četvrtak, 25. lipnja 2015.

Beč, 3./ Vienna, 3.


Današnji je post posvećen muzejima i Mariji Tereziji. Ja sam uspjela posjetiti dva muzeja, i oba toplo preporučam: Albertinu i Belvedere, ljetnu palaču.

No prije nego krenem o muzejima, jedan veliki, impresivni spomenik Mariji Tereziji. Trebalo bi hodati oko spomenika, da vidite sve osobe koje su također na spomeniku. Marija sjedi na vrhu, na konjima su njeni vojskovođe, a podno nje stoje njeni bliski savjetnici, koji su joj pomagali održati monarhiju jakom.
Inače, Marija Terezija je, ako ne znate već, bila jedini ženski vladar svih habsburških posjeda. Imala je 16 djece. Njena djeca bili su njeni projekti, udavala ih je i ženila da zadrži i očvrsne moć, tako da je među njenom djecom bila i francuska kraljica, napuljska kraljica, dva cara Svetog Rimskog Carstva i jedna parmska vojvotkinja. Od šesnaestero rođenih, trinaest je preživjelo djetinjstvo. Njena najmlađa kćer je Marija Antonija, koju je udala za francuskog kralja Luja XVI, i ostala je zabilježena u povijesti kao Marija Antoineta (poznato?)
Često je izjavljivala da je željela ići u bitke, ali je bila spriječena neprestanim trudnoćama.

Marija Terezija je bila krupna djevojka, plave kose i očiju, a s godinama je  postajala sve deblja.  Na kraju je na konju ujahavala u palaču u Bratislavi (Požunu). Bila sam jednom tamo, lijepe velike široke stepenice izgledaju kao da mogu nositi nju i konja.

Zanimljiva mi je kao povijesna osoba. Ni danas nije lako postaviti se kao žena na državničkom i političkom polju, sigurno nije bilo lak ni prije par stoljeća.





Today's post is dedicated to Vienna museums and Maria Theresia. I've managed to visit two museums, and I recommend both: Albertina and Belvedere summer palace.

But before I got to museum story, I want to show you one great monument. It is dedicated to Maria Theresia and important men in her life, her most loyal generals and advisors, who had helped her keep the kingdom strong and safe.
In case you didn't know already, Maria Theresia was the only empress of all Habsburg possessions.
she had 16 children, 13 of them survived childhood. Although she loved her children much, she used them in her political games and married them to make the kingdom stronger.
One of her daughters, the youngest one, was Maria Antonia, who married French king Louis XVI, and is known by the name Marie Antoinette (rings a bell, right?).
Maria Theresia often had said she loved to go into battles, but was stopped by her often pregnancies.

She had blue eyes and bright hair, and as time went by, she was more heaver, and she rode on her horse into her palace in Bratislava. I've been there before, and saw the palace and the stairs, wide, heavy stairs really could carry a horse and a monarch.

No, vratimo se mi na muzeje.
Već sam spomenula, posjetila sam Albertinu i Belvedere. U Albertini se, nažalost, ne smije slikati.
Imaju stalni postav koji nudi zanimljive izloške, meni se svidjelo jer sam i u njoj i u Belvedereu gledala Klimta i Kokoshku i Rodina i Picassa i masu drugih, poznatih i manje poznatih umjetnika.
Ali ono što me najviše impresioniralo u Albertini bila je izložba fotografija Lee Miller.
Nisam prije čula za nju, a žena je za vrijeme Drugog svjetskog rata bila izvjestiteljica za Vogue, pokrivajući London Blitz, oslobađanje Pariza te logore Dachau i Buchenwald.

Radila je sugestivne, zanimljive fotografije. Prilazila je ratu iz pozicije malih ljudi, i na izložbi su bile fotografije običnih ljudi s ceste, te trenuci taman prije i taman nakon kapitulacije. Tu su fotografije nacističkih vojnika koji su se pokušavali prerušiti u "obične" građane ali su ih otkrili i i u zatvoru prebili, fotografije ubijenih vojnika koji plutaju Dunavom.
Jako me se dojmilo izlaganje novinskih isječaka o pronacističkim obiteljima, gdje su žene, kad su čule da će Njemačka kapitulirati, ubile svoju djecu pa sebe (muškarci su bili na ratištu).
Lee Miller i njen partner su, također u danima oko kapitulacije, upali u Hitlerov stan i napravili fotošuting u njegovoj kupaoni, dnevnoj i spavaćoj sobi.

