljica tamo bila na post diplomskom dvije godine...uvijek misliš ima vremena, ali vrijeme proleti.......

    prekrasne fotografije, hvala ti na ovoj virtualnoj šetnji kroz Beč, ja ti jako volim ove putopisne postove!

    OdgovoriIzbriši

}, 10);