Nikad se nije oporavila od svega što je vidjela u ratu, sama je spominjala da ju slike djece i logora proganjaju i nije se znala nositi s viđenim (teško da itko je). Volim fotografiju, i dugo vremena nitko nije ostavio takav utisak.

Vezano za fotografije običnih ljudi nakon kapitulacije, moram priznati da sam pokušala povući usporedbu s našim nošenjem s našom prošlošću. Mislim da nismo još došli do toga, do toga da mirno izložimo dokumente tko je bio na kojoj strani za vrijeme Drugog svjetskog rata i kako je to izgledalo običnom čovjeku. Mi toliko živimo u '45. da ni ne vidimo kako 2015. prolazi.
Ali bit će zanimljivo, jednom kad se desi, pogledati jednu našu takvu izložbu, bez strasti i ljutnje, jer te su priče završene, ti ljudi nisu više među nama, možemo jedino probati učiti na njihovim greškama.

Na slici ispod je muzej koji me čeka kad idući put dođem. To je Mumok, muzej moderne umjetnosti.


But let's go back to museums. I've visited two of them: Albertina and Belvedere summer palace. Mumok, museum of modern arts, pictured above, is waiting for me next time I'll be going to Vienna.
Albertina doesn't allow taking pictures, I can tell you I have enjoyed the exhibitions a lot, because both museums have many artists dear to me. But what made the great impressions was a photography exhibition in Albertina, Lee Miller, her biography, her life and pictures she took.
She is such an interesting person to read about.She spent WW2 days in Europe as Vogue journalist, and took pictures in days right before Germany was defeated, and right afterwards.
These are actually dark and sad pictures, of nazi soldiers who tried to cover themselves into "citizens" but were identified, and beaten. There are pictures of whole pro- nazi families, where mothers, after hearing the news about capitulation, killed first the children, and them themselves (husbands were in war). She and her partner went into Hitler's apartment and took pictures in his bedroom and bathroom.
But, the war left scarfs on Lee, too. She later talked about impressions war children and camps have left on her, and she never forgot it. She never actually managed to get rid of this feeling.

Below is a toilette sign for women's WC in one restaurant we took break at.



Na pauzi sam u nekom bircu otišla u wc, i ovakav je znak na vratima za žene.
A sada..Belvedere.
Belvedere je ogroman posjed, zamislite sve one bajke i priče kad netko spominje palače - e takav je.
Ovo je ljetna palača, preko zime išli su u grad ( Belvedere nije u centru)
Posjetile smo ljetnu palaču, koja ima funkciju muzeja.



And now...Belvedere.
Belvedere is a huge estate, imagine all those fairy tales and stories when someone mentioned the palace- well this is how it looks like.
This is summer residence, during winter they lived in the town center ( Belvedere isn't situated in the center).
We've visited the summer palace, which is the museum today.
Ako idete u bečke muzeje, uzmite u obzir da ulaznice nisu baš najjeftinije, ako se dobro sjećam, Belvedere košta oko 14 EUR. No tamo možete biti satima i zaista se ulaznica isplati, jer je umjetnička zbirka ogromna. Ako ne želite ulaziti, besplatno možete šetati parkom i labirintom i gledati vrane kako paradiraju po travi.


If you're planning to visit Vienna museum, be warned it is not the cheapest way to spend time there. If I remember correctly, Belvedere ticket is 14 EUR, but you can stay there for hours and there is really a lot to be seen. If you don't want to pay the entrance, parks and labyrinth and everything around the palace is free.

Cijeli Belvedere prepun je ženske golotinje. Lovila se svaka prilika da se nekako prikaže golo žensko tijelo, pa to uključuje i kip pored kojeg stojim, na ulazu u palaču.
Palača je održavana, i osjeti se dah prošlosti i sjaja i luksuza na svakom koraku.
Ono što nisu dopuštali je slikanje pored eksponata, naravno, a tamo sam naišla na Klimtov Poljubac, ajme, to najljepša slika na svijetu :) ogromna je, na crnom zidu, divna. Ja i Klimt imamo poseban odnos, i da je živ, ja bih vjeovatno bila njegova groupie.
Pokušala sam uslikati Poljubac čim sam ušla u tu dvoranu, onako, da me ne vide, i točno tako je slika ispala, kao kad netko hoda i poskrivećki nosi mobitel i slika sliku na drugom kraju dvorane- loše.
Ali sam stajala dobrih 15 minuta ispod nje, zaštitar je stajao pored mene, kamera je stajala s moje druge strane, i tako smo mi troje gledali u sliku, mislim da sam ja bila najjače pod dojmom.


The whole Belvedere is full with female nudity. They have used every single opportunity to draw or sculpture naked women, really.
The palace has kept the spirit of old times, looks luxurious and beautiful.
The most impressive was Klimt's Kiss. I love his drawings, I love the way he used the colors. I love Kiss the most, but I couldn't take pictures. I have tried, the moment I entered the room, but it looks like that: like a person who entered the room tried to take a hidden photo. You can't see a thing.
So I stood there, under the picture, for at least 15 minutes, me and the bodyguard and the camera on the wall. I think I was the only one impressed.
Pogled s balkona prvog kata. Sad zamislite da se probudite i pijete kavu i gledate u ovo kroz prozor. Milina.


This is the view fro the first floor balcony. And now imagine waking up  and drinking coffe and looking at this from your window. Great, I know.
Jesam spomenula golotinju? Svuda je, na skoro svim slikama. Ovo su slike koje prikazuju 5 osjetila (naravno da su žene personifikacija). Jako lijepe slike, ali postalo je u jednom trenutku smiješno kako su i slikari i kipari u svaku moguću temu uspjeli zagurati golu žensku sisu, ako ne i cijelo tijelo.
Djevojka se kupa u jezeru, gola. Dvije prijateljice se kupaju, gole, u rijeci. Tri prijateljice se kupaju gole i još se polijevaju vrčićem po kosi. Rajt.
Kužim ja da je umjetnost bila rijedak a prihvatljiv ventil za divljenje i prikazivanje tijela, no bome se neke stvari ni do danas nisu promijenile. Ko da gledam današnje kalendare i fotošutinge, gdje golotinja veze s vezom nema.
Dobro da nisu golu ženu stavili i na mrtvu prirodu, ali na svemu drugom se, barem u nekom ćošku, pojavljuje.



Have I mentioned nudity already? It is everywhere, not that I have something against it. The pictures below show 5 senses, of course these are five ladies, naked. The funny thing is how the artists looked for every single opportunity to use naked female body in their art work. Two girlfriends, asleep, naked. Three girls, bathing in the lake, naked.
I'm aware the art was a rare opportunity and a good way for people to enjoy looking at a women's body, but looking at such older pictures, nothing has changed till today.
Ovo je moja Andreja, koja sjedi na pilates lopti, koje su tu za posjetitelje da odmore. Lopte su presvučene u pliš i izgledaju starinski, po meni odlično smišljena ideja. Izgledaju kao veliki starinski pomponi.


And this is Andreja, my friend, who is sitting on a pilates ball, covered in fabric, to look older.
In my opinion, pilates balls are a great idea.
Ono što nisam slikala, a preporučam pogledati ako odete, je skupina 16 glava Franza Xavera Messerschmidta. To su skulpture glava poredane u krug. Cijela priča oko tog je zanimljiva. Njegov prijatelj liječnik je tretirao pacijente koji nikako drugačije nisu nalazili lijeka za svoje bolesti, pa su dolazili tom liječniku, koji im je onda vezao omče oko vrata i polagao ih u kadu. Messerschmidt je izrađivao glave tih ljudi dok imaju omču, i zorno zabilježio njihove izraze lica.

A na slici dolje je dio slike Samsona koji ruši stupove palače (nažalost ne sjećam se točnog naziva slike ni imena slikara) i sve leti i ruši se u palači, a dvije koke imaju na nogama ono što je trenutni hit među ljetnom obućom. Podsjetilo me malo na cipele koje nose Kardashianke. Moda se vrti u krug, zar ne? :)



One thing I didn't take picture of are 16 heads made by Franz Xaver Messerschmidt. There is an interesting story behind them: his friend, a doctor, cured people who couldn't be healed anyway else, by pulling the rope around their necks and putting them in the tub. Messerschmidt made the heads while they had the rope on their necks.

And the picture below shows how fashion really goes in circles, you see the shoe there? There picture is about Samson ruining the palace after being blinded.
Ispred palače stavili su ogromno ogledalo gdje se turisti mogu slikati. Čekala sam dobrih deset minuta dok se neki brazilski dečec pokušao uslikati da mu na slici bude sve kak si je zamislio.

Puno toga je podređeno turistima u muzejima. Postoje gift shopovi koji nude milijun i jednu stvar (skupo) za kupiti, svi su ljubazni i govore, pored njemačkog, i engleski. Karte i darovi se mogu kupiti kešom i karticom. Uputstva su jasna i smislena. WC-a ima dovoljno i na nekoliko mjesta. Postoji i dan, mislim da je četvrtak, kad muzeji rade do kasno navečer.

Ako volite posjećivati muzeje a imate više vremena nego sam ja imala, postoji Vienna card, koja nudi jeftinije ulaznice za razna mjesta. Provjerite samo koliko toga ćete stići iskoristiti, i vrijedi li ju kupiti, jer vrijedi 48/72 sata. Nama se nije isplatilo uzimati ju.




In front of the palace is a giant mirror put for the people so they can make pictures with the palace behind them.
A lot of things are there to make tourists comfortable. All employees speak German and English, they are willing to help, directions are made thoughtfully, there are plenty of toilettes and places where you can leave you bags.
In case you are staying in Vienna longer, check if Vienna card is a good thing for you. Vienna card offers cheaper tickets to many museums and taxi drives, just check if it makes sense to your seightseeing plan.

21 komentar :

  1. Nikad nisam bila u Becu i sad posle tvojih postova bas imam zelju da odem. :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Trebao mi me bečki turistički ured zaposliti, koliko ih preporučam :)

      Izbriši
  2. bila sam pored Belvedere i točno je takav kakvog si ga opisala - oduzima dah :D samo nisam unutra išla, malo mi je žao zbog toga, ali bit će prilike :D super post :D

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala ti!
      da, Belvedere baš ostavlja dojam. Meni je cijelo vrijeme bilo na pameti, koliko je tu novaca utučeno za održavanje lajstajla, dolje niže je bila konjušnica, masa konja, građevine, grijanje, hrana, posluga...mastodont koji treba nahraniti.
      al da je impresivan, bome je :)

      Izbriši
  3. Ah..Beč! U Belvedereu nisam bila, u Albertini jesam...Jesi bila u Prirodoslovnom muzeju? ako nisi, must sljedeći put! ;)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. nisam, čula sam puno pohvala za Prirodoslovni, to ću drugi put ;)

      Izbriši
  4. Koje divne fotografije,bas sam uzivala!Mi smo bili jednom u Becu ali zimi i bilo je uzasno hladno,oko -10C!Bili smo uglavnom u centru i posjetili smo Schonbrun,bio je divan onako sav u snijegu.I tada smo rekli da drugi put moramo doci na proljece ili ranu jesen,dok ima cvijeca i dani su duzi.Bas ste se lijepo provele vas dvije,vidi se na slikama da zracis,bas mi super izgledas:-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti, vjerujem da većina ljudi na godišnjem zrači:))
      Vjerujem kad je zima, ograničeno je lutanje i istraživanje, manje ti se da. Vjerujem da je Schönbrunn lijep zimi, ja sam mislila da ću stići i do njega ali nije baš upao u dva dana razgledavanja :) što je razlog više mom povratku :)

      Izbriši
  5. mene isto fascinira Marija Terezija kao povijesna osoba i vladar...a i Beč bi voljela posjetiti!
    ona plišana lopta me baš nasmijala, ali i zamišljanje kraljice kako ulazi svugdje na konju.
    Odlične su fotografije, hvala ti na ovoj virtualnoj posjeti.

    OdgovoriIzbriši
  6. Joj, Zuba, šta mi radiš :D Nema toga što mi se ne sviđa u tvom postu :))
    Sve bih posjetila, sve bih vidjela, sve bih isprobala. Blago tebi :*

    OdgovoriIzbriši
  7. I ja bi sve to!!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. eto, kad jednom napokon odeš, znaš što treba posjetiti ;)

      Izbriši
  8. Albertina!! To mi je omiljeno zdanje tamo!! Bec divan divan divan! Kao i tvoje slike :)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala!
      da, Albertina je baš dobra! jesi bila možda u Mumoku?

      Izbriši
  9. Mi smo preskočili ljetnu palaču kad smo bili (za Advent) jer je bila gužva i sve je bilo trčeći pa smo ekli da ćemo ostaviti za drugi put, kad budemo mogli na miru obići. Otišli smo u Zoo koji je iza palače desno i bilo nam je super :) Ali stavljam na To Go listu jednog dana, kad opet budem išla za Bratislavu pa do Beča skočim usput :)

    OdgovoriIzbriši
  10. Jao, Albertina, muyej koji yelim posjetiti.Divno!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. hvala ti! :)
      Odi tamo, čim uloviš priliku, svidjet će ti se.

      Izbriši

}, 10);